Autor: urednik

PEDIJATRIJA – Epilepsije dječje dobi

24 ožujka 2022
urednik
Nema komentara
Kategorije: Zrnca

SOLINSKA KRONIKA 331, 15. ožujka 2022.

Piše: prim. mr. sc. Katica OBRADOVIĆ, dr. Med., spec. pedijatar

Epilepsija je važan javnozdravstveni problem. Postoji preko 40 vrsta epilepsija. Procjenjuje se da u svijetu oko 10 milijuna djece mlađe od 15 godina boluje od epilepsije. Prevalencija epilepsije u svijetu iznosi 3,4 do 7,1 / 1000 djece na godinu. Slično je i u Hrvatskoj u kojoj oko 7000 djece do 14 godina boluje od epilepsije. 20 do 30% epilepsija u djece ne reagira na lijekove. Teškoće učenja i poremećaji ponašanja pojavljuju se u 50 do 70 % djece koja boluju od epilepsije

Epilepsija je poremećaj koji je nastao naglim pražnjenjem neurona u mozgu koji uzrokuje napadaj.

Epilepsija ili epileptički sindrom je kronična bolest koju obilježava sklonost ponavljanju epileptičkih napadaja. Prema Međunarodnoj ligi protiv epilepsije, dijagnoza te bolesti smije se postaviti ako je zadovoljen najmanje jedan od ovih kriterija:

1) najmanje dva neprovocirana ili refleksna napadaja u razmaku većem od 24 sata;

2) jedan neprovocirani ili refleksni napadaj uz postojanje čimbenika za koje je poznato da znače veliki rizik (barem 60%) od ponavljanja napadaja, na primjer strukture abnormalnosti mozga: tumor, moždani udar, poremećaji razvoja mozga ili

3) nedvojbeno postojanje epileptičkoga sindroma. Epileptički sindrom je skup kliničkih simptoma i znakova koji zajedno čine klinički prepoznatljiv poremećaj. Epileptički sindromi razlikuju se prema tipu napadaja, nalazima elektroencefalograma, etiologiji i dobi djeteta u kojoj se pojavljuju.

Epileptički sindromi prema životnoj dobi početka bolesti

Novorođenačko razdoblje: benigne familijarne novorođenačke konvulzije, rana mioklonička encefalopatija. Dojenačka dob: Westov sindrom je česti oblik teške epilepsije dojenačke dobi), benigni dojenački napadaji, teška mioklonička epilepsija dojenačke dobi (Dravetin sindrom), te benigna mioklonička epilepsija dojenačke dobi.

Predškolska i školska dob: generalizirana epilepsija s febrilnim konvulzijama plus, benigna epilepsija iz okcipitalnog režnja s ranim početkom, epilepsija s miokloničko-astatskim napadajima, benigna epilepsija s centrotemporalnim žarištem (rolandična epilepsija), autosomno dominantno nasljedna epilepsija iz frontalnoga režnja s noćnim napadajima, epilepsija s kasnim početkom iz okcipitalnog režnja (Gastaut), epilepsija s miokloničkom apsansima, Lennox-Gastaut sindrom, epileptička encefalopatija s kontinuirasnim šiljak-valovima u spavanju, epilepsija dječje dobi s apsansima.

Adolescencija i odrasla dob: juvenilna epilepsija s apsansima, juvenilna mioklonička epilepsija, epilepsija s generaliziranim toničko-kloničnim napadajima, progresivna mioklonička epilepsiija, te familijarne nasljedne epilepsije.

Uzroci epilepsija su: poremećaj razvoja moždane kore, neurokutani sindromi, tumori, infekcije, traume, moždani udari, angiomi, perinatalni uzroci, nasljedne metaboličke bolesti, kromosomopatije i genetski poremećaji, te nepoznati uzroci.

Epileptički napadaji izviru i šire se putem neuronskih mreža – kortikalnih ili supkortikalnih. Ovisno o izvorištu u mozgu odakle se šire epileptički napadaji klasificiraju se kao žarišni (parcijalni), generalizirani ili napadaji nepoznata tipa ako je nejasno radi li se o žarišnim ili generaliziranim napadajima.

Provocirajući čimbenici epileptičkoga napadaja u djece mogu biti spavanje, neprospavana noć, jaka svjetlost, izlaganje suncu, opstipacija, duboko disanje, povišena tjelesna temperatura, umor, stres, povećana tjelesna aktivnost.

Najčešći simptomi epilepsije su sljedeći: nagle promjene raspoloženja, promjena okusa i mirisa, neobičnost zvukova iz okoline, osjećaj trnjenja u rukama, osjećaj ponavljanja nekoga događaja (deja vu), iskrivljena percepcija okoline, nevoljni pokreti, lupanje srca, izmiješanost osjećaja.
Napadaji epilepsije odvijaju se po fazama.

Prodrom

Prodorom je stadij koji prethodi akutnomu napadaju epilepsije. Za vrijeme ove faze osoba koja je pogođena mijenja raspoloženje i ponašanje, a često ima i glavobolju koja traje satima ili danima.

Nisu rijetke i halucinacije, a moguć je i gubitak svijesti s povraćanjem. Aura zapravo predstavlja početak epi napada i uključuje jako lupanje srca kao i okretanje glave i očiju. Tonička faza epilepsije kod djece (i odraslih) traje nekih 10 do 20 sekundi.

U tom razdoblju dolazi do kontrakcije mišića, a događaju se i slijedeće pojave: savijanja trupa, očni kapci su podignuti, a pogled uperen prema gore. Donja vilica i jezik se grče naizmjenično. Mišići grudnoga koša se također grče, a zbog toga nastaje takozvani epileptični krik. Kod vegetativnih fenomena javlja se povećanje pritiska i ubrzanje pulsa, širenje zjenica, bljedilo i modro lice.

Klonička faza

Ova faza traje oko 30 do 40 sekundi. Počinje drhtanje, razvija se u grčenje svih mišića u tijelu i na licu, uključujući vilicu i jezik, kao i pojavu pjene u ustima, najčešće krvavu. Faza oporavka. Nakon 3 do 5 minuta dolazi do povratka svijesti kod osobe koja je doživjela epi napad.

Osoba je u tomu trenutku dezorijentirana, ima osjećaj konfuzije i često dolazi do nekotroliranoga mokrenja. Vegetativni fenomeni su skloni oporavljanju. Ponovno se uspostavlja disanje, ali se pojavljuje i krkljanje.

Faza oporavka se uglavnom završava snom, s obzirom da je osoba veoma iscrpljena i jednako toliko malaksala. Komplikacije kod napada epilepsije su: respiratorni zastoj odnosno problemi sa disanjem. Povrede dijelova tijela – kralježnice, glave, ruku i nogu.

Epileptični status je produžen epileptički napadaj koji spontano ne prestaje ni poslije 20 minuta ili je to više napadaja u nizu između kojih dijete ne dolazi svijesti. S obzirom na to da više od 75% epileptičkih napadaja spontano prestane u roku od 3 minute nakon početka napadaja, u praksi svi napadaji koji traju dulje od 5 minuta treba smatrati epileptičkim statusom.

U dječjoj se dobi epileptički status pojavljuje u febrilne djece. U liječenju epileptičkoga statusa najvažnije je održati prolaznost dišnih puteva uz aspiraciju sadržaja usne šupljine i nosnih hodnika. Uvijek treba dijete bez svijesti položiti na bok, primijeniti 100% kisik na masku, te ga uputiti u bolnicu.

Epilepsija se prvenstveno povezuje s napadajima, no ne moraju ih sve osobe s ovom bolesti imati. Ova neurološka bolest utječe na mozak i živce zbog čega napadaji nisu neobična pojava.

Kod djece se mogu dogoditi manji napadaji koji se očituju kratkotrajnim prekidom aktivnosti, mahanje rukom, zagledavanje u neki predmet i kratkotrajna odsutnost.

Ovakvi se napadaji epilepsije kod djece obično događaju kada dijete krene u školu te se tada lakše opaze, kod nastavnika i roditelja. Kod djece kod kojih su ovakvi napadaji česti može doći do problema u praćenju nastave.

Do epileptičnih napadaja dolazi zbog utjecaja na određeni dio mozga pa tako napadaji mogu biti fokalni/parcijalni ili generalizirani. Epileptični napadaji su vidljivi simptomi koji su obično jasan znak pojave epilepsije kod djece.

Ovo su najčešći simptomi generaliziranih epileptičnih napadaja kod djece: gubitak svijesti, grčevi mišića uz plavljenje kože, pjena na ustima, okretanje očiju prema gore, griženje jezika, mokrenje. Može doći i do parcijalnih napada koji se razlikuju u vrsti simptoma koji mogu biti složeniji ili jednostavni.

Među simptomima je poremećaj ili suženje svijesti, jednostrano pojavljivanje simptoma poput utrnulosti ili mravinjanja ekstremiteta te grčenje i kočenje mišića. Simptomi mogu biti potpuno individualizirani i različiti kod bolesnika. Rijetko se mogu dogoditi i aure prije pojave epileptičnog napadaja koje se karakteriziraju kao predosjećaj napadaja, a nastaju kao dio psihomotorne epilepsije.

Prva pomoć kod napadaja epilepsije

Prvo i osnovno pravilo u prvoj pomoći kod epilepsije je da dijete koje je u fazi aure smjestite negdje gdje je udobno, u krevet ili na pod, pri čemu ćete pod glavu staviti jastuk, jaknu, prekrivač, nešto mekano.

Materijal ne smije biti takav da dodatno iritira i nadražuje. Udaljite sve tvrde i oštre predmete zbog zaštite od ozljeđivanja i olabavite odjeću, skinite naočale ukoliko ih dijete nosi. Ne davati vodu i lijekove, sve dok ne vrati svijest u potpunosti. Nikakva ograničavanja pokreta prilikom epi napada nisu poželjna.

Nemojte pokušavati ni nasilno otvaranje vilice. Zašto? Jer zbog snažnih kontrakcija koje osoba doživljava može doći do frakture kostiju, i to veoma ozbiljne. Zovite Hitnu pomoć. Bez obzira koliko traje napad, prisustvovati istom je veoma stresno. Ako ste pored djeteta ili odrasle osobe koja doživljava napad epilepsije, bitno je da ostanete prisebni i pribrani. Pratite situaciju, pogotovo ako je ovo epilepsija kod djece koja se prvi put pojavljuje. Tako ćete moći opisati sve simptome, detaljno razgovarati s doktorom i prepoznati simptome prije nego što se novi napad pojavi.

Liječenje epilepsija

Epilepsije se liječe antiepileptičkim lijekovima pod nadzorom neuropedijatra. Liječenje traje jednu do dvije godine ili pak doživotno, ovisno o ponavljanim napadajima, patološkim nalazima EEG (slikovne pretrage mozga).

