STRELJAŠTVO – SD »DALMACIJACEMENT«: SOLINSKI STRIJELCI OSVOJILI MEDALJE GRAND PRIXU U BEOGRADU I OSIJEKU – Potvrda kvalitete

SOLINSKA KRONIKA 341. 15. siječnja 2023.

Zlatom na oba Grand Prixa se okitio Petar Gorša, srebrom Josip Sikavica, srebro je upucala pištoljem Anna Čukušić u juniorskoj i seniorskoj konkurenciji, a brončane medalje u Osijeku su osvojile puškom Marta Zeljković a pištoljem Matea Omazić

Strijelci i streljačice solinskoga »Dalmacijacementa« su izvrsno završile prošlu godinu, osvojili su medalje na jakim međunarodnim natjecanjima, 11. i 12. prosinca na Grand Prixu u Beogradu, te na Božićnom turniru i Grand Prixu u Osijeku, 17. i 18. prosinca 2022.

Zlatom na oba Grand Prixa se okitio Petar Gorša, srebrom Josip Sikavica, srebro je upucala pištoljem Anna Čukušić u juniorskoj i seniorskoj konkurenciji, a brončane medalje u Osijeku su osvojile puškom Marta Zeljković a pištoljem Matea Omazić. Odlično su i prvog dana pucali svi spomenuti, kao i ostali članovi solinske ekipe, predvođene trenerom i izbornikom Sinišom Vitezom.

Rezultati u Beogradu 1. dana međunarodnog natjecanja:

– Seniori puška: 1. Petar Gorša 632,0,…, 5. Josip Sikavica 625,2. Seniorka puška: 1. Tarr Vivien (HUN) 630,3,…, 11. Marta Zeljković 825,5,…, 17. Amadea Urbas 624,0. Seniori pištolj: 1. Damir Mikec (SRB) 586,…, 9. Ivan Petričević 567,…, 13. Željko Posavec 564. Seniorke pištolj: 1. Zorana Arunović (SRB) 585,…,16. Anna Čukušić 550.

Grand Prix – Beograd (2.dan) – Seniori puška: 1. Petar Gorša 629,2, 2. Josip Sikavica 624,9 (oba DC),…. Seniorke puška: Tanja Rizova (BUL) 630,1, 9. Marta Zeljković 624,4,…, 21. Amadea Urbas 621,4. Seniori pištolj: 1. Damir Mikec 582,…, 14. Ivan Petričević 565,…, 23. Željko Posavec 559. Seniorke pištolj: 1. Zorana Arunović (SRB) 587, 2. Anna Čukušić 563.

Rezultati Božićnog Kupa u Osijeku, 1. dan – Seniori puška: 1. Petar Gorša (DC) 632,0…, 8. Josip Sikavica 625,3. Seniorke puška: 1. Dorina Toma (HUN) 629,5,…, 4. Marta Zeljković (DC) 627,0. Seniori pištolj: 1. Damir Mikec (SRB) 585,…, 6. Ivan Petričević (DC) 569. Seniorke pištolj: 1. Zorana Arunović (SRB) 587, 4. Marta Omazić (DC) 558. Juniorke pištolj: 1. Miriam Jako (HUN) 574, 2. Anna Čukušić (DC) 548.

GRAND PRIX OSIJEK, 2.dan – 1. Petar Gorša (DC) 629,0, 2. Josip Sikavica (DC) 626,2. Seniorke puška: 1. Teodora Vukojević (SRB) 628,3, 3. Marta Zeljković (DC) 627,0,…,10. Amadea Urbas (DC) 623,8. Seniorke pištolj: 1. Zorana Arunović (SRB) 581, 3. Matea Omazić 565 (DC), 4. Anna Čukušić 567 (DC).

BOKS: ODRŽAN PROFESIONALNI BOKSAČKI SPEKTAKL U SOLINU – Luka Plantić osvojio WBC Interkontinentalni pojas prvaka!

SOLINSKA KRONIKA 341. 15. siječnja 2023.

Velika boksačka priredba je održana u GSD na Bilankuši u subotu 17. prosinca u Solinu. Gledatelji su vidjeli više vrhunskih profesionalnih mečeva i najteži meč u karijeri hrvatskog olimpijca Luke Plantića.

Hrvatski olimpijac i reprezentativac Luka Plantić (25), bivši juniorski prvak Europe i osvajač brončane medalje na ovogodišnjem Europskom prvenstvu u Erevanu je pred svojim navijačima boksao svoj četvrti profesionalni meč protiv iskusnog Armenca Khorena Gevora (42).

WBC Silver pojas Luka je osvojio protiv Armenca odlukom sudaca u 10 rundi. Armenac je do tada bio 55. na Box Recovoj ljestvici i u svojoj karijeri je 17 puta slavio nokautom!

Prisjetimo se Luka Plantić je u istoj dvorani prošlog ljeta nokautom u četvrtoj rundi u supersrednjoj kategoriji slomio iskusnog, vrhunskog južnoafričkog borca Ryna Liebenberga, nositelja Silver WBC pojasa, prekaljenog ratnika s više od 30 profesionalnih mečeva (22 pobjede, 14 nokautima)!

– Nakon deset rundi, jednoglasnom odlukom sudaca ostvario sam pobjedu, zasluženo. Sada kada su se dojmovi donekle slegli želio bi ovom prilikom zahvaliti svim ljudima koji su mi svo ovo vrijeme pružali podršku i vjerovali u mene.

Hvala svima koji su nas podržali prisustvom u dvorani na Bilankuši, sponzorima, te na kraju i cijelom mom timu, odnosno obitelji jer bez njih sve ovo ne bi bilo moguće – izjavio je Luka Plantić, te je naglasio:
– Sljedeći dvoboj je na rasporedu 4. veljače 2023. u Hamburgu. Supersrednja kategorija, borba na osam rundi. Idemo do vrha!

Miro PODRUG

LJEKOVITO BILJE I BILJNI PRIPRAVCI – Vitamin C i naranče

SOLINSKA KRONIKA 341. 15. siječnja 2023.
Piše: dr. sc. Olivera CRMARIĆ

Antioksidacijsko djelovanje vitamina C je njegova bitnija biološka funkcija jer ima sposobnost redukcije slobodnih radikala u manje štetne neaktivne oblike. Na taj način djeluje i u zaštiti organizma kao vrlo dobar antioksidans. Djeluje i na redukciju feri oblika željeza u fero oblik, što je važno za poticanje njegove apsorpcije u crijevima

Višestruka je uloga vitamina C u brojnim biološkim procesima u organizmu, njih više od 300. Djeluje kao snažan imunostimulator i važan je čimbenik u borbi protiv virusnih i bakterijskih infekcija. Kao antioksidans snažno djeluje na neutraliziranje štetnih slobodnih radikala, čisti organizam od toksina i teških metala, pomaže u neutralizaciji potencijalno štetnog nitrozamina iz suhomesnatih proizvoda, a pomaže i kod apsorpcija željeza iz hrane.

Poznato je da je bitan u procesu zacjeljivanja rana, jer djeluje na sintezu kolagena, prirodnoga proteina koji je neophodan za strukturu i regeneraciju kože, mišića, kostiju, tetiva i ligamenata.

Dokazan je doprinos vit C zdravlju zuba i desni, sprečavanju krvarenja desni, kao i pozitivno djelovanje na dobre bakterije u našim crijevima. Djeluje i kao prirodni antihistaminik te ima značajnu ulogu protiv alergija. Zajedno s folnom kiselinom i vitaminom B12 sudjeluje u proizvodnju crvenih krvnih stanica koji prijenose kisik iz pluća u sve dijelove tijela.

Vitamin C je vrlo bitan za biosintezu kolagena »in vivo« jer djeluje kao kofaktor za enzime prolin hidroksilaza i lizin hidroksilaza. Ovi enzimi na aktivnim mjestima imaju željezo, pa u odsutnosti vitamina C molekule kolagena nisu dovoljno hidroksilirane pa su kolagenska vlakna krhka, nisu dovoljno čvrsta. S obzirom na to da je kolagen temeljni protein vezivnoga tkiva, nužan za izgradnju i zaštitu krvnih žila, za kosti, zglobove i mišiće, velika je važnost vitamina C za zdravlje istih.

Vitamin C sudjeluje u sintezi hormona nadbubrežne žlijezde jer je bitan za sintezu enzima dopamin-ß-hidroksilaza i pretvaranje dopamina u noradrenalin. Također je važan za stvaranje kolesterola u jetri i njegovu pretvorbu u žučne kiseline jer potiče normalnu razinu kolesterola i LDL kolesterola u krvi.

Vitamin C sudjeluje u pretvorbi aminokiseline triptofan u serotonin, prijenosnik živčanih podražaja s brojnim funkcijama u živčanom sustavu.
Antioksidacijsko djelovanje vitamina C je njegova bitnija biološka funkcija jer ima sposobnost redukcije slobodnih radikala u manje štetne neaktivne oblike. Na taj način djeluje i u zaštiti organizma kao vrlo dobar antioksidans. Djeluje i na redukciju feri oblika željeza u fero oblik, što je važno za poticanje njegove apsorpcije u crijevima. Oksidacijski procesi slobodnih radikala su kada reagiraju s biološkim molekulama u organizmu (proteinima, nukleinskim kiselinama, staničnim lipidima) te na taj način mogu izazvati njihova oštećenja. Protiv ovakvih štetnih djelovanja reaktivnih molekula stanice se bore pomoću antioksidansa, a jedan od njih je vit C.

Čisti vitamin C je prvi put izoliran je 1928., bijela je i kristalična krutina, jako dobro topiv u vodi. Iako ga biljke i većina životinja mogu sintetizirati iz glukoze, primati i čovjek nemaju enzim gulonolakton oksidaza, bitan za završnu sintezu vit C pa ga u organizam unose hranom.

Važnost prirodnoga vitamina C

U današnje vrijeme na tržištu se nude brojni preparati, čistih vitamina, minerala ili aminokiselina. Međutim, iako su strukturno kemijski jednaki, prednost se ipak daje prirodnim vitaminima koji imaju bolju biološku aktivnost u organizmu. Biljke koje stvaraju vit C nemaju samo askorbinsku kiselinu već biljni ekstrakti osim prirodnoga vitamina C u sastavu imaju i druge korisne sastojke kao polifenole, bioflavonoide, rutin, tirozinazu, koenzime.

Svi zajedno imaju sinergijsko djelovanje s vitaminom C i imaju veće pozitivne učinke na organizam od kemijski čiste dobivene askorbinske kiseline. Činjenica je da postoje razlike i u samoj apsorpciji sintetski dobivenih vitamina i njihova iskoristivost u organizmu od onih koji se unose hranom.

Razlog tome, a moram to naglasiti još jednom, je da konzumacijom voća, povrća i općenito ne previše obrađivane hrane, po mogućnosti iz poznatog uzgoja, bez prevelikog korištenja pesticida, mi ne unosimo izolirane vitamine, već cijele kombinacije vitamina, minerala, koenzima i enzima koji omogućavaju optimalnu iskoristivost u tijelu. Samim tim veće su blagodati i djelovanje na naš organizam od takve prehrane, nego od konzumacije brze hrane s dodatkom vitaminskih i inih dodataka prehrani.

Naranča – Citrus sinensis L. porodica Rutaceae

Naranče se konzumiraju svježe, kao desert, dodatak voćnim salatama te kao sok. Konzumacija naranče ima brojne blagodati za organizam, a poznato je da djeluje ljekovito kod različitih funkcionalnih poremećaja organizma. Djeluje na smanjivanje viška želučane kiseline, potiče rad želuca i crijeva kojih istovremeno čisti, a djeluje pročišćavajuće i na cijeli organizam osobito na jetru i krv

Zimzeleno stablo naranče je pravi ukras svakoga vrta, sa svojim sjajnim listovima, mirisnim cvjetovima i plodovima. Najčešće je visoko do 5 metara iako može izrasti do 12 metara. Deblo je razgranato s bodljikavim granama. Listovi su izmjenično postavljeni na krilatim peteljkama, sadrže žlijezde koje su bogate eteričnim uljem, veliki su do 10 cm, kožasti, zimzeleni, sjajni i glatki.

