KONCEM SIJEČNJA ODRŽANA 18. MANIFESTACIJA »NOĆ MUZEJA« – Što je kome važno

SOLINSKA KRONIKA 342, 15. veljače 2023.
Piše: Marijana BATARELO-JELAVIĆ
Fotografije: Jakov TEKLIĆ

U 18. po redu manifestaciji Noć muzeja, održanoj 27. siječnja na temu »Muzeji su važni!«, sudjelovalo je gotovo 290 tisuća posjetitelja koji su pohodili hrvatske muzeje, arhive, knjižnice, zbirke, centre za kulturu i druge institucije koje su ove večeri besplatno otvorile svoja vrata.
U Solinu su u obilježavanju Noći muzeja sudjelovali Javna ustanova u kulturi »Zvonimir« Solin, Arheološki muzej Split, odnosno arheološki lokalitet Salona, Zbirka eksponata iz Domovinskoga rata te po prvi puta Gašpina mlinica koja odnedavno ima novoga koncesionara

JAVNA USTANOVA U KULTURI »ZVONIMIR« SOLIN – Baštinska karika koja nedostaje

Učenici osnovnih škola sudionica programa sudjelovali su i u natjecanju u igrama izrađenima u Restauratorskoj radionici JUK »Zvonimir«

Bogat program Javne ustanove u kulturi »Zvonimir« Solin započeo je otvaranjem izložbe učeničkih radova na temu baštine u kojoj su sudjelovali učenici solinskih osnovnih škola, OŠ don Lovre Katića, OŠ Vjekoslava Paraća, OŠ kraljice Jelene i OŠ kralja Zvonimira, splitskih škola, OŠ Manuš i Oš Plokite, Nadbiskupijske klasične gimnazije iz Splita te polaznici Likovne radionice »Mala škola restauracije«.

O važnosti ove izložbe i upoznavanja najmlađih s baštinskom tematikom govorili su Tonći Ćićerić, ravnatelj JUK Zvonimir Solin i Marita Guć, ravnateljica OŠ Manuš, a upriličena je i izvedba kratke povijesne priče iz života don Frane Bulića koju su priredili učenici 6. b razreda OŠ Manuš predvođeni profesoricom hrvatskoga jezika Marinom Modrić.

Učenici osnovnih škola sudionica programa sudjelovali su i u natjecanju u igri »Quattro«, izrađenoj u Restauratorskoj radionici JUK »Zvonimir« po uzoru na staru antičku igru Rota, a prema zamisli Jurice Milića, prof. restauratora. Pobjedu su odnijeli učenici OŠ Plokite iz Splita koji su u finalu odmjerili snage s učenicima solinske OŠ don Lovre Katića.

Kultura građanskoga života

Uslijedilo je otvaranje izložbe posvećene 130. obljetnici rođenja slikara, kipara i karikaturista Ivana Mirkovića (1893.-1988.) koji je spletom životnih okolnosti većinu radova realizirao u Splitu gdje se u mladosti doselio s roditeljima iz rodnoga Paga.

Ivana Mirkovića uz Solin vežu dva značajna umjetnička djela, poprsje kraljice Jelene, nastalo u prigodi obilježavanja velikoga jubileja tisućite obljetnice svetišta Gospe od Otoka, čiji se jedan brončani odljev nalazi u solinskoj crkvi, a drugi u fundusu JUK »Zvonimir«, te pomalo zaboravljeni monumentalni brončani reljef s tematikom NOB-a ugrađen u nekadašnje pročelje Doma kulture u Majdanu.

Tonći Ćićerić, ravnatelj JUK »Zvonimir« Solin i Iris Slade, kustosica splitske Galerije umjetnina priređivačica izložbe radova Ivana Mirkovića

Okupljenima se u prigodi otvaranja izložbe obratio ravnatelj JUK »Zvonimir« Tonći Ćićerić koji se kratko osvrnuo na umjetničku vezu Ivana Mirkovića sa Solinom. Uz to Ćićerić je uputio zahvalu umjetnikovoj unuci Luciji Gelo, dugogodišnjoj suradnici JUK »Zvonimir« u provođenju edukacijskih programa za djecu na području likovne kulture, koja je uvelike doprinijela organizaciji ove izložbe u Solinu.

Među 29 izloženih radova nastalih u raznim kiparskim i slikarskim tehnikama našla su se i dva djela iz fundusa Galerije Zvonimir, spomenuta bista kraljice Jelene iz 1976. i reljef s likom Bogorodice nastao također sredinom sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Ostali radovi posuđeni su iz privatnih obiteljskih zbirki Mirkovićevih nasljednika.

U prigodi svečanoga otvaranja o autoru i njegovu djelu govorila je autorica izložbe, povjesničarka umjetnosti Iris Slade, kustosica splitske Galerije umjetnina.

– Stvaralački vijek Ivana Mirkovića, svojevremeno nadaleko poznatog i priznatog, a danas u znatnoj mjeri zaboravljenog umjetnika, obilježila je dugotrajna i plodna posvećenost kiparstvu, slikarstvu i karikaturi. Tijekom gotovo sedam djelatnih desetljeća producirao je bogat opus sastavljen od komorne, sakralne i grobne plastike, slika i crteža, karikatura, ambijentalnih skulptura te memorijalnih spomenika i spomenika znamenitim ličnostima.

Dio radova vjerojatno je trajno izgubljen, dio ih je devastiran, no nesklonim okolnostima unatoč, umjetnikova ostavština još uvijek je prilično obimna i reprezentativna u mnogim segmentima njegova djelovanja – rekla je Slade ističući kako je u 130. godini rođenja Ivana Mirkovića ova »Izložba s razlogom« vrijedni podsjetnik na umjetnost koja je nekad bila dijelom kulture građanskog života. Otvaranju izložbe nazočila je i Mirkovićeva prapraunuka, devetogodišnja Margareta Romić, a među mnogobrojnima koji su sa zanimanjem popratili rad ovoga iznimnog umjetnika bio je i gradonačelnik Dalibor Ninčević.

Uz izložbu Ivana Mirkovića posjetitelji JUK Zvonimir imali su prilike pogledati i izložbu »Vjekoslav Parać – Nove akvizicije« postavljenu u biblioteci JUK »Zvonimir« Solin. Riječ je o izložbi predstavljenoj u listopadu prošle godine u povodu održavanja prvog simpozija posvećenog don Lovri Katiću.

Noć muzeja u JUK Zvonimir zaokružena je glazbenim putovanjem u svijet talijanskih canzona i evergreena u izvedbi solista Nere Gojanović i Vladimira Garića te pijanistice Gordane Pavić.

PROGRAM ARHEOLOŠKOGA MUZEJA I SALONITANSKI LOKALITETI – Utvrđivanje poznatog gradiva

Ovogodišnja Noć muzeja u Saloni protekla je u znaku Ejnara Dyggvea (1887. – 1961.), danskoga arhitekta i počasnoga Solinjanina koji je u 20. stoljeću istraživao graditeljsko i kulturno naslijeđe u Dalmaciji, posebice u Splitu i Solinu.

Program je započeo otvaranjem Ćućinove kuće na amfiteatru, kolokvijalno zvane tradicijska kuća Parać, a koju je Grad Solin kao njezin vlasnik tijekom naredne dvije godine ustupio na korištenje Arheološkom muzeju u Splitu za potrebe obavljanja arheoloških radova te za prihvat posjetitelja. Okupljene su pozdravili ravnatelj Arheološkoga muzeja u Splitu Ante Jurčević, muzejska savjetnica i viša kustosica Priručne zbirke i lokaliteta Salona Ema Višić Ljubić te solinski dogradonačelnik Ivica Rakušić.

Na otvaranju Ćućinove kuće na amfiteatru okupljene su pozdravili ravnatelj Arheološkoga muzeja u Splitu Ante Jurčević, muzejska savjetnica i viša kustosica Priručne zbirke i lokaliteta Salona Ema Višić Ljubić te solinski dogradonačelnik Ivica Rakušić

– Temi »Muzeji su važni« pod kojom se odvija ovogodišnja Noć muzeja mi smo dodali još jedan slogan »Muzejski djelatnici su važni« – rekao je ravnatelj Ante Jurčević u prigodi otvaranja kuće Parać u kojoj je ovom prilikom postavljen dio izložbe »Ejnar Dyggve – Istraživanja u Dalmaciji« nastale 2014. u suradnji više stručne suradnice Konzervatorskoga odjela u Splitu Vanje Kovačić i Anne Haslund Hansen iz Danskog nacionalnog muzeja. Izložba je popraćena projekcijom dokumentarnog filma redatelja Bogdana Žižića »Eynar Dyggve – Civis Salonitanus«.

Nešto više o istraživačkom radu Ejnara Dyggvea u Saloni govorila je Ema Višić Ljubić koja je među ostalim istaknula kako je Dyggve zahvalu za ostvarenje svog bogatog i plodonosnog rada u Saloni pokazao i jednom znakovitom gestom. Naime, u knjizi »Povijest salonitanskog kršćanstva« izdanoj 1951. na engleskom jeziku promijenio je svoj uobičajeni potpis »Ejnar Dyggve Danus« u »Ejnar Dyggve Civis Salonitanus«, rekla je Višić Ljubić.

Dogradonačelnik Ivica Rakušić osvrnuo se ovom prilikom na nužnost bolje valorizacije Ćućinove kuće ili kuće Parać ali i na važnost uređenja, rekonstrukcije i osvjetljenja puteva kroz Salonu kako bi lokalitet bio dostupniji posjetiteljima, a istovremeno i zaštićeniji.

Počast Eynaru Dyggveu iskazana je i otkrivanjem biste u zgradi Tusculuma u kojoj je povodom stote obljetnice njegova rođenja postavljena i spomen ploča. Bista je poklon obitelji Jerka i Tomislava Marasovića, a do sada je bila izložena u Mediteranskom centru za graditeljsko nasljeđe u Splitu. Bistu je otkrio župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban, a svečanosti je nazočio i solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević.

Noć muzeja u Saloni zaokružena je »Šetnjom s don Franom«, igrano-dokumentarnom predstavom u kojoj je Nino Švonja, kustos epigrafičke zbirke Arheološkog muzeja, uz pomoć glumaca Nike Petrović, Franje Đakovića, Andree Majica, Matka Elezovića i Ivana Medića oživio lik don Frane Bulića i upoznao posjetitelje s radom ovog velikog hrvatskog arheologa.

ZBIRKA EKSPONATA IZ DOMOVINSKOG RATA – Oružje i živo svjedočanstvo

Interes poklonika Noći muzeja probudila je i stalna Zbirka eksponata iz Domovinskoga rata u vlasništvu Udruge hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskoga rata, UHBDDR Solin i predsjednika Udruge Harija Ninčevića.

U zbirci se nalaze vrijedni primjerci improviziranog oružja, pušaka, bombi i uniformi.

– Zbirka je otvorena u listopadu 2016., u sklopu proslave Dana neovisnosti, ali stalno se mijenja i obogaćuje novim eksponatima – istaknuo je Ninčević dodajući kako se još uvijek nalaze predmeti iz 90-ih koji predstavljaju prave dragulje.