Iako bolest sama po sebi stvara velik strah kod roditelja i djece, najveći problem s kojim se mnogi roditelji bore je strah od ponovnih napadaja. Prije svega je važno da se roditelji na prvu pojavu simptoma ili pri prvoj pojavi napadaja obrate liječniku kako bi se što prije počelo s bolničkom obradom. Dijagnosticiranje epilepsije kod djece provodi se EEG-om, hematološko-biokemijskim pretragama, specifičnim obradama, neuroslikovnim pretragama i psihologijskom obradom.

Ako je uz nalaz došlo do dva ili više napadaja epilepsije tada se postavlja dijagnoza te se počinje navikavati roditelja i dijete s epilepsijom na život s ovom bolešću.

Edukacija i što veća količina znanja o epilepsiji pomoći će u smanjivanju straha. Djeca s dobro reguliranom epilepsijom mogu normalno pohađati vrtiće i školu, no bilo bi poželjno i nastavnike obavijestiti o bolesti s obzirom na to da je kontrola epilepsije ponekad vrlo teška.

Ako dijete s epilepsijom i dalje pohađa vrtić, nužno je prilagoditi odgajatelje za mogući napadaj u vrtiću te im dati informacije o tome kako prepoznati određenu vrstu napadaja.

U nekim se slučajevima preporučuje dati pisane upute u vezi postupanja, ali i davanja lijeka djetetu. Kod djece se savjetuje daljnje bavljenje aktivnostima i sportom, no uz dodatnu zaštitu. Ako dijete još nije odabralo sport, preporučuje se da se njime krene baviti zbog podizanja samopouzdanja i poticanja socijalne interakcije.

Međutim, preporučuju se nisko rizični sportovi poput plesa, trčanja.

Kod roditelja i djece je vrlo važno zapamtiti da epilepsija kod djece možda otežava život, ali dopušta redovno pohađanje vrtića i škole. Osobe s epilepsijom mogu dobiti i vozačku dozvolu ako nisu imali napadaj dvije godine.

U životu djece s epilepsijom najvažnija je podrška roditelja i okoline.

NAKON ČETIRI PRVENSTVENE UTAKMICE POD VODSTVOM NOVOG TRENERA TONIJA GOLEMA – Modri s Jadra još pri dnu!

24 ožujka 2022
urednik
Nema komentara
Kategorije: Uncategorized

SOLINSKA KRONIKA 331, 15. ožujka 2022.

Modri s Jadra su u četiri prvenstvene utakmice osvojili sedam bodova. Od tri domaće utakmice dvije su dobili, Kustošiju i Dinamno II, a neodlučno odigrali sa Osijekom II. Na jedinom gostovanju u Bijelom Brdu, poraženi su minimalnim rezultatom, 1:0

Nogometni drugoligaš Solin u drugom dijelu prvenstva, pod vodstvom novoga trenera Tonija Golema (40), miče se puževim korakom od dna prvenstvene ljestvice 2. HNL, u mirnije vode u borbi za ostanak. Prisjetimo se, prema propozicijama Ligu napuštaju tri kluba plus obvezno druge momčadi prvoligaša, Dinamo II i Osijek II. Trener Golem je momčad Solina preuzeo uoči samih priprema 7. siječnja 2022., na pretposljednjem mjestu na drugoligaškoj ljestvici.

– Možemo ostati u ligi, ne bih dolazio da mislim da ćemo ispasti. Nismo momčad za ispasti iz lige. Mene zanima samo rezultat, stoga sam tako igrao i prijateljske utakmice. Moramo stvoriti pobjedničku momčad i takve vibracije osjećam, zadovoljan sam – rekao je novi solinski strateg Toni Golem uoči početka drugoga dijela prvenstva.

Modri s Jadra su u četiri prvenstvene utakmice osvojili sedam bodova. Od tri domaće utakmice dvije su dobili, Kustošiju i Dinamno II, a neodlučno odigrali sa Osijekom II. Na jedinom gostovanju u Bijelom Brdu, poraženi su minimalnim rezultatom, 1:0. U četiri utakmice postigli su četiri pogotka, što je zasigurno nedostatno za bolji bodovni konto, ali veseli poboljšanje u obrambenom dijelu, svega tri pogotka u četiri utakmice. Nažalost, uz ne baš neka zvučna pojačanja, trener Golem nije mogao računati ni na nekoliko važnih igrača, ozlijeđenoga Stipu Pekića, te Tonija Taraša, Valentina Vujinovića i Tomislava Dadića! Uza sve to pomakli su se sa 15. na 14. mjesto, koje u ovom trenutku vodi u niži stupanj natjecanja.

PRVENSTVENI REZULTATI: Solin – Kustošija 2:1, BSK – Solin 1:0, Solin – Dinamo II 2:1, Solin – Osijek II 0:0.

REZULTATI – ŽUPANIJSKI KUP: Solin – Uskok 2:1, Omiš – Solin 1:1 (7:8/11m).

Zasigurno slijedi razdoblje važnih utakmica, prvi ispit je u Zmijavcima, zatim Opatija uz Jadro, te s vodećim dvojcem, u Varaždinu i Rudešom u Solinu!

U međuvremenu je nogometni drugoligaš Solin osnažio je svoje redove obrambenim igračem reprezentativcem Nigerije. Međunarodna dozvola za registraciju Eze Stephena, rođenog 8. ožujka 1994., pristigla je iz Nogometnoga saveza Indije, gdje je kao profesionalac igrao za Jamshedpur FC.

U skladu sa FIFA-inim Pravilnikom o statusu i transferima igrača i Pravilnikom o registraciji klubova i igrača HNS-a, igrač je slobodan i može se registrirati u statusu profesionalca za NK Solin. No, još se nije pojavio!

Redoslijed Druge HNL, nakon nepotpunoga 19. kola: 1. Varaždin 36, 2. Rudeš 31(-1), 3. Dubrava Tim kabel 30, 4. Orijent 1919 29, 5. Croatia 28, 6. Inter Zaprešić 28, 7. Juran 27, 7. Dugopolje 21, 8. Dinamo II 27, 9. BSK 27, 10. Dugopolje 26, 11. Sesvete 24, 12. Osijek II 24, 13. Cibalia 22(-1), 14. Solin 21, 15. Kustošija 18, 16. Opatija 17. (Ligu napuštaju tri kluba plus obvezno druge momčadi Dinama i Osijeka).

IZABRANI I PROGLAŠENI NAJBOLJI SPORTAŠI, DJELATNICI I KLUBOVI GRADA SOLINA ZA 2021. – Ana Viktorija Puljiz i Petar Gorša

24 ožujka 2022
urednik
Nema komentara
Kategorije: Sportska Kronika

SOLINSKA KRONIKA 331, 15. ožujka 2022.

U kategoriji najbolji muški klub Povjerenstvo je odlučilo da se dodijele dvije ravnopravne nagrade, Streljačkom društvu »Dalmacijacement« i Streljačkom klubu »Voljak«. U kategoriji ženskih ekipa nagrada je pripala streljačicama SD »Dalmacijacement«

U organizaciji Solinske zajednice sportova u Domu »Zvonimir« u Solinu proglašeni su najuspješniji solinski klubovi, sportaši, trener, nadareni i sportski djelatnici u 2021. godini. Program je po običaju vodila Vesna Žižić.

Povjerenstvo za dodjelu nagrada i priznanja zaslužnim športašima i športskim djelatnicima za 2021. u sastavu: Jurica Gizdić – predsjednik, Ivica Rakušić – član i prof. Robert Kučić – član, donijelo je sljedeće odluke:
Za najbolju sportašicu grada Solina izabrana je višestruka državna prvakinja judašica Ana Viktorija Puljiz, članica JK Solin. Najuspješniji sportaš je višestruki državni prvak Petar Gorša, strijelac SD »Dalmacijacement«.

U kategoriji najbolji muški klub Povjerenstvo je odlučilo da se dodijele dvije ravnopravne nagrade, Streljačkom društvu »Dalmacijacement« i Streljačkom klubu »Voljak«. U kategoriji ženskih ekipa nagrada je pripala streljačicama SD »Dalmacijacement«.

U kategoriji najbolji sportaš/sportašica u kolektivnom sportu i u ovom slučaju Povjerenstvo je donijelo odluku da se dodijele dvije ravnopravne nagrade, i to Ivani Sunari iz Ženskoga košarkaškog kluba »Salona« i Mariji Draganić, članici Ženskoga rukometnog kluba »Petason-Vranjic«.

U trenerskoj konkurenciji nagrada je pripala Tomislavu Bašiću, treneru Boksačkoga kluba Salona i treneru hrvatske boksačke reprezentacije.
Priznanje dugogodišnjemu sportskom djelatniku pripalo je Nikši Bubiću, članu Izvršnoga odbora Nogometnoga kluba Solin za 50 godina rada u sportu.

Izabrani su i perspektivni sportaši grada Solina, njih 13: Marko Škarica (Streljački klub »Voljak«), Andrea Mazzucchelli (Teniski klub »Dalmacijacement«), Marko Balić (Streljački klub »Dalmacijacement«), Marko Božić, Laura Barišić (oboje Judo klub Solin), Mia Nekić (Ženski košarkaški klub Salona), Petar Perko, Petar Mišković, Mateo Buklijaš (sva trojica Nogometni klub Solin), Klara Staničić (Ženski rukometni klub Petason-Vranjic), Ante Milković (Boksački klub Salona), Matej Čović (Košarkaški klub Solin), Jure Gilić (Rukometni klub Solin).

Posebno priznanje za postignute uspjehe u sportu, sportašu iz grada Solina, koji nije član solinskog kluba, pripalo je Stipi Biuku, nogometašu HNK Hajduk. A posebno priznanje za uspjehe u sportu pripalo je Luku Plantiću boksaču solinske Salone.

Priznanja za jubilarne godišnjice djelovanja dobili su klubovi: Rukometni klub Solin (65), Ženski košarkaški klub Salona (25), Gimnastički klub Salto (15), Vaterpolo klub Salona (15), Pikado klub Arena (15) i Pikado klub AS (5).

SOLINSKE ULICE – POGLED KROZ SJEĆANJA I SADAŠNJOST – Ulica suvremenog grada s grobljem baštine

24 ožujka 2022
urednik
Nema komentara
Kategorije: Istaknuto, Kultura, Solinska Kronika

SOLINSKA KRONIKA 331, 15. ožujka 2022.

Piše: Branko GRGIĆ BARKOV
Fotografije: Jakov TEKLIĆ, vmgs.hr

Tri velike prometnice koje dijele i povezuju Solin uzdužno, nose značajna imena: jugoistočna Marulićeva, središnja Zvonimirova i sjeverozapadna Radićeva, poprečno ih povezuje Ulica dr. Franje Tuđmana. Zaista odabrani nazivi sažeto povezuju razdoblja naše državnosti i korijene kulture. Fizički su nastale u različitim vremenima i na različite načine

Imajući u vidu prethodno spominjane ulice, ova je ulica nastankom najnovija. Počinje na Meterizama i završava kod Vidovića mosta. Iako je nedavnim preimenovanjem njezin dio od Meteriza do Glavičina – pogona Coca cole dobio ime ulice grada Heroja taj naziv izgleda nije još zaživio.