Cvjetovi su bijeli i mirisni s 5 latica, a plod je okrugla mesnata i velika boba, ukusan i sočan, podijeljen u kriške, sa žućkastom ili crvenkastom korom. Stablo naranče u povoljnim uvjetima može godišnje dati do 1000 plodova, rodnost je tijekom sto godina, a može doživjeti starost do 500 godina. Prema rodnosti naranča spada u vrh rodnih voćaka. Ističu se Citrus sinensis – slatka naranča, Citrus aurantium – seviljska, kisela naranča, Citrus bergamia – bergamot, od kojega se priprema eterično ulje bergamota koje je vrlo djelotvorno u kozmetici i aromaterapiji. Sok naranče je po okusu slatkasto – kiselkast, a pH mu je 2,5 – 3.

Naranče se konzumiraju svježe, kao desert, dodatak voćnim salatama te kao sok. Konzumacija naranče ima brojne blagodati za organizam, a poznato je da djeluje ljekovito kod različitih funkcionalnih poremećaja organizma. Djeluje na smanjivanje viška želučane kiseline, potiče rad želuca i crijeva kojih istovremeno čisti, a djeluje pročišćavajuće i na cijeli organizam osobito na jetru i krv. Naranča također djeluje kao laksativ, pobuđujući rad i pražnjenje crijeva.

Još od davnina sok od naranče služio je za čišćenje organizma, kako od prisutnih otrova, tako i od prevelike količine hrane regulirajući probavu. Sok naranče sadrži vit. C, eterično ulje, gorke kiseline, tanin, kalij, hesperidin, gorki glikozin, kristalni glikozid, te jabučnu i limunsku kiselinu, zatim pektin, sluz i ostale tvari a ima samo oko 100 kalorija.

U narančama kao i u ostalim agrumima nalazi se obilje flavonoida, kojih je najviše zastupljeno u kori. Kako su flavonoidi poznati kao izvrsni antioksidanti konzumiranjem bijele kožice koja je s unutrašnje strane kore ploda, najzastupljeniji je naringin, možemo izrazito pomoći tijelu da se bori protiv najrazličitijih bolesti. Prema brojnim istraživanjima naringin i srodni citrusni flavonoidi mogu popraviti oštećenja DNK koja vode do nastanka raka.

Istraživanja na miševima su pokazala da je naringin stimulirao jetru da potroši višak masnoće i vrati pretile miševe na normalnu težinu, da je normalizirao razinu kolesterola i triglicerida te spriječio inzulinsku rezistenciju i normalizirao metabolizam glukoze krvi. Na taj način naranče pomažu i srcu i smanjuju rizik od srčanih oboljenja, povećavaju dobar kolesterol u krvi a djeluju i na smanjivanje krvnog tlaka.

Naranče kao i limun i mandarine mogu usporiti znakove starenja jer su bogate vitaminom C koji pak neutralizira štetne radikale da oštećuju stanice. Naranče su bogate i antioksidantom beta-cryptoxanthin, pigmentom koji im daje sjajnu boju, a za koji se pokazalo da pomaže i bolesnima od raka pluća.

Kora naranči je bogat izvor pektina koji se ekstrahiraju i koriste za zgušnjavanje primjerice marmelade. Iz kore se prešanjem dobiva narančino ulje koje je poznato da pomaže u održavanju drvenog namještaja te zajedno sa drugim uljima iz citrusa za uklanjanje masnih mrlja i za pranje ruku. U zadnje vrijeme sve češće se eterično ulje naranče koristi za masaže ili pripremanje kozmetičkih proizvoda.

Osim vrlo ugodnog mirisa ima povoljno djelovanja na kožu, ali i cijeli organizam. Poznato je da djeluje regenerirajuće na stanice kože, smiruje upale, a djeluje i tonizirajuće, baktericidno i fungicidno. Naročito se preporučuje za njegu masne kože, jer ugodno zateže, sužava pore, te umanjuje mogućnost nastanka akni. Kod masaža na organizam djeluje prirodno antidepresivno i umirujuće te pomaže kod nesanice, stvarajući osjećaj ugode.

Za dobivanje eteričnoga ulja najčešće se uzgaja i koristi bergamot koje se proizvodi hladnim prešanjem kore ploda. Ovo je ulje bogato sastojcima: alfa pinen, alfa bergamoten, geraniol, geraniol acetat, limonen, linalil acetat, linalool, mircen, nerol…

Dokazano je da je ulje bergamota djelotvorno sredstvo za liječenje depresije i anksioznosti, suzbija umor, poboljšava disanje i potiče krvotok. Ulje bergamota djeluje na način da uravnotežuje i jača živčani sustav, djelujući blagotvorno na centre za regulaciju raspoloženja.
Zbog iznimno ugodnoga mirisa često se upotrebljava u kozmetičkim preparatima.

Cvjetovi naranče su medonosni i svojim nektarom i mirisom privlače pčele, a narančin med okusom podsjeća na naranču. Čaj od cvjetova naranče liječi prema pučkoj medicini neurozu i nesanicu, kao i dječju uznemirenost. Listovi naranče pogotovo gorke, stari su pučki lijek, za liječenje nervoze, depresije, tjeskobe, histerije, epilepsije, nesanice kao i za snižavanje tjelesne temperature i znojenja.

Čaj od listova liječi i nervozni želudac a odstranjuje i nametnike-gliste iz crijeva. Čaj se naravno pije s dodatkom meda. Cvijet naranče se tradicionalno poveziva sa dobrom srećom i u nekim je zemljama popularan kao ukras buketima na vjenčanjima.

Iznimno je važno naglasiti da se sva ova ljekovita svojstva odnose najviše na čiste i neprskane naranče tako da svi koji u svom vrtu imaju stabla agruma imaju i povlasticu uživanja u iznimno zdravoj voćki te korištenja listova, cvjetova i kore ploda kao ljekovite dodatke svojoj prehrani.

Za čaj od listova naranče potrebna je žličica listova naranče, 2,5 dl kipuće vode i žličica meda. Usitnjene suhe listove naranče prelijte kipućom vodom. Pokriveno ostaviti 10 do 15 minuta. Čaj zasladite medom.

PADALINE
U mjesecu studenome 2022. u Solinu na području Gornje Rupotine pala je 181 litra kiše po četvornome metru.

PEDIJATRIJA – Gripa (influenca) kod djece

SOLINSKA KRONIKA 341. 15. siječnja 2023.
Piše: prim. mr. sc. Katica OBRADOVIĆ, dr. Med., spec. pedijatar

Najčešće epidemije su izazvane virusom gripe tipa A, a javljaju se svake 2 do 3 godine, a pandemije svakih 10 do 15 godina. Epidemije izazvane virusom B su rjeđe, a ponavljaju se svakih 5 do 6 godina i manjih su razmjera. Postoje tri tipa virusa gripe A, B, i C

I ove godine nam stiže gripa tijekom prosinca, siječnja i veljače pa sve tamo do ožujka. Svake godine od gripe obole milijuni ljudi svih dobnih skupina, a veliki broj su djeca.

Gripa je akutna infekcijska bolest dišnoga sustava u kojoj su uz respiratorne izraženi i opći simptomi: visoka vrućica, jaka glavobolja, bol u zglobovima i mišićima.

Gripa je akutna, lako prenosiva, po tijeku teška i kratkotrajna zarazna bolest koju uzrokuju virusi gripe.
Gripa je svakome dobro poznata bolest, jer se javlja često, obično epidemijski (u obitelji, vrtiću, školi, gradu), a povremeno i pandemijski (zahvaćeno je više zemalja i kontinenata).

Od 1510. zabilježena je i opisana 31 pandemija. Najpoznatije i za povijest značajne pandemije gripe su pariška od 1890. do 1900., španjolska od 1918. kada je od gripe umrlo 20 milijuna ljudi, do 1946. azijska gripa od 1957. i posljednja hongkonška gripa od 1968.

Najčešće epidemije su izazvane virusom gripe tipa A, a javljaju se svake 2 do 3 godine, a pandemije svakih 10 do 15 godina. Epidemije izazvane virusom B su rjeđe, a ponavljaju se svakih 5 do 6 godina i manjih su razmjera.

Postoje tri tipa virusa gripe A, B, i C. Kako je imunitet gripe tip specifičan, preboljenje bolesti uzrokovane jednim tipom ne pruža zaštitu od drugog tipa virusa, što znači da preboljenje gripe tipa A, ne daje zaštitu od gripe tipa B ili C.

Prirodni izvor infekcije gripe je čovjek

Gripa kod djece je u većini slučajeva samoizlječiva bolest s blagom ili srednje teškom kliničkom slikom. Ali može izazvati teške komplikacije i posljedice za zdravlje i daljnji razvoj djeteta. Epidemija gripa obično počinje u kasnu jesen ili ranu zimu, traje 6 do 8 tjedana.

Uzročnik gripe su virus influence A koji se javlja svake godine u zimskim mjesecima i izaziva epidemiju gripe, virus influence B uzrokuje epidemiju gripe svakih 5 do 6 godina i brojem oboljelih nikada ne dosegne epidemije koju uzrokuje virus A. Virus C uzrokuje male epidemije, ograničene na obitelj ili kolektiv, a bolest više podsjeća na običnu prehladu.

Bolest se brzo širi, kapljičnim putem i bliskim kontaktom. Najugroženija su mala djeca koja nemaju dovoljno razvijen imunosni sustav i nisu ranije bila u kontaktu s virusom.

Predškolska i školska djeca u bliskom su kontaktu s drugom djecom, te se gripa brzo širi u jaslicama, vrtićima, školama. Prosječno godišnje od gripe oboli 1 od 10 odraslih, te 1 od troje djece. Školska djeca i adolescentni su najveći izvor širenja virusa gripe, a vjerojatnost da školsko dijete oboli od gripe je 3 do 4 puta veća nego u odraslih. Iz te se skupine virus brzo širi prema starijim i mlađim dobnim skupinama.

Oko 50% školske i predškolske djece godišnje oboli od gripe. Od gripe će oboljeti i njihovi roditelji te braća i sestre. Trećina njih će potražiti medicinsku pomoć što znatno povećava broj ambulantnih posjeta i broj hospitalizacija. Širenje virusa gripe pogoduje i trajanje izlučivanja virusa gripe u sekretima gornjih i donjih dišnih putova, katkad i dulje od tjedan dana.

Kod imunološki osjetljivije djece s težim oblicima bolesti naročito donjih dišnih putova (upale pluća, bronhitisi) izlučivanje virusa može potrajati i tjednima. U zimsko doba cirkulira veći broj raznih respiratornih virusa osim virusa gripe. Tako da može doći do koinfekcije gripe s drugim virusima što otežava bolest.

Klinička slika gripe

Inkubacija gripe traje 1 do 3 dana. Bolest u nekompliciranih slučajeva traje 5 do 7 dana.

Trajanje febriliteta dulje od 7 dana kao i pojava simptoma drugih organskih sustava upućuje na komplikacije. One su češće u djece s kroničnim bolestima poput astme, prirođenih srčanih grešaka, plućne hipertenzije, kronične bubrežne bolesti, kronične bolesti jetre, kronične metaboličke bolesti uključujući i šećernu bolest, hematološke i maligne bolesti, psihomotoričke retardacije, konvulzivnih poremećaja, neuromuskularnih bolesti.

