Piše: prim. mr. sc. Katica OBRADOVIĆ, dr. Med., spec. pedijatar
Uzrok smrti ostaje nepoznat i nakon obdukcije i detaljne provjere anamnestičkih podataka i okolnosti u kojima se smrt dogodila. Češći je u muške dojenčadi i jedan je od najčešćih uzroka dojenačke smrti u zemljama s visokim standardom. U Hrvatskoj iznenadnom smrću dojenčeta umre 10 do 60 djece na godinu
Sindrom iznenadne dojenačke smrti (SIDS) dogodi se u prethodno zdravoga dojenčeta najčešće u dobi između 2 i 6 mjeseci te je vodeći uzrok prirodne smrti tijekom prve godine života. Uzrok smrti ostaje nepoznat i nakon obdukcije i detaljne provjere anamnestičkih podataka i okolnosti u kojima se smrt dogodila. Češći je u muške dojenčadi i jedan je od najčešćih uzroka dojenačke smrti u zemljama s visokim standardom. U Hrvatskoj iznenadnom smrću dojenčeta umre 10 do 60 djece na godinu.
Uzrok nije poznat, ali se vjeruje da u nastanku istodobno sudjeluju genski i vanjski čimbenici rizika kao što su pušenje majke i ukućana u neposrednoj djetetovoj blizini. Pušenje majke u trudnoći može biti jedan rizični čimbenik SIDS. Intrauterino izlaganje nikotinom djeluje na moždano deblo fetusa i smanjenja serotoninskih neurona koji imaju glavnu ulogu u kontroli svih vitalnih funkcija.
Izlaganje djeteta sastojcima duhanskih proizvoda intrauterino dvostruko povećava rizik od razvoja SIDS-a i jedan je od najvažnijih rizika čijom se modifikacijom može utjecati na smanjenje pojavnosti ovog sindroma. Smatra se da duhanski dim ima izravan loš biološki učinak na fetus jer njegove štetne supstance ulaze preko krvnih žila posteljice u tijelo ploda. Nikotin i katran koji se talože u tkivima djeteta i posteljice usporavaju rast i razvoj fetusa, što rezultira niskom porodnom masom i preranim porodom koji još više podižu rizik za nastanak SIDS-a.
Majčina ovisnost o drogi peterostruko povećava mogućnost razvoja SIDS-a. Štetno se djelovanje ostvaruje preko izrav noga štetnog biološkog učinka na plod, povećanoga rizika za prematuritet i smanjenu porodnu težinu, a za dio štetnosti je odgovorna i loša socioekonomska situacija koja je ustaljena među populacijom ovoga tipa. Isto vrijedi i za majčinu ovisnost o alkoholu koja osim što za sobom ostavlja loše socioekonomske posljedice ima i važnu ulogu u kočenju normalnoga razvoja nerođenoga djeteta.
Neke osobitosti novorođenčeta imaju ulogu u podizanju rizika za nastanak SIDS-a. Tako predterminski rođena djeca te ona rođena iz blizanačke trudnoće imaju veću predispoziciju za razvoj ovoga sindroma. Ono po čemu su ova djeca slična jest mala porođajna masa. Ugrožena su i djeca kod koje su uočene učestale epizode apneje ili koji su već imali sindrom izbjegnute smrti novorođenčeta.
Kada se govori o djetetovu spavanju kao rizičnome čimbeniku za pojavu SIDS- a treba se usredotočiti na dva faktora – položaj spavanja i okoliš u kojemu se spava.
Položaj spavanja prednjači u tvorbi rizika te je zapravo ono na što prvo treba obratiti pažnju i modulirati ga. Rizičnost postavljanja dojenčeta da spava na trbuhu prvi se put spominje 1980. godine od strane dva neovisna istraživača Susan Beal iz Australije i Gus De Jonge iz Nizozemske, koji su na temelju populacijskih studija utvrdili ovaj rizik.
Pozicioniranje na trbuh definitivno sa sobom nosi najveći rizik. Točan mehanizam koji dovodi ovu poziciju u vezu sa sindromom iznenadne dojenačke smrti nije u potpunosti jasan, no smatra se da u ovoj poziciji lakše dolazi do gušenja zbog suprimiranih mehanizama pobuđivanja u životno ugrožavajućim situacijama.
Što se tiče fizikalnih čimbenika, spavaća soba mora biti prozračena, a temperatura mora biti normalna sobna (oko 24°C), uz relativnu vlagu od 50%, bez strujanja zraka. Ova preporuka dosta je važna kako bi se izbjeglo pregrijavanje djeteta. Pri takvoj temperaturi dijete je dovoljno obući u laganu pamučnu odjeću i pokriti laganim pokrivačem.
SIDS se češće javlja u obiteljima s nižim ekonomskim standardom i nižim obrazovnim statusom gdje mlade majke imaju više djece s malim razmacima između poroda. Vjeruje se da određenu patogenu ulogu, imaju i infekcije virusom influence i hripavca što bi bilo objašnjenje veće učestalosti iznenadne smrti dojenčeta zimi u vrijeme češćih respiratornih infekcija.
Mlađa braća i sestre dojenčadi koja su umrla od sindroma dojenačke smrti imaju četiri puta veći rizik da umru od sindroma iznenadne dojenačke smrti od druge dojenčadi. To jest imaju pozitivnu obiteljsku anamnezu. Pedijatri stoga trebaju posebnu pozornost obratiti na dojenčad čija su braća i sestre umrla od ovoga zagonetnog sindroma.
Kao mogući patogenetski čimbenici spominju se još usporeno sazrijevanje struktura moždanoga debla, neosjetljivost kemoreceptora na CO2 i nezrelost u serotoninergičnom sustavu neurotransmisije. Među bolestima koje mogu izazvati sindrom iznenadne smrti u dojenčeta navode se poremećaji srčanog ritma, neke nasljedne metaboličke bolesti, kongenitalni mijastenički sindrom- presinaptički oblik.
Prevencija
Smjernice prevencije SIDS-a Američke pedijatrijske akademije koje su se pokazale učinkovite u smanjenju pojavnosti ovoga sindroma su: dojenčad treba spavati na leđima ili na boku, ne na prsima. Incidencija SIDS–a se povećava s pregrijavanjem (prekrivači, dekice, vruća soba) i kod hladnoga vremena. Stoga treba usmjeriti sve napore na izbjegavanje pregrijanoga ili pretjerano hladnoga okoliša, pretjeranoga zamatanja dojenčeta i uklanjanja iz kolijevke mekane podloge za spavanje, poput jastuka, punjenih igračaka/životinja i pomagala koje smiruju dijete.
Dijete ne bi trebalo spavati u nosiljci ili kolicima. Nakon što dijete zaspe izvaditi mu dudu iz usta. Pokriti ga do pola prsiju, ne do vrata ili preko glave. Preporuča se dojenje djeteta. Majke bi u trudnoći trebale izbjegavati pušenje, alkohol, drogu, a dojenčad ne bi smjela biti izložena pasivnomu pušenju, duhanskom dimu. Roditelji ne bi trebali spavati u istom krevetu s dojenčetom, ali se preporuča da spavaju u istoj sobi, dijete u svom krevetu. Cijepiti djecu prema važećem kalendaru cijepljenja.
Rijetke metaboličke bolesti i zlostavljanje djece koje dovode do smrti dojenčeta mogu se često proglasiti SIDS-om jer patološki nema značajnih razlika, te na to treba obratiti pažnju.
RUKOMET – RK SOLIN: 2.HRL JUG – Ćićerić najavljuje pohod na Prvu ligu jug
Smatramo kako je sazrela situacija da se u idućem prvenstvu krene na osvajanje prvenstva i plasman u Prvu HRL jug – rekao je predsjednik kluba Davor Ćićerić, te je zadovoljno izdiktirao rezultate mladih solinskih rukometnih nada
Rukometaši drugoligaša Solina pod vodstvom trenera Mirka Alduka, završili su sezonu na trećem mjestu. Moramo spomenuti kako su na početku drugoga dijela prvenstva zabilježili dva poraza, a nakon toga devet pobjeda u preostalih devet odigranih prvenstvenih utakmica. Zaista izvrstan rezultatski niz.
Marko Grubišić (PPD Zagreb) i Mario Vrgoč (Solin) – Zlatni Solinjani na Mediteranskim igrama
– Smatramo kako je sazrela situacija da se u idućem prvenstvu krene na osvajanje prvenstva i plasman u Prvu HRL jug – rekao je predsjednik kluba Davor Ćićerić, te je zadovoljno izdiktirao rezultate mladih solinskih rukometnih nada.
– U-17, pod vodstvom trenera Jakše Bužančića, završili sezonu na trećem mjestu i plasirali se na završnicu Prvenstva Hrvatske, koja će se odigrati u Poreču od 24. do 28. svibnja 2023.
Ponosno ističemo kako je naš igrač Mario Vrgoč nositelj zlatne medalje, osvojene s kadetskom reprezentacijom Hrvatske na Prvenstvu Mediterana održanom u Tunisu, pobijedivši u finalu naše stalne rivale, reprezentaciju Francuske.
– U-15 i U-13, pod vodstvom trenera Josipa Tukića i Andrije Jajića, još uvijek imaju prvenstvene obveze, ali ne mogu ostvariti plasman na završnicu Prvenstva Hrvatske, a nadamo se da ćemo to dogodine uspjeti.
– U-11, pod vodstvom trenera Deana Perčina, trenutačno zauzimaju treće mjesto u svom natjecanju, ali već od ranije su osigurali nastup na završnici Prvenstva Hrvatske, koje se odigrava u Poreču od 9. do 12. lipnja 2023.
– Po završetku ovih natjecanja, od kraja lipnja, uslijedit će kratka ljetna stanka, a onda od kolovoza krećemo u nove sportske izazove, koji će nam, nadamo se, donijeti još puno radosti i sportskih uspjeha – rekao je predsjednik Davor Ćićerić.