Na zračnoj fotografiji Solina iz 1934. u dnu se vidi trasa nekadašnje Feratine, a na kojoj je s vremenom formirala današnja Ulica

Gotovo u čitavoj svojoj dužini položena je preko trase nekadašnje električne željeznice – Feratine – koja je prevozila pakirani cement iz tvornice u Majdanu do luke u Vranjicu. Stoga su i njezini tehnički elementi, npr. Radijus zakrivljenosti kolnika neprikladni i nedovoljni za današnji promet.

Ovo se prvenstveno odnosi na zadnju polovicu prometnice jer se po uređenosti može tako i podijeliti. Naime njena prva polovica, počevši od Meteriza do istočnog ulaza u prostor Coca Cole je široka ulica, dobro uređena s obostranim nogostupima (prekinutim ili suženim na dva mjesta), rotorom, pješačkim prijelazima i označena semaforizacijom za potrebe pješaka i vozača.

Ulica neprikladna grada i imena koje nosi

Drugi dio ulice (može se reći i ceste) je neprikladan i doslovno jadan. Ima dijelova, primjerice uz Dvorine i nekadašnju drobilicu kamena, koji su toliko uski da se dva vozila u prometu ne mogu mimoići. Za pješake je opasna čitava dionica jer na njoj uopće ne postoji nogostup. Ne postoji ni srednje obilježena traka na kolniku , a prometnica je dvosmjerna. Nadalje ne postoje niti znakovi upozorenja na opasne zavoje od 90º i slabe vidljivosti. Može se dakle postaviti pitanje što ova cesta u konačnici ima?

Fotografija tvornice u Majdanu i trasa Feratine uz Ljubince

Ima asfaltni sloj položen preko nekadašnje podloge za tračnice Feratine. Ima dobru rasvjetu što je iznenađujuće za ovakvo stanje ceste.

Ukoliko se ovim primjedbama nadoda oštećenja na zapadnomu rubu nasipa koja su nastala uslijed proširivanja ulaza na privatne parcele koje se nalaze na razini ispod prometne površine, zaključuje se kako je netko odlučio uz što manje financijskih sredstava i u što kraće vrijeme omogućiti prometovanje ovom lokalnom cestom.

Međutim objektivno govoreći ovaj nered predugo traje. Nedavno se tako, i to u više prigoda čulo da je uređenje prometnice predviđeno u skorašnje vrijeme i prema projektnoj dokumentaciji.
Dobro je ako je istinito, jer ova ulica-cesta zaslužuje najveću pažnju u Solinu.

Prometna kralježnica jugoistočnih naselja i opasni zidovi

Ponajprije stoga što je u prometnomu cilju preuzela prvenstvo pri dolasku u gradsko središte iz jugoistočnih naselja Japirko, Bašini, Mravinci, Majdan i to iz pravca Splita, Vranjica, Sv. Kaja, Rupatine.

Dvosmjerna je i povezuje vrlo bitne sadržaje poredane uza nju; veliki trgovački centar, specijalizirane trgovine, prasvetište na Gospinu Otoku, Staro i Novo groblje, budući objekt Turističke zajednice, luksuzne hotele, teniske terene, školu, sportsku dvoranu.

Zaista impozantan zbroj svakidašnjih potreba u životu građana i posjetitelja Solina. Stoga ju je neophodno u čitavoj dužini do samoga kraja urediti prema suvremenim standardima korištenja ulica i pritom ju neprestano održavati na svim razinama.

Nedopustivo je nadalje da se još uvijek nije riješio spor između vlasnika stambenog objekta koji prekida normalnu širinu nogostupa i zaduženih za ovu cestu.

Ističem nadalje visoke potporne zidove kod teniskih igrališta koji izgledaju poprilično prijeteće s obzirom na mogućnost napinjanja i popuštanja zbog bočnoga dijagrama sila pritiska na unutrašnje plohe zidova. Ukoliko već ne postoje potrebno je odmah ugraditi kontrolne točke za geodetsku kontrolu pomaka. Prije nego bude kasno!

Ulica je nedavno obogaćena i učinkovitim kružnim tokom

Nasuprot ovih zidova je pak nezavršena dionica nogostupa koja zahtjeva izradu podgradnog zida kojim će se pak nogostup proširiti i omogućiti pješacima neometano kretanje ovom dionicom bez nelagode prijetećih zidova i skakutanja po kolniku i rubnjaku nogostupa.

Otkrivena pa »sačuvana« baština

Ova velika ulica-cesta uza se vezuje značajne arheološke lokalitete – nalazišta novijeg doba. Područje Glavičina je odavno poznato. Nedavno je pak izgradnja velikog trgovačkog centra na Smiljanovcu otkrila veliko antičko groblje, dio jugoistočne salonitanske nekropole.

Najnovija istraživanja na Bugarevu iznijela su na svijetlo dana vrlo bogato nalazište grobova, gradskih zidina i temeljnih konstrukcija iz antičkoga vremena koje još treba pomno ispitati, valorizirati i nadam se zaštititi.

Najnovija istraživanja na Bugarevu iznijela su na svijetlo dana vrlo bogato nalazište

Zaštititi kako bi ostali vidljivi i svjedočili životu i postojanju velike Salone jer nažalost današnji interesi razvoja sve to zatiru. Nigdje se tako prošlost ne devastira kao ovdje.

Asfalt, beton, rušenja, ceste i zgrade sve prekrivaju. Vrijedni pokretni predmeti se odnose na druga mjesta jer Solin i dandanas nema prikladan prostor makar za privremeno i/li prigodno izlaganje.

Mnogo ih je koji su omogućili ovakvu sudbinu svih nalazišta i lokaliteta kako onih antičkih tako i kasnijih. Za ilustraciju svoje tvrdnje navodim gradnju stambene zgrade na nedavno otkrivenim ostatcima uz starokršćansku baziliku u Tuđmanovoj ulici.

Kao da je ova skromna arhitektura današnjih stambenih zgrada vrjednija od ovih nalazišta. Loši smo baštinici.

Potporni zidovi kod teniskih igrališta opasno su napuknuli i nagnuli se prema prometnici
Na potporne zidove je potrebno odmah ugraditi kontrolne točke za geodetsku kontrolu pomaka

IZ TISKA IZIŠAO I PREDSTAVLJEN ČETRNAESTI SVEZAK ČASOPISA ZA SOLINSKE TEME »TUSCULUM« – Prema dubinama znanstvenih vodâ

24 ožujka 2022
urednik
Nema komentara
Kategorije: Istaknuto, Kultura, Solinska Kronika

SOLINSKA KRONIKA 331, 15. ožujka 2022.

Piše: Mario MATIJEVIĆ

Četrnaesti svezak na 222 stranice donosi deset priloga koje potpisuje 12 autora od kojih su dva inozemna autora te je jedan prilog izvorno na engleskomu jeziku. Osam je izvornih znanstvenih radova i dva su pregledna, pet ih je s područja arheologije, a četiri s područja lokalne povijesti te jedan s područja povijesti Crkvene glazbe

Četrnaesti svezak Časopisa za solinske teme – Tusculum predstavljen je 22. veljače u velikoj galeriji nakladnika časopisa, solinske Javne ustanove u kulturi »Zvonimir«.

Iako tiskan koncem 2021. zadnji je svezak zbog epidemiološke situacije predstavljen s manjim vremenskim odmakom, ali ipak uz zadovoljstvo nazočnih imajući u vidu da je i 13. broj predstavljen isključivo virtualno.

Solinske su teme okupljene u ovomu svesku nazočnima približili ovogodišnji predstavljači Ivan Alduk, diplomirani arheolog, Pročelnik Konzervatorskoga odjela u Imotskom, Ivan Balta, diplomirani teolog i arhivar u Nadbiskupskom arhivu u Splitu te u ime nakladnika i radnoga tima časopisa Tusculum Mario Matijević, diplomirani teolog.

Počevši od godine 2008. Tusculum je do danas izišao u 14 svezaka i 15 brojeva, od kojih je deseti svezak dvobroj, odnosno jedan je zbornik radova znanstvenoga skupa održanoga u Solinu.

Ukupno su objavljena 193 priloga na 3 333 stranice, a potpisao ih je 71 autor.

Radovi te recenzije pretežno domaćih, ali i nekolicine inozemnih stručnjaka kategorizirani su kao 119 izvornih, 27 preglednih, 34 stručna te 9 priloga ostale vrste.

Četrnaesti broj pak na 222 stranice donosi deset priloga koje potpisuje 12 autora od kojih su dva inozemna autora te je jedan prilog izvorno na engleskomu jeziku. Osam je izvornih znanstvenih radova i dva su pregledna, pet ih je s područja arheologije, a četiri s područja lokalne povijesti te jedan s područja povijesti Crkvene glazbe.

Arheološke teme u novomu svesku Tusculuma nazočnima je predstavio Ivan Alduk.

Nikola Cesarik donio je izvorni znanstveni rad u kojemu piše o M. Serviliusu koji je služio kao Augustov legat u Iliriku/Dalmaciji

Prvi rad 14. sveska tako potpisuje Nikola Cesarik iz Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zavoda za povijesne i društvene znanosti u Rijeci. Izvorni znanstveni rad M. Servilius, legatus pro praetore Caesaris Augusti (ad CIL 3, 14690) na 12 stranica teksta sa 7 ilustracija donosi revidirano čitanje natpisa CIL 3, 14690 iz Salone. Na njemu je nedvojbeno spomenut M. Servilius (cos. 3. po Kr.), koji je služio kao Augustov legat u Iliriku/Dalmaciji. U nastavku rada raspravlja se o vremenu njegova namjesništva te se zaključuje kako je riječ o namjesniku dalmatinskog dijela Ilirika koji je tu dužnost obnašao između mandata G. Vibija Postuma i P. Kornelija Dolabele.

Istraživanja na lokalitetu Trstenik u Kaštel Sućurcu iz 2002. ukazala su na postojanje djelomično potopljenoga rimskog gospodarskog kompleksa s očuvanom obalnom konstrukcijom i očuvanim rimskim brodom

Irena Radić Rossi sa Sveučilišta u Zadru, Odjela za arheologiju i David G. Ruff s Institute of Nautical Archaeology, Texas A&M University donose rad Rimski brod na Trsteniku u Kaštel Sućurcu. Izvorni znanstveni rad na 19 stranica teksta s 20 ilustracija i jednom tablom obrađuje rezultate istraživanja na lokalitetu Trstenik u Kaštel Sućurcu iz 2002. koji je ukazao na postojanje djelomično potopljenoga rimskog gospodarskog kompleksa s očuvanom obalnom konstrukcijom. Istraživanjem iz 2006. ušlo se u trag rimskom brodu, ispunjenom kamenjem i namjerno potopljenom u funkciji sanduka kojim je bila učvršćena operativna obala. Iskopavanje broda provedeno je 2007., 2015. i 2020., a tijekom posljednjeg istraživanja pronađena su još dva broda iskorištena na isti način.