Vrućicu iznad 37,5 °C ima 95% oboljele djece, iznad 38°C ima 88% djece, iznad 39°C ima 40%, a iznad 40°C ima 15% oboljele djece. Curenje nosa je prisutno kod 75% djece, kašlje 85% djece, grlobolju ima 40% djece, glavobolju ima 30% oboljele djece, bol u mišićima ima 10% djece, proljev i povraćanje ima 8% djece, poremećaj općeg stanja (loše osjećanje, malaksalost) ima 10% oboljele djece, laringitis ima 7% , konjuktivitis 10% i akutnu upalu srednjeg uha ima 15% oboljele djece.

U male djece jedini znak gripe može biti vrućica. U dojenčadi mlađe od 6 mjeseci simptomi gripe su netipični (poremećaj svijesti, sindrom sepse, prestanak disanja, konvulzije), te je kod njih potrebno isključiti meningitis, bakterijemiju i sepsu.

Komplikacije gripe

Komplikacije su posljedica izravnoga učinka virusa – primarne komplikacije ili bakterijske superinfekcije – sekundarne komplikacije. Komplikacije su najčešće na dišnom i središnjem živčanom, sustavu.

Najčešća bakterijska komplikacija gripe kod djece je akutna upala srednjega uha, a kod veće djece sinusitis. Upala pluća se javlja kod 3% djece oboljele od gripe. Najčešći razlozi hospitalizacije su upale pluća, sumnja na sepsu, febrilne konvulzije koje se javljaju u 20% djece s gripom. Najteža komplikacija gripe je virusna upala pluća koja ima i najveću smrtnost.

Djeca otežano i ubrzano dišu, koža je plavičasta, siva, blijeda, konfuzna su, pospana, iritabilna, odbijaju piti i jesti, dehidrirani su, pojavi se osutak. To su znakovi da se radi o teškoj bolesti djeteta te ga treba odmah odvesti u bolnicu.

Treba imati na umu da djeca s teškom bolešću nemaju povišenu temperaturu katkad su i pothlađeni. Taj je simptom češći kod male djece naročito dojenčadi. Ostale teže komplikacije gripe su upala skeletnoga mišića, upala srčanoga mišića, perikarditis, encefalopatija.

Posebno teška komplikacija gripa, ali vrlo rijetka je Reyov sindrom (encefalopatija i zatajenje jetre) koji se povezuje s influencom B, varičelama, te u djece koja su uzimala andol (acetilsalicilnu kiselinu) za snižavanje vrućice.

Djeca mlađa od godine dana, te ona s kroničnim bolestima dišnoga sustava i neuromuskularnim bolestima mogu imati teške komplikacije gripe. Dijagnozu gripe treba nastojati potvrditi virološkim pretragama iz krvi naročito kod hospitalizirane djece s upalom pluća, kod djece s vrućicom.
Sprječavanje gripe je najučinkovitije cijepljenjem.

Mogu se cijepiti djeca iznad 6 mjeseci života. Djeca mlađa od šest mjeseci su najslabije zaštićena protiv gripe. Izvjesnu zaštitu od gripe toj djeci mogu pružiti samo majčina protutijela koja su prenesena preko placente za vrijeme trudnoće, bilo da je majka kao trudnica preboljela gripu ili se cijepila protiv gripe. Cijepljenje protiv gripe nije obavezno cijepljenje u našoj zemlji.

Cijepljenje se preporučuje kod djece koja imaju neku kroničnu bolest prvenstveno plućnu; astmu, obstruktivni bronhitis, a i kod drugih kroničnih bolesti od kojih djeca mogu bolovati.

Liječenje se najprije provodi simptomatski mirovanjem, pijenjem dosta tekućine, snižavanjem povišene tjelesne temperature fizikalnim mjerama i antipireticima najčešće paracetamolom i ibuprofenom.

Terapija antivirusnim lijekovima je najučinkovitija ako se započne unutar 48 sati od početka bolesti. Ona je indicirana kod one djece kod koje se očekuje komplicirani tijek bolesti, kod djece s kroničnim bolestima. Ona ublažava simptome, skraćuje trajanje bolesti i smanjuje rizik od komplikacija. Takva djeca su pod nadzorom infektologa.

Najveći broj zdrave djece gripu preboli u blažemu obliku. Visoku temperaturu imaju do sedam dana. Kašlju, šmrcaju liječe se simptomatski i ozdrave. Cjepiva protiv gripe i preboljenje gripe ne stvaraju zaštitu protiv gripe koja dolazi slijedeće godine. Zato se svake godine treba cijepiti.

PREDSTAVLJENA KNJIGA »SMILJANA RENDIĆ: ZLATNO PERO HRVATSKOGA NOVINARSTVA« AUTORICE DR. SC. SILVANE BURILOVIĆ CRNOV, PRVE KNJIGE U BIBLIOTECI »ZNAMENITI KATOLIČKI NOVINARI« – A Križ je, kažu, vaga svega svijeta

SOLINSKA KRONIKA 341. 15. siječnja 2023.
Piše: Kristina BITANGA/ smn.hr

Knjiga »Smiljana Rendić: zlatno pero hrvatskoga novinarstva« na 157 stranica, a kroz šest poglavlja donosi njezin životopis i bibliografiju, domagojsku duhovnu formaciju i hrvatsko nacionalno usmjerenje, novinarsko i književno ostvarenje, praćenje i analizu II. vatikanskog koncila, odnos prema autoritetu te osvrt na nerazumijevanje njezina rada i uloge vjernika laika

Knjiga »Smiljana Rendić: zlatno pero hrvatskoga novinarstva« autorice dr. sc. Silvane Burilović Crnov, prve knjige objavljene u novopokrenutoj biblioteci »Znameniti katolički novinari« koja je zajednički projekt Glasa Koncila i Društva hrvatskih katoličkih novinara, svečano je predstavljena 12. siječnja 2023. u Splitu.

Uz autoricu, knjigu su predstavili glavni urednik Glasa Koncila Branimir Stanić, tajnica Hrvatskog društva katoličkih novinara Marija Belošević, prof. dr. sc. don Mladen Parlov i književnica Zdenka Čorkalo.

O Smiljani Rendić (1926.-1994.), znamenitoj novinarki i književnici, istaknutoj laikinji Crkve u Hrvatskoj tijekom i nakon Drugog vatikanskog koncila koja se s pravom može svrstati među prvakinje hrvatskog katoličkog novinarstva, došli su čuti mnogi pa je Galerija ‘Vinko Draganja’ dominikanskoga samostana bila dupkom ispunjena.

Obogaćenje Crkve i društva

Glavni urednik lista »Glas Koncila«, kojega je Smiljana Rendić s nekolicinom svećenika stvorila, g. Branimir Stanić rekao je kako glavni cilj ove knjige, koja obiluje zanimljivim informacijama, nije otkriti sve o Smiljani Rendić nego približiti njen genijalan lik kojem Crkva u Hrvatskoj, Glas Koncila i katoličko novinarstvo duguju mnogo.

– U ovoj knjizi možete doživjeti Smiljanu Rendić ne samo kao važnu ličnost 20. stoljeća nego doista kao izuzetnu i snažnu ženu. Ovo nije priča o junakinji našeg doba koja je bila siromašna dok je nisu otkrili te nije postala svjetski poznata bogatašica. Ona je ostala siromašna do kraja života i u tom svom siromaštvu učinila je nevjerojatne stvari. Iz vlastite bijede obogatila je ne samo Crkvu u Hrvatskoj nego i čitavo hrvatsko društvo – naglasio je Stanić.

Nadalje podsjetio je na njezin progon i osudu koju je morala prolaziti ne samo zbog političkog članka za koji je osuđena »Izlazak iz genitiva ili drugi hrvatski preporod« već zbog toga što je bila katolička novinarka u ona teška vremena.

Pohvalio je temeljitu analizu arhivske građe te opširnost razgovora koje je sa Smiljaninim suvremenicima obavila autorica te zaključio da Smiljana Rendić svima u domovini i Crkvi može biti uzor i nadahnuće.

Prijeko potrebna knjiga o snažnoj i jakoj ženi

Tajnica Hrvatskoga društva katoličkih novinara Marija Belošević izrazila je radost što će zahvaljujući ovoj knjizi veći broj ljudi čuti za Smiljanu Rendić koja na najbolji mogući način podcrtava važnost vjernika laika, žena u Crkvi. Istaknula je kako od nje mogu učiti svi, a napose novinari, jer su njezin život i rad svjedočanstvo promicanja objektivnosti, istine, moralne odgovornosti za napisanu riječ, hrvatskog jezika, povijesti, kulture i domoljublja.

Profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu dr. sc. don Mladen Parlov rekao je kako je važno da postoje knjige kao ova koje će neke osobe i događaje izvući iz tame prošlosti i zaborava jer osobe kao što je Smiljana Rendić doista je vrijedno osvijetliti jer su dali veliki doprinos hrvatskoj kulturi, novinarstvu i Crkvi.

Kardinal Franjo Kuharić predaje jubilarno priznanje sa »zlatnim perom Glasa Koncila« najistaknutijoj hrvatskoj katoličkoj novinarki Smiljani Rendić

– Ona je bila snažna i jaka žena koja, iako nije imala zaštitu, nikada nije htjela odstupiti od svojih uvjerenja te je i u najtežim razdobljima sačuvala svoje dostojanstvo. Bila je žena erudiktinja koja je uvijek radila na svom znanju te je, iako nije imala fakultetsko obrazovanje, dobro govorila i pisala nekoliko svjetskih jezika te bez poteškoća ulazila u duboke teološke rasprave.

Bila je vatikanistica koja je, iako nikada nije napustila Jugoslaviju, duboko poznavala život unutar vatikanskih zidina kao nitko u našem narodu prije ni poslije nje. Izrazito je voljela židovski narod jer je Isus po tijelu bio Židov te je temeljito poznavala njihovu povijest, kulturu i religiju. Bila je zauzeta vjernica laikinja koja je silno voljela Katoličku crkvu i hrvatski narod – naglasio je don Mladen Parlov.

Čestitajući autorici na izvrsnoj knjizi Parlov je iznio nadu da će joj ovo biti prva u nizu knjiga.

Žrtva komunisitčkog progona

Književnica i doktorica Zdenka Čorkalo istaknula je kako je zahvaljujući ovoj knjizi, Smiljana Rendić rođena po drugi put. Posvjedočila je kako je na svojoj prvoj godini studija medicine u Rijeci upoznala Smiljanu Rendić, družila se s njom i u tim susretima nikada nije osjetila neosunčanu stranu njezine stvarnosti.

Smiljana Rendić u društvu najistaknutijih hrvatskih teologa

Približivši okupljenima povijesni kontekst njenog djetinjstva, mladosti i odrasle dobi rekla je kako je u svojim nastojanjima oko istine grubom silom zaustavljana i ponižavana do mjere koja je svakako imala namjeru promijeniti njezin katolički i nacionalni svjetonazor.

– Autorica nije imala lagan posao jer je trebalo pronaći i pročitati tisuće pisama, polemika i osvrta, trebalo je ne učiniti propust u izboru i trebalo se moći odvojiti od primjedbi kojih ima koliko i poznavatelja Smiljane Rendić dok je bila živa.

Snagom prvorazrednog interpreta autorica je ušla u Smiljanin lik i u likove koji su o njoj govorili, nije dodavala svoje mišljenje nego je sve pročitano zaoblila, u intelektualnom i emocionalnom nadahnuću povezala vjerno i logično, kao da čitajući tekstove gledamo paralelno i film o njima. Knjiga se lagano čita, što je zasluga autorice, a teško pamti, za što se pobrinula sama Smiljana koja je enciklopedijskim znanjem i toplinom prema najmanjima, najslabijima, dala na znanje tko ju je obdario svime što je imala – zaključila je Zdenka Čorkalo.

Vjernica, teologinja, novinarka

Autorica knjige dr. sc. Silvana Burilović Crnov pojasnila je kako se s mišlju i djelom Smiljane Rendić susrela prije nešto više od 11 godina te se u njoj probudio poticaj da istraži ono što je još uvijek nepoznato i otme zaboravu ono što je nepravedno u nj gurnuto.