– Trenutačno smo u fazi izrade kataloga u kojem bi bile sadržane fotografije i detaljniji podaci o svakom izloženom eksponatu – najavio je Ninčević dodajući kako ga posebno veseli velik interes najmlađih za ovu Zbirku koja predstavlja vrijedno svjedočanstvo o Domovinskom ratu.

GAŠPINA MLINICA – Starosolinska priča

Solinsko baštinsko blago okupilo je ustaljene obožavatelje

Svoja je vrata u sklopu Noći muzeja otvorila i Gašpina mlinica, zaštićeno kulturno dobro kojim odnedavno upravlja novi koncesionar, obrt »Ana – M« u vlasništvu Ane Marušić iz Solina. Obitelj Marušić je u suradnji s Turističkom zajednicom grada Solina i Udrugom »Solinjani« odlučila pokrenuti novu manifestaciju »Vratimo život mlinici« kojom kroz odjeću, hranu i izložene artefakte žele prikazati kako je izgledao život u mlinici u stara vremena.

Posjetitelji su mogli besplatno kušati tradicionalnu dalmatinsku hranu, fritule, uštipke, pršut i sir te uz topli čaj uživati u nastupu Ivana Rapića na gitari.

– Cilj nam je očuvati tradiciju našega grada kroz razne prezentacije i radionice za djecu i odrasle, a nadamo se da ćemo aktivnostima koje planiramo provoditi u mlinici obogatiti i turističku ponudu grada – rekla je Ana Marušić upućujući zahvalu Turističkoj zajednici Solina i Udruzi »Solinjani« na uključivanju u ovu manifestaciju koja bi se tradicionalno trebala održavati u sklopu Noći muzeja.

Zadovoljstvo zbog ostvarene suradnje izrazila je i direktorica TZ Solin Jelena Stupalo.

Muzejska ekipa u Gašpinoj mlinici

– Držim kako će odabirom novog koncesionara Gašpina mlinica dobiti novi zamah u razvoju, valorizaciji i prezentaciji vrijedne starohrvatske baštine – rekla je Stupalo najavljujući nastavak suradnje na realizaciji dosadašnjih projekata, ali i osmišljavanju novih sadržaja ovoga zaštićenog kulturnog dobra.

VRANJIC I VRANJIČKO PROIBOALJE U SUVREMENIM EKOLOŠKIM POGLEDIMA – Luke i nulta emisija stakleničkih plinova

SOLINSKA KRONIKA 342, 15. veljače 2023.
Piše: Martin BILIĆ, mag. ing. nav. traff.
Fotografije: Solinska kronika

Luke su vrlo osjetljive na neutemeljene tvrdnje o šteti okolišu. Kako bi odbile takve tvrdnje, lukama su potrebne mjerljive i detaljne informacije o utjecajima njihovih operacija na susjedni okoliš. Lučke vlasti i šire lučke zajednice trebale bi priopćiti kako se učinkovito upravlja utjecajima na okoliš povezanim s lučkim operacijama. To bi ujedno bila prilika da lučka uprava prati učinak luke na okoliš

Ljudske emisije ugljičnog dioksida (CO2) i drugih stakleničkih plinova primarni su pokretač klimatskih promjena i predstavljaju jedan od najhitnijih svjetskih izazova. Budući da postoje male fluktuacije temperature iz godine u godinu, specifično povećanje temperature ovisi o godini za koju pretpostavljamo da je »predindustrijska« i o krajnjoj godini od koje mjerimo. Tijekom zadnjih nekoliko desetljeća globalne temperature naglo su porasle za otprilike 0.7ºC.

Atmosferska koncentracija ugljičnoga dioksida, metana i dušikova dioksida uz druge antropogene pokretače otkriveni su u čitavom klimatskom sustavu i vrlo je vjerojatno da su bili dominantni uzrok opaženoga zagrijavanja od sredine 20. stoljeća. Promjenjiva klima ima niz potencijalnih ekoloških, fizičkih i zdravstvenih utjecaja, uključujući ekstremne vremenske prilike (poplave, suše, oluje i toplinski valovi); porast morske razine; izmijenjen rast usjeva; i poremećeni vodovodni sustavi.

Kako smanjiti emisije u bogatim zemljama koje imaju visoki životni standard, ali i visoke razine emisija i siromašnim zemljama koje imaju niske razine emisija, ali i loš životni standard? Brojne su zemlje zadnjih godina pokazale da je moguće povećati BDP uz istovremeno smanjenje emisija – poput SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, Španjolske, Italije… Ključno pitanje nije u tolikoj mjeri »možemo li napredovati?« nego »možemo li napredovati dovoljno brzo?«.

Kina je s druge strane najveći svjetski emiter stakleničkih plinova. Emitira otprilike dvostruko više od Sjedinjenih Država, a slijede ju Indija, Indonezija i Rusija.

U raspravama o klimatskim promjenama skloni smo se usredotočiti na ugljični dioksid (CO2), najdominantniji staklenički plin koji nastaje izgaranjem fosilnih goriva, industrijskom proizvodnjom i promjenom korištenja zemljišta. Međutim postoji niz dugih plinova, metan, dušikov oksid i plinova u tragovima kao što je skupina »F-plinova« koji su do danas znatno pridonijeli zagrijavanju. Postavlja se pitanje kako do danas nemamo dugoročne procjene ukupnih emisija stakleničkih plinova?

Izvori onečišćenja okoliša u lukama

Budući da su luke generatori vanjskih učinaka, zabrinutost za okoliš povezano s lučkim aktivnostima raste. Glavni izvori utjecaja morskih luka na okoliš uključuje onečišćenje povezano s izgradnjom i radom luke. To uključuje emisije u zrak brodova na vezu, opremu za rukovanje terminalima, kao što su dizalice, te logističke i industrijske aktivnosti u luci. Tu je i buka koja je povezana s operacijama povezanim s lukom te utjecajima na okoliš i potencijalnim zagušenjem povezanim s kopnenim operacijama teglenica, željeznica i kamiona.

Postoji devet skupina aspekata okoliša u razvoju i izgradnji luke, uključujući kvalitetu vode, obalnu hidrologiju, onečišćenje tla, morsku i obalnu ekologiju, kvalitetu zraka, buku i vibracije, gospodarenje otpadom, vizualno ometanje i socio-kulturne utjecaje. Ova klasifikacija pruža mogućnost područja angažmana, ublažavanja i kreiranja politike te zahtijeva precizna mjerenja.

Onečišćenje zraka jedan je od glavnih utjecaja na okoliš koje proizvode luke, posebice emisije stakleničkih plinova GHG (greenhouse gas), što dovodi do klimatskih promjena. To narušava prirodni ekosustav. Postoje i zdravstveni učinci koji utječu na stanovnike lokalne zajednice oko luka, što uključuje astmu, druge respiratorne bolesti, kardiovaskularne bolesti, rak pluća i preuranjenu smrtnost.

Luke su vrlo osjetljive na neutemeljene tvrdnje o šteti okolišu. Kako bi odbile takve tvrdnje, lukama su potrebne mjerljive i detaljne informacije o utjecajima njihovih operacija na susjedni okoliš. Lučke vlasti i šire lučke zajednice trebale bi priopćiti kako se učinkovito upravlja utjecajima na okoliš povezanim s lučkim operacijama. To bi ujedno bila prilika da lučka uprava prati učinak luke na okoliš.

Veće europske lučke uprave (Antwerpen, Hamburg, Rotterdam) dobrovoljno su počele izrađivati izvješća o održivosti odnosno integrirana izvješća u prošlom desetljeću. Luke sve više slijede globalne smjernice i standarde o održivosti za izvješćivanje o održivosti kao što je Global Reporting Initiative (GRI). Sve veći broj luka izrađuje izvješća o održivosti na godišnjoj ili redovitoj osnovi. Konzultacije sa zajednicom čine ključnu komponentu upravljanja okolišem.

Ako luka započne dijalog s lokalnom zajednicom samo kao odgovor na problem, rezultat bi mogla biti negativna percepcija u zajednici. Stoga je ključno identificirati aspekte razvoja luke o kojima se može pregovarati i zatim to priopćiti lokalnoj zajednici.

Uprava luke Rotterdam tako ima za cilj postati luka s nultim emisijama do 2050. i ostaje uvjerena u postizanje svoga cilja ispuštanja »gotovo nikakvih emisija« do tada.

– Realno je očekivati da će industrija i logistika biti gotovo ili do tog vremena, čak potpuno bez emisija i buke. Trenutačno prepoznajemo da je rast u industrijskoj eri imao nekoliko neželjenih nuspojava. Vjerujem da 2050. više neće biti zagađenja bukom ili onečišćenja zraka niti negativnog utjecaja na okoliš. Postoji sve veća svijest da je potrebno i doista moguće napraviti ovu tranziciju – rekao je po ovomu pitanju Remco Neumann, voditelj korporativne društvene odgovornosti u luci Rotterdam.

Kako bismo zaštitili zdravlje naših stanovnika u prvomu redu naše djece, dužni smo prozivati i upozoravati odgovorne institucije Republike Hrvatske da poštuju potpisane međunarodne dokumente i da konačno shvate da profit ne smije biti ispred čovjekova zdravlja. Postoje li potencijalni lideri u kompanijama koji će se zalagati za uvođenje i pridržavanje ekoloških kriterija i standarda u svim životnim sferama. Štoviše postoje li ovakva inicijativa osobito u području proizvodnje i transporta kako bi se zaštitio život na Zemlji i unaprijedilo ljudsko zdravlje?

Pariški sporazum

Sve zemlje EU-a ratificirale su Pariški sporazum koji je stupio na snagu koncem 2016. Njegovi glavni elementi su iskazani kroz dugoročan cilj, zadržavanje prosječne svjetske temperature ispod 2 ºC. Doprinosi kroz sveobuhvatne nacionalne akcijske planove, redovna izvješćivanja, transparentnost i nadzor uz solidarnost sa svim zemljama, posebice sa zemljama EU-a za smanjenje emisija stakleničkih plinova glavni su ciljevi Pariškoga sporazuma.

U skladu s obvezom potpisanoga sporazuma, zemlje EU-a dogovorno se usmjeravaju cilju da EU do 2050. postane prvo klimatski neutralno gospodarstvo i društvo. Borba protiv klimatskih promjena ključna je za europsku i svjetsku budućnost. Republika Hrvatska potpisala je Pariški sporazum 22. travnja 2016. u New Yorku i kao članica Europske unije i obveznica smanjenja emisija stakleničkih plinova u različitim sektorima, bila je aktivno uključena u proces pripreme i usvajanja novog globalnog sporazuma. Republika Hrvatska kao potpisnica svih međunarodnih konvencija, sporazuma, ugovora… na prekretnici klimatske krize i bioraznolikosti treba djelovati ekološki odgovorno i živjeti na održiv način kako bi smanjila emisije stakleničkih plinova.

ODRŽANA VJEŽBA SPAŠAVANJA I EVAKUACIJE POD NAZIVOM »POKAZNA VJEŽBA SPAŠAVANJA NA BRZOJ VODI I POPLAVI – JADRO 2023.« – Spremnost djelovanja u svim situacijama

SOLINSKA KRONIKA 342, 15. veljače 2023.