Dražen Maršić sa Sveučilišta u Zadru, Odjela za arheologiju potpisuje izvorni znanstveni rad Salonitanske grobne are s motivom stabla kao dekorom bočnih ploha. Autor na 21 stranicu teksta s 15 ilustracija analizira pojavu stabla kao dekorativnog uzorka na salonitanskim grobnim arama te dovodi u sadržajnu i kronološku vezu s istorodnim prikazima na arama grada Rima i sjeverne Italije, odakle su uvijek stizali snažni umjetnički impulsi. Vrstu stabla zbog postupka uopćavanja nije uvijek moguće sa sigurnošću prepoznati. Studirane salonitanske grobne are datiraju od kasnoklaudijevskog doba do otprilike sredine 2. stoljeća. Posljednji odjek motiva stabla susrećemo na rijetkim salonitanskim sarkofazima.

Ana i Dino Demicheli s Odsjeka za arheologiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu potpisuju izvorni znanstveni rad Salonitanska nadgrobna ara obitelji Aeronii u Rimu. Rad na 13 stranica teksta s 11 ilustracija opisuje nadgrobnu aru koju su za života sebi i svojim potomcima podigli Kvint Eronije Adjutor i njegova oslobođenica i supruga Eronija Delicija. Spomenik je podrijetlom iz Salone, a vrlo brzo nakon pronalaska odnesen je u Veneciju gdje se nalazio u glasovitoj starinarskoj zbirci braće Nani. Tijekom 19. ili 20. stoljeća premješten je u Rim. U članku se analiziraju i jezične kvalitete natpisa i karakteristike klesanja slova te se ustanovljavaju sličnosti završne formule ovoga i još jednoga salonitanskog spomenika koji je nastao u istoj klesarskoj radionici.

Nino Švonja iz Arheološkog muzeja u Splitu donosi pregledni rad Nadgrobna stela Gaja K. Anterota iz Vranjica. Autor tako na 7 stranica teksta s 3 ilustracije obrađuje nadgrobnu stelu uzidanu kao spolij u pročelje obiteljske kuće Grubić u Vranjicu. Klesana je vrlo jednostavno – obrisi su naznačeni tek jednostavnom profilacijom unutar koje je epitaf na grčkom jeziku. Supruga Onomasta podiže ovu stelu svome suprugu Gaju K. Anterotu. Lijevo od natpisa uklesana su tri latinska križa. Natpis je do sada objavljen jedino u članku A. Steinbuchela i u CIG-u.

Povijesne teme zadnjega sveska Tusculuma započinju prilogom s područja solinske povijesti 16. stoljeća Michaela Ursinusa s Universitat Heidelberg, The Terra Nullius between the Contado of Split and the Pious Foundation (vakıf) of Rüstem Paşa c. 1574 – 1585. Izvorni znanstveni rad na 7 stranica teksta s 2 ilustracije obrađuje mletačke i osmanske izvore za razdoblje od 1574. do 1585. pružaju vrijedne podatke o ničijoj zemlji u neposrednom zaleđu Splita, o pojasu koji je dijelio teritorij (territorio) grada od poljoprivrednih imanja (ciftlik) u posjedu velikog vezira Rustem-paše, zeta (damad) sultana Sulejmana Veličanstvenog, a koji su se sastojali od nekoliko mlinova i sedamdesetak kršćanskih domaćinstava koja su plaćala poreze.

Krešimir Kužić u izvornom znanstvenom radu Utjecaj »maloga ledenog doba« na operacije tijekom oslobođenja Klisa 1648. godine, na 18 stranica teksta s 5 ilustracija prikazuje utjecaj meteoroloških ekstrema na postrojbe mletačke vojske tijekom operacije oslobođenja tvrđave Klis u ožujku 1648. »Malo ledeno doba« imalo je golem utjecaj na ljudske aktivnosti, a posebice na ratovanje. Oslobođenje Klisa dogodilo se početkom najžešće faze ovoga klimatskog poremećaja na sjevernoj hemisferi. Žestoka bura i hladnoće uzrokovale su žrtve među vojnicima iz opsadnih snaga.

Solinski župnik don Mate Mihanović prilikom svečanosti uz blagoslova solinske Sokolane održao je govor političko-društveno kontroverznoga sadržaja

Mario Matijević iz Javne ustanove u kulturi »Zvonimir« Solin potpisuje pregledni rad Solinski svećenici i Sokolsko društvo – govor pri blagoslovu Sokolane i zastave, u kojemu na 19 stranica teksta s 4 ilustracije obrađuje događaj otvaranja i blagoslova Sokolskoga doma (Sokolane) u Solinu i društvene zastave. Todobni je naime solinski župnik don Mate Mihanović unatoč izričitim preporukama i smjernicama mjesnoga Ordinarija prilikom svečanosti uz blagoslov održao govor političko-društveno kontroverznoga sadržaja.

Djelovanje pjevačkoga zbora i dramske sekcije najviše su obilježili kulturno-prosvjetni rad Seljačke sloge u Solinu

Tonći Ćićerić u izvornom znanstvenom radu Kulturno-prosvjetna djelatnost solinskog ogranka Seljačke sloge u predvečerje Drugoga svjetskog rata na 32 stranice teksta sa 7 ilustracija, 2 priloga i 7 tabli rekonstruira kulturno-prosvjetnu aktivnost solinskog ogranka Seljačke sloge u razdoblju od 1936. do 1940. istovremeno stavljajući njegovu djelatnost u širi društveni i politički kontekst. Posebnu pažnju autor posvećuje djelovanju pjevačkog zbora i dramske sekcije koji su najviše obilježili kulturno-prosvjetni rad Seljačke sloge u Solinu u turbulentim godinama pred početak Drugoga svjetskog rata.

Četrnaesti svezak solinskih tema zaključen je prilogom Mirka Jankova s Umjetničke akademije u Splitu, Pregled stanja pučkoga crkvenog pjevanja glagoljaških korijena u Solinu, Klisu, Vranjicu, Mravincima i Kučinama u 2020. godini. Autor kroz izvorni znanstveni rad na 52 stranice teksta sa 2 priloga i 7 tabli oslanjajući se na različita istraživanja evidencijom uporabnoga repertoara in situ te popisom (svih) i anketiranjem (odazvanih) pjevača i pjevačica, osigurava pisani trag pa i »pravo glasa« tim baštinicima i aktivnim nositeljima ove vrste obrednoga liturgijskoga i paraliturgijskoga pjevanja, ponajprije kao dokumentarni prilog stanja u 2020. istodobno i kao jedan od zaloga njegova daljnjeg očuvanja, savjesnije kultivacije i bolje javne vidljivosti.

Tim časopisa Tusculum prilikom predstavljanja četrnaestoga sveska najavio je i druge ovogodišnje korake u znanstveno-popularnomu radu Ustanove podsjetivši na održavanje znanstvenoga skupa posvećenoga don Lovri Katiću, a koji se priprema u organizaciji s Odsjekom za povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu, Odsjekom za glazbenu kulturu i glazbenu pedagogiju Umjetničke akademije u Splitu, Arheološkim muzejom u Splitu, Muzejom hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, Nadbiskupskim arhivom u Splitu, Centrom don Frane Bulić pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu.

Tekuća godina iznjedrit će još jedan naslov iz niza znanstvenih djela Biblioteke Tusculum, a koji je dio projekta suradnje s Ivanom Aldukom i Državnim arhivom u Zadru, te se u povodu navedenih manifestacija očekuje se i ranije najavljivano otvaranje Znanstveno-dokumentacijskoga centra pri solinskomu »Zvonimiru«, koji će se temeljiti na građi tridesetogodišnjega arhiva mjesečnika Solinska kronika, arhivu časopisa Tusculum i biblioteci oformljenoj iz razmjene publikacija, a najvećim dijelom na velikodušnoj privatnoj donaciji znanstveno-stručne građe za budući »Zvonimirov« istraživački centar.

RAZGOVOR S VRANJIČANKOM MAJOM ERCEGOVIĆ KAPETANICOM DRVENOGA JEDRENJAKA – »Ćer o’ stareg kalafata«

24 ožujka 2022
urednik
Nema komentara
Kategorije: Solinska Kronika, Tema broja

SOLINSKA KRONIKA 331, 15. ožujka 2022.

Razgovarala: Marijana BATARELO-JELAVIĆ
Fotografije: Jakov TEKLIĆ

– Otac je s gradnjom broda krenuo 1991. početkom Domovinskoga rata u teška vremena kada u kući nismo imali novca niti za najosnovnije potrebe. Po struci je bio brodograditelj i cili je život proveja u brodarstvu. Najprije je radio u škverovima, a onda je nabavio izletnički brod, zvao se »Toni« i s njime je organizirao jednodnevne izlete. Zime je provodio izrađujuć kaiće koje je prodavao, a ja sam uvik trčkarala oko njega – priča kapetanica Maja

»Majka, žena, kapetanica…« riječi su koje na najbolji način opisuju 37-godišnju Vranjičanku Maju Ercegović koja stojeći 20 godina za kormilom jedrenjaka živi svoj san, ali i san svog oca Tomislava Mandića koji je 10 godina svoga života posvetio izradi dvadesetčetiri metarskog drvenog ljepotana koji s ponosom nosi ime »Moja Maja«.

– Otac je s gradnjom broda krenuo 1991. početkom Domovinskoga rata u teška vremena kada u kući nismo imali novca niti za najosnovnije potrebe. Po struci je bio brodograditelj i cili je život proveja u brodarstvu. Najprije je radio u škverovima, a onda je nabavio izletnički brod, zvao se »Toni« i s njime je organizirao jednodnevne izlete. Zime je provodio izrađujuć kaiće koje je prodavao, a ja sam uvik trčkarala oko njega – priča nam Maja tijekom ugodne ćakule uz kavu na vranjičkoj rivi.

Dvadesetčetiri metarski drveni jedrenjak »Moja Maja« Tomislav Mandić je gradio punih 10 godina

– Dok pričamo meni je u glavi kako sam tribala iskoristit ovu bonacu za lakirat brod – smije se Maja koja nije naučila mirovati.

– Od malena sam uz oca stalno nešto radila i to mi je u krvi. Sićan se da bi došla iz škole i na brzinu napisala domaći samo da mu mogu pomagat oko broda.