Uredništvo Glasa Koncila 1964. Rendić, Pavlinić, Kustić, Ladika

Godine istraživanja njene bogate pisane ostavštine kojoj pripadaju nekoliko knjiga, stotine objavljenih članaka u crkvenom i svjetovnom tisku te obilna privatna korespondencija izrodile su doktorskom disertacijom »Smiljana Rendić: katolička novinarka i pratiteljica Drugog vatikanskog koncila«.

Istaknula je kako je to istraživanje bilo velika i zahtjevna zadaća, ali i privilegij te radost i dar. Ova knjiga rasterećena je znanstvenoga aparata i svjedoči o hrabroj i odlučnoj, osebujnoj i borbenoj ženi, vjernici laikinji i vatikanistici, višedesetljetnoj hrvatskoj novinarki i književnici, ali i o vremenu u kojemu je djelovala, pisala, živjela svoj vjernički i nacionalni identitet ne odričući se istine, ne bježeći od poteškoća i nepravdi na koje je nailazila.

– Zbog svega spomenutog i zbog cjelokupnog njezina doprinosa hrvatskom društvu, kulturi, jeziku, a osobito Crkvi i hrvatskom katoličkom novinarstvu nadam se da će djelo Smiljane Rendić biti vrednovano onako kako ona to zaslužuje, da će ova knjiga i njezina promocija biti poticaj tome da će se njezino djelo jednom sabrati u sveske, prevesti na strane jezike, biti tema znanstvenih skupova i simpozija, da će se organizirati Dani Smiljane Rendić, a svakako je zaslužila da nagrada hrvatskih katoličkih novinara nosi njezino ime – istaknula je autorica.

Drugo vrijeme, slični problemi

Aktualizirajući pak knjigu, odnosno čitavo životno djelo Smiljane Rendić te sagledavajući ga u današnjemu kontekstu autorica je istaknula teškoće s kojima se susretala, a koje su u konačnici formirale genijalan um Smiljane Rendić.

– Propatila je kao katolička novinarka laikinja. Nije joj bilo lako kao ženi u muškom patrijarhalnom mentalitetu, ni kao laikinji u kleričkomu svijetu. Smiljana nije završila teologiju, ali je dobro poznavala i od nje se kao takve intelektualke često tražilo suglasje više nego kritičko promišljanje. S velikom radošću pratila je Koncil i Crkvena zbivanja i željela je biti interpretatorica a ne samo kroničarka. Pratila je ne samo teološka kretanja u Crkvi, nego i filozofska, kulturološka i politička gibanja u domovini i svijetu.

Privatna zbirka pisama Smiljane Rendić Vladimiru Pavliniću

Njezini tekstovi bili su djelomično cenzurirani iz različitih razloga. Zato je Smiljana pisala pisma odgovornima u Crkvi, intelektualnoj crkvenoj i društvenoj eliti, u kojima je najizvornije iznosila svoje mišljenje. Teme u pismima bile su raznovrsne, pa čak i u samome jednome pismu obrađuje više tema: teološke, biblijske, povijesne i ekleziološke te književne rasprave.

Njezina pisma sadržavaju dragocjene uvide u svu složenu problematiku prihvaćanja ili prikrivenog odmaka od Drugoga vatikanskog koncila, ali i svega onoga što ju je mučilo te brojne biografske podatke. Preslike pisama je sačuvala, nazivala ih je feljtonima i smatrala ih je najboljim što će od nje u prozi ostati. Bez tih pisama nemoguće ju je upoznati – istaknula je autorica, osvrćući se tako i na nadahnjujući moment u oblikovanju ove knjige.

– Već u prvom dubljem susretu s mišlju i djelom Smiljane Rendić vidjela sam da kao vjernica laikinja, znanstvenica, novinarka stojim pred nečim velikim i vrijednim svakoga truda. Učila sam iz svakoga njezinoga teksta i svake crtice njezina života. Povezala nas je ista ljubav prema neprolaznim vrijednostima: ljubav prema Bogu, Crkvi, Svetom pismu, hrvatskome narodu, povijesti, kulturi i jeziku, čovjeku, učenju i pisanoj riječi.

Živjele smo u različitim vremenima, ona je imala egzistencijalnih problema jer je sudski kažnjena i prisilno umirovljena. Teško je dolazila do knjiga i informacija. Čeznula je za slobodom izražavanja i hrvatskom samostalnošću. Zaključila bih da je hrvatski katolički novinar i vjernik laik lakše biti danas, zahvaljujući svemu što je Smiljana Rendić dala hrvatskome narodu i Crkvi.

– Knjiga »Smiljana Rendić: zlatno pero hrvatskoga novinarstva« na 157 stranica, a kroz šest poglavlja donosi njezin životopis i bibliografiju, domagojsku duhovnu formaciju i hrvatsko nacionalno usmjerenje, novinarsko i književno ostvarenje, praćenje i analizu II. vatikanskog koncila, odnos prema autoritetu te osvrt na nerazumijevanje njezina rada i uloge vjernika laika.

Knjigu su recenzirali prof. dr. Danijel Labaš, prof. dr. Marko Trogrlić i prof. dr. Jerko Valković. Zahvaljujući Glasu Koncila, Hrvatskom društvu katoličkih novinara i svima koji su dali doprinos nastanku ove knjige, autorica je na poseban način na podršci zahvalila svojoj obitelji.

 

PREDSTAVLJEN 199. SVEZAK IZ BIBLIOTEKE ZNANSTVENIH DJELA SPLITSKOGA KNJIŽEVNOGA KRUGA »STUDIJE O RANOM SREDNJOVJEKOVLJU«, AUTORA ŽELJKA RAPANIĆA, A KOJE JE PRIREDIO PROF. DR. SC. IVAN BASIĆ – Eruditska kontekstualizacija

SOLINSKA KRONIKA 341. 15. siječnja 2023.
Piše: Mario MATIJEVIĆ
Fotografije: Filozofski fakultet u Splitu

Nije bilo jednostavno izabrati iz bogatoga opusa one radove koji bi na najbolji način predstavili stvaralaštvo profesora Rapanića koji je producirao ukupno oko tri stotine bibliografskih jedinica. Iz tih tri stotine izabrati one najzanimljivije nije bio nimalo zavidan zadatak. Ovo je jedna vrsta hrestomatije, zbirke najvažnijih tekstova istraživača koji je ostavio dubok trag i kojemu ćemo dug početi vraćati tek sada nakon njegove smrti

Atrij splitskoga Filozofskog fakulteta sredinom prosinca ugostio je nazočne na predstavljanju 199. sveska iz Biblioteke znanstvenih djela splitskoga Književnoga kruga pod naslovom »Studije o ranom srednjovjekovlju«, kapitalnoga djela na gotovo 700 stranica autora Željka Rapanića, a koje je priredio prof. dr. sc. Ivan Basić.

Najnoviju publikaciju priređivanje koje je odobrila obitelj pokojnoga autora i zdušno popratila samo predstavljanje, a tiskanje koje su financijski poduprli Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Grad Split i Javna ustanova u kulturi Zvonimir Solin javnosti su predstavili prof. dr. sc. Mladen Ančić s Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru, dr. sc. Danijel Džino s Odjela za povijest i arheologiju na sveučilištu Macquaire u Australiji, izv. prof. dr. sc. Ivan Josipović s Odjela za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru te priređivač prof. dr. sc. Ivan Basić. Nakon pozdrava koji je u ime Fakulteta uputio prodekan doc. dr. sc. Vedran Barbarić predstavljanje je moderirao prof. dr. sc. Josip Vrandečić.

Uvodni dio predstavljanja prof. dr. sc. Mladen Ančić započeo je govorom o životu i djelu Željka Rapanića koji je prema njegovim riječima iza sebe ostavio važan i neizbrisiv trag. Predstavljajući članke koji su vezani uz epigrafiku i reviziju povijesnoga i arheološkog rada prof. Ančić je istaknuo kako se radi o ukupno sedam članaka objavljenih u razdoblju od 35 godina.

Iskorak jednoga čovjeka

– Ono što je zajedničko ne samo tim člancima nego čitavomu Rapanićevu opusu jest erudicija, duboko poznavanje materijala o kojem se govori i u konačnici ono što je danas već rijetkost, duboko poznavanje jezika na kojima su napisani spomenici o kojima se radi. U ono vrijeme kada je bio u zenitu svoje aktivnosti, latinski jezik je bio vrsta egzotike, čovjek bi očekivao da je danas situacija nešto bolja, no danas je još gore.

Danas ljudi koji se bave tim poslom često ne znaju latinski jezik, a bez toga nema onoga što je osnovna kvaliteta njegova rada i što je dalo težinu zaključcima do kojih je dolazio. Njegovo dobro poznavanje jezika i erudicija zapanjujuća je za one okolnosti u kojima je Željko Rapanić živio i djelovao.

Danas biti erudit znači sjediti u sobi, bilo gdje od Mrduše Donje do New Yorka i jednim klikom dolaziti do stvari, informacija. U ona doba stvari se jako teško dobivalo i zapravo je zapanjujuće što je sve Željko bio u stanju predočiti i pokupiti znanje koje je zatim oblikovao u radove.

Ono što je meni uvijek ostalo u sjećanju i fascinantno jest dimenzija koje nema u ovoj knjizi, a koju moram svakako spomenuti. Njegov običaj objavljivanja tekstova u ondašnjem dnevnom tisku. To je nešto što iz današnje perspektive izgleda zaista zapanjujuće. Današnjega dnevnog tiska u biti nema, realno on ne postoji, a kamoli da će još objavljivati tekstove toga tipa kakvi su se objavljivali.

Smatram da je ovih nekoliko riječi dalo dojam o općem kontekstu djela koje je ostavio iza sebe i onoga što je sabrano u ovoj knjizi. Naravno ova knjiga radova sama po sebi ne vrijedi bez konzultacije njegovih knjiga koje je napravio i za koje su predradnje zapravo bili članci koji su ovdje sabrani.

Sjećam se tako kakvo je »otkriće« bilo, još prije nego sam ga upoznao, njegovo predromaničko doba u Dalmaciji. Fascinantan način i promjena diskursa uopće o tom predmetu, način na koji je on predstavio taj svoj materijal. Dao je ono što bismo danas rekli društveni kontekst umjetnosti ranog srednjeg vijeka. Nešto što do tada nitko zapravo nije ni pomišljao da bi trebalo raditi, barem što se tiče našega hrvatskog prostora.

Prve radnje stoga su bile upravo ovi članci u kojima se s jedne strane govori o velikim epigrafičkim spomenicima. Svijest o tome da te stvari treba staviti u širi društveni kontekst onog doba.

Njegov članak o natpisu na sarkofagu kraljice Jelene je fascinantan stoga što iskače iz matrice dotadašnjega pisanja gdje se te stvari čitaju doslovno. Tada se naime razvija čitava teorija kako je kraljica Jelena bila jako dobra jer je vodila računa o udovicama i siročadi. Željko je to zapravo obradio na posve nov način tumačeći da je riječ o formularičnome govoru toga doba i da to treba razumijevati na taj način. Skinuo je dakle onu, da to tako kažemo, auru romantičarskoga pristupa gdje se tekst čita doslovno i stavio ga u njegov stvarni kontekst.

Istu je stvar napravio i s natpisima iz Branimirova doba, a kojih je poslije došlo još više. Pitanje koje je ostalo pronalaskom ovih novih natpisa, kolega Basić je uspio riješiti svojim predgovorom. Ako uzmete čitati ove članke prije toga morate pročitati predgovor koji stoji jer on daje suvremeni kontekst onoga što je nastajalo prije 35, 40 godina jer su neki od tih tekstova sada i stariji od 40 godina. To je golem protok vremena, a golema je i produkcija koja je u međuvremenu nastala.