Zlatni Solinjani Mario Vrgoč i Marko Grubišić na Mediteranskim igrama
Dvojica Solinjana, članovi kadetske reprezentacije Hrvatske, igrači generacije 2006. i 2007. godište, Marko Grubišić (PPD Zagreb) i Mario Vrgoč (RK Solin), okitili su se zlatnom medaljom na Mediteranskim igrama u Tunisu. Kadetska reprezentacija Hrvatske je osvojila zlato, u finalu su slavili protiv Francuza, 39:32! I tako najavili početak jake velike generacije.
Mario Vrgoč, lijevi vanjski RK Solin, pravi proizvod je solinskoga kluba. Ima nevjerojatno snažan, a u obrani je neprelazan. Marko Grubišić Gojun, je danas desni vanjski igrač PPD Zagreb.
SUPERSPORT PRVA NL – NK SOLIN – Solin nije još u komfornoj zoni, ali krize više nema!
Trener Marko Lozo preuzeo je Solin sredinom ožujka, u trenutku kada je momčad bilježila četiri poraza u nizu uz gol razliku 0:10, te blagu uzbunu da bi se završnica sezone umjesto borbe za gornji dom mogla pretvoriti u nadmetanje za ostanak u ligi
Četiri kola prije konca natjecanja u Prvoj Super Sport ligi NK Solin je peti s 39 bodova, osam bodova više od pretposljednje Kustošije, odnosno 11. mjesta koje vodi u kvalifikacije za ostanak s drugoplasiranom momčadi druge NL. Modri s Jadra su praktično osigurali ostanak, a za teoretsku potvrdu potrebna im je još jedna pobjeda!
Trener Marko Lozo preuzeo je Solin sredinom ožujka, u trenutku kada je momčad bilježila četiri poraza u nizu uz gol razliku 0:10, te blagu uzbunu da bi se završnica sezone umjesto borbe za gornji dom mogla pretvoriti u nadmetanje za ostanak u ligi. Lozo je započeo remijem protiv Dugopolja u 22. kolu, pa upisao dva poraza, prvo domaći od Kustošije (0:1), a zatim najteži u sezoni u Bijelom Brdu, 0:6! Solinjane je poraz s četvrtoga bacio na osmo mjesto.
No, debakl je ubrzo počeo poprimati obrise spektakla, jer Lozine su se zamisli povratkom obrambenih aduta počele ocrtavati i na travnjaku. Kao rezultat, Solin trenutačno bilježi seriju od četiri utakmice bez poraza – tri pobjede (HD 3:0, Dugopolje 4:0, Dubrava 4:0) i jedan remi (Orijent 3:3) uz gol razliku 14:3. Momčad s Lozom vratila se na četvrtu poziciju, što znači s manjim teretom u završnicu prvenstva! Zasigurno povratkom ozlijeđenih obrambenih igrača Tomića, Buljana i Novak-Stanka momčad je dobila sigurnost, a pšrema naprijed efikasnost koju predvode Chinedu i Mamić sa ukupno po osam postignutih pogodaka.
– Nismo još u komfornoj zoni, ali nismo u kriznoj situaciji. Bez obzira na dobar niz, naš maksimalni fokus i daljnje pobjedu u svakoj utakmici. Pobjeda nad Orijentom bi nam značila praktično ostanak. Mogli smo, dominirali smo, ali smo zadovoljni bodom. Krajnji cilj je četvrta pozicija i to je moguće – rekao je 34-godišnji trener Lozo.
Ugovor do kraja sezone u dobro posloženoj sredini
Po dolasku u Solin Lozo je potpisao ugovor do isteka sezone, znači li to da je završnica prvenstva svojevrsni test nakon kojeg slijedi procjena o ostanku u trenerskoj stolici uz Jadro?
– Moj fokus je na igri i igračima, ugovor je neizbježan u kojoj god sredini se nalaziš. Ako pobjeđujemo, želim da to činimo s glavom i repom, s pravim mehanizmom. Mislim da ih je nakon Dragovoljca momčad počela usvajati, mehanizmi sada izgledaju bolje nego kada sam došao. Ponekad mi dojam znači više nego rezultat.
A kakav je dojam o sredini koju vodi dva mjeseca?
– Dobro posložena sredina, važno je da nema pritisaka i da je koncentracija isključivo na kvalitetu igre. To je preduvjet da nešto napravite, a moji igrači su pokazali kvalitetu za koju sam i prije dolaska znao da postoji. Nisam dvojio kad su me zvali. Tri juniora aktivno participiraju u ligi, to su Marinović, Tokić i Majdov, koji prolazi kao Neymar u Parizu. Takvi projekti znak su da klub ide u dobrom smjeru, juniori mogu sazrijevati i istovremeno donijeti nešto na terenu – zaključio je trener Marko Lozo.
Pioniri, kadeti juniori brode prema cilju
Solinjani dobro brode u Prvoj pionirskoj i kadetskoj ligi. Nakon 26. kola pioniri pod vodstvom Kaje Kalinića su osmi u eliti sa 29 bodova, a kadeti pod vodstvom Ante Šećera su 12. sa 25 osvojenih bodova. Juniori u regionalnoj ligi nakon 26. kola, pod vodstvom trenera Ognjena Majdova, izvrsno brode, nakon pobjede nad Hajdukom preuzeli su vodstvo sa 66 bodova, pet više od Hajduka koji ima utakmicu manje. Cilj su kvalifikacije i ulazak u Prvu HNL. Lista strijelaca u juniorskoj ligi: 24 – Josip Marinović (Solin), 21 – Marin Carev (Hajduk), 20 – Nino Majdov (Solin),
U 30. kolu Solin je u Dugopolju, u ponedjeljak 15. svibnja 2023. u 17 sati, domaćin Vukovaru 1991 pred TV kamerama MAKS sport 1. U 31. kolu gostuju kod vodećeg Rudešom, u 32. domaćini su Jarunu, u 33. kolu, posljednjem ove sezone, 3. lipnja su gosti Croatiji u Zmijavcima, nadajmo se da će to biti samo utakmica za prestiž!
ZAHVALJUJUĆI RADOVIMA NA UREĐENJU BUDUĆEGA UGOSTITELJSKOG OBJEKTA UZ GRADINU SVJETLO DANA UGLEDALI OSTATCI DIJELA GRADSKIH ZIDINA – Opet bedem!
Piše: Mario MATIJEVIĆ
Fotografije: Jakov TEKLIĆ, arhiva JUK »Zvonimir« Solin
Oni koji se sjećaju nedavnoga istraživanja u, na i oko lokaliteta Gradina, a koje je provedeno u svrhu njezina privođenja više-manje kulturnoj svrsi, sjetili su se kako je upravo tijekom tih istraživanja uz jugoistočnu kulu ove utvrde (ponovno) pronađen dio antičkoga bedema. Taj se dio dalje pruža prema jugu, odnosno parceli na kojoj su sada svijetlo solinskoga sunca (ponovno) ugledali ostatci ovoga salonitanskoga arhitektonskoga čuda
Hvalevrijedno uređenje ugostiteljskoga objekta svrsi će privesti desetljetno zapuštene prostore u strogom gradskom središtu
Ugostiteljsko-usluživačka graditeljska renesansa koja je odnedavno uvelike uzela maha i u našemu gradu, najmlađemu u Hrvatskoj osim što uvelike određuje smjer kretanja našega društva, kako domovinskog, a tim više onoga u iseljeništvu, još je jednom stupila u dijalog s baštinom najmlađega grada. Radovima na uređenju, kako se može čuti u javnosti, novoga ugostiteljskoga objekta u oronulim barakama iza Doma Zvonimir tik uz arheološki lokalitet Gradina ispriječio je ni manje ni više nego antički bedem.
Nepoznavatelji bogate baštine najmlađega grada ostali su u čudu najnovijim otkrićem uz arheološki lokalitet Gradinu. Međutim oni koji se sjećaju nedavnoga istraživanja u, na i oko lokaliteta Gradina, a koje je provedeno u svrhu njezina privođenja više-manje kulturnoj svrsi, sjetili su se kako je upravo tijekom tih istraživanja uz jugoistočnu kulu ove utvrde (ponovno) pronađen dio antičkoga bedema. Taj se dio dalje pruža prema jugu, odnosno parceli na kojoj su sada svijetlo solinskoga sunca (ponovno) ugledali ostatci ovoga salonitanskoga arhitektonskoga čuda.
Iako je priča o solinskoj arheološkoj »zoni B« (a to je onaj dio Salone koji se nalazi istočno od današnje ulice Stjepana Radića i na kojemu se nalazi današnje gradsko središte, pa i predmetni lokalitet) odavno struci i kuloarima zbog (ne)pronalaženja dijaloga kamen spoticanja, ona je pak dobila dodatni izričaj nedavnim spektakularnim otkrićem novoga gradskoga dijela kolokvijalno nazvanoga »Salona autrianis«, kao i spektakularnih mozaika i arhitektonskih ostataka na mjestu razmatrano-planiranoga Kulturnoga centra.
Istraživanja u Gradini u njezinom jugoistočnom uglu su potvrdila postojanje gradskih zidina
O istraživanjima ovoga dijela Salone i ostatcima koje on krije napisano je mnoštvo znanstvenih radova, napravljeno isto toliko skica, planova, fotografija… međutim i dalje u njemu vlada prevelika buka koja onemogućava kvalitetan dijalog.
Gradu koji se užurbano naseljava i koji se mora preobraziti pa razvijati potrebne su investicije i investitori, kako bi oni najmlađi u njemu, kada malo porastu ostali dio domovinske, a ne iseljene Hrvatske.