Unatoč ratnim vrimenima odlazija je u Bosnu i u Slavoniju i dovozio kubike i kubike drvene građe, hrastovine, borovine, tikovine i mahagonija, a posebna avantura bila je nabavka motora koji pogoni »Moju Maju«. Za kupit motor proda je izletnički brod i auto, golfa, a onda je bio problem kako ga prinit na brod. Tu nam je u pomoć priskočila Hrvatska vojska sa svojim helikopterom. I onda smo 2001. krenuli na prvu plovidbu, otac i ja – prisjetila se Maja napominjući kako je jedan pano u salonu rezerviran za fotografije vezane uz gradnju jedrenjaka.

– U početku sam plovila s ocem, a onda on zbog godina i bolesti više nije mogao ići sa mnom. Prvi put sam samostalno zapovidala 2014. Čoviku koji je bija sa mnom i koji je vozija brod je iznenada pozlilo, naškodile mu pečene paprike i luk toliko da je završija u bolnicu, a ja ostala sama s brodon punin gostiju. Sutradan je tribalo privezat brod u Gružu, stvarno je bilo nezgodno, nepovoljan vitar, puste jahte, ali uspila sam i to me ohrabrilo da nastavim – govori nam Maja.

Vranjička kapetanica uz jedrenjak kojim tijekom turističke sezone plovi na sedmodnevnim krstarenjima

Njezinog oca, kalafata Tomu odnila je azbestoza 2018. Nije radio u Salonitu, ali živio je blizu.

– Njegov odlazak bio mi je dodatni motiv da nastavim unatoč svim predrasudama s kojima sam se susrela, a bilo ih je dosta.

Govorili su mi: di će jedna žena upravljat brodom, žena donosi nesriću na brodu i slično. U početku su svi mislili da mi je to samo hir i da će me proći, a kad su vidili koliko sam uporna i koliko se trudim i predrasude su nestale – kroz smijeh će Maja koja je nakon završene Opće gimnazije Vladimir Nazor upisala Pomorski fakultet gdje je stekla diplomu iz pomorskoga menadžmenta.

– Ja sam odmah nakon osnovne škole, a pohađala sam OŠ Vjekoslava Paraća, htjela upisati srednju pomorsku, ali kako sam bila odlična učenica moj razrednik se oštro protivio tome i nagovorio me da upišem gimnaziju. Poslije je ipak prevladala ljubav prema pomorstvu iako mi u konačnici diploma ne znači puno. Ovo je posao gdje moraš raditi i biti spreman na sve, od najnižih poslova do upravljanja brodom, nema tu biranja – govori Maja koja uza se ima posadu sastavljenu od dva mornara i konobara, dok je za kuhanje zadužen njezin suprug Hrvoje.

– Uglavnom je to stalna, uigrana ekipa i to je jako važno – tvrdi Maja dodajući kako je riječ o ljudima s kojima punih pet mjeseci provodi 24 sata dnevno te je jako važno da se dobro slažu.

– Bazirani smo na sedmodnevna krstarenja, a kapacitet su nam 24 putnika. Sezona traje od polovice svibnja do polovice listopada, ali to ne vrijedi za zadnje dvije godine jer 2020. zbog situacije s koronom nismo ni isplovili, a prošle godine smo odradili tek polovicu uobičajene sezone – požalila nam se kapetanica Maja dodajući kako je ovogodišnju sezonu, s obzirom na rat u Ukrajini, teško predvidjeti jer već stižu otkazi rezervacija.

– Nerijetko čujem komentare kako je meni lako jer radim pet mjeseci, a ostatak godine odmaram, ali to su ljudi koji ne znaju da je zima za nas posebno intenzivna jer je to vrime kad se brod sređuje. Skidaju se jedra i tapeti, sve se rasprema i kreće servis motora i generatora, brušenje, lakiranje, pituravanje. Osim toga treba preživit zimu jer nam je brod jedini izvor prihoda – ističe naša sugovornica dodajući kako joj najteže pada odvojenost od djece.

– Toni ima 9, a Marieta 4 godine i već su naučili da ljeta provode s mojom mamom, bakom Ivkom bez koje ne bismo mogli funkcionirati. Toni ne voli brod, draži su mu brojevi, dok je Marieta pravo materino dite, s dvi i po godine je već upravljala pentom – kroz smijeh će Maja dodajući kako je često pitaju li voljela da njezina djeca nastave ovaj posao.

Posebno je mjesto u brodskome salonu rezervirano za pano s fotografijama izgradnje velebnoga jedrenjaka

– Ne znam što bi odgovorila. Nije ovo lako. Trebaš bit stvarno zaljubljen u brod i more, trebaš imati san i slijediti ga. Ja sam sretna i ne bi ništa mijenjala, a oni kako odluče. Bez obzira koji posao odaberu ja ću ih podržati – poručuje Maja koju je još davno novinar Damir Tolj, u svojoj reportaži smjestio u stihove poznate Oliverove pjesme »Ćer o’ stareg kalafata«.

»Pape jon je gradi brode, bi je meštar od zanata, na sve bande kad se ode nigdir takvog kalafata. Bi je meštar zlatne ruke ma najlipje ča je jema nisu brodi nasrid luke vengo ćer krasota je’na…«

Rad s ljubavlju nema cijenu

Kalafat Toma Mandić je brod, koji je nazvao po kćeri jedinici izgradio u dvoru, na mjestu današnjega maslinika, a porinuo ga je ispred kuće, gdje je i danas vezan, uz pomoć čuvene »Brodospasove« pomorske dizalice »Veli Jože«.

– Trebalo je najprije grtalicom izdubit dno da brod ne nasidne jer je bilo plitko – objašnjava nam Maja dok se zajedno uspinjemo na jedrenjak praćeni pogledima kućnoga ljubimca, dvogodišnjeg dalmatinera Skubija koji se radije drži kopna.

Dok nam kapetanica s ponosom pokazuje svoga drvenog ljepotana primjećujemo kako svaki »kantun« odiše ljubavlju koju je njezin pokojni otac Toma ugradio u ovo svoje životno djelo.

– Teško je procijenit njegovu pravu vrijednost jer nije sve u materijalu, to su sati i sati rada, deset godina svoga života je on u ovo uložija. To niko ne može platit – s nostalgijom će Maja.

Gost na vr’ jarbola

Dvogodišnjem dalmatineru Skubiju kraj je draži od mora

– Na brodu sam doživila puno lipih trenutaka, ali bilo je i neugodnih situacija. Svega ima kad vozite dvadesetak ljudi koji zajedno trebaju provesti sedam dana. Bilo je tu puno novih ljubavi, pa čak i prosidbi, ali bilo je i prekida.

Dođu zajedno i nakon dva dana se posvađaju pa traže odvojene kabine, a ja ih nemam di smistit jer je sve puno. E onda moraju izdržat kako znaju – kroz smijeh će Maja dodajući kako ima i posebno zahtjevnih gostiju.

– Bude i pijanstava, a jednom nam se jedan gost popeja na vrh jarbola i nije zna sić, pa ti odluči šta ćeš s njim – veselo će Maja koja se s godinama naučila nositi sa svim situacijama.

– Najvažnije je da mi predvidimo neveru i da se na vrime sklonimo na sigurno, a ove peripetije s gostima se uvik nekako riješe – poručuje iskusna kapetanica.

Od vrtla do mora

Kad nije na brodu ili oko njega Maja je u vrtu. Obrađuje masline, sadi rajčice, kupus i krumpire.

– Imamo 28 stabala maslina, a ovo ostalo sadimo za svoje potrebe. Domaće je domaće, a mi nismo naučili mirovat – govori Maja pokazujući na maslinik zasađen na zemljištu na kojemu je njezin otac gradio jedrenjak.

– Moram pohvaliti muža, iako on neće moć virovat da ga hvalim – smije se Maja dodajući kako bi bez njega teško sve stigla.

– Hrvoja sam upoznala u vrime kad je radio kao mornar na turističkim brodovima. Tada sam i ja na »Mojoj Maji« radila kao mornar i tribala sam razvuć kablove u marini, a on se ponudio da mi pomogne.

Naravno da sam odbila iako mi je bio simpatičan. Sad smo već 13 godina u braku i moramo se slagat jer kako bi inače izdržali toliko miseci na brodu po cili dan zajedno – veselo će Maja.

POTRAGA ZA RJEŠENJEM PROMETNO-DRUŠTVENIH PROBLEMA S KOJIMA SE SVAKODNEVNO SUSREĆU NAŠI SUGRAĐANI – Pojedinci i društveni (ne)red

24 ožujka 2022
urednik
Nema komentara
Kategorije: Istaknuto, Solinska Kronika

SOLINSKA KRONIKA 331, 15. ožujka 2022.

Pojedinci koji s(a)vjesno izgrađuju našu društvenu zajednicu i rade na njezinu razvoju nerijetko su pritom usporeni, ako ne i zaustavljeni onim članovima zajednice čije se ponašanje ne odlikuje brigom za druge i opće dobro

Kada se dvoje ili više pojedinaca udruži u zajednički oblik suživota govorimo o nastanku društvene zajednice. Suvremeno društvo nerijetko odlikuju zajednice koje se sastoje od grupa ljudi s različitom identifikacijom, životnim navikama, rasom, vjerom itd.

Društvena je zajednica životno okruženje za sve koji se u nju uključuju. Ponajbolja ilustracija suvremenoga društva je susjedstvo. Obitelj koja primjerice živi u neposrednoj blizini može biti druge rase ili vjere, ali zajedno s drugim obiteljima izgrađuje istu društvenu platformu, isto mjesto i područje na kojemu obitava tvoreći time društvenu zajednicu. Kako bi društvena zajednica mogla što bolje funkcionirati i razvijati se potreban je red koji će to omogućiti.

Jedan od osnovnih i neizostavnih preduvjeta civiliziranoga načina života stoga je razvijena svijest građana o potrebi održavanja komunalnoga reda, odnosno čistoće i urednosti sredine u kojoj obitavaju te poštivanje prometnih propisa. Stranice našega mjesečnika neprestano su posvećene problemima koji proizlaze iz nekulture i sramotnoga ponašanja pojedinaca.

Pojedinci koji svjesno izgrađuju našu društvenu zajednicu i rade na njezinu razvoju nerijetko su pritom usporeni, ako ne i zaustavljeni onim članovima zajednice čije se ponašanje ne odlikuje brigom za druge i opće dobro.

Potaknuti pak onima koji se zalažu za učinkovito i sigurno funkcioniranje društvene zajednice zabilježili smo nekoliko prometno-komunalnih situacija na nekoliko lokacija, a u kojima interes pojedinca ponovno dolazi ispred interesa čitave društvene zajednice. U nastavku dakle donosimo fotografije i odgovore koje su na naš upit dostavile nadležne službe Grada Solina.