Bez obzira na to kada netko želi istraživati to doba, mora krenuti upravo od ovih tekstova jer su oni na neki način bili prekretnica u pristupu problemima i to je ono najvažnije i ono što u njima treba vidjeti.

Takav je slučaj sa svim radovima do ovoga posljednjeg o čuvenom teologu Gottschalku koji je bio na dvoru kneza Trpimira i koji je ostavio nekoliko rečenica o tome svom boravku, a koje su bile izazvale silnu produkciju i interpretacije. Rapanić je taj koji je te interpretacije na pravu mjeru sveo svojim člankom pokazavši još nešto što je postalo tečevina današnje matice znanstvenog istraživanja.

Ono što je ključna stvar, tekstovi, odnosno rečenice koje nas zanimaju imaju svoj kontekst, cjelovito djelo. U našoj historiografiji, znanosti, povijesti umjetnosti pa i u arheologiji zapravo se bio izgubio taj osjećaj da svaki komadić teksta koji nama treba, ima neki svoj širi kontekst i da se značenje onoga što želimo izvući ili dobiti iz nekoga teksta ne može dobiti bez poznavanja cjelovitoga konteksta.

Upravo je na ovom primjeru i pokazao da rečenice koje govore o Dalmaciji u biti imaju puno jasnije značenje kada se uzme u obzir ono što je napisano prije i nakon toga. To je nešto što je možda jedna od najvrjednijih stvari koje se mogu nabrojiti u doprinose njegove djelatnosti. Obraćanje pozornosti na širi kontekst teksta koji se proučava.

Ovo što je Rapanić postigao s tekstom o Gottschalku i što je postignuto izložbom o Karolinzima je zapravo vratilo, da tako kažem, povijesnu znanost u Hrvatskoj na tračnice stvarne znanosti. Bez toga konteksta nemoguće je razumjeti o čemu se tu radi.

Ono čime ću zaključiti je tadašnji strahoviti doprinos koji je došao, da tako kažem, čak i s ruba ukupne akademske zajednice, iz jednoga grada koji u to vrijeme nije imao duboku tradiciju humanističkih disciplina.

Štoviše tu još više začuđujuće činjenica da je jedan čovjek svojim radom uspio napraviti takav iskorak prema onome što je bila tradicija istraživanja matice na tim područjima – zaključio je prof. Ančić pozivajući one malobrojne zainteresirane da posegnu za novom Rapanićevom publikacijom.

Genijalnost kontinuiteta

Dr. sc. Danijel Džino u uvodnomu dijelu svoga izlaganja napomenuo je kako osobno nije imao priliku upoznati Željka Rapanića, ali ono o čemu je govorio je njegov velik utjecaj, upravo zbog pogleda na određene situacije, odnosno kompleksni period hrvatske povijesti. Dr. sc. Danijel Džino osvrnuo se tako na radove u novoj knjizi koji se odnose na kontinuitet između kasne antike i ranoga srednjeg vijeka na Jadranskoj obali.

– Rapanić je dao prilog proučavanju kontinuiteta u kasnoantičkom salonitanskom ageru koji dolazi iz njegova poznatoga referata iz 1976. i riječ je o jednom od vjerojatno najrevolucionarnijih radova koji su napisani u tom dobu.

Prije ovoga referata koji je objavio na engleskom i kasnije hrvatskom jeziku percepcija događanja iz početaka sedmoga stoljeća je bila vrlo jednostavna. Dolaze horde Gota, Avara i Slavena i jednostavno preplavljuju čitavo područje Dalmacije, obale itd. Samim time ta percepcija koja dolazi iz čitanja pisanih izvora utjecala je u mnogome i na arheologiju, zbog toga što su arheolozi nekoliko godina prije ovoga referata kretali od pretpostavke da je Salona uništena 614. Samim time pretpostavljalo se da tu više ničega nije bilo.

Rapanić međutim izlazi s vrlo zanimljivom idejom, idejom koju će generacije arheologa i povjesničara kasnije prihvatiti, a to je da vidimo određenu vrstu kontinuiteta u području oko Salone, od Trogira do Splita. Ta kasnoantička prošlost nije izbrisana, nego ona i dalje nastavlja živjeti kroz takozvana »mračna vremena« sedmoga i osmoga stoljeća.

Samim time on uzima neke stvari, kao primjerice kontinuitet sakralnih objekata, kao polaznu točku i dolazi do vrlo zanimljivih zaključaka koji su za ovaj dio između Trogira i Splita krucijalni jer je on prema Rapaniću zadržao kontinuitet s kasnoantičkim vremenom sve do devetoga stoljeća.

Kada sam prvi puta čitao taj rad to je bilo otkriće, jer netko misli nešto drugačije. Rapanić se naravno vratio tim svojim idejama u jednome od svojih posljednjih radova, onome iz 2016. o propasti Salone. Mi naime iz historiografije, povijesti i arheologije prošloga stoljeća imamo percepciju da je Salona izgorjela u plamenu barbara koji su dolazili sa sjevera.

Ono što radi Rapanić je vrlo precizno seciranje svih poznatih vrela da bi se došlo do zaključka da zapravo nemamo potporu za takvu ideju. Slijedeće generacije arheologa i povjesničara su to prihvatile i danas otvorenije govorimo o napuštanju Salone, o iseljavanju iz toga grada prije negoli o njegovom uništenju i njegovom kraju.

Jedan od početnih radova koji je također vrlo bitan je kontekst, a to je pregled dugog trajanja nazvan »Od grčkih kolonista do franačkih misionara«. Rapanić je naime sudjelovao u vrlo značajnom projektu izložbe »Hrvati i Karolinzi« iz 2000. Sudjelovao je u projektu generacije mlađih autora, a sam je došao iz starije generacije.

Njegov uvod i priprema terena za ideje koje će kasnije izraziti znanstvenici, dao je pregled kulturne povijesti dalmatinskog i hrvatskog prostora od kraja prapovijesti do srednjega vijeka, neprocjenjiv su doprinos.

Riječ je o jednoj od najboljih sinteza koje sam čitao na takvu tematiku, a sintetski radovi su nemogući bez ogromnoga znanja i suverenoga vladanja tim kompleksnim materijalom.

Poleogeneza je jedna od omiljenih tema Željka Rapanića. Razmišljanja o nastanku gradova na istočnom Jadranu prostor je u kojemu on uzima baklju od Mate Suića i prenosi je na rani srednji vijek u proučavanju oblikovanja, nastanka života gradova. Riječ je o nečemu čime se struka, u izuzetku Suićeve knjige koja ne ide u srednji vijek nego završava s kasnom antikom, nije bavila.

Gledajući u globalu moramo ovaj Rapanićev odnos između kasne antike i srednjega vijeka prepoznati u njegovu doprinosu formiranja koncepta »mekoga« prijelaza iz antike u srednji vijek. Prije njega to ne postoji jer je bio oštri prijelaz te se sve završava dolaskom Slavena. Počinje novo društvo i nova povijest.

Kod Rapanića vidimo drugo, on podvlači taj prijelaz, značaj udjela starije, antičke kulture u srednjemu vijeku. Prenošenja i nasljeđivanja antičkih i kasnoantičkih Dalmatinaca na one koji su ovdje živjeli u srednjemu vijeku, govorili doduše drugim jezikom, imali svoju kulturu, ali koji su polazili od istih ishodišta.

U svakom slučaju zaključno govoreći ovdje imamo kolekciju izuzetnih radova koji trebaju naravno biti sagledani u kontekstu, osobito u kontekstu njihova utjecaja na kasnije generacije, promatranja nekih temelja na kojima gradimo ono što danas razmatramo i diskutiramo – zaključno je rekao dr. sc. Danijel Džino.

U suvremenim znanstvenim okvirima

Govoreći o zadnjemu dijelu knjige izv. prof. dr. sc. Ivan Josipović istaknuo je kako se po glavnom sadržaju poglavlja mogu okarakterizirati kao dominantno povijesno-umjetničke, ako je takva uska specifikacija uopće pogodna za radove Željka Rapanića.

– Unatoč činjenici da je po svojoj diplomi prvenstveno bio povjesničar umjetnosti, budući da je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu 1956. diplomirao baš povijest umjetnosti koja se prema tadašnjem studijskom programu slušala objedinjeno sa studijem povijesti većina Rapanićevih radova nastalih tijekom njegove plodonosne 40 godišnje karijere karakterizira čvrsta prožetost više povijesnih znanosti i srodnih im pomoćnih disciplina, arheologije, povijesti, povijesti umjetnosti, epigrafike, filologije, onomastike.

Budući da su u poglavljima iz treće, epigrafičke cjeline kao i u posljednja tri poglavlja iz zadnje, šeste cjeline, već nešto kazali moji prethodnici preostaje mi ukratko predstaviti Rapanićeve tekstove u kojima je ponajprije raspravljao o datiranju važnih primjera dalmatinske predromaničke arhitekture, zatim onima u kojima se javio okvir nastanka većine srednjovjekovnih spomenika u svoj njihovoj ukupnosti, te konačno o radu u kojemu je zajedno s Dušanom Jelovinom predstavio rezultate revizijskog istraživanja iz 1972. na Gospinu Otoku u Solinu i interpretaciju tamošnjega arhitektonskoga kompleksa.

U četvrtoj cjelini nalaze se dva Rapanićeva rada napisana krajem devedesetih godina prošloga stoljeća, a oba imaju isti podnaslov »De ecclesiis datandis«, te se kako sam Rapanić naglašava trebaju tretirati kao jedna tematska cjelina, a što je u ovoj knjizi i urađeno. U prvom od njih autor obrađuje problematiku izvora za datiranje šesterolisne predromaničke crkve svete Marije u Trogiru.

U radu pak o spomenicima tzv. »Nepotpune biografije« što je sintagma koju je sam Rapanić dovitljivo smislio za skupinu predromaničkih spomenika za koje su još uvijek nepoznati svi ključni podatci autor spominje nekoliko primjera različitih djela npr. sarkofag splitskoga nadbiskupa Ivana, Višeslavova krstionica itd.

Ali ipak težište stavlja na tri primjera iz predromaničkoga razdoblja, a to su ostatci crkve nepoznatoga titulara na lokalitetu Lopuška glavica u Biskupiji kod Knina, zatim crkva Svete Marije na lokalitetu Crkvina u istom selu, te konačno crkva svete Marte u Bijaćima kod Trogira.

Kritizirajući dalekosežne zaključke koje su u pogledu tih građevina iznosili pojedini autori na temelju nepotpune, a samim time i neprikladne dokumentacije Rapanić se založio za napuštanje zastarjelih i neprovjerenih podataka i narativa, držeći da oni trebaju biti zamijenjeni rezultatima nekih budućih revizijskih arheoloških istraživanja i na njima temeljenim novim interpretacijama.

Ponajbolji Rapanićevi radovi nalaze se u idućoj, petoj cjelini, a njih karakterizira minuciozno sagledavanje društveno-povijesnih okvira u kojima su nastali spomenici hrvatske predromaničke umjetnosti.

U pitanju su tri rada nastala od početka osamdesetih do sredine devedesetih godina dvadesetog stoljeća u kojima autor raspravlja o načinu djelovanja i porijeklu klesarskih radionica, etničkoj pripadnosti graditelja i umjetnika, utjecajima na formiranje cjelokupnoga ranosrednjovjekovnoga umjetničkoga stvaralaštva, nužnoj isprepletenosti odnosa između naručitelja, planera i izvršitelja u uspješnoj realizaciji složenih graditeljskih i svih ostalih umjetničkih ostvarenja kao čina zavjetnoga poklona, te konačno o ranokršćanskoj baštini kao važnom stratumu na kojem je iznikla umjetnička baština, ali i kulturno civilizacijski okvir za razvitak srednjovjekovnoga društva koje pokazuje izrazitu naklonost, ali i rekao bih određeno strahopoštovanje prema tekovinama i sačuvanim umjetničkim dostignućima prethodnoga, prosperitetnijeg razdoblja.