Investitore i poduzetnike je potrebno privlačiti, poticati, ali i upućivati u situacije, okolnosti i datosti, posebice kada je riječ o građevinskim zahvatima, uz, oko i na lokalitetima kao što je Gradina.
Nadležnim institucijama koje obavljaju nimalo lak i zavidan posao zaštite i očuvanja spomeničke baštine kao što je primjerice Konzervatorski ured Ministarstva kulture u Splitu potrebno je pružiti svu moguću potporu, pomoć, razumijevanje u zaštiti i očuvanju našega nacionalnoga blaga.
Tek ovakvim koracima društvo će kroz uspostavu dijaloga uz ispravno vrjednovanje svoje bogate prošlosti sebi zajamčiti uspješnu i sigurnu budućnost.
Međutim za sigurne korake je potrebno naučiti hodati, ovaj (građevinski) hod između salonitanskih arheoloških lokaliteta čini se još uvijek je poprilično nesiguran pa učestalo izaziva zapinjanja, spoticanja, padove, ogrebotine, plač i jauk, a ponekad i pokoju grubu riječ.
Učenju hoda na ovome terenu najviše pomaže posezanje za (povijesnim) dokumentima, koje su nam pak u baštinu ostavili oni koji su u današnjem najmlađem gradu ucrtali puteve kojima je sigurno hodati.
Ne tako davno, pred kojih godinu dana u mnoštvu manifestacija kojima su obilježeni bitni nadnevci u povijesti Arheološkoga muzeja u Splitu, obilježeno je i 200 godina početka sustavnih arheoloških istraživanja u Saloni. U povodu istoga je (točno stotinu metara od navedenoga lokaliteta) održana izložba s mnoštvom dokumenata, crteža, mapa, planova, skica. Sadržaj mnogih od njih stručnoj je javnosti dobro poznat, onoj nestručnoj malo manje, a nekima očito nikako.
Topografski tlocrt Salone nastao 1820-ih prema poznatom istraživaču Francescu CarrariGradina s bedemima (isječak)
Te brojne mape, planovi i skice prikazuju između ostaloga i za ovu priču bitan segment. Naime na svima je ucrtan smjer kretanja jugoistočnoga dijela salonitanskih gradskih zidina, odnosno bedema, a koji se nalaze točno ispod današnje Zvonimirove ulice.
Dio topografskoga nacrta Salone iz godine 1900. s prikazom Gradine i bedema uz nju
Štoviše jedan dio toga bedema jasno je ucrtan ispod današnjega Doma Zvonimir, uz kuću Gašpić dalje istočno prema Gradini. Iako dakle (novo)gradnje u ovomu dijelu Salone, odnosno Solina sustavno izazivaju nova arheološka otkrića, a time i potrebu za spomenutim dijalogom, zaista ostaje za zapitati se kako je kod one nekolicine naših sugrađana došlo do čuđenja prilikom nalaska ovoga otprije poznatoga ostatka antičkih gradskih zidina.
Ostaje stoga za nadati se kako će sve stranke uključene u ovaj dijalog iznaći najbolje i najpovoljnije, odnosno najbezbolnije rješenje. Očuvanje baštine uz investitorsko-gospodarski razvoj, a sve s ciljem konačnoga dobra naše društvene zajednice, odnosno najmlađega grada neizmjerno bogate baštine.
Gradina bez grada uz njene zidove
IZLOŽBA FOTOGRAFIJA U POVODU OBILJEŽAVANJA TRIDESETE OBLJETNICE PREMINUĆA DUJE RENDIĆA-MIOČEVIĆA Arheolog solinske kulture
Piše: Mario Matijević
Fotografije: Solinska kronika, katalog izložbe
S ciljem prisjećanja stručne javnosti, kao i upoznavanja mlađih naraštaja sa životom i djelom u povodu pak 30. obljetnice preminuća Duje Rendića-Miočevića priredili smo izložbu fotografija i manjega dijela stručnih materijala s njegovih istraživanja u Saloni. Svrsishodno je bilo pak izložbu prirediti u Biblioteci koja je dijelom nastala upravo nesebičnom donacijom knjiga Ante Rendića-Miočevića čime se trag ove obitelji u istraživanju, proučavanju i očuvanju bogate solinske baštine dodatno produbljuje
Vjera u uskrsnuće mrtvih i život vječni za ovozemnoga života obilježavanjem dana premiuća pojedinaca naše zajednice, njihova »Dies natalis« za vječnost, potiče nas da stvaranjem novih kulturnih sadržaja nastavljamo njihov rad na zajedničkoj izgradnji zajednice odstojne Kraljevstva nebeskoga.
Izložba fotografija i manjeg dijela stručnih materijala priređena je u povodu tridesete obljetnice preminuća akademika Duje Rendića-Miočevića
Čuvajući uspomenu na Duju Rendića-Miočevića, zaslužnog istraživača salonitanske i solinske spomeničke baštine Javna ustanova u kulturi »Zvonimir« Solin u suradnji s partnerskim institucijama i pojedincima godine 2016. pod okriljem svoga Časopisa za solinske teme »Tusculum« organizirala je znanstveni skup u povodu sto godina od njegova rođenja. Rezultati istraživanja predstavljenih na skupu objavljeni su u zasebnomu broju časopisa iz 2017.
Oslanjajući se pak na pozitivan odjek znanstvenoga skupa i zbornika radova, a u uskoj suradnji s njegovim sinom Antom Rendićem-Miočevićem, solinski je »Zvonimir« razrađujući očuvanje uspomene na život i djelo Duje Rendića-Miočevića godine 2022. u novooformljenoj Biblioteci svečanim spomen činom, a u sklopu svečanosti otvaranja znanstvenoga simpozija posvećenoga don Lovri Katiću, postavio njegovo spomen-poprsje, autorski rad kipara Duje Matetića.
S ciljem prisjećanja stručne javnosti, kao i upoznavanja mlađih naraštaja sa životom i djelom u povodu pak 30. obljetnice preminuća Duje Rendića-Miočevića priredili smo ovu izložbu fotografija i manjega dijela stručnih materijala s njegovih istraživanja u Saloni. Svrsishodno je bilo pak izložbu prirediti u Biblioteci koja je dobrim dijelom nastala upravo nesebičnom donacijom knjiga obitelji Rendić-Miočević čime se trag ove obitelji u istraživanju, proučavanju i očuvanju bogate solinske baštine dodatno produbljuje.
Čuvanjem uspomene, ali i neprestanim proučavanjem rada Duje Rendića-Miočevića nastojimo ostati na njegovu pravcu koji u arheologiji traži i pronalazi modele predviđanja neizbježnih kulturnih promjena, a s ciljem njihova boljega razumijevanja i mogućnosti planiranja za budućnost naše društvene zajednice.
Izložbu je svečano otvorio Ante Rendić-Miočević, sin pokojnoga Duje istaknuvši pritom njegovu ulogu u oblikovanju suvremene nacionalne arheologije, a prisjetivši se pritom i arheoloških istraživanja u Solinu
Gledajući njegova kapitalna djela proistekla iz aktivnoga istraživačkoga rada očito je kako su modeli razvoja značajnih kulturnih događaja i prekretnica, uspostavljanje, razvoj i raspad društvenih zajednica i gradova tek dio tema kojima je Duje Rendić-Miočević oslikavajući svakodnevicu (salonitanskoga) društva, usmjerio povijest i baštinu našega grada.
Eruditski, sveobuhvatni pristup prvenstveno arheološkomu polju kakav je imao promiče pristup prošlim kulturama u njihovoj cjelovitosti, proučavajući život jednoga društva u potpunosti, njegove trgovačke odnose, kretanja kroz krajobraze, pisana i umjetnička dostignuća, njegova vjerovanja…
Naša prošlost je naše kulturno nasljeđe, a život i rad Duje Rendića-Miočevića nudi način kako ga ispravno usvojiti, očuvati te obogaćeni njegovim vrjednotama prenositi budućim naraštajima.
Izložba nastoji kroz tri polazišta, a s našega salonitanskoga i solinskoga vidokruga nakon tri desetljeća od njegova preminuća pružiti uvid u život i rad Duje Rendića-Miočevića.
Prvi vid interpretira Rendića-Miočevića kao čitača salonitanske i solinske arheološke baštine u kojemu se on u vlastitomu formiranju kreće od epigrafičara do najvišega stupnja čovjekove pismenosti, poetskog izričaja koji je predočio u svome djelu »Carmina Epigraphica«.
Duje Rendić-Miočević je radom u Saloni i Solinu, u Arheološkomu muzeju u Splitu i Zagrebu slijedio tragove velikana nacionalne arheologije i kulture te ga se s toga stajališta promatra i predstavlja u drugomu vidu izložbe.
Treći vid zaključuje njegovo djelovanje kao svojevrsnoga ambasadora, poslanika Salone u (znanstvenom) svijetu, na značajnim međunarodnim skupovima i inozemnim manifestacijama, ali i običnim putovanjima.
Prva poslijeratna istraživanja u Saloni, u društvu s Ejnarom Dyggveom, njegovim ondašnjim asistentom Hjalmarom Torpom, don Lovrom Katićem i dr., 1949.-1950.Prva istraživačka kampanja zagrebačkih studenata (u društvu s direktorom splitskog Arheološkog muzeja Branimirom Gabričevićem i skupinom ondašnjih studenata (Radoslav Katičić, Ivo Petricioli i dr.)