(ne)održavanje komunalnoga reda
Olupina vozila na privatnoj parceli na solinskoj Bilankuši, neposredno uz sjeveroistočni ugao salonitanskih bedema: – Riječ je o zemljištu u privatnom vlasništvu čijeg se vlasnika višekratno upozoravalo na neuredno stanje parcele. Vlasniku predmetne parcele izdat će se nalog s rokom za uređenje zapuštenosti parcele što predmnijeva i uklanjanje olupine vozila na istoj –
(ne)održavanje komunalnoga reda
Vozilo koje se mjesecima nalazi parkirano na glavnomu ulazu u arheološki park na Manastirinama: – Radi se o zemljištu u gradskomu vlasništvu, a kako je parkirano vozilo, žuti kombi, uredno registrirano, komunalno redarstvo nema pravnu osnovu za uklanjanje predmetnoga vozila –
(ne)održavanje komunalnoga reda
Zapuštena ograda u Ulici hrvatskih branitelja koja onemogućava neometano kretanje nogostupom: – Neuredno držanje ograde, odnosno obraslost iste živicom koju treba orezati, odgovornost je vlasnika, odnosno tvrtke »Coca Cola« Hrvatska. Odsjek za komunalno redarstvo Grada Solina izdao je usmeni nalog, a temeljem istoga uputit će i pismeni nalog za rezanje živice koja ulazi na nogostup gradske prometnice kao i primjereno bojanje ograde na mjestima gdje je zahrđala –
(ne)održavanje komunalnoga reda
U Draškovićevoj ulici neposredno uz prometni trak na zemljištu u vlasništvu Arheološkoga muzeja duže vremena se nalazi višemetarsko plovilo: – Plovilo zabilježeno na fotografiji postavljeno je na zemljištu u vlasništvu Ministarstva kulture koje je povjereno na upravljanje Arheološkom muzeju u Splitu. Putem službene evidencije utvrđen je vlasnik vozila koji je u kontaktu s komunalnim redarstvom izjavio da je spreman dobrovoljno ukloniti plovilo čim djelatnici Muzeja otpočnu s istražnim radovima na ovom arheološkom lokalitetu –
(ne)održavanje komunalnoga reda
Privatni autoprijevoznici u Ulici Hrvatskih branitelja parkiraju teretna motorna vozila na kolnoj površini: – U Ulici Hrvatskih branitelja prometni redari do sada su postupali 43 puta te su ispisali 4 novčane kazne i 39 pisanih upozorenja. S vlasnikom teretnih motornih vozila parkiranih u navedenoj ulici pored postupanja više je puta obavljen i usmeni razgovor zbog rješavanja navedenog problema –
(ne)održavanje komunalnoga reda
Teretna motorna vozila parkirana na zemljištu u vlasništvu grada Solina na samomu ulazu na vranjički poluotok: – Parkirana teretna motorna vozila, autobusi i osobna motorna vozila uz kolnik Krešimirove ulice u Vranjicu ne nalaze se na javnoj prometnoj površini te na taj način nisu u području djelovanja prometnoga redara –

DESET POMOĆNIKA U NASTAVI ZAPOSLENIH PREKO »UDRUGE MOJE DIJETE« U BORBI S NELOGIČNOSTIMA OBRAZOVNO-ODGOJNOGA SUSTAVA – Zagreb može, ostatak države ne

24 ožujka 2022
urednik
Nema komentara
Kategorije: Istaknuto, Solinska Kronika

SOLINSKA KRONIKA 331, 15. ožujka 2022.

Oni su se primjerice izborili da im se satnica poveća na 30 kuna u slučajevima gdje to sufinancira grad Zagreb, dok je nama ostalima satnica 25 kuna neto sukladno odredbi Ministarstva znanosti i obrazovanja što je ispod minimalne studentske satnice

Udruga roditelja djece s poteškoćama u razvoju »Moje dijete« Solin već deset godina provodi projekt »TI si uz MENE!« putem kojega osigurava zapošljavanje pomoćnika u nastavi i stručno komunikacijskih posrednika. Trenutačno je posredstvom udruge angažirano 10 pomoćnika u nastavi koji djeluju u osnovnim školama Vjekoslava Paraća u Solinu, Petra Kružića u Klisu i u OŠ Dugopolje te u centrima za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj i Juraj Bonači u Splitu.

Prema riječima Ljubice Milković, voditeljice Udruge »Moje dijete«, pomoćnici se već godinama nose s brojnim problemima unutar sustava koji ne prepoznaje važnost njihova rada. To najbolje potvrđuje činjenica da Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike još uvijek nije odredilo kvalifikacijsku oznaku njihovog zanimanja u Registru Hrvatskog kvalifikacijskog okvira.

U prostorijama Udruge »Moje dijete« susreli smo se s četiri pomoćnice u nastavi, Miom Bartulović i Marijom Martinić Vidović, koje su angažirane u COO Juraj Bonači, Ivanom Korolija iz COO Slava Raškaj te Marinom Vrdoljak iz OŠ Dugopolje. Na početku razgovora naglasile su nam kako uistinu vole posao koji rade jer je plemenit i pun empatije, ali da su nezadovoljne kada je u pitanju njihov status unutar sustava i vrednovanje njihova rada.

– Od 2013. radim kao pomoćnica u nastavi i iz godine u godinu se nadam kako će naš status konačno biti riješen, ali to se do danas nije dogodilo – govori Mia Bartulović napominjući kako je puno problema s kojima se susreću.

– Prijavljene smo na pola radnoga vremena, odnosno na ukupno 23 sata tjedno, a naši radni sati i sati učitelja ne određuju se na isti način. Tako se primjerice pomoćniku koji je u školi od 8 do 12.20 h računa kao da je radio 4.5 sata, dok se učitelju istovremeno računa da je proveo 5 sati na nastavi jer naš sat traje 60 minuta, a njihov 45, kao da nismo u istom razredu – objašnjava Mia.

Četiri pomoćnice u nastavi, Mia Bartulović i Marija Martinić Vidović, koje su angažirane u COO Juraj Bonači, Ivana Korolija iz COO Slava Raškaj te Marina Vrdoljak iz OŠ Dugopolje ističu nepravednost u vrjednovanju njihova statusa unutar sustava kao i njihova rada

– Osim toga moram reći i to da naš radni odnos prestaje završetkom nastavne školske godine i svako ljeto smo prisiljene prijaviti se na Zavod za zapošljavanje da bismo svakog rujna uvijek iznova iščekivale hoće li projekt proći ili ne i hoće li dijete o kojemu brinemo dobiti odobrenje Ministarstva ili ne – govori Mia dodajući kako postoji Udruga pomoćnika u nastavi, ali da ona djeluje u Zagrebu i uglavnom se bazira na problematiku grada u kojem djeluje.

– Oni su se primjerice izborili da im se satnica poveća na 30 kuna u slučajevima gdje to sufinancira grad Zagreb, dok je nama ostalima satnica 25 kuna neto sukladno odredbi Ministarstva znanosti i obrazovanja što je ispod minimalne studentske satnice – dodaje Marija Martinić Vidović koja zadnje tri godine radi kao pomoćnica u Centru Juraj Bonači.

Uz sve navedeno naše sugovornice su se požalile i na činjenicu da unutar sustava ne postoje propisani standardi za provođenje edukacija.
– Brojne institucije nude edukacije, po različitim cijenama i u različitomu trajanju i to sami moramo financirati, a pojedina uvjerenja koja dobijemo nam se ne upisuju u radnu knjižicu – dodaju naše sugovornice.

Još jedan detalj oko kojega su suglasne jest činjenica da nije isto raditi kao pomoćnik u redovnoj školi i u specijaliziranim ustanovama.
– U ustanovama je opseg našega angažmana daleko veći i zahtijeva stalnu interakciju s djetetom jer neka od njih imaju pelene, prisutne su i teškoće pri kretanju pa im moramo pomagati kod odlazaka na toalet, neki imaju teškoća u hranjenju pa i tu moramo pomagati. Osim toga, mi koje smo u specijaliziranim ustanovama moramo raditi i u slučaju kada nema djeteta za kojega smo zadužene. U tomu slučaju preuzimamo brigu za drugu djecu, što u sustavu redovitoga školstva nije slučaj – ističu naše sugovornice dok voditeljica Udruge »Moje dijete« naglašava kako je puno problema koji se »stavljaju pod tepih«.

– Problemi u specijaliziranim ustanovama traju već tridesetak godina, od osamostaljenja hrvatske države. Naime, odjeli odgoja i obrazovanja koji djeluju unutar javnih ustanova nisu izdvojeni iz sustava socijalne skrbi, a ponašaju se kao da jesu i prate termine školskih praznika koje propisuje Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Problem se očituje i u pretrpanim razrednim odjelima, iznad normativa propisanih pravilnicima, heterogenosti učenika u samim skupinama te nemogućnosti zamjene odsutnoga djelatnika do 7 dana. To se ne bi smjelo događati jer te odjele u ustanovama pohađaju djeca kojima je potrebna stalna skrb – upozorila je Milković.

– Svakako bih istaknula i to da su pomoćnici angažirani putem udrugâ u neravnopravnomu položaju sa svojim kolegama u ustanovama, odnosno ne tretira ih se na isti način. Kad su u pitanju njihova prava usmjerava ih se na udruge kao poslodavce, a kada su u pitanju obveze onda se od njih traži i više od onoga za što su angažirani. Iz godine u godinu se nadamo konačnomu rješavanju navedenih problema te stalnomu zapošljavanju pomoćnika u nastavi i stručno komunikacijskih posrednika jer bismo na taj način dobili educirane i sigurne zaposlenike. Naime, zbog nesigurnosti jedan dio njih samo privremeno radi na ovim poslovima što dovodi u neprilike škole, ali i udruge. Sreća je da imamo pomoćnice koje, unatoč diskriminaciji koju doživljavaju unutar sustava, i dalje s ljubavlju i entuzijazmom obavljaju svoj poziv – poručila je Milković.

Formirati zasebna razredna odjeljenja

To bi otvorilo mogućnost da se škole specijaliziraju za određene teškoće učenika, odnosno da se primjerice u jednoj školi formira homogena skupina za djecu s down sindromom, u drugoj za djecu s poremećajima iz spektra autizma, u trećoj za granične intelektualne teškoće i tako dalje, pa bi tek onda mogli govoriti o inkluzivnom školovanju i integraciji djece s TUR-om u zajednici

– Broj djece s teškoćama u razvoju u neprestanom je porastu što potvrđuju i statistike, a dionici u sustavu obrazovanja se ne prilagođavaju ili djelomično primjenjuju zakone, smjernice i Pravilnik o osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju učenika s Teškoćama u razvoju (TUR) što treba mijenjati – smatra Ljubica Milković, voditeljica Udruge »Moje dijete« Solin.

– Istaknula bih potrebu formiranja posebnih razrednih odjeljenja u svim školama u sustavu redovnog obrazovanja. To bi otvorilo mogućnost da se škole specijaliziraju za određene teškoće učenika, odnosno da se primjerice u jednoj školi formira homogena skupina za djecu s down sindromom, u drugoj za djecu s poremećajima iz spektra autizma, u trećoj za granične intelektualne teškoće i tako dalje, pa bi tek onda mogli govoriti o inkluzivnom školovanju i integraciji djece s TUR-om u zajednici.