Naširoko razglabajući o okolnostima i društvenim okvirima hrvatske predromanike Rapanić je u tim svojim radovima savršeno nadopunjavao spoznaje do kojih su dolazili povjesničari, arheolozi i povjesničari umjetnosti njegove i nešto mlađe generacije, a koji su svoj fokus prvenstveno stavljali na konkretnu, formalno deskriptivnu i stilsku analizu samoga umjetničkog spomenika, a manje na šire sagledavanje okolnosti i uvjeta u kojima su oni nastajali.

Iako se manje bavio arheološkim poslom u užem smislu riječi, tj. iskopavanjima, zaštitnim istraživanjima i rekognisciranjima terena iznimno je važan prvi Rapanićev članak iz šeste cjeline ove knjige inače pisan u koautorstvu s Dušanom Jelovinom, a u kojemu on iznosi rezultate revizijskih istraživanja arhitektonskoga kompleksa na Gospinu Otoku u Solinu.

U tom radu iz 1977. autori kritički sagledavaju u literaturi iznesena gledišta o tom važnom lokalitetu za hrvatsku ranosrednjovjekovnu povijest s kompletnim stanjem koje su zatekli provodeći sondažna iskopavanja na terenu, nudeći pritom svoju novu interpretaciju sakralnoga kompleksa.

U njoj su opovrgli dotad prihvaćeno Dyggveovo mišljenje o postojanju dvojnih crkava, gemina posvećenih svetom Stjepanu i svetoj Mariji, ponudivši interpretaciju prema kojoj je na Gospinu Otoku postojala tek jedna predromanička građevina desetoga stoljeća s kraljevskim mauzolejom u predvorju, a koja je najvjerojatnije bila posvećena svetom Stjepanu, dok je titular svete Marije tek u 14. stoljeću iz crkve na solinskom lokalitetu Gradina prešao na otočić na rijeci Jadro.

Bez obzira što se u novijim radovima opet aktualiziralo pitanje postojanja gemina na Otoku Rapanićevi i Jelovinini zaključci ne mogu biti olako odbačeni jer se suprotstavljena mišljenja prvenstveno oslanjaju na sekundarni izvor iz znatno mlađega vremena dok njihova stajališta proizlaze iz prvorazrednih provedenih arheoloških istraživanja, prvih i za sada jedinih nakon onih Bulićevih s kraja 19. i Dyggve-Karamanovih iz sredine prve polovine 20. stoljeća.

Zaključno gledajući knjigu kao cjelinu mogu reći da ona u potpunosti opravdava ideju njezina priređivača da na jednomu mjestu okupi najznačajnije radove zaslužnoga istraživača hrvatskog ranog srednjovjekovlja čija je blaga pojavnost u živom sjećanju svih onih koji su ga poznavali.

Posebno treba istaknuti i pohvaliti iscrpan uvodnik u ovu knjigu iz pera njezina urednika i priređivača Ivana Basića koji je akribično komentirajući svaku od ukupno 20 Rapanićevih rasprava uložio znatan trud da njegov znanstveni opus bude sagledan u okvirima suvremenih znanstvenih spoznaja čime im je, rekao bih, dao novi život, ali i sve nas upozorio na nezaobilazno mjesto Željka Rapanića u našoj medievistici.

Kada se prethodno navedenome nadoda činjenica da je u pripremi ove knjige na poticaj priređivača, koji im je ujedno bio nastavnik na izbornom kolegiju, sudjelovalo i devet studentica i studenata povijesti, nema razloga sumnjati da će brojne spoznaje, zaključci i još uvijek otvorena pitanja koja je Rapanić iznosio i postavljao, a koji su publiciranjem ove knjige ponovno aktualizirani biti ubaštinjeni u budućim naraštajima arheologa, povjesničara i povjesničara umjetnosti, koji će ih zasigurno dodatno vrednovati i reinterpretirati, a možda na njih ponuditi i suvisle odgovore koji zasad na neki način izmiču našim mogućnostima.

Najvažnije od najvažnijeg

Obraćajući se nazočnima na samomu kraju predstavljanja prigodnim se riječima obratio i priređivač hvale vrijedne publikacije prof. dr. sc. Ivan Basić.

– Neobično mi je zadovoljstvo što sam pokojnoga profesora Rapanića koji nas je napustio na sam Badnjak 2018. imao povlasticu poznavati posljednjih desetak godina, njegovoga života, a još mi je veće zadovoljstvo što večeras mogu na neki način ovim zbornikom njegovih radova, vratiti dug tomu čovjeku od kojega sam tako mnogo naučio prije nego što sam ga upoznao i za vrijeme toga poznanstva, a i sada kada više nije među nama.

Ova knjiga je imala zanimljivu povijest, nastala je kao rezultat kolaborativnoga rada na diplomskomu studiju Odsjeka za povijest ovoga fakulteta u ak. god 20/21. studenti su se spremno odazvali mome prijedlogu da se kolegij odradi na način da se u konačnici stvori jedna vrsta »čitanke« najvažnijih radova, najvažnijega istraživača toga kolegija.

Nije bilo jednostavno izabrati iz bogatoga opusa one radove koji bi na najbolji način predstavili stvaralaštvo profesora Rapanića koji je producirao ukupno oko tri stotine bibliografskih jedinica. Iz tih tri stotine izabrati one najzanimljivije nije bio nimalo zavidan zadatak.

Ovo je jedna vrsta hrestomatije, zbirke najvažnijih tekstova istraživača koji je ostavio dubok trag i kojemu ćemo dug početi vraćati tek sada nakon njegove smrti.

Književni krug u Splitu kao jedna od najvažnijih udruga humanista od sedamdesetih godina naovamo se spremno odazvao i na prijedlog da se tako sabrani radovi ukoriče u jednu knjigu, a k tome je objavljena i kao gotovo jubilarni 199. svezak najuglednije biblioteke te udruge, a to je biblioteka znanstvenih djela.

Dužnost mi je zahvaliti i recenzentima knjige, profesoru emeritusu Jakšiću i Anti Miloševiću. Uz zahvalu obitelji pokojnoga profesora Rapanića koja je blagonaklono i zdušno prihvatila tiskanje njegovih radova u svemu ovome kazao bih zaključno da se nadam da će i buduće generacije, shvatiti vrijednost tih radova – zaključio je prof. dr. sc. Ivan Basić.

VRANJIC I VRANJIČKO PROIBOALJE U SUVREMENIM EKOLOŠKIM POGLEDIMA – Zelena linija u pomorskoj industriji

SOLINSKA KRONIKA 341. 15. siječnja 2023.
Piše: Martin BILIĆ, mag. ing. nav. traff.
Fotografije: Privatni album, Solinska kronika

Svjedoci smo nažalost nepoštivanja implementacije načela o zaštiti mora i priobalja, o onome tko ih primjenjuje, o njegovoj stručnosti i vještini. Dugogodišnja degradacija okoliša kojoj je izvrgnut Vranjic i okolna mjesta kontinuirano jača ranjivost njegovih građana ugrožavajući njihovo zdravlje, sigurnost i blagostanje. Svaka luka je drugačija i svaka će ići jedinstvenim putem kako bi postala zelenija i pametnija na svom putu kako bi smanjila emisije i poboljšala održivost svojih operacija

More kao najveći i najjeftiniji prijevozni put predstavlja jednu od najvažnijih uloga u svjetskomu gospodarstvu. Povećanje brodske industrije u zadnjih pola stoljeća za sobom nosi sve veće probleme onečišćenja okoliša. Razvojem svjetskoga gospodarstva, a samim time i pomorske industrije povećava se potreba za zaštitom okoliša.

Stoljetna industrijalizacija obale i priobalja ostavila je neizbrisiv trag

Najveći izvor zagađenja s broda predstavljaju ispušni plinovi, kemikalije, fekalije, kruti otpad, biocidne prevlake i balast. Međunarodna pomorska organizacija, IMO – (International Maritime Organization) donijela je niz konvencija i protokola kojima je cilj zaštita mora i priobalja.

Neke od najznačajnijih su Međunarodna konvencija o sprječavanju onečišćenja s broda – MARPOL 73/78, Međunarodna konvencija o nadzoru i upravljanju brodskim balastnim vodama i talozima iz 2004. i Međunarodna konvencija za sigurno i okolišno prihvatljivo recikliranje brodova iz 2009. Republika Hrvatska i nadzorna ministarstva prihvatili su načela IMO rezolucije o zaštiti mora i priobalja.

Održivi razvoj se pojavio kao vodeći princip dugoročnog globalnog razvoja. Gospodarski razvoj, društveni razvoj i zaštita okoliša tri su temeljna stupa održivog razvoja. Koncept održivoga razvoja istaknut je u međunarodno preuzetim hrvatskim obvezama prvenstveno onima iz »Agende 2030 za održivi razvoj« koji je Republika Hrvatska potpisala 2015.

Uvođenjem AIS (Automatic Identification Sistem), RH je pokrila praćenje brodova prilikom ulaska u Jadran kroz Otrant i nametnula obvezu sektorskoga javljanja Nacionalnoj središnjici za spašavanje i traganje (Maritime Rescue Coordination Center) u Rijeci.

Plan intervencija kod iznenadnoga onečišćenja mora u Republici Hrvatskoj, mjesta i luke zakloništa… su još jedan od pokazatelja primjene načela o zaštiti mora i priobalja. U korak s legislativom nažalost svjedoci smo nepoštivanja načela implementacije i zanemarivanja ekološke komponente Jadrana koji mora biti ispred svih naših ciljeva.

»Green line«

Pomorska industrija i brodske kompanije okreću se ekološki prihvatljivom »zelenom« pomorstvu u svrhu smanjenja utjecaja broda na okoliš. Osim brodova i morske luke su jedan od glavnih pokretača pritiska na okoliš, posebno zbog činjenice da se većina morskih luka i terminala nalazi u blizini urbanih područja.

Većina lučkih sustava koristi zastarjelu tehnologiju za mjerenje potrošnje energije i zbog navedenih činjenica ne doprinosi energetskoj učinkovitosti, zaštiti okoliša i održivomu razvoju.

Stoga je cilj luke da se razviju tehnološka poboljšanja u svrhu energetske učinkovitosti. Ključno pitanje ekološke luke je pronaći ravnotežu između ekoloških, društvenih utjecaja i ekonomskih interesa.

Predviđa se da će ekološka luka postati temelj razvoja luka u budućnosti. Jedan od ciljeva ekoloških luka jest stvaranje dobroga ekološkog okruženja i visoke ekonomske učinkovitosti u luci.

Kako bi se postigao navedeni cilj, potrebno je osigurati korištenje obnovljivih izvora za lučke aktivnosti, ili provođenje održive prakse kao što je recikliranje i ponovno korištenje tih materijala. Jasno je da luke imaju odgovornost prema svom okolišu i da se potrebno upravljanje lukom treba pobrinuti za učinkovitu logistiku i operacije.

Dok u prošlosti zaštita okoliša nije bila problem, danas luke diljem svijeta smatraju sprječavanje onečišćenja svojim prvim ciljem, posebno kod uvoza/izvoza rasutoga tereta (ugljen, žito, željezna ruda, gnojivo, itd.).

Problemi se mogu pojaviti tijekom utovara ili istovara, ali i ako je materijal potrebno uskladištiti u lučkoj zoni. Kako bi se postiglo smanjenje emisija, prvi bi korak mogao biti korištenje ekološki prihvatljive opreme za rukovanje u rasutom stanju.

Sjeverna luka zadnjih godina radi punim kapacitetom

Izrada strategije »Green Ports« pružit će priliku de se objedine svi izazovi i prilike koje se odnose na poboljšanje održivosti poslovanja. Zahvaljujući istraživanju i razvoju u zelenoj tehnologiji, mogu se dizajnirati i proizvoditi strojevi, koji uključuju sofisticirane mjere kontrole prašine, koji mogu postići najviše ekološke standarde.