»Duhovno vlasništvo čitavog čovječanstva«
Piše: Dino DEMICHELI
U Saloni su iskopavali mnogi, no malo je onih kojima je stečena erudicija dozvoljavala vidjeti širu perspektivu koja izlazi daleko izvan okvira sonde koje istražuju. Jedan od takvih istraživača bio je i Duje Rendić-Miočević, o kojemu sam kao istraživaču Salone, ali i drugih lokaliteta, imao prigode slušati svjedočanstva nekoliko generacija njegovih studenata
U usporedbi s ostalim gradovima na istočnoj obali Jadrana, može se reći da je Salona bila veliki grad: bez obzira gdje povučemo granicu njezina rasprostiranja, na svom je vrhuncu morala imati između 40 i 60 tisuća stanovnika, što je brojka koju je većina naših velikih gradova dosegnula tek u 20. stoljeću.
No, veličina Salone ne ogleda se samo u njezinoj površini, ona ima puno veću značenjsku vrijednost današnjim stanovnicima Saloni okolnih područja. Ona je za mnoge identitetsko mjesto, točka prijeloma, jedan od onih lokaliteta koji nas definira kao društvo. Naime, posljednjih smo desetljeća više puta bili na svojevrsnom civilizacijskom testu koji je inicirala njezina izravna ili planirana devastacija, a koji nismo uvijek položili s osobitim uspjehom.
Izv. prof. dr. sc. Dino Demicheli u povodu otvaranja izložbe održao je predavanje o životu i radu Duje Rendića-Miočevića
Donekle tješi činjenica da se u važnim trenutcima uvijek pronašlo dovoljno onih koji su znali, mogli i htjeli reagirati i svojim angažmanom doprinijeti da posljedice devastacije budu daleko veće. Ne ulazeći u osnovni problem, a to je nedovoljna svijest o tome što znači imati lokalitet kao što je Salona u svome susjedstvu, moram podvući da je odgovornost na svima nama, kako na Solinjanima, gradskoj upravi, investitorima i posjetiteljima, tako i na arheolozima i konzervatorima.
Značaju Salone u prvome redu doprinose arheološka istraživanja, no put od iskopavanja do toga da ono što je pronađeno postane dio baštine koju smo spremni pojmiti kao dio sebe ponekad je predug.
Nakon dvjesto godina od početka sustavnih iskopavanja poznajemo tek malene djeliće onoga što je ona nekoć bila, a zahvaljujući onima koji su je istraživali prije nas, ona je postala sinonim za važan antički lokalitet. Danas su uvjeti terenskoga rada lakši nego nekada, no u promišljanjima o ovoj antičkoj metropoli uvelike se naslanjamo na istraživače koji su nam ne samo onim što su pronašli, već i načinom na koji su vodili istraživanja, dali smjernice kako tumačiti ostatke života u antici, kako čitati spomenike i što je podjednako važno, kako prenijeti znanje.
U Saloni su iskopavali mnogi, no malo je onih kojima je stečena erudicija dozvoljavala vidjeti širu perspektivu koja izlazi daleko izvan okvira sonde koje istražuju. Jedan od takvih istraživača bio je i Duje Rendić-Miočević, o kojemu sam kao istraživaču Salone, ali i drugih lokaliteta, imao prigode slušati svjedočanstva nekoliko generacija njegovih studenata, a redom svi su isticali njegovo veliko znanje, odmjerenost, pristojnost te brigu za studente.
U Saloni je započeo svoj radni vijek: kao kustos, a potom i ravnatelj Arheološkog muzeja u Splitu, ondje je vodio više istraživanja, a objavio je i brojne epigrafske spomenike koje je pronašao. Kako je njegovo polje djelovanja bilo uistinu široko, a u isto vrijeme temeljito, rado se bavio pitanjem Grka na istočnoj obali Jadrana, o kojima je neke odgovore pronašao upravo u Saloni, interpretirajući glasoviti natpis o poslanstvu Isejaca Cezaru koji je pronađen nedaleko od »Porta Caesarea«.
Pedesetih je godina prošloga stoljeća reformirao program studija arheologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a po tom se modelu nastava arheologije održavala idućih pola stoljeća. Među ostalim, uveo je obaveznu terensku praksu za studente jer je znao da se ovom znanošću ne može baviti netko tko nije proveo tjedne i mjesece na terenskim istraživanjima, u neposrednom doticaju s iskopanim materijalom i dijelovima arhitekture.
Nakon iznimno uspješnih istraživanja koje je šezdesetih godina prošlog stoljeća vodio u Danilu kod Šibenika, u Saloni je sedamdesetih godina, opet uz brojne studente, vodio istraživanja na spoju sjevernog i istočnog ugla stare gradske jezgre, nedaleko od »Porta Caesarea«. Znao je što istraživanja u Saloni mogu pružiti studentima i koliko mogu poticajno djelovati na njihovo kasnije znanstveno određenje i razvitak.
Duje Rendić-Miočević u Duggi u Tunisu
Salona je ipak nekadašnja metropola te je i mogućnost pronalaska raznovrsnog materijala daleko veća nego na ostalim lokalitetima, što je svakome tko se želi baviti rimskom civilizacijom od iznimne važnosti.
O njegovome doprinosu svjetskoj epigrafiji, numizmatici, onomastici i ilirologiji nema potrebe ovdje iznositi jer se uglavnom tiču prostora izvan Salone, no valja spomenuti dvije iznimne cjeline njegova opusa. Već je kao mlađi znanstvenik počeo proučavati natpise u stihu, a do te je mjere bio opčinjen lirikom tih epitafa da je tijekom vremena preveo stotinjak ovih pjesama, pritom otkrivajući i svoju poetsku stranu u njihovim prepjevima. Natpisi s područja Salone čine većinu ove zbirke koja je 1987. god. objavljena pod naslovom »Carmina epigraphica«.
Drugi dio tiče se njegovih radova o ranome kršćanstvu na području Dalmacije, u kojima donosi niz novih interpretacija crkvene arhitekture, posebice one u Saloni. Svi njegovi znanstveni radovi na ovu temu tiskani su postumno u knjizi »Dalmatia christiana – opera omnia« godine 2011.
Vjerojatno najsnažniji društveni angažman Duje Rendića-Miočevića bio je vezan upravo uz spas i očuvanje arheološke baštine Salone, o čemu je napisao dva teksta. Prvi je objavljen 1977. u sklopu inicijative »S.O.S za baštinu«, a u kojemu je sažeto donio pregled koji i danas glasi za jedan od kanonskih tekstova o salonitanskome urbanizmu. Drugi je tekst, nazvan »(In)felix Salona«, tiskan 1988. godine, a nastao je kao reakcija na izgradnju tzv. Zaobilaznice koja je prekrila značajan odsječak Salone. Poprilično pesimistično i rezignirano, ali nadasve srčano, akademik Rendić-Miočević reagira na kulturocid koji se tada proveo nad veličanstvenim ostatcima južnog dijela Salone. Vjerujem da bi danas drugačije reagirao, budući da Salona polako, ali sigurno izlazi ne samo iz tame zemlje već i iz tame nebrige i neznanja.
Osobno nisam poznavao Duju Rendića-Miočevića, no znanstvenim je radovima, ali i u svjedočanstvima njegovih najbližih suradnika, ostavio snažan utisak na mene. Pripada onoj generaciji znanstvenika koja nije uživala tehnološke pogodnosti koje danas uvelike olakšavaju znanstveni i terenski rad, no čija je razina upotrebljivoga znanja bila na gotovo nedostižnoj razini. Neke od tih časnih starina imao sam prilike doživjeti i ostati fasciniran spektrom tema o kojima mogu suvereno razgovarati, tako da mi je otprilike jasno na koliko se razina studentima ustvari odvijala terenska nastava koju je vodio Duje Rendić-Miočević.
Poslije ovih nekoliko godina pod njegovim vodstvom, terenska nastava u Saloni više od četrdeset godina nije bila organizirana za studente, što je nedvojbeno bila velika šteta. Nakon što su se stvorili uvjeti za njezinu ponovnu uspostavu, rado sam se 2018. prihvatio organizacije istraživanja koja primarno služe edukaciji novih naraštaja studenata.
Filozofski fakultet, Zagreb, govor aktualnog dekana Filozofskog fakulteta Duje Rendića-Miočevića na svečanoj sjednici proslave 300. godišnjice osnutka Sveučilišta, godine 1969.
S obzirom na velik interes studenata za sudjelovanjem na ovome lokalitetu, čini se da im poprilično znači istraživati ovdje, a svima koji sudjeluju u iskopavanjima nastojimo ugraditi svijest o očuvanju ovoga lokaliteta, počesto se pozivajući na primjere nekih od zaslužnih nam prethodnika. S tim mislima vratit ću se na početak teksta i na onu odgovornost koju kao znanstvena zajednica, ali i društvo općenito imamo, upravo riječima pokojnog akademika.
Spominjući kontinuitet procesa uništavanja ovog lokaliteta, u svome »S.O.S za Salonu«, Rendić-Miočević progovara tekstom koji je još uvijek aktualan: »Na nama svima je da taj proces, čije su tendencije i danas očite, ne samo usporimo, nego da ga i u što većoj mjeri uklonimo spasivši, i za našu današnjicu i budućnost uopće koliko je to u našoj moći danas da učinimo, te doista neprocjenjive vrijednosti, koje su proizvod našeg kraja, ali duhovno vlasništvo čitavog čovječanstva, prema kojemu, kao čuvari tih izuzetnih vrijednosti, imamo i ljudskih i moralnih nezaobilaznih obaveza«.
OSNOVNA ŠKOLA KRALJA ZVONIMIRA POČETKOM GODINE POKRENULA ODRŽAVANJE PREDMETA DOMAĆINSTVO – Znanja i vještine za svakodnevni život
Učenici su izuzetno zainteresirani za sve radionice, pritom su neki pokazali kako već imaju određene kućanske vještine, ali im je do sada nedostajalo samopouzdanja da ih samostalno obavljaju, dok se neki po prvi puta susreću s njima. Svima je zajedničko da se vesele svakom satu jer je isključivo riječ o praktičnim vještinama zbog čega nemaju doživljaj klasične nastave, a istovremeno puno korisnoga nauče
U najmlađoj solinskoj osmoljetki, Osnovnoj školi kralja Zvonimira početkom ove školske godine pokrenuto je domaćinstvo kao izvannastavna aktivnost namijenjena učenicima petih razreda.