Trenutačno na području Solina imamo posebno razredno odjeljenje u dvije škole, OŠ kraljice Jelene i OŠ kralja Zvonimira i u okviru njih nastavu istovremeno pohađaju učenici od 1. do 8. razreda s različitim spektrom poteškoća. Takva je situacija gotovo u čitavoj Hrvatskoj što ni u kom slučaju nije dobro i u kontradiktornosti je sa zakonima i pravilnicima koje je Ministarstvo znanosti i obrazovanja samo donijelo – smatra Milković.

Roditeljska podrška pomoćnicama

Nadamo se da će sustav prepoznati važnost djelovanja pomoćnika i konačno im riješiti status. Njihovo iščekivanje je i naše iščekivanje jer ne znamo kako bismo funkcionirali bez njihove pomoći – poručili su roditelji članovi Udruge

Podršku pomoćnicama u nastavi iskazale su i mame, članice Udruge »Moje dijete«, Anita Milovac, Marijana Ivanović i Anđelka Radić.
Kćerka Anite Milovac, devetogodišnja Sara, boluje od rijetkoga »Phelan McDermid« sindroma i pohađa nastavu u COO Juraj Bonači.

– Pomoćnici su naša produžena ruka i dajem im punu podršku u borbi za njihov status. Kad imate osobu s kojom i roditelj i dijete »klikne« u svakom pogledu onda je to neprocjenjivo – rekla je Anita Milovac dodajući kako je Sarina pomoćnica zadužena za još jedno dijete u grupi.

– Ona to uspješno usklađuje i stvarno smo zadovoljni njezinim radom, ne znam kako bismo funkcionirali bez nje – govori Sarina mama.

Marijanin sin Petar, 14-godišnjak s »Downovim« sindromom, pohađa posebnu skupinu u OŠ kralja Zvonimira u Solinu i ima pomoćnicu koja brine samo o njemu.

– Petar ima višestruke teškoće, potrebna mu je pomoć pri penjanju uza stube, kod odlaska u WC, kod hranjenja, tako da je potpuno vezan uza svoju pomoćnicu, ona mu pruža osjećaj sigurnosti – ističe Marijana dodajući kako je odnos sustava prema pomoćnicima uistinu sramotan.

– Oni nisu samo pomoćnici, oni su njegovatelji našoj djeci, oni ih štite, pomažu im. Ukoliko se nastavi ovakva situacija bojim se da će biti sve manje onih koji će se odlučiti za ovaj posao – smatra naša sugovornica.

Anđelkin sin, 13-godišnji Duje, također ima downov sindrom, a trenutno pohađa 6. razred u COO Juraj Bonači.

Duje ima pomoćnicu koju dijeli s još jednim dječakom, bez nje bi teško funkcionirao i doista sam joj neizmjerno zahvalna kao i Udruzi »Moje dijete« koja nam pruža pomoć i podršku – kazala je Anđelka Radić.

Nadamo se da će sustav prepoznati važnost djelovanja pomoćnika i konačno im riješiti status. Njihovo iščekivanje je i naše iščekivanje jer ne znamo kako bismo funkcionirali bez njihove pomoći – poručile su naše sugovornice.

NAKON VIŠEGODIŠNJIH PREDRADNJI U SVETOMU KAJU POLOŽEN TEMELJNI KAMEN ZA ZGRADU IZ PROGRAMA POTICANE STANOGRADNJE – Pet godina, novi stanovi, nova lista

24 ožujka 2022
urednik
Nema komentara
Kategorije: Solinska Kronika

SOLINSKA KRONIKA 331, 15. ožujka 2022.

– Prema službenim statistikama broj stanovnika nam je narastao za oko tisuću, ali otvoreno ću reći kako smatram da to nisu relevantni podaci, moja pretpostavka je da je trenutačno broj stanovnika puno veći od 25 tisuća koliko pokazuje najnoviji popis – naglasio je gradonačelnik Ninčević

Direktor Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN), Dragan Hristov, solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević, predsjednik Gradskoga vijeća Solina Ivan Andabak i dožupan splitsko-dalmatinski Ante Šošić položili su 22. veljače u Svetomu Kaju temeljni kamen za zgradu iz programa poticane stanogradnje (POS) u kojoj će se smjestiti 17 mladih obitelji.

Gradilište je blagoslovio župnik župe Svetoga Kaja don Nikola Bodrožić

– Iako smo se u ovaj projekt uključili još 2016., trebalo je proći poprilično muke i vremena da bi došao ovaj trenutak – rekao je gradonačelnik Dalibor Ninčević dodajući kako je javni natječaj za odabir izvođača radova bio raspisan čak četiri puta te da je svaki put procijenjena vrijednost bila niža za nekoliko milijuna kuna od licitirane.

– Naglasio bih da je Grad Solin osigurao ovo atraktivno zemljište u središtu Svetoga Kaja, izradio dokumentaciju, dobio dozvole i preuzeo komunalno opremanje lokacije te u konačnici osigurao dodatnih 1.6 milijuna kuna kako bi se mogao potpisati ugovor s izvođačem radova – rekao je Ninčević.
Stanovi u novoj zgradi prodavat će se po cijeni od 1350 eura za četvorni metar, a uskoro bi trebale krenuti i prijave za listu prvenstva.

– Već smo 2017. formirali listu prvenstva koja je vrijedila četiri godine. Produžili smo je dodatno za godinu dana, ali je po zakonu više nije bilo moguće produživati. Za obitelji koje su ostvarivale pravo ovo je na neki način otegotna okolnost, ali s obzirom na protek vremena, pitanje je bi li oni zadovoljili trenutačne uvjete – rekao je gradonačelnik najavljujući kako će se zbog izmijenjenih okolnosti pristupiti izmjeni pravilnika o prioritetima. Ninčević je također naglasio kako će proces iskaza javnoga interesa i formiranje liste prvenstva temeljem bodovanja biti završeno prije nego zgrada bude gotova.

Statistici usprkos

Nadalje Ninčević je nadodao kako smatra da prosječno poskupljenje stambenih kvadrata ne će utjecati na interes za kupovanje nekretnina u Solinu.
– Iznenađujuće je da interes ne posustaje, a to je pokazatelj da, osim cijene kvadrata koji je bio primaran unatrag dvadesetak godina, mlade obitelji prepoznaju Solin kao mjesto u kojemu je ugodno živjeti.

Prema službenim statistikama broj stanovnika nam je narastao za oko tisuću, ali otvoreno ću reći kako smatram da to nisu relevantni podaci, moja pretpostavka je da je trenutačno broj stanovnika puno veći od 25 tisuća koliko pokazuje najnoviji popis. U svakom slučaju važno je da imamo pozitivan trend prirodnoga prirasta što nas sve zajedno obvezuje da ulažemo u ovaj i u druge projekte – poručio je Ninčević.

Izmjena normi i politička komplementarnost

Čelnik APN-a Dragan Hristov nije krio zadovoljstvo zbog početka izgradnje POS-ove zgrade koja će uz 17 stambenih jedinica imati i pripadajuća parkirališna mjesta te skladišni i poslovni prostor, a protezat će se na 1500 četvornih metara površine.

– Rok izgradnje je 400 dana, a ukupna vrijednost projekta iznosi gotovo 15 milijuna kuna s PDV-om od čega su poticajna sredstva RH viša od 3.5 milijuna kuna – rekao je Hristov zahvaljujući svima koji su ustrajali u ovom projektu.

– Nadamo se da će Ministarstvo graditeljstva pripremiti određene norme kako bismo u budućnosti lakše dolazili do dobavljača, jer ne možemo utjecati na sve resurse, pri tom prvenstveno mislim na cijenu građevinskoga materijala te općenito situaciju u građevinskomu sektoru. Smatram da se, uz velik napor APN-a i lokalnih zajednica, ipak dosta radi – zaključio je Hristov.

Predsjednik Gradskoga vijeća Ivan Andabak i ovom je prilikom istaknuo važnost suradnje između političkih opcija na realizaciji projekta POS-a.
– Najbitnije je da će 17 obitelji dobiti adekvatan smještaj, a na nama je odgovornost da osim stambenih ispunimo i infrastrukturne potrebe. Koliko god ovo izvrsno zvučalo, sa sobom nosi odgovornost i zbog toga je bitna komplementarnost politike, odnosno bez obzira na političke opcije kod ovakvih stvari moramo misliti i djelovati na isti način kako bismo zadovoljili sve potrebe mladih obitelji – rekao je Andabak.

Dožupan Ante Šošić naglasio je kako je poticana stanogradnja dio demografskih mjera koje provodi Republika Hrvatska, a posebno se osvrnuo na pozitivan primjer Grada Solina u kojega se zadnjih godina doseljava sve veći broj mladih obitelji.

– Svakako treba pozdraviti napor kojega Grad Solin i njegova uprava na čelu s gradonačelnikom Ninčevićem ulažu u izazov demografije koji je u današnjim uvjetima poprilično složen. Naglasio bih kako je to komplementarno sa županijskom politikom usmjerenom na demografsku revitalizaciju – poručio je dožupan Šošić.

LJEKOVITO BILJE I BILJNI PRIPRAVCI – Oplemenite prostor sobnim biljkama

17 veljače 2022
urednik
Nema komentara
Kategorije: Zelena stranica
SOLINSKA KRONIKA 330, 15. veljače 2022.
Piše: dr. sc. Olivera CRMARIĆ

Biljke mogu biti učinkovit način, ujedno jednostavan i put kojim se može promijeniti izgled i »podignuti« svaki dnevni boravak ili drugu prostoriju u domu. Prepreka tom cilju ne treba predstavljati nedostatak sunčeve svjetlosti, jer postoje brojne biljke koje su vrlo lijepe i mogu bujno rasti i s minimalnim izvorom svjetlosti. Stoga pokušajte unijeti biljke u sjenovite kutke doma, uljepšat će prostor, podignuti raspoloženje ukućana i poboljšati kvalitetu zraka, jer možete imati raskošne biljke čak i u najmračnijim sobama

Slonova noga – Beaucarnea recurvata, porodica Agave

Dobila je naziv po stabljici koja je zadebljana pri dnu te sliči slonovoj nozi. Vrlo dobro raste u sušnijim uvjetima, a može preživjeti pri slabom osvjetljenju i pola godine. Poželjno je preko ljeta jače osvjetljenje, a slabije zimi.

Vrlo često se uzgaja u malim posudama jer ne treba veliki prostor. Ovo je idealna biljka za osobe koje vole biljke u stanu, a nemaju vremena za posvetiti se održavanju sobnog bilja, jer nije zahtjevna i gotovo svatko ju može imati kao svog biljnog ljubimca.

Slonova noga spada među otpornije i izdržljivije biljke, nije potrebno često zalijevanje, možda jednom u 10 dana, ali listove je poželjno malo češće prskati hladnom vodom kako ne bi presušili ako je suhi zrak u zatvorenim stambenim ili poslovnim prostorima. Idealna temperatura za ovu biljku je oko 20° C.