Istraživanja su pokazala da se emisije CO2 u blizini luke javljaju samo zbog lučkih aktivnosti i ukoliko se žele poboljšati bit će potrebna interakcija između lučkih i unutarnjih aktera.

Ekološke inicijative na razini EU potiču institucije na što brži ulazak u »zelenu tranziciju« kako bi se pozicionirali na tržištu prometnih usluga u pomorskom prijevozu. Uvođenje koncepta »Zelene luke« nije samo zaštita okoliša već i postizanje boljih uvjeti rada, poboljšanja kvaliteta morskih lučkih usluga, čime se morske luke pozicioniraju konkurentnije na tržištu.

Široka svijest o klimatskim promjenama, potreba za većom sigurnošću i zaštitom u lučkim operacijama, ali i utrka za većom logističkom učinkovitošću doveli su do pojave brojnih digitalnih inicijativa i projekata diljem svijeta.

Udruga MEDports koja danas okuplja 23 velike mediteranske luke koje predstavljaju više od 70% ukupnog prometa na Mediteranu okuplja danas predstavnike međunarodnih institucija, stručnjaka za pomorski promet i lučke djelatnosti koji usavršavaju svoje znanje kroz konkretna svjedočanstva, promišljanja o korištenju obnovljivih izvora energije u lučkim poslovima i aktivnostima.

Digitalizacija i automatizacija lučkih operacija i aktivnosti, uspostava Sustava upravljanja energijom/okolišem, primjena najboljih praksi vodećih luka u pitanjima zaštite okoliša,… neke su od mjera za uspostavu budućih održivih morskih luka.

Može li Sjeverna luka biti »Green port«?

Svjedoci smo nažalost nepoštivanja implementacije načela o zaštiti mora i priobalja, o onome tko ih primjenjuje, o njegovoj stručnosti i vještini. Dugogodišnja degradacija okoliša kojoj je izvrgnut Vranjic i okolna mjesta kontinuirano jača ranjivost njegovih građana ugrožavajući njihovo zdravlje, sigurnost i blagostanje.

Svaka luka je drugačija i svaka će ići jedinstvenim putem kako bi postala zelenija i pametnija na svom putu kako bi smanjila emisije i poboljšala održivost svojih operacija.

Može li Sjeverna luka krenuti putem modela »Zelene luke« u cilju minimaliziranja i kvalitete lučkih operacija?

Može li Sjeverna luka krenuti putem modela »Zelene luke« u cilju minimiziranja i kvalitete lučkih operacija? Prvi i najvažniji korak je pokrenuti projekt rekonstrukcije i obnove tehnološki zastarjele infrastrukture, što bi se pozitivno odrazilo i na lokalnu zajednicu.

Naime Sjeverna luka zadnjih godina radi punim kapacitetom, posebno treba istaknuti rast izvoza željezne sirovine i rasutoga tereta. Studija o utjecaju na okoliš Sjeverne luke na lučkom području Vranjičko-solinskog bazena pod upravom Lučke uprave Split jedan je od temeljnih dokumenata nacionalne ekološke politike s kojom bi konačno započela implementacija načela o zaštiti mora i priobalja.

Inicijative i Udruge pozivaju na ujedinjenje svih subjekata i sudionika u pomorskoj i okolišnoj djelatnosti u cilju postizanja sinergije u očuvanju naslijeđa i odgovornosti za more i okoliš.

Stalnim praćenjem svjetskih dostignuća na polju zaštite i spašavanja, davanjem najsuvremenijih rješenja, upornim zalaganjem moramo zaštiti naše more i okoliš od svih sektora koji na njega djeluju kako bi osigurali Hrvatskoj dugoročnu izglednu budućnost.

Tehnologija i ljudski um ne poznaju granice, stoga je vrijeme za promjene u svrhu spasa našega planeta i naše budućnosti. Život nam se sastoji od odluka, a svakodnevnim pametnim, ekološki prihvatljivim odlukama pozitivno utječemo na očuvanje prirode i čovjekova okoliša, najviših vrednota ustavnoga poretka Republike Hrvatske.

Nikada ne zaboravimo na ekološku komponentu Jadrana koja mora biti ispred svih naših ciljeva, za one koji su ga čuvali, za nas koji ga uživamo i za one koji će doći.

 

PRVI KORACI U UVOĐENJU BESPLATNIH OBROKA ZA SVE OSNOVCE – Med i mlijeko za 10 kuna?

SOLINSKA KRONIKA 341. 15. siječnja 2023.

– Organizirali smo se sukladno uvjetima u kojima radimo, a oni u našoj školi nisu adekvatni. Siguran sam da sve moje kolege ravnatelji podržavaju ovu ideju o besplatnim obrocima, ali isto tako mislim da će se složiti sa mnom da je trebalo najprije odraditi određene pripreme kako bi se ostvarili adekvatniji uvjeti za prihvat i podjelu obroka – istaknuo je ravnatelj Baloević

Početkom drugoga polugodišta u hrvatskim se osnovnim školama počela provoditi mjera uvođenja besplatnih obroka za sve učenike od 1. do 8. razreda. Za tu je namjenu u državnomu proračunu za 2023. osiguran iznos od 550 milijuna kuna, odnosno 10 kuna dnevno za svakoga od 311 tisuća hrvatskih osnovnoškolaca.

Đuro Baloević, ravnatelj OŠ Vjekoslava Paraća i predsjednik županijskog ogranka Hrvatske udruge ravnatelja: – Počeli smo s voćem koje je najzdravija prehrana, a koje nam je iskreno bilo i najpraktičnije jer smo imali puno organizacijskih poteškoća

Od Đure Baloevića, ravnatelja OŠ Vjekoslava Paraća i predsjednika županijskog ogranka Hrvatske udruge ravnatelja, doznajemo kako je protekao prvi dan podjele besplatnih obroka u školama na području grada Solina.

– Tri od ukupno četiri solinske osnovne škole, OŠ don Lovre Katića, OŠ kraljice Jelene i OŠ Vjekoslava Paraća, koje pohađa oko 2 200 učenika, nemaju kuhinju i blagovaonicu tako da su učenici prvoga dana podjele besplatnih obroka dobili jabuku i klementinu. Počeli smo s voćem koje je najzdravija prehrana, a koje nam je iskreno bilo i najpraktičnije jer smo imali puno organizacijskih poteškoća. Naime sve je trebalo dogovoriti tijekom zimskih praznika u blagdanske dane, tako da smo imali vrlo malo vremena – rekao je Baloević dodajući kako će se u prvomu tjednu još jedan dan dijeliti voće, dva dana će na meniju biti integralni sendviči s namazima i povrćem, a jedan dan slanac s jogurtom.

– Posebno treba voditi računa o djeci s prilagođenom prehranom, a u našoj školi su trenutačno 23 takva učenika. Oni će tijekom prvoga tjedna dobivati voćne obroke, a u međuvremenu ćemo u dogovoru s njihovim roditeljima za njih izraditi posebne jelovnike – najavio je Baloević napominjući kako je podjela organizirana na način da dežurni učenici dolaze po kutije u kojima su sortirani obroci te ih desetak minuta prije velikoga odmora nose u svoje učionice kako bi svaki učenik mogao uzeti svoj obrok.

Kratko vrijeme za organizaciju

– Organizirali smo se sukladno uvjetima u kojima radimo, a oni u našoj školi nisu adekvatni. Siguran sam da sve moje kolege ravnatelji podržavaju ovu ideju o besplatnim obrocima, ali isto tako mislim da će se složiti sa mnom da je trebalo najprije odraditi određene pripreme kako bi se ostvarili adekvatniji uvjeti za prihvat i podjelu obroka. To je posebno izraženo u našoj Županiji u kojoj većina škola nema kuhinju i blagovaonicu.

To je veliki problem, a rokovi su bili kratki. Mi smo uspjeli ostvariti suradnju s jednim lokalnim dobavljačem, konkretno s tvrtkom »Bakanalije« d.o.o., i dogovoriti jelovnik kojega ćemo modificirati sukladno potrebama koje u međuvremenu uočimo – rekao je Baloević napominjući kako se trenutačno radi na osnovu narudžbenica sukladno dnevnim potrebama te da bi se do kraja siječnja trebao objaviti javni poziv za odabir dobavljača.

– Naglasio bih i to da se sukladno odluci Vlade dijete koje izostane s nastave više od tri dana uklanja s liste za besplatni obrok do ponovnoga povratka u školu što znači da ćemo imati dodatnu papirologiju. Osim toga jedan od problema krije se u činjenici da Vlada predviđena sredstva isplaćuje osnivaču, u našem slučaju Županiji, a onda se ona dostavljaju dobavljačima nakon 45 do 60 dana. O tome smo već razgovarali sa županom koji je obećao uputiti određene akontacije kako nam dobavljači ne bi odustali od angažmana – rekao je Baloević.

Iz razgovora s dvjema osmašicama OŠ Vjekoslava Paraća, Larom Pereža i Lucom Kanaet, doznajemo kako su učenici oduševljeni već i samom činjenicom da imaju prilike dobiti besplatan obrok.

– Ovo je dobra ideja jer dosta djece dolazi bez marende, a ovako svi dobivamo jednake obroke – istaknula je Lara.
– Voljela bih da možemo dobiti tople obroke, ali znam da to nije moguće – dodala je Luce.

Jedina škola s kuhinjom i blagovaonicom

Kontaktirali smo i ravnateljicu OŠ kralja Zvonimira, jedine solinske osnovne škole koja ima kuhinju i blagovaonicu.

– Kod nas je znatno drugačija situacija. Angažirali smo dodatne kuharice tako da ih trenutačno imamo tri, ali obroke jednako kao i druge solinske škole dijelimo po razrednim odjeljenjima jer u blagovaonici nije moguće istovremeno poslužiti toliki broj djece. Naime imamo 520 učenika od kojih je 54 u produženom boravku i oni kao i do sada dobivaju kuhane obroke, a 56 učenika je u područnoj školi u Rupotini.

Mi smo u prednosti jer sami nabavljamo namirnice, tako da su naši učenici prvoga dana dobili sendvič s purećom šunkom, sirom i krastavcima, a u blagovaonici im je posluženo voće i orašasti plodovi koje tijekom velikog odmora mogu uzeti, ovisno o tome što žele i tako će biti svaki dan. Na meniju su nam još puretina, pileći medaljoni i salata, pašteta od tunjevine, burek i jogurt te kroasan i sok.

Za djecu koja su na bezglutenskoj prehrani posebno pakiramo obroke kako se ne bi kontaminirali u dodiru s ostalim namirnicama – rekla je ravnateljica Propadalo.

Iz solinskih škola u konačnici poručuju kako bi najgora inačica bila da djeca vraćaju hranu jer im se ne sviđa.

– Preporučujemo da nepojedeni obrok ponesu kući ili da ga daju drugim učenicima – savjetovao je ravnatelj Baloević dodajući kako je po njegovom mišljenju, a s obzirom na sve prije spomenute uvjete, ipak napravljen korektan jelovnik.

PREDSTAVLJENA KONAČNA LISTA PRVENSTVA PRIKUPLJENIH ZAHTJEVA ZA KORIŠTENJE GROBNICA NA NOVOM GROBLJU U SOLINU – Grobnice od životne važnosti

SOLINSKA KRONIKA 341. 15. siječnja 2023.

– Važećima se smatraju jedino one prijave koje su predane putem Javnoga poziva, a zapisivanje koje se obavlja u Gradskoj upravi mimo poziva služi tek kao podloga za utvrđivanje interesa građana. Molim stoga sve one koji su zainteresirani za kupnju grobnice da prate službene natječaje te dostavljaju zahtjeve temeljem istih – poručio je gradonačelnik

U prostorijama Gradske uprave 19. prosinca održana je konferencija za medije na kojoj su gradonačelnik Dalibor Ninčević i upravitelj Vlastitoga pogona za obavljanje komunalnih djelatnosti Ante Parčina predstavili konačnu listu prvenstva prikupljenih zahtjeva za korištenje grobnica na Novom groblju u Solinu.