Riječ je o predmetu koji je do prije tridesetak godina bio dio redovne nastave te oni nešto stariji, koji su ga pohađali i danas rado ističu njegove pozitivne strane. Posljednjih godina ga, zbog iskazanoga učeničkog interesa, sve veći broj škola uvodi u svoj odgojno-obrazovni program.
U OŠ kralja Zvonimira domaćinstvo pohađa petnaestak učenika i učenica koji, predvođeni Silvanom Lucić, prof. biologije i prirode stječu vrijedna znanja i praktične vještine korisne u svakodnevnomu životu. Zainteresiranih je puno više, ali kako je riječ o aktivnostima koje se provode u manjim grupama, za sada nije moguće uključiti veći broj učenika.
Vesela grupa petašica, Gabriela, Lucija, Lara, Dora, Ana Laura, Lana i Mia po prvi puta se okušala u pripremi kroštula
Tijekom našega posjeta vesela grupa petašica, Gabriela, Lucija, Lara, Dora, Ana Laura, Lana i Mia po prvi puta se okušala u pripremi kroštula, tradicionalne hrskave slastice koja predstavlja jedno od obilježja dalmatinske kuhinje.
– Trebala su nam jaja, brašno, šećer, mlijeko, ulje, prstohvat soli i korica limuna, ali obavezno domaćeg. Profesorica ga je nabavila u vrtu kod susjede – otkriva nam Gabriela dodajući kako su prije početka izrade tijesta osigurali i sve potrebne kuhinjske alate, lazanjur, rezač za tijesto, tavu i sito za posipanje šećera u prahu.
– Stvarno nije teško, pratili smo recept, zamijesili tijesto i pričekali da malo odstoji. Onda smo ga razvaljali, ali treba paziti da bude dovoljno tanko da se brzo ispeče i bude hrskavo – znalački savjetuju male kuharice bijele od brašna.
– Već smo prije radile »smoothije« i pekle fritule i palačinke. Kad napravimo neko jelo onda ga na kraju i pojedemo, ali najprije odnesemo ravnateljici da proba kako nam je ispalo – s ponosom će vesela kuharska ekipa koja se do sada okušala i u šivanju, peglanju te izradi tradicionalnih frizura.
Gabriela nam otkriva kako joj je kuhanje najdraži dio domaćinstva, a isto nam je povjerila i Dora. Lari je najzanimljiviji dio izrada frizura, dok Lucija najviše voli šivanje i jednoga dana planira biti krojačica.
– Moram reći kako su učenici izuzetno zainteresirani za sve radionice, pritom su neki pokazali kako već imaju određene kućanske vještine, ali im je do sada nedostajalo samopouzdanja da ih samostalno obavljaju, dok se neki po prvi puta susreću s njima. Ono što im je svima zajedničko je da se doista vesele svakom satu jer ovdje je isključivo riječ o praktičnim vještinama tako da nemaju doživljaj klasične nastave, a istovremeno puno korisnoga nauče – rekla je profesorica Lucić ističući zasluge ravnateljice Vedrane Propadalo koja je inicirala pokretanje ovakvoga oblika izvannastavne aktivnosti.
Domaćinstvo pohađa petnaestak učenika i učenica koji, predvođeni Silvanom Lucić, prof. biologije i prirode
– Ravnateljica nam je osigurala osnovne uvjete za rad, odnosno opremu potrebnu za provođenje nastave kao što su šivaće mašine, kuhalo, tave, zdjele i drugo, a uz to nam pruža neizmjernu podršku i među prvima degustira jela koja pripremimo – rekla je profesorica Lucić upućujući zahvalu i članovima Udruge »Solinjani« koji su im održali tečaj šivanja.
– To je prekrasna sinergija iskustva i mladosti. Članice udruge su djecu podučavale šivanju, a oni će njima zauzvrat prezentirati određene digitalne kompetencije potrebne za rad na računalu – objasnila je profesorica dodajući kako su na radionicama šivanja izrađivali dugmad s krunom kralja Zvonimira, pregače i torbice.
– Imamo još puno ideja i planova. Spremamo se napraviti veliku čokoladnu tortu za rođendan naše škole, a voljeli bismo skuhati i neka prava jela kao što su pašticada i njoke, ali za to nam treba malo više vremena i iskustva – ozbiljno će male kuharice upućujući nam poziv na ples i druženje koje planiraju organizirati na kraju školske godine kako bi u veselom stilu zaključili ovu korisnu, a istovremeno zabavnu aktivnost koju bi željeli nastaviti i ubuduće.
UČENICI I DJELATNICI OSNOVNE ŠKOLE VJEKOSLAVA PARAĆA PROSLAVILI 53. ROĐENDAN SVETOKAJSKE OSMOLJETKE – Više mjesta za školu
– Nadam se skoroj realizaciji planiranoga proširenja prostornih kapaciteta koje bi nam omogućilo da među prvima u Hrvatskoj pokrenemo program cjelodnevne škole. Sve to ne bi imalo smisla bez učenika i djelatnika koji su i tijekom ove školske godine potvrdili svoju izvrsnost realizacijom brojnih projekata – rekao je ravnatelj Đuro Baloević
»Škola naša, naš je dom…«, stih je iz himne Osnovne škole Vjekoslava Paraća koju je školski zbor otpjevao na početku svečanosti u povodu 53. rođendana ove solinske osmoljetke koji se obilježava 22. travnja na blagdan Sv. Kaja, zaštitnika mjesnoga odbora.
Priredbu ispunjenu pjesmom, plesom i recitalima popratili su brojni gosti i uzvanici među kojima i izaslanik Županije splitsko-dalmatinske Igor Stanišić te solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević.
Okupljenima se obratio Đuro Baloević, ravnatelj OŠ Vjekoslava Paraća, koji se između ostaloga osvrnuo na najavljeni projekt dogradnje školske zgrade.
– Nadam se skoroj realizaciji planiranog proširenja prostornih kapaciteta koje bi nam omogućilo da među prvima u Hrvatskoj pokrenemo program cjelodnevne škole. Sve to ne bi imalo smisla bez učenika i djelatnika koji su i tijekom ove školske godine potvrdili svoju izvrsnost realizacijom brojnih projekata – rekao je ravnatelj uručujući ovom prigodom poklone i zahvalnice učenicama Dini Hamzić, sudionici Međunarodnog natjecanja u Islamskom vjeronauku, te Karmen Ivić, sudionici Državnog natjecanja u likovnoj kulturi.
Priznanje je zasluženo ponio i sam ravnatelj kojem su djelatnici pripremili poklon iznenađenja povodom njegova nedavnog napredovanja u zvanje savjetnika.
Čestitke slavljenicima među prvima je uputio Igor Stanišić koji im je u ime osnivača solinskih osnovnih škola, Županije splitsko-dalmatinske, najavio potporu tijekom realizacije projekta dogradnje škole.
– U situaciji kada diljem Županije bilježimo smanjenje broja učenika stanje u vašoj školi, ali i u čitavomu gradu Solinu, populacijski najmlađem gradu u Hrvatskoj, budi nadu i optimizam – rekao je Stanišić.
Čestitkama se pridružio i gradonačelnik Dalibor Ninčević koji je u prvom redu zahvalio prosvjetnim djelatnicima na sebedarju koje je prisutno u njihovom svakodnevnom radu s djecom.
– Grad će zajedno sa Županijom biti uz vas tijekom dogradnje školske zgrade i veseli me što ovom prilikom mogu obznaniti kako smo u dogovoru s nadležnim Ministarstvom, vrtić koji se trebao graditi u sklopu ove osmoljetke odlučili realizirati na drugoj lokaciji kako bi škola dobila više prostora za planirano proširenje – najavio je gradonačelnik.
Povodom rođendana svoje škole učenici su organizirali i prodajni štand na kojemu su izložili vlastite uratke nastale od prirodnih materijala kako bi ukazali na činjenicu da se istog dana, 22. travnja, obilježava i Dan planeta Zemlje.
ODRŽANA 17. SJEDNICA GRADSKOGA VIJEĆA – Stare brige mladoga grada
Završno izvješće Središnje agencije za financiranje i ugovaranje potvrđuje kako kod projekta »Jadro izvor života« nije bilo odstupanja od ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava te sukladno tome nisu predložene nikakve financijske korekcije – istaknula je pročelnica Žižić naglašavajući još jednom transparentnost u realizaciji spomenutoga projekta
Na početku 17. sjednice Gradskoga vijeća solinski su vijećnici postavljali pitanja te iznosili inicijative vezane uz gradske projekte, a jedno od prvih pitanja odnosilo se na transparentnost projekta »Jadro izvor života« financiranoga sredstvima EU fondova.
– Riječ je o projektu koji se realizirao tijekom više godina i sva predviđena sredstva bila su vidljiva u prihodovnoj i u rashodovnoj strani proračuna. Ukoliko neka sredstva nisu bila realizirana u jednoj proračunskoj godini iskazana su u proračunu za narednu godinu – objasnila je pročelnica Odjela za gospodarstvo, zaštitu okoliša i Europske fondove Marijana Žižić napominjući kako je ugovor s Fondom za sufinanciranje vezano uz ovaj projekt potpisan prije gotovo pet godina.
Postoji određeni način na koji se sredstva iz Fonda isplaćuju pa se tako prvi dio dostavlja avansno dok se ostalo isplaćuje sukladno realizaciji projekta. Posljednja isplata realizira se nakon što kontrolno tijelo odobri sve nastale troškove – objasnila je pročelnica napominjući kako je Središnja agencija za financiranje i ugovaranje, SAFU, redovito pratila i kontrolirala realizaciju projekta i popratnu dokumentaciju.