Vježba je imala za cilj provjeru uvježbanosti i usklađenosti djelovanja operativnih snaga i sudionika sustava civilne zaštite u slučaju spašavanja na brzoj vodi kao i obrane od poplave te provjeru međusobne koordinacije između žurnih službi. Uz to je usmjerena na podizanje svijesti o klimatskim promjenama koje se svakako odražavanju i na tok rijeke Jadro

U organizaciji Grada Solina i Hrvatske gorske službe spašavanja stanica Split na rijeci Jadro uz Gospin otok 4. veljače održana je vježba spašavanja i evakuacije pod nazivom »Pokazna vježba spašavanja na brzoj vodi i poplavi – Jadro 2023.«

U prvomu dijelu pokazne vježbe sudjelovao je i potražni pas

– Vježba je imala za cilj provjeru uvježbanosti i usklađenosti djelovanja operativnih snaga i sudionika sustava civilne zaštite u slučaju spašavanja na brzoj vodi kao i obrane od poplave te provjeru međusobne koordinacije između žurnih službi.

Uz to je usmjerena na podizanje svijesti o klimatskim promjenama koje se svakako odražavaju i na tok rijeke Jadro – rekao je Toni Poljak, voditelj Sekcije za spašavanje s brze vode i poplave HGSS-a stanice Split dodajući kako broj intervencija raste iz godine u godinu.

– Razlog tome su sve ekstremnije situacije, odnosno nagle i velike kiše koje dovode do bujičnih poplava. Pritom su najviše ugroženi gradovi na obali, posebno kada se dogodi koincidencija obilnih padalina i plime. Tako smo prije nekoliko mjeseci u Rijeci imali tragičan primjer muške osobe stradale u bujici ispod auta – objasnio je Poljak.

Osnovni cilj održane vježbe bila je provjera uvježbanosti i usklađenosti djelovanja operativnih snaga i sudionika sustava civilne zaštite u slučaju spašavanja na brzoj vodi

U prvomu dijelu pokazne vježbe na Jadru sudionici su predstavili način potrage za utopljenikom uz pomoć plovila navezanog na konope, ronioca, ekipe spašavatelja na plovilu i na kopnu te potražnoga psa s vodičem.

Predstavljena je i vježba transporta ljudi i opreme preko rijeke pri čemu se koristila dijagonala i tirolska prečnica, varijanta žičare koja se najčešće koristi kod speleoloških spašavanja. Tom prilikom na obali je predstavljena i kompleksna oprema koju koriste spasioci kao i vozilo Unimog, specijalizirano vozilo za pristup nepristupačnom terenu i prihvat ozlijeđenih koje je Grad Split u prosincu prošle godine uručio predstavnicima HGSS-a.
Atraktivnu i nadasve uspješnu vježbu koja je predstavila rad i vještine spasilaca s brzih voda i poplava popratio je i solinski dogradonačelnik Ivica Rakušić.

HGSS predstavlja bitnu kariku u operativnim snagama Splitsko-dalmatinske županije

– Rijeka Jadro nije preduga, ali je dinamična i postoji nekoliko točaka koje je HGSS detektirao kao potencijalno opasne.

Ovom vježbom smo htjeli ukazati na njih, ali i pokazati spremnost HGSS-a i Civilne zaštite Grada Solina da djeluje u kriznim situacijama.

Nadamo se naravno, da neće biti potreba za takvim intervencijama, ali želimo biti spremni i drago mi je da je velik broj građana, posebno djece tu i da prati ovu vježbu – rekao je dogradonačelnik Rakušić.

Vježbi na Jadru nazočili su i članovi Stožera civilne zaštite Splitsko-dalmatinske županije na čelu s načelnikom Stožera Damirom Gabrićem.

– Splitsko-dalmatinska županija jako puno ulaže u svoje operativne snage, lanac u kojemu HGSS predstavlja jednu od bitnih karika. Ovo je jedna od redovitih godišnjih vježbi koja još jednom potvrđuje spremnost njihova djelovanja u svim situacijama – poručio je Gabrić.

Po završetku vježbe u prostorijama HGSS-a u Majdanu okupili su se predstavnici Grada Solina, Županije splitsko-dalmatinske, Hrvatskih voda i ekoloških udruga kako bi popratili prezentaciju o potencijalu rijeke Jadro kao poligona za sport, obuke i vježbe spašavanja bez negativnoga utjecaja na okoliš, kao i prezentaciju o poplavama.

– U slučaju nesreće najbitnije je sačuvati prisebnost te smiriti sebe i druge.

Voda je naša osnovna životna potreba, ali zbog opasnosti koje vrebaju u i na rijekama, potocima, jezerima i morima lako može postati naš »neprijatelj« – poručili su sudionici vježbe »Jadro 2023«.

KONCEM MJESECA SIJEČNJA ODRŽANA 15. SJEDNICA GRADSKOGA VIJEĆA – Osigurati preduvjete pa realizirati

SOLINSKA KRONIKA 342, 15. veljače 2023.

Piše: Marijana BATARELO-JELAVIĆ
Fotografije: Jakov TEKLIĆ

Prva točka dnevnoga reda bio je Prijedlog Zaključka o davanju pozitivnoga mišljenja na nacrt Komunikacijske strategije i Komunikacijskoga akcijskog plana Strategije razvoja Urbane aglomeracije Split za financijsko razdoblje 2021. – 2027. Druga točka dnevnoga reda odnosila se na izvješće o korištenju sredstava proračunske zalihe u četvrtomu tromjesečju 2022., dok je u sklopu treće točke predstavljen prijedlog izmjene i dopune Odluke o socijalnoj skrbi

Solinsko gradsko vijeće održalo je 30. siječnja 15. po redu sjednicu koja je započela vijećničkim pitanjima, a jedno od njih odnosilo se na realizaciju projekta uređenja šetnice od parka na Širini do ušća Jadra za kojega su bila planirana određena sredstva u proračunu za 2022. Prema riječima pročelnice Odjela za komunalne djelatnosti i upravljanje prostorom Sanje Samardžije ova investicija je prebačena u proračun za 2023. te bi njezina realizacija trebala započeti u tekućoj godini.

Pješački prijelazi i nogostupi

Vijećnici su se i ovoga puta dotakli prometne infrastrukture pa je tako upućen apel da se ponovno obilježi pješački prijelaz koji je nekada postojao na križanju triju ulica u gradskomu središtu, na križanju Ulice dr. Franje Tuđmana sa Zvonimirovom ulicom i Ulicom Gašpina mlinica, te da se bolje označi pješački prijelaz u Ulici don Frane Bulića.

Uz to vijećnike je zanimalo zašto još uvijek nije riješen dio nogostupa u Ulici put Majdana kojom svakodnevno prolaze učenici OŠ don Lovre Katića. Odgovarajući na pitanje vezano uz spomenuti nogostup pročelnica Samardžija je rekla kako je ostvarena suradnja sa Županijskom upravom za ceste te da je izrađen elaborat, nakon čega slijedi ishođenje lokacijske dozvole i provođenje postupka izvlaštenja.

Dječje igralište na antičkom groblju

U Draškovićevoj ulici nalazi se jedan od najstarijih arheoloških lokaliteta u Saloni »Hortus Metrodori«

Rasprava o nabavci sprava za planirano uređenje dječjeg igrališta u Svetomu Kaju nastavljena je i na ovoj sjednici. Naime planirano dječje igralište u Draškovićevoj ulici nije realizirano zbog zabrane Ministarstva kulture odnosno nadležnoga Konzervatorskoga ureda te je od upravitelja Vlastitog pogona Ante Parčine zatraženo da dostavi račun za nabavku sprava.

Postavljeno je i pitanje sanacije zida u Ulici grada Vukovara, uz teniske terene, točnije vijećnike je zanimalo na koji način je riješen problem njegova nagiba.

– Zid je saniran u suradnji s tehničarima Instituta građevinarstva Hrvatske (IGH), te je uz pomoć sidara i drenažnih cijevi postignuta njegova stabilnost – rekla je pročelnica Samardžija ističući kako su nova ispitivanja pokazala da je zid sada u potpunosti siguran.

Među pitanjima vijećnika još jednom se našlo naselje Blaca, točnije potreba saniranja puteva i elektrifikacije.

Prema riječima gradonačelnika Dalibora Ninčevića jedan dio makadamskih puteva, koji su u dosta lošem stanju, trebao bi se sanirati u suradnji sa ŽUC-om dok bi dio sanirao Grad iz vlastitih sredstava.

Kada je u pitanju elektrifikacija potrebno je kontaktirati HEP kako bi se ispitalo u kojoj je fazi taj projekt. Vijećnička pitanja zaključena su prijedlogom o obustavi gradnje na području grada u ljetnim mjesecima.

Gradonačelnik je istaknuo potrebu izrade analize kako bi se ispitala mogućnost zabrane samo u određenim dijelovima grada.

(Ne)ovisnost o Gradu Splitu

Uslijedilo je predstavljanje dnevnoga reda sjednice na kojem su se našle tri točke dnevnoga reda.

Prvu točku, Prijedlog Zaključka o davanju pozitivnoga mišljenja na nacrt Komunikacijske strategije i Komunikacijskoga akcijskog plana Strategije razvoja Urbane aglomeracije Split za financijsko razdoblje 2021. – 2027., predstavila je pročelnica Odjela za gospodarstvo, zaštitu okoliša i Europske fondove Marijana Žižić.

– Urbana aglomeracija Split osnovana je temeljem važećega Zakona o regionalnomu razvoju u studenom 2015., a obuhvaća gradove Split, Kaštela, Omiš, Sinj, Solin i Trogir te općine Dicmo, Dugi Rat, Dugopolje, Klis, Lećevica, Muć i Podstrana.

Grad Split kao grad nositelj Urbane aglomeracije Split ima obvezu osiguravanja financijskoga i organizacijskog okvira za provedbu mehanizma Integriranih teritorijalnih ulaganja, ITU mehanizam.

Riječ je o novom mehanizmu Europske unije koji se počeo koristiti u razdoblju od 2014. do 2020., a namijenjen je razvoju urbanih područja, odnosno razvoju pametnih i održivih gradova sa svojim urbanim područjem.

Navedena Odluka o ustrojavanju Urbane aglomeracije Split iz 2015. važeća je i za razdoblje 2021. – 2027. te je zadržala iste kriterije i uvjete za definiranje obuhvata urbanih aglomeracija i područja kao i za prethodno razdoblje – rekla je pročelnica Žižić napominjući kako je donošenje Strategije preduvjet za nastavak korištenja sredstava iz ITU mehanizma i tijekom aktualnoga financijskog razdoblja 2021. – 2027.

– Strategija će biti dio obvezne dokumentacije koju će svi ITU gradovi, središta svih urbanih aglomeracija i urbanih područja trebati poslati u projektnoj prijavi na poziv kojega će uskoro raspisati Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova EU, kao što je bilo i 2016. kada je Grad Split uspješno poslao prijavu na navedeni poziv i tako osigurao korištenje ITU mehanizma u Urbanoj aglomeraciji Split za razdoblje 2014. – 2020. – dodala je pročelnica podsjećajući kako je do danas objavljeno svih 11 planiranih poziva u okviru Operativnoga programa Konkurentnost i kohezija u spomenutom razdoblju te je ostvareno više od 301 milijun kuna bespovratnih sredstava za 28 ITU projekata korisnicima s područja Urbane aglomeracije Split, dok je u okviru 2 objavljena poziva iz Operativnoga programa Upravljanje ljudskim potencijalima dodijeljeno bespovratnih više od 30 milijuna kuna za 16 ITU projekata koji se provode u Urbanoj aglomeraciji Split.