Raste vrlo sporo tako da ju nema potrebe često presađivati, možda jednom u dvije do tri godine, odnosno tek kada njezino korijenje počne polako izlaziti iz posude. Najučinkovitije za uzgoj su plitke, keramičke posude u kojima ljepota slonove noge dolazi do izražaja i u kojima neće doći do viška vlage u tlu.

Sanseverija – Sanseveria

Poznata je pod nazivima sablja, sabljarka, indijansko pero i svekrvin jezik. Idealna je sobna biljka za sve zaposlene i zaboravne ljubitelje sobnih biljaka. Ne voli pretjerano zalijevanje, odlikuje se otpornošću i skromnim zahtjevima, a odlična je za pročišćavanje zraka u prostorijama. Ne treba je previše zalijevati, jer je podložna truljenju.

Prilikom zalijevanja treba pripaziti da voda ne dospije u središte biljke, a zalijevati onda kada se zemlja u teglici prosuši. Sanseverije se presađuju svake 2 do 3 godine u malo veće posude, supstrat u koji sadimo sanseverije treba biti propustan, a za sadnju se koristiti pliće i šire posude, jer imaju plitak korijen.

Rod Sanseveria obuhvaća više od 50 vrsta, poznati su varijeteti koji se razlikuju po veličini, boji, širini i obliku lista. Boja lista sanseverija je zelena s manje ili više izraženim šarama, ima ih sa žutim obrubom listova ili niske sanseverije sa širim listovima. Sve su popularnije cilindrične sanseverije čiji se listovi mogu preplitati u različite oblike.

Porijeklo sanseverije su stepska područja Afrike. Dobila je ime po princu od San Severa, a u Europi je postala popularna od 18. stoljeća. Ako imate malu djecu bolje je da lončanice sa sanseverijama držite na povišenom mjestu, jer neke sorte mogu izazvati dijareju pojede li se njihovo lišće.

Dobro rastu i u prostorijama koje imaju slabo osvjetljenje. U tom slučaju će šare na listovima biti slabije izražene. U svijetlim prostorijama sanseverije će cvjetati, ali ne podnose izravnu sunčevu svjetlost. Njihovi cvjetovi su mali i neugledni, a imaju miris koji podsjeća na miris vanilije.

Visoka vlažnost zraka i zemlje ne odgovara ovim biljkama, pa su zapravo idealne biljke za stanove jer se mogu postaviti blizu radijatora, uopće im ne smetaju manjak vlage i temperatura zraka. Jednom kada im pronađete mjesto, dobro je ne premještati ih, pa će se najbolje razvijati na svom stalnom mjestu.

Sanseverije se razmnožavaju dijeljenjem biljke, što je jednostavan način razmnožavanja. Tijekom proljeća kada se presađuju biljke sanseverije možemo podijeliti i na taj način razmnožiti. Biljke se presađuju kada vidimo da im je posuda postala tijesna. Posuda treba biti samo malo veća, jer presađivanje u mnogo veću može dovesti do šoka i propadanja biljke.

Ovo je jedna je od najtolerantnijih sobnih biljaka koja može preživjeti sve, a istovremeno izgledati svježe i privlačno, te dekorirati prostor u kojem je smjestimo.

Zlatni puzavac – Epipremnum aureum, porodica kozlačevki, Araceae

Ova biljka je penjačica koja može narasti i do 2 metra, a sadi se kao sobna biljka najviše zbog efektnih srcolikih listova. Kod nas je popularna sobna biljka jer je zahvalna za održavanje, može rasti u vis s potpornjem, a šarenolisne sorte se osobito mogu saditi i u posude obješene na zidu.

Postoje brojne sorte sobnih puzavaca koji se međusobno razlikuju po listovima. Ima ih krupnolisnih ili sitnolisnih sorti, boja lista varira od najobičnijih sa zelenim lišćem, bijelo prugastim lišćem, crvenkastim, ljubičastim, ili dlakavim srebrno prugastim listovima. Porijeklo zlatnog puzavca je Južna Amerika, a kod nas se odavno smatra da ova biljka donosi novac i sreću.

Zlatni puzavac je biljka koja odlično pročišćava zrak u domu pa je i to razlog što je rasprostranjen kao sobna biljka, ali krasi i mnoge druge zatvorene prostore poput primjerice poslovnih prostora, ureda i trgovina. Zbog svoje sposobnosti pročišćavanja zraka na način da uklanja brojne štetne kemikalije koje kruže zrakom te u potpunosti može pročistiti zrak u stanu ova dekorativna biljka bi trebala biti jedna od prvih kada se odabiru sobne biljke.

Zlatni puzavac je vrlo jednostavan za održavanje i ne treba posebne uvjete za život. Listovi puzavca mogu biti svjetliji i tamniji, a njihova boja ovisi isključivo o količini svijetla kojoj su izloženi. Iako traži svijetlo mjesto za rast, ipak ne podnosi jako sunce tijekom ljetnih mjeseci.

Svjetlo je bitnije mlađim biljkama, starije biljke mogu biti i na tamnijem mjestu u stanu. Intenzitet osvjetljenja je bitan samo za izgled listova, jer se šare na listu mogu održati samo ako biljka stoji na punomu svijetlu. Kako se radi o puzavici, kako biljka raste i stari pri dnu najčešće ogole, potrebno je iz reznica uzgajati mlade biljke, na način da se odlomi grančica, uklone se dva do tri donja lista, a mogu se jednostavno zakorijeniti i u čaši s vodom, a zatim posaditi u zemlju.

Kao i svaka druga sobna biljka na listovima puzavca se nakuplja prašina pa je najbolje tada tuširati biljku i kada se listovi posuše vratite na njegovo mjesto. Inače puzavac treba redovito zalijevati, ali mu korijen ne smije biti uronjen u vodu. Naravno ljeti treba češće zalijevanje i redovito dohranjivanje pa nam tada bujno rastu.

Fitonija – Fittonia, porodica Lamiales

Postoji više od pedeset poznatih vrsta ove biljke ali sve su nastale od dvije:
Fittonia gigantea- iz Bolivije, koja je oko 60 cm visoka zeljasta trajnica, s ovalnim, na vrhu lagano zašiljenim listovima, jarkocrvenih žila na tamnozelenoj lisnoj površini.

Fittonia verschaffeltii – iz Kolumbije, koja je niska, puzajuća biljka čiji su listovi okrugli do srcoliki ili jajasti, na vrhu tupo zaobljeni, dugi i do 10 cm, i njima prekriva tlo. Javlja se u dva oblika: Argyroneura – srebnih žila i Pearcei – svijetlo crvenih žila.

Cvjetovi fitonije su sitni i neugledni, bijeli ili blijedo krem boje, skupljeni u cvast nalik klasu, a cvatnja je u jesen. Postoje brojni varijeteti koji se razlikuju po obliku, veličini i rasporedu listova, a naravno spektar boje je iznimno velik pa se u ponudi mogu naći osim srebrne, roze i crvene nervarure lista, postoje i bijela, fuksije, terakota, modra i gotovo crna. Fitonija je tako postala zanimljivija i vrlo dekorativna biljka za uređenje prostora. Osobito je velika primjena kada se posade uz visoke biljke, gdje služe kao pokrivači tla.

Biljka traži zasjenjen položaj, nikako je ne treba izlagati izravnom sunčevom svijetlu, a kako se radi o tropskoj biljci odgovara im toplina i vlaga zemlje i zraka. Idealna temperatura im je od 21 do 25 stupnjeva Celzijevih, a noćna ili zimska temperatura ne smije padati ispod od 16 do 17 stupnjeva Celzijevih, pa se zbog toga često javlja kao biljka u terarijima. U ljetnom periodu treba je zalijevati dva do tri puta tjedno, zimi manje, ali se tlo ne smije osušiti, a poželjno je biljku svakodnevno orošavati mlakom odstajalom vodom.

Prihranjivanje je svako 2 do 3 tjedna, tekućim gnojivom ali u slabijoj koncentraciji od navedene. Učinkovite su i dekorativne ako ih se posadi skupa s nekoliko biljaka, a osobito kada imaju različite boje. Fitonije se razmnožavaju jednostavno reznicama kojima se odstrane donji listovi, ali da ima barem 3 do 4 reda listova, ožiljava već za 2 tjedna u čaši s vodom.

Fitonija je vrlo dekorativna ako ima dovoljno svijetla, kada ima nevjerojatan kontrast obojenih žila listova, ako listovi ne postanu zeleni. Treba je čuvati od propuha, suše i prezalijevanja. Da bi dobili bujni grm treba zalamati vrhove grančica i cvjetove.

Spatifilum – Spathiphyllum

Svima poznata prekrasna sobna biljka s cvjetovima nalik na bijela jedra neki zovu jedarce, neki mirni ljiljan, a neki jednostavno spatifilum. Među ljubiteljima biljaka već je odavno popularna jer nije osjetljiva.

Spatifilum ne podnosi previše sunca i najbolje će uspijevati ako ga smjestimo uza sjeverni prozor ili ga udaljimo barem 1 ili 2 metra od prozora. Treba pripaziti da ne bude na propuhu. Bez obzira radi li se o domu ili uredu, spatifilumi su izvrsne sobne biljke jer mogu rasti u slabom osvjetljenju. Spatifilum može preživjeti s vrlo malo vode, a prekomjerno zalijevanje je za njega kobno.

Vlaga potrebna listovima može se osigurati redovitim prskanjem listova prskalicom, barem jednom dnevno. Da bi bujno rastao spatifilum traži neko tekuće biljno gnojivo namijenjeno sobnim biljkama koje cvatu, a gnojidba se vrši dva puta godišnje što je dovoljno za zdrav rast.

Tijekom zime ne treba gnojenje i jednostavno je potrebno pustiti biljku da se malo odmori, a zalijemo je samo jednom tjedno. Spatifilum je biljka koja se najbolje presađuje u proljeće u samo malo veće posude, tako se korijen lakše prilagođava na presađivanje i brzo pokazuje dobre rezultate, tj. kreće u porast. Široki listovi su jako dekorativni, intenzivne zelene boje kada su zdravi, ali su pravi magneti za prašinu, stoga je poželjno prebrisavanje vlažnom krpom.

Naravno jednostavno je otuširati biljku, pustiti je da se prosuši te vratiti na njeno mjesto. Spatifilum ne voli izravno sunčevo svjetlo, u tom slučaju može doći do gubljenja boje i oštećivanje lista.

PADALINE

U mjesecu siječnju 2022. u Solinu na području Gornje Rupotine palo je 17 litara kiše po četvornomu metru.

Novi broj Solinske Kronike

posljednji broj solinske kronike

Pratite nas

   Facebook
   RSS
   Newsletter

Zvonimir Solin Newsletter

Najvažnije vijesti u vašem email sandučiću