Njihovo završno izvješće potvrđuje kako kod projekta »Jadro izvor života« nije bilo odstupanja od ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava te sukladno tome nisu predložene nikakve financijske korekcije – istaknula je pročelnica Žižić naglašavajući još jednom transparentnost u realizaciji spomenutoga projekta.
Dva pedijatra su poboljšanje situacije
Jedno od aktualnih pitanja odnosilo se na stanje u pedijatrijskoj skrbi u solinskom Domu zdravlja iz kojega stižu dobre vijesti. Naime, prema gradonačelnikovim riječima Solin je dobio jednog pedijatra na puno i jednoga na pola radnoga vremena, a koji bi sukladno najavama, uskoro trebao prijeći na puno radno vrijeme.
– Prošli tjedan me Župan izvijestio da su Županija i Dom zdravlja osigurali sredstva namijenjena preuređenju pedijatrijskih ambulanti u Solinu te pozvao Grad da se uključi u okvirima svojih mogućnosti. Sukladno tome planiram Gradskomu vijeću predložiti da se kroz rebalans proračuna osiguraju određena sredstva za ovu namjenu – najavio je gradonačelnik.
Najavljen je ovom prilikom i nastavak projekta »Grad u tvom mjesnom odboru« te početak radova na realizaciji Projekta poboljšanja vodno-komunalne infrastrukture Split – Solin 22. svibnja u Ulici Marka Marulića.
Vijećnici su se zanimali i za mogućnosti financiranja mjerne stanice koja bi mjerila onečišćenje zraka i razinu buke u MO Vranjic, a požalili su se i na činjenicu da na pojedinim lokacijama u Gradu duže vrijeme ne radi javna rasvjeta.
Jedna od primjedbi odnosila se i na nove kriterije za upis djece u Dječji vrtić »Cvrčak« za pedagošku godinu 2023./’24., točnije na činjenicu da se djeci s navršene četiri godine dodjeljuje dodatnih 200 bodova, čime se mlađa djeca stavljaju u nepovoljniji položaj, posebno u situacijama kada su oba roditelja zaposlena.
Prema gradonačelnikovim riječima navedeni kriterij definiran je Zakonom o predškolskom odgoju i Grad ne može utjecati na to.
– Sukladno trenutačnim informacijama ove godine je veći interes za upis djece u desetosatni vrtićki program, do sada je to bio jaslički, te se razmišlja o mogućnostima iznalaženja dodatnih prostora – rekao je Ninčević.
Sanacija dvorane u Arapovcu, javna rasvjeta i zelenilo
Pitanja postavljena u nastavku odnosila su se na održavanje dvorane u Arapovcu u kojoj bi uskoro trebala krenuti izmjena parketa, a nužna je i sanacija krovišta, a iznesena je i inicijativa da se krene sa sadnjom mladih stabala na javnim površinama i parkiralištima.
Nastavno na ovu inicijativu upućena je i kritika vezana uz uklanjanje suhih grana u parkovima. Prema gradonačelnikovim riječima Vlastiti pogon ne raspolaže dovoljno visokim dizalicama za uklanjanje takvih grana te je zatražena ponuda privatne tvrtke koja potražuje iznimno velika sredstva za najam dizalice tako da Grad razmišlja o nabavci vlastite.
Iznesena je ovom prilikom i inicijativa da se tijekom polaganja kablova za elektroopskrbu na potezu od Korešnice prema Kučinama ispita mogućnost paralelnoga postavljanja kablova za javnu rasvjetu.
Jedno od pitanja odnosilo se na mogućnost smanjenja cijene javnoga gradskog prijevoza. Gradonačelnik je istaknuo kako Grad ima intenciju da se cijena prijevoza na relaciji Split – Solin izjednači s cijenom unutar zone Split te da u tom smjeru pregovara s tvrtkom »Promet«.
ZBOG POTREBA FUNKCIONIRANJA SUSTAVA NAKON ODVAJANJA DUGOPOLJSKOGA U SOLINU OSNOVAN JOŠ JEDAN VRTIĆ
Rješenje u »Izvoru«
– Dječji vrtić »Cvrčak« trenutačno pohađa oko 1200 djece od kojih je oko 900 na području Solina. Bez razdvajanja ustanovâ Grad više ne bi mogao dobiti dozvolu za otvaranje niti jedne nove vrtićke skupine – naglasio je gradonačelnik
Solinski gradski vijećnici donijeli su odluku o podjeli Dječjega vrtića »Cvrčak« Solin, odnosno o osnivanju novoga Dječjeg vrtića »Izvor« sa sjedištem u Solinu.
Novi Dječji vrtić »Izvor« Solin u svom će sastavu imati 11 vrtićkih kuća
Prijedlog odluke iznio je pročelnik Odjela za pravne i opće poslove Ante Ljubičić koji je između ostaloga istaknuo kako je njezinom donošenju prethodilo osnivanje novog DV-a »Maslačak« kojemu je vlasnik općina Dugopolje, nakon čega su u vlasništvu DV-a »Cvrčak« uz Grad Solin ostale još općine Klis i Muć čija općinska vijeća također moraju donijeti odluku o osnivanju novoga DV-a »Izvor«.
U predstavljanje odluke o osnivanju još jedne vrtićke ustanove uključio se i gradonačelnik Dalibor Ninčević ističući kako unatoč odvajanju općine Dugopolje DV »Cvrčak« i dalje ima prevelik broj djece.
– Sukladno propisanom pedagoškom standardu vrtićka ustanova bi trebala imati od 340 do 400 djece te maksimalno od 17 do 20 odgojnih skupina. Sukladno spomenutom standardu DV »Cvrčak« Solin zajedno s područnim odjeljenjima u općinama Klis i Muć može imati maksimalno 30 odgojnih skupina, odnosno najviše 600 polaznika – rekao je gradonačelnik dodajući kako DV »Cvrčak« trenutačno pohađa oko 1200 djece od kojih je oko 900 na području Solina.
– Bez razdvajanja ustanovâ Grad više ne bi mogao dobiti dozvolu za otvaranje niti jedne nove vrtićke skupine – naglasio je gradonačelnik.
Sukladno predstavljenoj odluci Dječji vrtić »Cvrčak« Solin će nastaviti s obavljanjem svoje djelatnosti, a u svom sastavu će imati 9 vrtićkih kuća: »Labud«, »Salona«, »Sv. Anastazije«, »Tratinčica«, »Smokvica«, »Sv. Ante«, »Sv. Roko«, »Petar Pan« i »Pinokio«, u kojima djeluje ukupno 26 odgojnih skupina.
Novi Dječji vrtić »Izvor« Solin u svom će sastavu imati 11 vrtićkih kuća: »Gabrijel«, »Jadro«, »Krijesnica«, »Maslina«, »Papaline«, »Patkica«, »Paun«, »Sunčica«, »Škrinjica«, »Vjeverica« i »Bubamara« s ukupno 24 odgojne skupine.
Nakon usvajanja ove odluke gradonačelnik će imenovati privremenoga ravnatelja koji će uz nadzor Osnivača obaviti pripreme za početak rada novoga dječjeg vrtića. Preuzimanje djelatnika, odnosno njihov prijelaz u novi vrtić »Izvor« Solin iz vrtića »Cvrčak«, izvršit će se Sporazumom između ravnateljâ dvaju vrtića.
LJEKOVITO BILJE I BILJNI PRIPRAVCI – HREN – Armoracia rusticana, porodica Brassicaceae
Upotreba hrena je u prehrani kao začin, a u fitoterapiji se koristi kod urinarnih i plućnih infekcija, mokraćnih kamenaca i površinski kod upale zglobova i tkiva. Hren ima ljut miris i okus, a za pripremu jela koristi se uglavnom njegov korijen koji se uobičajeno reže na kolutiće ili riba na sitno. Korijen se ne bi trebao kuhati jer kuhanjem se gubi eterično ulje koje on sadrži. Svježi korijen hrena sadrži više od 100 mg vitamina C, a mladi listovi čak 300 – 400 mg
Hren je trajnica iz porodice krstašica. Karakterizira je mesnat, debeo i snažan korijen iz kojega raste uspravna stabljika. Tijekom rasta na stabljici se pojavljuju tri vrste listova: iz baze korijena rastu duguljasti, oko 60 cm dugi listovi, nazubljena i kovrčava ruba, na donjem dijelu stabljike su perasto podijeljeni listovi s kraćim peteljkama, dok listovi na gornjem dijelu su nazubljeni, kopljasti i suženim dijelom srasli uz stabljiku. Na vrhu stabljike i na njezinim granama nastaju tijekom svibnja sitni bijeli cvjetovi koji su skupljeni u grozdaste cvatove. Lako se razmnožava vegetativno komadićima korijena. Hren raste u prirodi i u vrtovima, a u većim se količinama uzgaja na poljima. Na istoj površini se može saditi tek nakon tri godine.
Korijenove reznice koje se koriste za razmnožavanje vade se i pripremaju tijekom listopada ili u rano proljeće. Korijenje se reže na komade duljine oko 20 cm i debljine 1 cm, na kojima će se korijen razviti iz donjih spavajućih pupova na reznici, dok će iz vršnih pupova narasti lišće. Ako se uklone spavajući pupovi sa srednjeg dijela reznice, u konačnici će se dobiti jači i deblji korijen hrena. Poželjno je posaditi hren na tlu koje je moguće obraditi u jesen ili rano proljeće do 50 cm dubine. Hren se može saditi u jesen ili u proljeće do sredine travnja. Reznice hrena postavljaju se u zemlju tako da im vrh bude oko 5 cm iznad zemlje. Između biljaka bi se trebalo nalaziti barem 50 cm razmaka, a između redova oko 80 cm.