Zid ispod teniskih terena je saniran u suradnji s tehničarima Instituta građevinarstva Hrvatske (IGH), te je uz pomoć sidara i drenažnih cijevi postignuta njegova stabilnost

– Za nastavak korištenja sredstava iz ITU mehanizma i u razdoblju 2021. – 2027. bilo je potrebno izraditi Strategiju razvoja Urbane aglomeracije Split za razdoblje do kraja 2027. kao i pripadajuće provedbene akte za koje je potrebno ishoditi pozitivno mišljenje svih 12 predstavničkih tijela gradova i općina Urbane aglomeracije Split, uključujući i Grad Solin – objasnila je pročelnica.
Solinski su vijećnici većinom glasova podržali predstavljeni prijedlog.

Jednoglasno za socijalna pitanja

Druga točka dnevnoga reda odnosila se na izvješće o korištenju sredstava proračunske zalihe u četvrtomu tromjesečju 2022., dok je u sklopu treće točke predstavljen prijedlog izmjene i dopune Odluke o socijalnoj skrbi.

Prema riječima Darka Bilandžića, pročelnika Odjela za javne djelatnosti riječ je o usklađenjima s izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi.

– Zakonom o socijalnoj skrbi određeni su troškovi stanovanja koji obuhvaćaju najamninu, komunalnu naknadu, troškove grijanja, vodne usluge te troškove koji su nastali zbog radova na povećanju energetske učinkovitosti zgrade.

Predložena izmjena odnosi se na odluku da se spomenutim troškovima stanovanja dodaje i trošak ogrjeva koji se do sada plaćao iz županijskoga proračuna. Naime novim Zakonom ogrjev postaje trošak Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike i to ne više kao jednokratni trošak godišnje, već kao mjesečni trošak stanovanja po izboru korisnika troškova stanovanja i u skladu s odredbama Zakona koje se odnose na naknadu za troškove stanovanja – objasnio je pročelnik Bilandžić.

Navedeni prijedlog jednoglasno je usvojen.

STRELJAŠTVO – SD »DALMACIJACEMENT«: SOLINSKI STRIJELCI OSVOJILI MEDALJE GRAND PRIXU U BEOGRADU I OSIJEKU – Potvrda kvalitete

SOLINSKA KRONIKA 341. 15. siječnja 2023.

Zlatom na oba Grand Prixa se okitio Petar Gorša, srebrom Josip Sikavica, srebro je upucala pištoljem Anna Čukušić u juniorskoj i seniorskoj konkurenciji, a brončane medalje u Osijeku su osvojile puškom Marta Zeljković a pištoljem Matea Omazić

Strijelci i streljačice solinskoga »Dalmacijacementa« su izvrsno završile prošlu godinu, osvojili su medalje na jakim međunarodnim natjecanjima, 11. i 12. prosinca na Grand Prixu u Beogradu, te na Božićnom turniru i Grand Prixu u Osijeku, 17. i 18. prosinca 2022.

Zlatom na oba Grand Prixa se okitio Petar Gorša, srebrom Josip Sikavica, srebro je upucala pištoljem Anna Čukušić u juniorskoj i seniorskoj konkurenciji, a brončane medalje u Osijeku su osvojile puškom Marta Zeljković a pištoljem Matea Omazić. Odlično su i prvog dana pucali svi spomenuti, kao i ostali članovi solinske ekipe, predvođene trenerom i izbornikom Sinišom Vitezom.

Rezultati u Beogradu 1. dana međunarodnog natjecanja:

– Seniori puška: 1. Petar Gorša 632,0,…, 5. Josip Sikavica 625,2. Seniorka puška: 1. Tarr Vivien (HUN) 630,3,…, 11. Marta Zeljković 825,5,…, 17. Amadea Urbas 624,0. Seniori pištolj: 1. Damir Mikec (SRB) 586,…, 9. Ivan Petričević 567,…, 13. Željko Posavec 564. Seniorke pištolj: 1. Zorana Arunović (SRB) 585,…,16. Anna Čukušić 550.

Grand Prix – Beograd (2.dan) – Seniori puška: 1. Petar Gorša 629,2, 2. Josip Sikavica 624,9 (oba DC),…. Seniorke puška: Tanja Rizova (BUL) 630,1, 9. Marta Zeljković 624,4,…, 21. Amadea Urbas 621,4. Seniori pištolj: 1. Damir Mikec 582,…, 14. Ivan Petričević 565,…, 23. Željko Posavec 559. Seniorke pištolj: 1. Zorana Arunović (SRB) 587, 2. Anna Čukušić 563.

Rezultati Božićnog Kupa u Osijeku, 1. dan – Seniori puška: 1. Petar Gorša (DC) 632,0…, 8. Josip Sikavica 625,3. Seniorke puška: 1. Dorina Toma (HUN) 629,5,…, 4. Marta Zeljković (DC) 627,0. Seniori pištolj: 1. Damir Mikec (SRB) 585,…, 6. Ivan Petričević (DC) 569. Seniorke pištolj: 1. Zorana Arunović (SRB) 587, 4. Marta Omazić (DC) 558. Juniorke pištolj: 1. Miriam Jako (HUN) 574, 2. Anna Čukušić (DC) 548.

GRAND PRIX OSIJEK, 2.dan – 1. Petar Gorša (DC) 629,0, 2. Josip Sikavica (DC) 626,2. Seniorke puška: 1. Teodora Vukojević (SRB) 628,3, 3. Marta Zeljković (DC) 627,0,…,10. Amadea Urbas (DC) 623,8. Seniorke pištolj: 1. Zorana Arunović (SRB) 581, 3. Matea Omazić 565 (DC), 4. Anna Čukušić 567 (DC).

BOKS: ODRŽAN PROFESIONALNI BOKSAČKI SPEKTAKL U SOLINU – Luka Plantić osvojio WBC Interkontinentalni pojas prvaka!

SOLINSKA KRONIKA 341. 15. siječnja 2023.

Velika boksačka priredba je održana u GSD na Bilankuši u subotu 17. prosinca u Solinu. Gledatelji su vidjeli više vrhunskih profesionalnih mečeva i najteži meč u karijeri hrvatskog olimpijca Luke Plantića.

Hrvatski olimpijac i reprezentativac Luka Plantić (25), bivši juniorski prvak Europe i osvajač brončane medalje na ovogodišnjem Europskom prvenstvu u Erevanu je pred svojim navijačima boksao svoj četvrti profesionalni meč protiv iskusnog Armenca Khorena Gevora (42).

WBC Silver pojas Luka je osvojio protiv Armenca odlukom sudaca u 10 rundi. Armenac je do tada bio 55. na Box Recovoj ljestvici i u svojoj karijeri je 17 puta slavio nokautom!

Prisjetimo se Luka Plantić je u istoj dvorani prošlog ljeta nokautom u četvrtoj rundi u supersrednjoj kategoriji slomio iskusnog, vrhunskog južnoafričkog borca Ryna Liebenberga, nositelja Silver WBC pojasa, prekaljenog ratnika s više od 30 profesionalnih mečeva (22 pobjede, 14 nokautima)!

– Nakon deset rundi, jednoglasnom odlukom sudaca ostvario sam pobjedu, zasluženo. Sada kada su se dojmovi donekle slegli želio bi ovom prilikom zahvaliti svim ljudima koji su mi svo ovo vrijeme pružali podršku i vjerovali u mene.

Hvala svima koji su nas podržali prisustvom u dvorani na Bilankuši, sponzorima, te na kraju i cijelom mom timu, odnosno obitelji jer bez njih sve ovo ne bi bilo moguće – izjavio je Luka Plantić, te je naglasio:
– Sljedeći dvoboj je na rasporedu 4. veljače 2023. u Hamburgu. Supersrednja kategorija, borba na osam rundi. Idemo do vrha!

Miro PODRUG

LJEKOVITO BILJE I BILJNI PRIPRAVCI – Vitamin C i naranče

SOLINSKA KRONIKA 341. 15. siječnja 2023.
Piše: dr. sc. Olivera CRMARIĆ

Antioksidacijsko djelovanje vitamina C je njegova bitnija biološka funkcija jer ima sposobnost redukcije slobodnih radikala u manje štetne neaktivne oblike. Na taj način djeluje i u zaštiti organizma kao vrlo dobar antioksidans. Djeluje i na redukciju feri oblika željeza u fero oblik, što je važno za poticanje njegove apsorpcije u crijevima

Višestruka je uloga vitamina C u brojnim biološkim procesima u organizmu, njih više od 300. Djeluje kao snažan imunostimulator i važan je čimbenik u borbi protiv virusnih i bakterijskih infekcija. Kao antioksidans snažno djeluje na neutraliziranje štetnih slobodnih radikala, čisti organizam od toksina i teških metala, pomaže u neutralizaciji potencijalno štetnog nitrozamina iz suhomesnatih proizvoda, a pomaže i kod apsorpcija željeza iz hrane.

Poznato je da je bitan u procesu zacjeljivanja rana, jer djeluje na sintezu kolagena, prirodnoga proteina koji je neophodan za strukturu i regeneraciju kože, mišića, kostiju, tetiva i ligamenata.

Dokazan je doprinos vit C zdravlju zuba i desni, sprečavanju krvarenja desni, kao i pozitivno djelovanje na dobre bakterije u našim crijevima. Djeluje i kao prirodni antihistaminik te ima značajnu ulogu protiv alergija. Zajedno s folnom kiselinom i vitaminom B12 sudjeluje u proizvodnju crvenih krvnih stanica koji prijenose kisik iz pluća u sve dijelove tijela.

Vitamin C je vrlo bitan za biosintezu kolagena »in vivo« jer djeluje kao kofaktor za enzime prolin hidroksilaza i lizin hidroksilaza. Ovi enzimi na aktivnim mjestima imaju željezo, pa u odsutnosti vitamina C molekule kolagena nisu dovoljno hidroksilirane pa su kolagenska vlakna krhka, nisu dovoljno čvrsta. S obzirom na to da je kolagen temeljni protein vezivnoga tkiva, nužan za izgradnju i zaštitu krvnih žila, za kosti, zglobove i mišiće, velika je važnost vitamina C za zdravlje istih.

Vitamin C sudjeluje u sintezi hormona nadbubrežne žlijezde jer je bitan za sintezu enzima dopamin-ß-hidroksilaza i pretvaranje dopamina u noradrenalin. Također je važan za stvaranje kolesterola u jetri i njegovu pretvorbu u žučne kiseline jer potiče normalnu razinu kolesterola i LDL kolesterola u krvi.