Naime Grad Solin je sredinom studenoga 2022. objavio Oglas za prikupljanje zahtjeva za dodjelu na korištenje obiteljskih grobnica te objavio kriterije za njegovu provedbu.

– Riječ je o grobnom polju XXIII koje je u završnoj fazi gradnje te sadrži 69 grobnica s dva, četiri ili šest ukopnih mjesta. Interes naših građana je uistinu velik što potvrđuje brojka od čak 190 pristiglih zahtjeva – rekao je gradonačelnik Ninčević dodajući kako je očito da veliki broj zainteresiranih sugrađana ovom prilikom nije uspio ostvariti mogućnost kupnje grobnice.

Gradonačelnik Dalibor Ninčević i upravitelj Vlastitoga pogona za obavljanje komunalnih djelatnosti Ante Parčina istaknuli su kako tijekom ove godine Grad planira izgradnju novoga grobnoga polja s ukupno 87 grobnica

– S obzirom da nismo mogli svima udovoljiti odluku smo donijeli prema definiranim kriterijima i prioritetima. Tako su apsolutni prioritet imali naši sugrađani čiji su najmiliji ukopani u zajedničkim grobnicama ili u tzv. posuđenim, odnosno tuđim grobnicama.

Drugi kriterij je bila duljina prebivališta podnositelja na području Grada Solina, a dodatne bodove dobivali su i hrvatski branitelji te članovi obitelji poginuloga, zatočenog ili nestalog branitelja iz Domovinskog rata – pojasnio je gradonačelnik najavljujući kako bi se primopredaja spomenutih 69 grobnica trebala obaviti krajem veljače ili početkom ožujka 2023.

– S obzirom na iskazani veliki interes naših sugrađana odlučili smo već 2023. krenuti s izgradnjom novoga grobnog polja na kojemu je planirano ukupno 87 grobnica. Napomenuo bih kako su ostvareni svi preduvjeti za njegovu realizaciju: osigurano je zemljište, napravljena projektna dokumentacija te je ishođena građevinska dozvola.

Vjerujem da je to dobra vijest za sve one koji ovom prilikom nisu ostvarili pravo na kupnju grobnice – poručio je gradonačelnik te zamolio građane koji još uvijek čekaju na kupnju grobnica za razumijevanje i još malo strpljenja.

– Iskoristio bih ovu priliku da još jednom skrenem pozornost našim sugrađanima na važnost poštivanja procedure prilikom obavljanja prijava za grobnice. Naime, važećima se smatraju jedino one prijave koje su predane putem Javnoga poziva, a zapisivanje koje se obavlja u Gradskoj upravi mimo poziva služi tek kao podloga za utvrđivanje interesa građana. Molim stoga sve one koji su zainteresirani za kupnju grobnice da prate službene natječaje te dostavljaju zahtjeve temeljem istih – poručio je gradonačelnik.

KONCEM PROSINCA ODRŽANA ZADNJA SJEDNICA GRADSKOGA VIJEĆA U 2022. – Apsurdi i logika grada na Jadru

SOLINSKA KRONIKA 341. 15. siječnja 2023.

– Uputio sam prije desetak dana oštar dopis na adresu Hrvatskih cesta, a isto sam dostavio i na znanje Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture koje je također zatražilo hitno očitovanje HC-a. Situacija je po mom mišljenju apsurdna i nimalo obećavajuća – rekao je gradonačelnik o situaciji na Širini i izgradnji odvojka kraj TC »Salona mall« najavljujući kako će se i sam pridružiti građanima ukoliko dođe do prosvjeda

Zadnju sjednicu, posljednju u 2022. solinski su gradski vijećnici započeli aktualnim satom tijekom kojega su postavili niz pitanja vezanih za razna područja u domeni funkcioniranja Grada. Jedan od prvih upita odnosio se na objavu liste građana koji su ostvarili pravo na kupnju stana iz Programa poticane stanogradnje. Odgovorio je gradonačelnik ističući kako se još uvijek analiziraju pristigli zahtjevi te da je napravljena preliminarna lista koja nije službena jer se potražuje dodatna dokumentacija od podnositelja zahtjeva, u prvom redu onih koji su prijavljeni na adresi roditelja.

Vijećnici su se zanimali i za mogućnost smanjenja članarina u sportskim klubovima za djecu koja dolaze iz višečlanih obitelji, zatim za mogućnost postavljanja pješačkoga prijelaza na ulazu u Gradinu, za postavljanje dodatnoga broja kamera kako bi se spriječilo ilegalno odlaganje otpada te za izgradnju odvojka kod TC Salona Mall. Vezano uz izgradnju spomenutoga odvojka gradonačelnik je još jednom izrazio nezadovoljstvo zbog ne realizacije toga projekta te zbog stanja na raskrižju Širina na kojemu još uvijek nisu započeli radovi.

Oštri dopisi i prosvjedi

– Uputio sam prije desetak dana oštar dopis na adresu Hrvatskih cesta, a isto sam dostavio i na znanje Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture koje je također zatražilo hitno očitovanje HC-a. Situacija je po mom mišljenju apsurdna i nimalo obećavajuća – rekao je gradonačelnik najavljujući kako će se i sam pridružiti građanima ukoliko dođe do prosvjeda.

Ostaje za nadati se kako novi gradski park za pse ne će doživjeti sudbinu prethodnoga, od njega udaljenoga tek koju stotinu metara

Jedno od pitanja postavljenih u nastavku aktualnoga sata odnosilo se na razloge nekorištenja podzemnih garaža pored dvorane u Arapovcu. Prema gradonačelnikovim riječima Grad je nudio građanima mogućnost korištenja garaža po simboličnim cijenama, ali nažalost s njihove strane nije bilo interesa.

Nadalje, vijećnike je zanimalo zašto se park za pse umjesto na planiranoj lokaciji na Širini uređuje na zemljištu uz Ulicu dr. Franje Tuđmana. Gradonačelnik je objasnio kako se od lokacije na Širini odustalo zbog zabrane nadležnoga Konzervatorskoga ureda Ministarstva kulture (prvotno predložena lokacija se nalazi unutar stroge arheološke zone op. ur.). Predmetna lokacija je pak odabrana zbog činjenice da se radi o zemljištu u gradskomu vlasništvu koje je pak u blizini gradskoga središta te je samim time dostupno većemu broju građana.

Građenju 2.8 milijuna eura

Uslijedio je dnevni red sjednice, a prve dvije točke odnosile su se na prijedloge programa građenja i održavanja komunalne infrastrukture na području grada Solina za 2023.

Ukupna sredstva za ostvarivanje Programa građenja komunalne infrastrukture iznose nešto više 2.8 milijuna eura od kojih se preko 382 tisuće eura odnosi na gradnju nerazvrstanih cesta. Na ovom popisu našla se gradnja spojne ceste Braće Radić i Ulice Bubići, spojne ceste Ulice Stjepana Radića i Zvonimirove ulice, izgradnja druge faze Ulice nadbiskupa Ante Jurića u Vranjicu pored igrališta NK-a Omladinac, spoj ulica Put mira – Hrvatski branitelji te izgradnja odvojka Ulice dr. Franje Tuđmana.

Za gradnju javnih zelenih površina predviđeno je izdvajanja u iznosu od oko 303 tisuće eura. U planu je između ostaloga uređenje dječjega igrališta na području Libovac u Kučinama te na prostoru između zgrada na Širini, izgradnja svlačionica pored malonogometnoga igrališta uz crkvu sv. Anastazija u Svetomu Kaju, uređenje malonogometnoga igrališta u Vranjicu, postavljanje montažnih tribina pored igrališta uz Poslovni centar u Rupotini, zatim pored igrališta u Vranjicu te izrada projekta za uređenje trim staze od Mravinaca do Majdana.

U izgradnju groblja bi se tijekom 2023. trebalo uložiti preko 631 tisuću eura kojima je obuhvaćena izgradnja novih grobnica u Kučinama i Mravincima, izgradnja nove suvremene mrtvačnice i ispraćajnog prostora na Novomu groblju u Solinu, izrada projektne dokumentacije za uređenje Staroga solinskog groblja te izrada Web GIS aplikacije za pretraživanje i pregledavanje grobnih mjesta.

Građani planiraju proračun

U programu gradnje komunalne infrastrukture našla se i stavka participativnoga budžetiranja. Riječ je o projektu kojim se po prvi put omogućilo građanima izravno sudjelovanje u planiranju i donošenju proračuna, predlaganju određenih malih komunalnih zahvata i radova na područjima svojih mjesnih odbora, a sve s ciljem podizanja kvalitete života.

Grad je omogućio građanima da putem web obrasca i e-maila ili osobnom predajom dostave prijedloge koje će obraditi stručne službe, a za ovu namjenu osigurano je 26 tisuća eura.

Prijedlogom programa održavanja komunalne infrastrukture predviđeno je izdvajanje od oko 2 milijuna eura od kojih se gotovo 714 tisuća odnosi na održavanje nerazvrstanih cesta.

Socijali, kulturi i sportu 3.6 milijuna eura

U nastavku sjednice predstavljeni su programi javnih potreba u kulturi, sportu i socijalnoj skrbi za 2023. Za realizaciju programa javnih potreba u kulturi izdvojit će se ukupno oko 1.1 milijuna eura, za sportske programe milijun, a za program socijalne skrbi 1.6 milijun eura.

Na dnevnomu redu sjednice našao se i zaključak o Programu rada Gradske knjižnice Solin s planom prihoda i rashoda za 2023. kojega je predstavio ravnatelj Ivan Peroš te prijedlog Zaključka o prihvaćanju Programa rada Javne ustanove u kulturi »Zvonimir« Solin s financijskim planom za 2023. kojeg je predstavio ravnatelj Ustanove Tonći Ćićerić dok je ravnateljica Dječjega vrtića »Cvrčak« Solin Anđela Biuk predstavila prijedlog Zaključka o godišnjem planu i programu rada ove predškolske ustanove za pedagošku 2022./’23. godinu. Svi prijedlozi o planu rada spomenutih gradskih ustanova usvojeni su većinom glasova solinskih gradskih vijećnika.

Vijećnici su usvojili i prijedlog odluke o davanju koncesije za korištenje zaštićenoga kulturnog dobra Gašpine mlinice Obrtu za proizvodnju i usluge »Ana-M« vlasnice Ane Marušić. Koncesija se daje na rok od četiri godine, a izabrani koncesionar dužan je Gradu plaćati naknadu u iznosu od 8 tisuća kuna godišnje.

Nova vrtićka ustanova

Sjednica je zaključena donošenjem Zaključka o osnivanju nove ustanove predškolskoga odgoja. Naime, Grad Solin je zajedno s općinama Muć, Klis i Dugopolje osnivač ustanove predškolskoga odgoja DV »Cvrčak« Solin koja u svomu sastavu ima ukupno 21 objekt s 58 odgojnih skupina i 1198 djece. Od navedenoga broja Gradu Solinu pripada 16 objekata s 896 djece.

Budući da je u tijeku proces razdruživanja DV »Cvrčak« Solin i DV »Maslačak« Dugopolje sukladno Odluci o podjeli ustanove i osnivanju novoga dječjeg vrtića iz ožujka 2022. Gradsko vijeće Solin je ocijenilo nužnim osnivanje nove ustanove predškolskoga odgoja koja bi obuhvatila dio postojećih objekata i skupina u kojima se obavlja odgoj i obrazovanje te skrbi o djeci rane i predškolske dobi.

Novi broj Solinske Kronike

posljednji broj solinske kronike

Pratite nas

   Facebook

   RSS

   Newsletter

Zvonimir Solin Newsletter

Najvažnije vijesti u vašem email sandučiću