Upotreba hrena je u prehrani kao začin, a u fitoterapiji se koristi kod urinarnih i plućnih infekcija, mokraćnih kamenaca i površinski kod upale zglobova i tkiva.
Hren ima ljut miris i okus, a za pripremu jela koristi se uglavnom njegov korijen koji se uobičajeno reže na kolutiće ili riba na sitno. Korijen se ne bi trebao kuhati jer kuhanjem se gubi eterično ulje koje on sadrži. Svježi korijen hrena sadrži više od 100 mg vitamina C, a mladi listovi čak 300 – 400 mg. Da bi korijen imao svjež i osobito ljut okus, potrebno ga je ostaviti da odstoji u vodi 24 sata. Nakon toga ga možete naribati u juhu, vrhnje ili u jelo po želji. Danas se hren na tržištu može pronaći i u obliku različitih pripravaka. Glavne tvari u 100 g hrena su: 33,3 g dijetalna vlakna, 11,29 g ugljikohidrata, 56 mg kalcija, 314 mg natrija, 246 mg kalija, 27 mg magnezija i 31 mg fosfora.
Upotreba hrena kao hrane ili u ljekovite svrhe proširila se s istočnih mediteranskih područja prema sjeveru i zapadu. Kao začin je bio popularan u staroj Europi gdje je njegov intenzivan okus prikrivao okus eventualno pokvarenoga mesa, jer nije bilo hladnjaka. I danas se u istočnoj Europi cijeli korijen, mljeveni korijen ili komadi korijena koriste za aromatiziranje ili za fermentaciju. Listovi se također mogu rezati i koriste se za zimnicu. Hren su europski Židovi koristili kao simboličnu hranu u obrednom obroku kao gorko bilje u slavljenju blagdana Pashe.
Englezi dodaju hren govedini, a u proljeće se njegovo nježno lišće koristi u prehrani pomiješano s drugim divljim biljem. Korijenje i lišće hrena se koristi kao konzervans: korijen se koristi kao začin, s kiselim krastavcima, mljeven uz kuhana jaja, u juhama ili mesnim jelima, najbolji kao prilog s kuhanim mesom. Biljka se preporuča svježe mljevena za probavu uz teže obroke. Listovi se mogu stavljati ispod kruha prilikom pečenja, što daje posebnu aromu kruhu. Od prokuhanih listova hrena se mogu raditi i sarmice koje su jako ukusne i imaju posebni okus. Stari su Grci hren koristili i kao afrodizijak, ali i za ublažavanje bolova u leđima.
Ljekovita svojstva hrena su jačanje prirodnoga imuniteta, pomoć kod reume te poboljšavanje probave, rada srca i cirkulaciju, a koristan je osobito u zimskim mjesecima jer štiti od prehlade i čisti dišne puteve. Smatra se kako list hrena prislonjen na bolno mjesto može odagnati glavobolju, dok korijen hrena nariban i nanesen na obloge može pomoći kod inficiranih rana, ozeblina, ukočenih mišića, išijasa i reumatičnih zglobova. Međutim, ne treba pretjerivati s količinom i duljinom korištenja jer može doći do nastanka plikova na koži.
Hren može smanjiti funkciju štitne žlijezde stoga ga treba izbjegavati kod hipotireoidizma ili korištenja tiroksina. Za liječenje plućnih bolesti hren se miješa s toplom lozom ili vodom. Postoje tvrdnje da hren ublažava dišne probleme i reumu ublažavajući protok krvi u upalnim zglobovima. Mljeveni je korijen hrena uz med i toplu vodu dobar lijek protiv gripe. Indijanci su hren koristili za liječenje zubobolje, bubrežnih kamenaca, kao probavno sredstvo za poboljšanje probave te respiratorno sredstvo za liječenje astme, kašlja i bronhitisa. Naribani korijen ili lišće stavlja se u krpu (ponekad s alkoholom ili octom) i nanosi se na kožu za ublažavanje bolova. Mješavina hrena s octom, soli i šećerom i danas se koristi za spuštanje krvnoga tlaka.
Upotreba aktivnih tvari hrena – Hrenova peroksidaza
Razvijena je čitava industrija koja koristi hren i aktivne tvari iz hrena. Tako hren predstavlja važnu sirovinu za izdvajanje peroksidaze, koja ima višestruku upotrebu, a najčešće se koristi za dobivanje reagensa koji služe za određivanje šećera i kolesterola u krvi. Hrenova peroksidaza koristi se i u biotehnologiji, citokemiji, pripremi DNA proba i slično. U industriji se pak koristi za bioizbjeljivanje, pripremu drvene pulpe za gorivo i uklanjanje kancerogenih sastojaka iz industrijskih otpadnih voda.
Armoracia rusticana bogata je glukozinolatima, sekundarnim produktima koji imaju važnu ulogu u obrambenom sustavu biljke. Pretpostavlja se da biljka sintetizira glukozinolate pri čemu se brojne aminokiseline kao što su alanin, metionin, valin, leucin i izoleucin pretvaraju u glukozinolate. U hrenu je pronađeno osam različitih glukozinolata, od kojih se sinigrin i glukonasturtin nalaze u većim koncentracijama u usporedbi s ostalima. Sinigrin je glavni glukozinolat koji se u hrenu nalazi u koncentraciji od oko 74 % od ukupne količine svih glukozinolata i od velike je važnosti za obrambeni mehanizam biljke. Hidrolizom glukozinolata nastaju aktivne supstance izotiocijanati koji se zadnjih godina proučavaju u istraživanjima jer postoji mogućnost da djeluju antikancerogeno.
Mirozinaza je enzim hrena, topiva je u vodi, a djeluje tako da katalizira hidrolizu glukozinolata pronađenih u hrenu. Utrvrđeno je i da 0.5 mM askorbinske kiseline može uvelike potaknuti proces mirozinaze hrena. Vjeruje se da do navedenoga dolazi prilikom promjene ustrojstva u enzimima. Smanjenje endogene askorbinske kiseline također dovodi do smanjenja aktivnosti mirozinaze hrena.
Najčešći produkt dobiven hidrolizom glukozinolata je izotiocijanat koji u reakciji s nukleofilnim molekulama, koje su prisutne u obliku peptida i aminokiselina što dovodi do mogućih farmakoloških učinaka. Farmakološka ispitivanja izotiocijanata u hrenu pokazala su da odmah nakon usvajanja, izotiocijanat se širi u stanice. Utvrđeno je da je koncentracija alil izotiocijanata više puta veća u tkivu mokraćnog mjehura od koncentracije u ostalim tkivima te da je deset puta veća u urinu od koncentracije istog u krvi. U drugom su istraživanju oralnu dozu 49-50 μm alil izotiocijanata dobrovoljno primili ljudi, gdje je najmanje 42-54 % doze utvrđeno u urinu nakon 10-12h, ukazujući na brz metabolizam izotiocijanata u tijelu.
Izotiocijanat bi mogao postati važno antikancerogeno sredstvo jer, osim što sprječava razvoj novih, uništava postojeće kancerogene stanice. I dalje je nepoznat mehanizam rada izotiocijanata, iako su postavljene brojne pretpostavke na temelju promatranja životinjskih i ljudskih stanica, još uvijek ne postoje klinička istraživanja o izotiocijanatu, kao ni o njegovome prethodniku glukozinolatu.
Izotiocijanat inhibira enzime koji aktiviraju i potiće enzime koji deaktiviraju kancerogene tvari. Poticanje transkripcije gena ovih enzima se smatralo jednim od antikancerogenih strategija pomoću izotiocijanata. Također se vezuje sa pokretanjem apoptoze, koja se očituje kod Hela stanica raka grlića maternice tretirane s 10 mikromola 2-fenil-letil-izotiocijanatom ili alil izotiocijanatom (u istoj ili većoj koncentraciji). Apoptoza ili „programirana smrt stanice“ zabilježena je kod HeLa stanica raka vrata maternice tretiranih s 10 μm alil izotiocijanata. Ovo nam ukazuje da navedene komponenti mogu izazvati apoptozu i imaju moguće antikancerogeno djelovanje.
Izotiocijanat ima antibakterijski učinak na nekoliko bakterija koji može biti povezan s antikancerogenim učinkom kao što je Helicobacter pylori, jednim od uzroka karcinoma želuca. Postoji još nekoliko predloženih mogućnosti antibakterijskog djelovanja izotiocijanata. Osim antibakterijskog, izotiocijanat posjeduje i antiprotozoalne i antifungalne aktivnosti čiji se mehanizmi djelovanja također istražuju.
Vezano za istraživanja mehanizma djelovanja koja se rade sa hrenom kao ljekovitom biljkom, te prepoznavanje aktivnih komponenti i njihovo djelovanje, dovode do puno boljeg razumijevanja djelovanja prirodnih pripravaka na bazi hrena, a koji se od davnina koriste za liječenje brojnih tegoba.
Pripravak za mršavljenje – Postoje tvrdnje s obzirom da hren poboljšava metabolizam i da je ključni dodatak masnoj hrani jer pomaže da se hrana brže probavi, te budući potiče i razvoj dobrih bakterija u crijevima, da hren pomaže u mršavljenju. Priprema se 125 g hrena, 3 limuna i 3 velike žlice meda. Hren se usitni u blenderu dok smjesa ne postane glatka, dodaju se dobro oprani limuni, najbolje domaći neprskani, narezani i očišćeni od koštica, a potom i med, te se sve blenda dok se sva tri sastojka ne povežu. Mješavina se čuva u staklenoj tegli u hladnjaku i uzima svaki dan dva puta dnevno uz obrok.