Vitamin C sudjeluje u pretvorbi aminokiseline triptofan u serotonin, prijenosnik živčanih podražaja s brojnim funkcijama u živčanom sustavu.
Antioksidacijsko djelovanje vitamina C je njegova bitnija biološka funkcija jer ima sposobnost redukcije slobodnih radikala u manje štetne neaktivne oblike. Na taj način djeluje i u zaštiti organizma kao vrlo dobar antioksidans. Djeluje i na redukciju feri oblika željeza u fero oblik, što je važno za poticanje njegove apsorpcije u crijevima. Oksidacijski procesi slobodnih radikala su kada reagiraju s biološkim molekulama u organizmu (proteinima, nukleinskim kiselinama, staničnim lipidima) te na taj način mogu izazvati njihova oštećenja. Protiv ovakvih štetnih djelovanja reaktivnih molekula stanice se bore pomoću antioksidansa, a jedan od njih je vit C.

Čisti vitamin C je prvi put izoliran je 1928., bijela je i kristalična krutina, jako dobro topiv u vodi. Iako ga biljke i većina životinja mogu sintetizirati iz glukoze, primati i čovjek nemaju enzim gulonolakton oksidaza, bitan za završnu sintezu vit C pa ga u organizam unose hranom.

Važnost prirodnoga vitamina C

U današnje vrijeme na tržištu se nude brojni preparati, čistih vitamina, minerala ili aminokiselina. Međutim, iako su strukturno kemijski jednaki, prednost se ipak daje prirodnim vitaminima koji imaju bolju biološku aktivnost u organizmu. Biljke koje stvaraju vit C nemaju samo askorbinsku kiselinu već biljni ekstrakti osim prirodnoga vitamina C u sastavu imaju i druge korisne sastojke kao polifenole, bioflavonoide, rutin, tirozinazu, koenzime.

Svi zajedno imaju sinergijsko djelovanje s vitaminom C i imaju veće pozitivne učinke na organizam od kemijski čiste dobivene askorbinske kiseline. Činjenica je da postoje razlike i u samoj apsorpciji sintetski dobivenih vitamina i njihova iskoristivost u organizmu od onih koji se unose hranom.

Razlog tome, a moram to naglasiti još jednom, je da konzumacijom voća, povrća i općenito ne previše obrađivane hrane, po mogućnosti iz poznatog uzgoja, bez prevelikog korištenja pesticida, mi ne unosimo izolirane vitamine, već cijele kombinacije vitamina, minerala, koenzima i enzima koji omogućavaju optimalnu iskoristivost u tijelu. Samim tim veće su blagodati i djelovanje na naš organizam od takve prehrane, nego od konzumacije brze hrane s dodatkom vitaminskih i inih dodataka prehrani.

Naranča – Citrus sinensis L. porodica Rutaceae

Naranče se konzumiraju svježe, kao desert, dodatak voćnim salatama te kao sok. Konzumacija naranče ima brojne blagodati za organizam, a poznato je da djeluje ljekovito kod različitih funkcionalnih poremećaja organizma. Djeluje na smanjivanje viška želučane kiseline, potiče rad želuca i crijeva kojih istovremeno čisti, a djeluje pročišćavajuće i na cijeli organizam osobito na jetru i krv

Zimzeleno stablo naranče je pravi ukras svakoga vrta, sa svojim sjajnim listovima, mirisnim cvjetovima i plodovima. Najčešće je visoko do 5 metara iako može izrasti do 12 metara. Deblo je razgranato s bodljikavim granama. Listovi su izmjenično postavljeni na krilatim peteljkama, sadrže žlijezde koje su bogate eteričnim uljem, veliki su do 10 cm, kožasti, zimzeleni, sjajni i glatki.

Cvjetovi su bijeli i mirisni s 5 latica, a plod je okrugla mesnata i velika boba, ukusan i sočan, podijeljen u kriške, sa žućkastom ili crvenkastom korom. Stablo naranče u povoljnim uvjetima može godišnje dati do 1000 plodova, rodnost je tijekom sto godina, a može doživjeti starost do 500 godina. Prema rodnosti naranča spada u vrh rodnih voćaka. Ističu se Citrus sinensis – slatka naranča, Citrus aurantium – seviljska, kisela naranča, Citrus bergamia – bergamot, od kojega se priprema eterično ulje bergamota koje je vrlo djelotvorno u kozmetici i aromaterapiji. Sok naranče je po okusu slatkasto – kiselkast, a pH mu je 2,5 – 3.

Naranče se konzumiraju svježe, kao desert, dodatak voćnim salatama te kao sok. Konzumacija naranče ima brojne blagodati za organizam, a poznato je da djeluje ljekovito kod različitih funkcionalnih poremećaja organizma. Djeluje na smanjivanje viška želučane kiseline, potiče rad želuca i crijeva kojih istovremeno čisti, a djeluje pročišćavajuće i na cijeli organizam osobito na jetru i krv. Naranča također djeluje kao laksativ, pobuđujući rad i pražnjenje crijeva.

Još od davnina sok od naranče služio je za čišćenje organizma, kako od prisutnih otrova, tako i od prevelike količine hrane regulirajući probavu. Sok naranče sadrži vit. C, eterično ulje, gorke kiseline, tanin, kalij, hesperidin, gorki glikozin, kristalni glikozid, te jabučnu i limunsku kiselinu, zatim pektin, sluz i ostale tvari a ima samo oko 100 kalorija.

U narančama kao i u ostalim agrumima nalazi se obilje flavonoida, kojih je najviše zastupljeno u kori. Kako su flavonoidi poznati kao izvrsni antioksidanti konzumiranjem bijele kožice koja je s unutrašnje strane kore ploda, najzastupljeniji je naringin, možemo izrazito pomoći tijelu da se bori protiv najrazličitijih bolesti. Prema brojnim istraživanjima naringin i srodni citrusni flavonoidi mogu popraviti oštećenja DNK koja vode do nastanka raka.

Istraživanja na miševima su pokazala da je naringin stimulirao jetru da potroši višak masnoće i vrati pretile miševe na normalnu težinu, da je normalizirao razinu kolesterola i triglicerida te spriječio inzulinsku rezistenciju i normalizirao metabolizam glukoze krvi. Na taj način naranče pomažu i srcu i smanjuju rizik od srčanih oboljenja, povećavaju dobar kolesterol u krvi a djeluju i na smanjivanje krvnog tlaka.

Naranče kao i limun i mandarine mogu usporiti znakove starenja jer su bogate vitaminom C koji pak neutralizira štetne radikale da oštećuju stanice. Naranče su bogate i antioksidantom beta-cryptoxanthin, pigmentom koji im daje sjajnu boju, a za koji se pokazalo da pomaže i bolesnima od raka pluća.

Kora naranči je bogat izvor pektina koji se ekstrahiraju i koriste za zgušnjavanje primjerice marmelade. Iz kore se prešanjem dobiva narančino ulje koje je poznato da pomaže u održavanju drvenog namještaja te zajedno sa drugim uljima iz citrusa za uklanjanje masnih mrlja i za pranje ruku. U zadnje vrijeme sve češće se eterično ulje naranče koristi za masaže ili pripremanje kozmetičkih proizvoda.

Osim vrlo ugodnog mirisa ima povoljno djelovanja na kožu, ali i cijeli organizam. Poznato je da djeluje regenerirajuće na stanice kože, smiruje upale, a djeluje i tonizirajuće, baktericidno i fungicidno. Naročito se preporučuje za njegu masne kože, jer ugodno zateže, sužava pore, te umanjuje mogućnost nastanka akni. Kod masaža na organizam djeluje prirodno antidepresivno i umirujuće te pomaže kod nesanice, stvarajući osjećaj ugode.

Za dobivanje eteričnoga ulja najčešće se uzgaja i koristi bergamot koje se proizvodi hladnim prešanjem kore ploda. Ovo je ulje bogato sastojcima: alfa pinen, alfa bergamoten, geraniol, geraniol acetat, limonen, linalil acetat, linalool, mircen, nerol…

Dokazano je da je ulje bergamota djelotvorno sredstvo za liječenje depresije i anksioznosti, suzbija umor, poboljšava disanje i potiče krvotok. Ulje bergamota djeluje na način da uravnotežuje i jača živčani sustav, djelujući blagotvorno na centre za regulaciju raspoloženja.
Zbog iznimno ugodnoga mirisa često se upotrebljava u kozmetičkim preparatima.

Cvjetovi naranče su medonosni i svojim nektarom i mirisom privlače pčele, a narančin med okusom podsjeća na naranču. Čaj od cvjetova naranče liječi prema pučkoj medicini neurozu i nesanicu, kao i dječju uznemirenost. Listovi naranče pogotovo gorke, stari su pučki lijek, za liječenje nervoze, depresije, tjeskobe, histerije, epilepsije, nesanice kao i za snižavanje tjelesne temperature i znojenja.

Čaj od listova liječi i nervozni želudac a odstranjuje i nametnike-gliste iz crijeva. Čaj se naravno pije s dodatkom meda. Cvijet naranče se tradicionalno poveziva sa dobrom srećom i u nekim je zemljama popularan kao ukras buketima na vjenčanjima.

Iznimno je važno naglasiti da se sva ova ljekovita svojstva odnose najviše na čiste i neprskane naranče tako da svi koji u svom vrtu imaju stabla agruma imaju i povlasticu uživanja u iznimno zdravoj voćki te korištenja listova, cvjetova i kore ploda kao ljekovite dodatke svojoj prehrani.

Za čaj od listova naranče potrebna je žličica listova naranče, 2,5 dl kipuće vode i žličica meda. Usitnjene suhe listove naranče prelijte kipućom vodom. Pokriveno ostaviti 10 do 15 minuta. Čaj zasladite medom.

PADALINE
U mjesecu studenome 2022. u Solinu na području Gornje Rupotine pala je 181 litra kiše po četvornome metru.

PEDIJATRIJA – Gripa (influenca) kod djece

SOLINSKA KRONIKA 341. 15. siječnja 2023.
Piše: prim. mr. sc. Katica OBRADOVIĆ, dr. Med., spec. pedijatar

Najčešće epidemije su izazvane virusom gripe tipa A, a javljaju se svake 2 do 3 godine, a pandemije svakih 10 do 15 godina. Epidemije izazvane virusom B su rjeđe, a ponavljaju se svakih 5 do 6 godina i manjih su razmjera. Postoje tri tipa virusa gripe A, B, i C

I ove godine nam stiže gripa tijekom prosinca, siječnja i veljače pa sve tamo do ožujka. Svake godine od gripe obole milijuni ljudi svih dobnih skupina, a veliki broj su djeca.

Gripa je akutna infekcijska bolest dišnoga sustava u kojoj su uz respiratorne izraženi i opći simptomi: visoka vrućica, jaka glavobolja, bol u zglobovima i mišićima.

Gripa je akutna, lako prenosiva, po tijeku teška i kratkotrajna zarazna bolest koju uzrokuju virusi gripe.
Gripa je svakome dobro poznata bolest, jer se javlja često, obično epidemijski (u obitelji, vrtiću, školi, gradu), a povremeno i pandemijski (zahvaćeno je više zemalja i kontinenata).

Od 1510. zabilježena je i opisana 31 pandemija. Najpoznatije i za povijest značajne pandemije gripe su pariška od 1890. do 1900., španjolska od 1918. kada je od gripe umrlo 20 milijuna ljudi, do 1946. azijska gripa od 1957. i posljednja hongkonška gripa od 1968.

Najčešće epidemije su izazvane virusom gripe tipa A, a javljaju se svake 2 do 3 godine, a pandemije svakih 10 do 15 godina. Epidemije izazvane virusom B su rjeđe, a ponavljaju se svakih 5 do 6 godina i manjih su razmjera.

Postoje tri tipa virusa gripe A, B, i C. Kako je imunitet gripe tip specifičan, preboljenje bolesti uzrokovane jednim tipom ne pruža zaštitu od drugog tipa virusa, što znači da preboljenje gripe tipa A, ne daje zaštitu od gripe tipa B ili C.

Prirodni izvor infekcije gripe je čovjek

Gripa kod djece je u većini slučajeva samoizlječiva bolest s blagom ili srednje teškom kliničkom slikom. Ali može izazvati teške komplikacije i posljedice za zdravlje i daljnji razvoj djeteta. Epidemija gripa obično počinje u kasnu jesen ili ranu zimu, traje 6 do 8 tjedana.

Uzročnik gripe su virus influence A koji se javlja svake godine u zimskim mjesecima i izaziva epidemiju gripe, virus influence B uzrokuje epidemiju gripe svakih 5 do 6 godina i brojem oboljelih nikada ne dosegne epidemije koju uzrokuje virus A. Virus C uzrokuje male epidemije, ograničene na obitelj ili kolektiv, a bolest više podsjeća na običnu prehladu.

Bolest se brzo širi, kapljičnim putem i bliskim kontaktom. Najugroženija su mala djeca koja nemaju dovoljno razvijen imunosni sustav i nisu ranije bila u kontaktu s virusom.

Predškolska i školska djeca u bliskom su kontaktu s drugom djecom, te se gripa brzo širi u jaslicama, vrtićima, školama. Prosječno godišnje od gripe oboli 1 od 10 odraslih, te 1 od troje djece. Školska djeca i adolescentni su najveći izvor širenja virusa gripe, a vjerojatnost da školsko dijete oboli od gripe je 3 do 4 puta veća nego u odraslih. Iz te se skupine virus brzo širi prema starijim i mlađim dobnim skupinama.

Oko 50% školske i predškolske djece godišnje oboli od gripe. Od gripe će oboljeti i njihovi roditelji te braća i sestre. Trećina njih će potražiti medicinsku pomoć što znatno povećava broj ambulantnih posjeta i broj hospitalizacija. Širenje virusa gripe pogoduje i trajanje izlučivanja virusa gripe u sekretima gornjih i donjih dišnih putova, katkad i dulje od tjedan dana.

Kod imunološki osjetljivije djece s težim oblicima bolesti naročito donjih dišnih putova (upale pluća, bronhitisi) izlučivanje virusa može potrajati i tjednima. U zimsko doba cirkulira veći broj raznih respiratornih virusa osim virusa gripe. Tako da može doći do koinfekcije gripe s drugim virusima što otežava bolest.

Klinička slika gripe

Inkubacija gripe traje 1 do 3 dana. Bolest u nekompliciranih slučajeva traje 5 do 7 dana.

Trajanje febriliteta dulje od 7 dana kao i pojava simptoma drugih organskih sustava upućuje na komplikacije. One su češće u djece s kroničnim bolestima poput astme, prirođenih srčanih grešaka, plućne hipertenzije, kronične bubrežne bolesti, kronične bolesti jetre, kronične metaboličke bolesti uključujući i šećernu bolest, hematološke i maligne bolesti, psihomotoričke retardacije, konvulzivnih poremećaja, neuromuskularnih bolesti.

Vrućicu iznad 37,5 °C ima 95% oboljele djece, iznad 38°C ima 88% djece, iznad 39°C ima 40%, a iznad 40°C ima 15% oboljele djece. Curenje nosa je prisutno kod 75% djece, kašlje 85% djece, grlobolju ima 40% djece, glavobolju ima 30% oboljele djece, bol u mišićima ima 10% djece, proljev i povraćanje ima 8% djece, poremećaj općeg stanja (loše osjećanje, malaksalost) ima 10% oboljele djece, laringitis ima 7% , konjuktivitis 10% i akutnu upalu srednjeg uha ima 15% oboljele djece.

U male djece jedini znak gripe može biti vrućica. U dojenčadi mlađe od 6 mjeseci simptomi gripe su netipični (poremećaj svijesti, sindrom sepse, prestanak disanja, konvulzije), te je kod njih potrebno isključiti meningitis, bakterijemiju i sepsu.

Komplikacije gripe

Komplikacije su posljedica izravnoga učinka virusa – primarne komplikacije ili bakterijske superinfekcije – sekundarne komplikacije. Komplikacije su najčešće na dišnom i središnjem živčanom, sustavu.

Najčešća bakterijska komplikacija gripe kod djece je akutna upala srednjega uha, a kod veće djece sinusitis. Upala pluća se javlja kod 3% djece oboljele od gripe. Najčešći razlozi hospitalizacije su upale pluća, sumnja na sepsu, febrilne konvulzije koje se javljaju u 20% djece s gripom. Najteža komplikacija gripe je virusna upala pluća koja ima i najveću smrtnost.

Djeca otežano i ubrzano dišu, koža je plavičasta, siva, blijeda, konfuzna su, pospana, iritabilna, odbijaju piti i jesti, dehidrirani su, pojavi se osutak. To su znakovi da se radi o teškoj bolesti djeteta te ga treba odmah odvesti u bolnicu.

Treba imati na umu da djeca s teškom bolešću nemaju povišenu temperaturu katkad su i pothlađeni. Taj je simptom češći kod male djece naročito dojenčadi. Ostale teže komplikacije gripe su upala skeletnoga mišića, upala srčanoga mišića, perikarditis, encefalopatija.

Posebno teška komplikacija gripa, ali vrlo rijetka je Reyov sindrom (encefalopatija i zatajenje jetre) koji se povezuje s influencom B, varičelama, te u djece koja su uzimala andol (acetilsalicilnu kiselinu) za snižavanje vrućice.

Djeca mlađa od godine dana, te ona s kroničnim bolestima dišnoga sustava i neuromuskularnim bolestima mogu imati teške komplikacije gripe. Dijagnozu gripe treba nastojati potvrditi virološkim pretragama iz krvi naročito kod hospitalizirane djece s upalom pluća, kod djece s vrućicom.
Sprječavanje gripe je najučinkovitije cijepljenjem.

Mogu se cijepiti djeca iznad 6 mjeseci života. Djeca mlađa od šest mjeseci su najslabije zaštićena protiv gripe. Izvjesnu zaštitu od gripe toj djeci mogu pružiti samo majčina protutijela koja su prenesena preko placente za vrijeme trudnoće, bilo da je majka kao trudnica preboljela gripu ili se cijepila protiv gripe. Cijepljenje protiv gripe nije obavezno cijepljenje u našoj zemlji.

Cijepljenje se preporučuje kod djece koja imaju neku kroničnu bolest prvenstveno plućnu; astmu, obstruktivni bronhitis, a i kod drugih kroničnih bolesti od kojih djeca mogu bolovati.

Liječenje se najprije provodi simptomatski mirovanjem, pijenjem dosta tekućine, snižavanjem povišene tjelesne temperature fizikalnim mjerama i antipireticima najčešće paracetamolom i ibuprofenom.

Terapija antivirusnim lijekovima je najučinkovitija ako se započne unutar 48 sati od početka bolesti. Ona je indicirana kod one djece kod koje se očekuje komplicirani tijek bolesti, kod djece s kroničnim bolestima. Ona ublažava simptome, skraćuje trajanje bolesti i smanjuje rizik od komplikacija. Takva djeca su pod nadzorom infektologa.

Najveći broj zdrave djece gripu preboli u blažemu obliku. Visoku temperaturu imaju do sedam dana. Kašlju, šmrcaju liječe se simptomatski i ozdrave. Cjepiva protiv gripe i preboljenje gripe ne stvaraju zaštitu protiv gripe koja dolazi slijedeće godine. Zato se svake godine treba cijepiti.

PREDSTAVLJENA KNJIGA »SMILJANA RENDIĆ: ZLATNO PERO HRVATSKOGA NOVINARSTVA« AUTORICE DR. SC. SILVANE BURILOVIĆ CRNOV, PRVE KNJIGE U BIBLIOTECI »ZNAMENITI KATOLIČKI NOVINARI« – A Križ je, kažu, vaga svega svijeta

SOLINSKA KRONIKA 341. 15. siječnja 2023.
Piše: Kristina BITANGA/ smn.hr

Knjiga »Smiljana Rendić: zlatno pero hrvatskoga novinarstva« na 157 stranica, a kroz šest poglavlja donosi njezin životopis i bibliografiju, domagojsku duhovnu formaciju i hrvatsko nacionalno usmjerenje, novinarsko i književno ostvarenje, praćenje i analizu II. vatikanskog koncila, odnos prema autoritetu te osvrt na nerazumijevanje njezina rada i uloge vjernika laika

Knjiga »Smiljana Rendić: zlatno pero hrvatskoga novinarstva« autorice dr. sc. Silvane Burilović Crnov, prve knjige objavljene u novopokrenutoj biblioteci »Znameniti katolički novinari« koja je zajednički projekt Glasa Koncila i Društva hrvatskih katoličkih novinara, svečano je predstavljena 12. siječnja 2023. u Splitu.

Uz autoricu, knjigu su predstavili glavni urednik Glasa Koncila Branimir Stanić, tajnica Hrvatskog društva katoličkih novinara Marija Belošević, prof. dr. sc. don Mladen Parlov i književnica Zdenka Čorkalo.

O Smiljani Rendić (1926.-1994.), znamenitoj novinarki i književnici, istaknutoj laikinji Crkve u Hrvatskoj tijekom i nakon Drugog vatikanskog koncila koja se s pravom može svrstati među prvakinje hrvatskog katoličkog novinarstva, došli su čuti mnogi pa je Galerija ‘Vinko Draganja’ dominikanskoga samostana bila dupkom ispunjena.

Obogaćenje Crkve i društva

Glavni urednik lista »Glas Koncila«, kojega je Smiljana Rendić s nekolicinom svećenika stvorila, g. Branimir Stanić rekao je kako glavni cilj ove knjige, koja obiluje zanimljivim informacijama, nije otkriti sve o Smiljani Rendić nego približiti njen genijalan lik kojem Crkva u Hrvatskoj, Glas Koncila i katoličko novinarstvo duguju mnogo.

– U ovoj knjizi možete doživjeti Smiljanu Rendić ne samo kao važnu ličnost 20. stoljeća nego doista kao izuzetnu i snažnu ženu. Ovo nije priča o junakinji našeg doba koja je bila siromašna dok je nisu otkrili te nije postala svjetski poznata bogatašica. Ona je ostala siromašna do kraja života i u tom svom siromaštvu učinila je nevjerojatne stvari. Iz vlastite bijede obogatila je ne samo Crkvu u Hrvatskoj nego i čitavo hrvatsko društvo – naglasio je Stanić.

Nadalje podsjetio je na njezin progon i osudu koju je morala prolaziti ne samo zbog političkog članka za koji je osuđena »Izlazak iz genitiva ili drugi hrvatski preporod« već zbog toga što je bila katolička novinarka u ona teška vremena.