Tinktura za kožne tegobe – Nariba se 25 dk g hrena, stavi u tamnu bocu i prelije s litrom 70% alkohola. Nakon 15 dana na tamnom mjestu tinktura se procijediti. Koristiti se za liječenje kožnih nečistoća lica i tijela te kao dodatak raznim biljnim čajevima za čišćenje organizma. Tinktura od hrena pomaže i kod pojave tzv. jetrenih pjega na licu.
Hren pomaže kod čira na želucu – za tu namjenu se priprema vino od hrena (50 g naribanog hrena ostavi se kroz osam dana u litri bijelog vina), a uzima se dva puta dnevno po žlicu tekućine ujutro i natašte i navečer.
Protiv žučnih kamenaca – napravi se domaći sirup od jednog kilograma meda gdje se dodaje oko 100 grama soka od crne rotkve (Raphanus sativus), 100 grama soka od limuna, 10 grama izribanog korijena hrena i 50 grama samljevenog kima. Uzima se 3 puta po žličica na dan.
Hren kao lijek protiv prehlade, nariba se korijen hrena dugačak oko tri cm te stavi u teglu i dodaje se med, te ostavi nekoliko sati zatvoreno. Uzima se po 2 do 3 žličica dnevno.
Pomaže kod upale desni – u koju svrhu se napravi tinktura s rakijom. Pomiješa se 50 g sitno naribanog svježeg hrena, 20 g sjemena komorača i 20 g paprene metvice, prelij se e litrom 45-postotne rakije i ostavite da stoji tri mjeseca, nakon toga se procijedi i ulijte u bocu. Manja količina ove tinkture se razrijedi vodom i time ispiru usta.
PADALINE
U mjesecu veljači 2023. u Solinu na području Gornje Rupotine palo je 60 litara kiše po četvornom metru.
Piše: prim. mr. sc. Katica OBRADOVIĆ, dr. Med., spec. pedijatar
Kliconoštvo je u nas najčešće u školskoj dobi iznosi 15%, ali nakon epidemije može iznositi i 50%. Streptokokna infekcija širi se kapljičnim putem sekretom iz nosa ili slinom. Opisane su i eksplozivne epidemije uzrokovane hranom i vodom. Prijenos zaraženom prašinom i raznim predmetima nije značajan. Bliski kontakt, puni vrtići i škole pospješuju prenošenje bolesti, a često se širi i u obitelji. Najčešće obolijevaju braća i sestre slične dobi oboljeloga djeteta, zatim majka i otac
Streptokoki su velika i raznolika skupina bakterija koje su široko rasprostranjene u prirodi. Dio su normalne flore u ljudi. Variraju u patogeno od velikoga broja bezazlenih vrsta do važnih patogena kao što su S. pneumoniae i S. pyogenes.
Betahemolitički streptokok skupine A je ljudski patogen. Uzrokuje vrlo različite kliničke sindrome, od površinske i većinom, blage infekcije sluznice ždrijela (tonzilofaringitis) i kože (impetigo »slatke kraste«) do katkad teških infekcija potkožnoga tkiva s nekrozom (celulitis, nekrotizirajući fascitis, miozitis).
Mikroorganizam je sposoban brzo se umnožavati, prodirati u krvožilni sustav i uzrokovati sepsu s različitim udaljenim metastatskim upalnim žarištima. Katkad uzrokuje bolesti zbog širenja toksina kroz tijelo s mjesta lokalne infekcije (skarlatina, toksični šokni sindrom).
Streptokok je važan i po svojim imunopatološkim posljedicama (reumatska vrućica, glomerulonefritis). Piogeni streptokok izlučuje niz važnih egzotoksina koji provode hemolizu eritrocita, djeluju toksično na srce, na trombocite.
Širenje infekcije
Akutni streptokokni tonzilofaringitis česta je bakterijska infekcija osobito u dobi od 5 do 15 godina. U odraslih se infekcija ždrijela javlja rjeđe nego u djece.
Izvor infekcije je dijete s klinički manifesnom ili supkliničkom infekcijom. U neliječenih se infekcija streptokok najlakše prenosi u fazi akutne bolesti. Širenje infekcije tijekom inkubacije nije vjerojatno.
Kliconoše obično ne šire infekciju vjerojatno zbog smanjene produkcije M-proteina, maloga broja uzročnika i nestajanja streptokoka iz nosnoga sekreta.
Kliconoštvo je u nas najčešće u školskoj dobi iznosi 15%, ali nakon epidemije može iznositi i 50%. Streptokokna infekcija širi se kapljičnim putem sekretom iz nosa ili slinom. Opisane su i eksplozivne epidemije uzrokovane hranom i vodom. Prijenos zaraženom prašinom i raznim predmetima nije značajan. Bliski kontakt, puni vrtići i škole pospješuju prenošenje bolesti, a često se širi i u obitelji.
Najčešće obolijevaju braća i sestre slične dobi oboljeloga djeteta, zatim majka i otac. Virulentniji uzročnici šire se brže i izazivaju težu bolest. Streptokokni faringitis javlja se češće u jesen i zimu. Osjetljivost oboljeloga djeteta ne ovisi o rasi, klimi, zemljopisnom položaju ili stanju uhranjenosti. Dob je važna za težinu kliničke slike oboljeloga djeteta, tako da dojenčad imaju blažu kliničku sliku bolesti, ali su zato više sklona gnojnim komplikacijama (upalama uha, upalama sinusa, upalama vratnih limfnih žlijezda, te bakterijemijama).
Promptna terapija antibioticima umanjuje specifični imunosni odgovor. Epidemiološka istraživanja upućuju na povezanost određenih serotipova piogenog streptokoka s reumatskom vrućicom, impetigom, glomerulonefritisom.
Inkubacija streptokokne bolesti je kratka 1 do 4 dana. Klasična klinička slika u djece kao i reumatska vrućica rijetko su prisutni u djece ispod 3 godine. U dojenačkoj dobi (od 0 do 12 mjeseci) infekcija ždrijela s piogenim streptokokom očituje se kao gnojni rinofaringitis, a u dobi od 1 do 3 godine kao atipična, produljena bolest sa subfebrilitetom, grintavošću, slabijim apetitom i povećanjem limfnih žlijezda na vratu.
Streptokokni tonzilofaringitis počinje naglo s vrućicom, zimicom, grloboljom, boli kod gutanja, općom slabošću i glavoboljom. Uz to su u djece često prisutni i mučnina, povraćanje i bol u trbuhu. Fizikalnim pregledom nalazimo žarko crvene, natečene tonzile, žarko crveno ždrijelo. Na tonzilama se često nalaze i gnojne naslage.
Angularni limfni čvorovi su otečeni i bolni. Obično nema znakova rinitisa, laringitsa i bronhitisa (čimbenici koji upućuju na virusnu etiologiju su konjunktivitis, šmrcanje i promuklost, kašalj i proljev). U laboratorijskim nalazima nalazimo povećane leukocite i povišen CRP.
Komplikacije streptokoknog tonzilofaringitisa danas su rijetke. Širenjem streptokokne infekcije iz ždrijela u okolna tkiva i organe mogu nastati različite komplikacije poput upale sinusa, upale srednjeg uha i rjeđe gnojnog cervikalnog limfadenitisa. Peritonzilarni apscesi sumiješane infekcije, uz piogeni streptokok nalazimo i anaerobe usne šupljine.
Širenjem infekcije iz ždrijela mogu se razviti tromboza intrakranijalnih venskih sinusa, meningitis i apsces mozga. I upala pluća može nastati kanalikularnim širenjem streptokoka, ali i hematogeno. Bakterijemija tijekom streptokokne angine je rijetka, češće se javlja u imunosuprimiranih bolesnika.
Prodorom u krv streptokoki mogu naseliti različite organe i stvoriti metastatska žarišta (artritis, osteomijelitis, endokarditis). Toksične komplikacije (toksični artritis, karditis, hepatitis) mogu se javiti tijekom streptokokne angine, no one su karakterističnije za šarlah. Streptokokni toksični šokni sindrom je rijetka toksična komplikacija tonzilofaringitisa.
Liječenje
Cilj antimikrobnog liječenja streptokoknog tonzilofaringitisa uključuje sprječavanje akutnih gnojnih komplikacija, smanjenje trajanja zaraznosti, brže ozdravljenje i prevenciju reumatske vrućice. U akutnomu stanju bolesti liječenje treba započeti odmah.
Lijek izbora akutne upale grla uzrokovane piogenim streptokokom je penicilin V koji se uzima peroralno u obliku sirupa kod manje djece i tableta u veće djece u trajanju od 10 dana.
Kada dijete koje je preboljelo streptokoknu bolest grla može ići u vrtić ili školu?
Nakon dva dana kako dijete pije antibiotik nije više zarazno za ostalu djecu. Ako se dobro osjeća i jedan dan je afebrilno drugi dan može ići u kolektiv. Ali uvijek naglasimo roditeljima da antibiotik pije 10 dana.
Ako u tjedan dana u kolektivu 15 do 20% djece ima akutnu streptokoknu upalu ždrijela ili šarlah, ostaloj djeci ne treba raditi bris ždrijela, već kolektivu ordinirati profilaktičku dozu penicilinskoga antibiotika. Ako je dijete alergično na penicilin, tada dajemo Sumamed.
Dijete koje je kliconoša na streptokok nije zarazno za ostalu djecu. Uredno može ići u vrtić. I ne mora piti nikakav antibiotik, te se ne mora raditi kontrolni pregled brisa ždrijela.
U našim pedijatrijskim ordinacijama najčešće je streptokok koji nije invazivan i koji dobro reagira na peroralnu terapiju sirupa iz penicilinskog spektra. Rijetko koje dijete bude hospitalizirano jer ne reagira na našu terapiju.
Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.
Ukoliko onemogućite ovaj kolačić, mi nećemo moći spremiti vaše postavke. To znači da ćete prilikom svake posjete morati odobriti ili blokirati kolačiće.