Pohvalio je temeljitu analizu arhivske građe te opširnost razgovora koje je sa Smiljaninim suvremenicima obavila autorica te zaključio da Smiljana Rendić svima u domovini i Crkvi može biti uzor i nadahnuće.

Prijeko potrebna knjiga o snažnoj i jakoj ženi

Tajnica Hrvatskoga društva katoličkih novinara Marija Belošević izrazila je radost što će zahvaljujući ovoj knjizi veći broj ljudi čuti za Smiljanu Rendić koja na najbolji mogući način podcrtava važnost vjernika laika, žena u Crkvi. Istaknula je kako od nje mogu učiti svi, a napose novinari, jer su njezin život i rad svjedočanstvo promicanja objektivnosti, istine, moralne odgovornosti za napisanu riječ, hrvatskog jezika, povijesti, kulture i domoljublja.

Profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu dr. sc. don Mladen Parlov rekao je kako je važno da postoje knjige kao ova koje će neke osobe i događaje izvući iz tame prošlosti i zaborava jer osobe kao što je Smiljana Rendić doista je vrijedno osvijetliti jer su dali veliki doprinos hrvatskoj kulturi, novinarstvu i Crkvi.

Kardinal Franjo Kuharić predaje jubilarno priznanje sa »zlatnim perom Glasa Koncila« najistaknutijoj hrvatskoj katoličkoj novinarki Smiljani Rendić

– Ona je bila snažna i jaka žena koja, iako nije imala zaštitu, nikada nije htjela odstupiti od svojih uvjerenja te je i u najtežim razdobljima sačuvala svoje dostojanstvo. Bila je žena erudiktinja koja je uvijek radila na svom znanju te je, iako nije imala fakultetsko obrazovanje, dobro govorila i pisala nekoliko svjetskih jezika te bez poteškoća ulazila u duboke teološke rasprave.

Bila je vatikanistica koja je, iako nikada nije napustila Jugoslaviju, duboko poznavala život unutar vatikanskih zidina kao nitko u našem narodu prije ni poslije nje. Izrazito je voljela židovski narod jer je Isus po tijelu bio Židov te je temeljito poznavala njihovu povijest, kulturu i religiju. Bila je zauzeta vjernica laikinja koja je silno voljela Katoličku crkvu i hrvatski narod – naglasio je don Mladen Parlov.

Čestitajući autorici na izvrsnoj knjizi Parlov je iznio nadu da će joj ovo biti prva u nizu knjiga.

Žrtva komunisitčkog progona

Književnica i doktorica Zdenka Čorkalo istaknula je kako je zahvaljujući ovoj knjizi, Smiljana Rendić rođena po drugi put. Posvjedočila je kako je na svojoj prvoj godini studija medicine u Rijeci upoznala Smiljanu Rendić, družila se s njom i u tim susretima nikada nije osjetila neosunčanu stranu njezine stvarnosti.

Smiljana Rendić u društvu najistaknutijih hrvatskih teologa

Približivši okupljenima povijesni kontekst njenog djetinjstva, mladosti i odrasle dobi rekla je kako je u svojim nastojanjima oko istine grubom silom zaustavljana i ponižavana do mjere koja je svakako imala namjeru promijeniti njezin katolički i nacionalni svjetonazor.

– Autorica nije imala lagan posao jer je trebalo pronaći i pročitati tisuće pisama, polemika i osvrta, trebalo je ne učiniti propust u izboru i trebalo se moći odvojiti od primjedbi kojih ima koliko i poznavatelja Smiljane Rendić dok je bila živa.

Snagom prvorazrednog interpreta autorica je ušla u Smiljanin lik i u likove koji su o njoj govorili, nije dodavala svoje mišljenje nego je sve pročitano zaoblila, u intelektualnom i emocionalnom nadahnuću povezala vjerno i logično, kao da čitajući tekstove gledamo paralelno i film o njima. Knjiga se lagano čita, što je zasluga autorice, a teško pamti, za što se pobrinula sama Smiljana koja je enciklopedijskim znanjem i toplinom prema najmanjima, najslabijima, dala na znanje tko ju je obdario svime što je imala – zaključila je Zdenka Čorkalo.

Vjernica, teologinja, novinarka

Autorica knjige dr. sc. Silvana Burilović Crnov pojasnila je kako se s mišlju i djelom Smiljane Rendić susrela prije nešto više od 11 godina te se u njoj probudio poticaj da istraži ono što je još uvijek nepoznato i otme zaboravu ono što je nepravedno u nj gurnuto.

Uredništvo Glasa Koncila 1964. Rendić, Pavlinić, Kustić, Ladika

Godine istraživanja njene bogate pisane ostavštine kojoj pripadaju nekoliko knjiga, stotine objavljenih članaka u crkvenom i svjetovnom tisku te obilna privatna korespondencija izrodile su doktorskom disertacijom »Smiljana Rendić: katolička novinarka i pratiteljica Drugog vatikanskog koncila«.

Istaknula je kako je to istraživanje bilo velika i zahtjevna zadaća, ali i privilegij te radost i dar. Ova knjiga rasterećena je znanstvenoga aparata i svjedoči o hrabroj i odlučnoj, osebujnoj i borbenoj ženi, vjernici laikinji i vatikanistici, višedesetljetnoj hrvatskoj novinarki i književnici, ali i o vremenu u kojemu je djelovala, pisala, živjela svoj vjernički i nacionalni identitet ne odričući se istine, ne bježeći od poteškoća i nepravdi na koje je nailazila.

– Zbog svega spomenutog i zbog cjelokupnog njezina doprinosa hrvatskom društvu, kulturi, jeziku, a osobito Crkvi i hrvatskom katoličkom novinarstvu nadam se da će djelo Smiljane Rendić biti vrednovano onako kako ona to zaslužuje, da će ova knjiga i njezina promocija biti poticaj tome da će se njezino djelo jednom sabrati u sveske, prevesti na strane jezike, biti tema znanstvenih skupova i simpozija, da će se organizirati Dani Smiljane Rendić, a svakako je zaslužila da nagrada hrvatskih katoličkih novinara nosi njezino ime – istaknula je autorica.

Drugo vrijeme, slični problemi

Aktualizirajući pak knjigu, odnosno čitavo životno djelo Smiljane Rendić te sagledavajući ga u današnjemu kontekstu autorica je istaknula teškoće s kojima se susretala, a koje su u konačnici formirale genijalan um Smiljane Rendić.

– Propatila je kao katolička novinarka laikinja. Nije joj bilo lako kao ženi u muškom patrijarhalnom mentalitetu, ni kao laikinji u kleričkomu svijetu. Smiljana nije završila teologiju, ali je dobro poznavala i od nje se kao takve intelektualke često tražilo suglasje više nego kritičko promišljanje. S velikom radošću pratila je Koncil i Crkvena zbivanja i željela je biti interpretatorica a ne samo kroničarka. Pratila je ne samo teološka kretanja u Crkvi, nego i filozofska, kulturološka i politička gibanja u domovini i svijetu.

Privatna zbirka pisama Smiljane Rendić Vladimiru Pavliniću

Njezini tekstovi bili su djelomično cenzurirani iz različitih razloga. Zato je Smiljana pisala pisma odgovornima u Crkvi, intelektualnoj crkvenoj i društvenoj eliti, u kojima je najizvornije iznosila svoje mišljenje. Teme u pismima bile su raznovrsne, pa čak i u samome jednome pismu obrađuje više tema: teološke, biblijske, povijesne i ekleziološke te književne rasprave.

Njezina pisma sadržavaju dragocjene uvide u svu složenu problematiku prihvaćanja ili prikrivenog odmaka od Drugoga vatikanskog koncila, ali i svega onoga što ju je mučilo te brojne biografske podatke. Preslike pisama je sačuvala, nazivala ih je feljtonima i smatrala ih je najboljim što će od nje u prozi ostati. Bez tih pisama nemoguće ju je upoznati – istaknula je autorica, osvrćući se tako i na nadahnjujući moment u oblikovanju ove knjige.

– Već u prvom dubljem susretu s mišlju i djelom Smiljane Rendić vidjela sam da kao vjernica laikinja, znanstvenica, novinarka stojim pred nečim velikim i vrijednim svakoga truda. Učila sam iz svakoga njezinoga teksta i svake crtice njezina života. Povezala nas je ista ljubav prema neprolaznim vrijednostima: ljubav prema Bogu, Crkvi, Svetom pismu, hrvatskome narodu, povijesti, kulturi i jeziku, čovjeku, učenju i pisanoj riječi.

Živjele smo u različitim vremenima, ona je imala egzistencijalnih problema jer je sudski kažnjena i prisilno umirovljena. Teško je dolazila do knjiga i informacija. Čeznula je za slobodom izražavanja i hrvatskom samostalnošću. Zaključila bih da je hrvatski katolički novinar i vjernik laik lakše biti danas, zahvaljujući svemu što je Smiljana Rendić dala hrvatskome narodu i Crkvi.

– Knjiga »Smiljana Rendić: zlatno pero hrvatskoga novinarstva« na 157 stranica, a kroz šest poglavlja donosi njezin životopis i bibliografiju, domagojsku duhovnu formaciju i hrvatsko nacionalno usmjerenje, novinarsko i književno ostvarenje, praćenje i analizu II. vatikanskog koncila, odnos prema autoritetu te osvrt na nerazumijevanje njezina rada i uloge vjernika laika.

Knjigu su recenzirali prof. dr. Danijel Labaš, prof. dr. Marko Trogrlić i prof. dr. Jerko Valković. Zahvaljujući Glasu Koncila, Hrvatskom društvu katoličkih novinara i svima koji su dali doprinos nastanku ove knjige, autorica je na poseban način na podršci zahvalila svojoj obitelji.

 

PREDSTAVLJEN 199. SVEZAK IZ BIBLIOTEKE ZNANSTVENIH DJELA SPLITSKOGA KNJIŽEVNOGA KRUGA »STUDIJE O RANOM SREDNJOVJEKOVLJU«, AUTORA ŽELJKA RAPANIĆA, A KOJE JE PRIREDIO PROF. DR. SC. IVAN BASIĆ – Eruditska kontekstualizacija

SOLINSKA KRONIKA 341. 15. siječnja 2023.
Piše: Mario MATIJEVIĆ
Fotografije: Filozofski fakultet u Splitu

Nije bilo jednostavno izabrati iz bogatoga opusa one radove koji bi na najbolji način predstavili stvaralaštvo profesora Rapanića koji je producirao ukupno oko tri stotine bibliografskih jedinica. Iz tih tri stotine izabrati one najzanimljivije nije bio nimalo zavidan zadatak. Ovo je jedna vrsta hrestomatije, zbirke najvažnijih tekstova istraživača koji je ostavio dubok trag i kojemu ćemo dug početi vraćati tek sada nakon njegove smrti

Atrij splitskoga Filozofskog fakulteta sredinom prosinca ugostio je nazočne na predstavljanju 199. sveska iz Biblioteke znanstvenih djela splitskoga Književnoga kruga pod naslovom »Studije o ranom srednjovjekovlju«, kapitalnoga djela na gotovo 700 stranica autora Željka Rapanića, a koje je priredio prof. dr. sc. Ivan Basić.

Najnoviju publikaciju priređivanje koje je odobrila obitelj pokojnoga autora i zdušno popratila samo predstavljanje, a tiskanje koje su financijski poduprli Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Grad Split i Javna ustanova u kulturi Zvonimir Solin javnosti su predstavili prof. dr. sc. Mladen Ančić s Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru, dr. sc. Danijel Džino s Odjela za povijest i arheologiju na sveučilištu Macquaire u Australiji, izv. prof. dr. sc. Ivan Josipović s Odjela za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru te priređivač prof. dr. sc. Ivan Basić. Nakon pozdrava koji je u ime Fakulteta uputio prodekan doc. dr. sc. Vedran Barbarić predstavljanje je moderirao prof. dr. sc. Josip Vrandečić.

Uvodni dio predstavljanja prof. dr. sc. Mladen Ančić započeo je govorom o životu i djelu Željka Rapanića koji je prema njegovim riječima iza sebe ostavio važan i neizbrisiv trag. Predstavljajući članke koji su vezani uz epigrafiku i reviziju povijesnoga i arheološkog rada prof. Ančić je istaknuo kako se radi o ukupno sedam članaka objavljenih u razdoblju od 35 godina.

Iskorak jednoga čovjeka

– Ono što je zajedničko ne samo tim člancima nego čitavomu Rapanićevu opusu jest erudicija, duboko poznavanje materijala o kojem se govori i u konačnici ono što je danas već rijetkost, duboko poznavanje jezika na kojima su napisani spomenici o kojima se radi. U ono vrijeme kada je bio u zenitu svoje aktivnosti, latinski jezik je bio vrsta egzotike, čovjek bi očekivao da je danas situacija nešto bolja, no danas je još gore.

Danas ljudi koji se bave tim poslom često ne znaju latinski jezik, a bez toga nema onoga što je osnovna kvaliteta njegova rada i što je dalo težinu zaključcima do kojih je dolazio. Njegovo dobro poznavanje jezika i erudicija zapanjujuća je za one okolnosti u kojima je Željko Rapanić živio i djelovao.

Danas biti erudit znači sjediti u sobi, bilo gdje od Mrduše Donje do New Yorka i jednim klikom dolaziti do stvari, informacija. U ona doba stvari se jako teško dobivalo i zapravo je zapanjujuće što je sve Željko bio u stanju predočiti i pokupiti znanje koje je zatim oblikovao u radove.

Ono što je meni uvijek ostalo u sjećanju i fascinantno jest dimenzija koje nema u ovoj knjizi, a koju moram svakako spomenuti. Njegov običaj objavljivanja tekstova u ondašnjem dnevnom tisku. To je nešto što iz današnje perspektive izgleda zaista zapanjujuće. Današnjega dnevnog tiska u biti nema, realno on ne postoji, a kamoli da će još objavljivati tekstove toga tipa kakvi su se objavljivali.

Smatram da je ovih nekoliko riječi dalo dojam o općem kontekstu djela koje je ostavio iza sebe i onoga što je sabrano u ovoj knjizi. Naravno ova knjiga radova sama po sebi ne vrijedi bez konzultacije njegovih knjiga koje je napravio i za koje su predradnje zapravo bili članci koji su ovdje sabrani.

Sjećam se tako kakvo je »otkriće« bilo, još prije nego sam ga upoznao, njegovo predromaničko doba u Dalmaciji. Fascinantan način i promjena diskursa uopće o tom predmetu, način na koji je on predstavio taj svoj materijal. Dao je ono što bismo danas rekli društveni kontekst umjetnosti ranog srednjeg vijeka. Nešto što do tada nitko zapravo nije ni pomišljao da bi trebalo raditi, barem što se tiče našega hrvatskog prostora.

Prve radnje stoga su bile upravo ovi članci u kojima se s jedne strane govori o velikim epigrafičkim spomenicima. Svijest o tome da te stvari treba staviti u širi društveni kontekst onog doba.

Njegov članak o natpisu na sarkofagu kraljice Jelene je fascinantan stoga što iskače iz matrice dotadašnjega pisanja gdje se te stvari čitaju doslovno. Tada se naime razvija čitava teorija kako je kraljica Jelena bila jako dobra jer je vodila računa o udovicama i siročadi. Željko je to zapravo obradio na posve nov način tumačeći da je riječ o formularičnome govoru toga doba i da to treba razumijevati na taj način. Skinuo je dakle onu, da to tako kažemo, auru romantičarskoga pristupa gdje se tekst čita doslovno i stavio ga u njegov stvarni kontekst.

Istu je stvar napravio i s natpisima iz Branimirova doba, a kojih je poslije došlo još više. Pitanje koje je ostalo pronalaskom ovih novih natpisa, kolega Basić je uspio riješiti svojim predgovorom. Ako uzmete čitati ove članke prije toga morate pročitati predgovor koji stoji jer on daje suvremeni kontekst onoga što je nastajalo prije 35, 40 godina jer su neki od tih tekstova sada i stariji od 40 godina. To je golem protok vremena, a golema je i produkcija koja je u međuvremenu nastala.

Bez obzira na to kada netko želi istraživati to doba, mora krenuti upravo od ovih tekstova jer su oni na neki način bili prekretnica u pristupu problemima i to je ono najvažnije i ono što u njima treba vidjeti.

Takav je slučaj sa svim radovima do ovoga posljednjeg o čuvenom teologu Gottschalku koji je bio na dvoru kneza Trpimira i koji je ostavio nekoliko rečenica o tome svom boravku, a koje su bile izazvale silnu produkciju i interpretacije. Rapanić je taj koji je te interpretacije na pravu mjeru sveo svojim člankom pokazavši još nešto što je postalo tečevina današnje matice znanstvenog istraživanja.

Ono što je ključna stvar, tekstovi, odnosno rečenice koje nas zanimaju imaju svoj kontekst, cjelovito djelo. U našoj historiografiji, znanosti, povijesti umjetnosti pa i u arheologiji zapravo se bio izgubio taj osjećaj da svaki komadić teksta koji nama treba, ima neki svoj širi kontekst i da se značenje onoga što želimo izvući ili dobiti iz nekoga teksta ne može dobiti bez poznavanja cjelovitoga konteksta.

Upravo je na ovom primjeru i pokazao da rečenice koje govore o Dalmaciji u biti imaju puno jasnije značenje kada se uzme u obzir ono što je napisano prije i nakon toga. To je nešto što je možda jedna od najvrjednijih stvari koje se mogu nabrojiti u doprinose njegove djelatnosti. Obraćanje pozornosti na širi kontekst teksta koji se proučava.

Ovo što je Rapanić postigao s tekstom o Gottschalku i što je postignuto izložbom o Karolinzima je zapravo vratilo, da tako kažem, povijesnu znanost u Hrvatskoj na tračnice stvarne znanosti. Bez toga konteksta nemoguće je razumjeti o čemu se tu radi.

Ono čime ću zaključiti je tadašnji strahoviti doprinos koji je došao, da tako kažem, čak i s ruba ukupne akademske zajednice, iz jednoga grada koji u to vrijeme nije imao duboku tradiciju humanističkih disciplina.

Štoviše tu još više začuđujuće činjenica da je jedan čovjek svojim radom uspio napraviti takav iskorak prema onome što je bila tradicija istraživanja matice na tim područjima – zaključio je prof. Ančić pozivajući one malobrojne zainteresirane da posegnu za novom Rapanićevom publikacijom.

Genijalnost kontinuiteta

Dr. sc. Danijel Džino u uvodnomu dijelu svoga izlaganja napomenuo je kako osobno nije imao priliku upoznati Željka Rapanića, ali ono o čemu je govorio je njegov velik utjecaj, upravo zbog pogleda na određene situacije, odnosno kompleksni period hrvatske povijesti. Dr. sc. Danijel Džino osvrnuo se tako na radove u novoj knjizi koji se odnose na kontinuitet između kasne antike i ranoga srednjeg vijeka na Jadranskoj obali.

– Rapanić je dao prilog proučavanju kontinuiteta u kasnoantičkom salonitanskom ageru koji dolazi iz njegova poznatoga referata iz 1976. i riječ je o jednom od vjerojatno najrevolucionarnijih radova koji su napisani u tom dobu.

Prije ovoga referata koji je objavio na engleskom i kasnije hrvatskom jeziku percepcija događanja iz početaka sedmoga stoljeća je bila vrlo jednostavna. Dolaze horde Gota, Avara i Slavena i jednostavno preplavljuju čitavo područje Dalmacije, obale itd. Samim time ta percepcija koja dolazi iz čitanja pisanih izvora utjecala je u mnogome i na arheologiju, zbog toga što su arheolozi nekoliko godina prije ovoga referata kretali od pretpostavke da je Salona uništena 614. Samim time pretpostavljalo se da tu više ničega nije bilo.

Rapanić međutim izlazi s vrlo zanimljivom idejom, idejom koju će generacije arheologa i povjesničara kasnije prihvatiti, a to je da vidimo određenu vrstu kontinuiteta u području oko Salone, od Trogira do Splita. Ta kasnoantička prošlost nije izbrisana, nego ona i dalje nastavlja živjeti kroz takozvana »mračna vremena« sedmoga i osmoga stoljeća.

Samim time on uzima neke stvari, kao primjerice kontinuitet sakralnih objekata, kao polaznu točku i dolazi do vrlo zanimljivih zaključaka koji su za ovaj dio između Trogira i Splita krucijalni jer je on prema Rapaniću zadržao kontinuitet s kasnoantičkim vremenom sve do devetoga stoljeća.

Kada sam prvi puta čitao taj rad to je bilo otkriće, jer netko misli nešto drugačije. Rapanić se naravno vratio tim svojim idejama u jednome od svojih posljednjih radova, onome iz 2016. o propasti Salone. Mi naime iz historiografije, povijesti i arheologije prošloga stoljeća imamo percepciju da je Salona izgorjela u plamenu barbara koji su dolazili sa sjevera.

Ono što radi Rapanić je vrlo precizno seciranje svih poznatih vrela da bi se došlo do zaključka da zapravo nemamo potporu za takvu ideju. Slijedeće generacije arheologa i povjesničara su to prihvatile i danas otvorenije govorimo o napuštanju Salone, o iseljavanju iz toga grada prije negoli o njegovom uništenju i njegovom kraju.

Jedan od početnih radova koji je također vrlo bitan je kontekst, a to je pregled dugog trajanja nazvan »Od grčkih kolonista do franačkih misionara«. Rapanić je naime sudjelovao u vrlo značajnom projektu izložbe »Hrvati i Karolinzi« iz 2000. Sudjelovao je u projektu generacije mlađih autora, a sam je došao iz starije generacije.

Njegov uvod i priprema terena za ideje koje će kasnije izraziti znanstvenici, dao je pregled kulturne povijesti dalmatinskog i hrvatskog prostora od kraja prapovijesti do srednjega vijeka, neprocjenjiv su doprinos.

Riječ je o jednoj od najboljih sinteza koje sam čitao na takvu tematiku, a sintetski radovi su nemogući bez ogromnoga znanja i suverenoga vladanja tim kompleksnim materijalom.

Poleogeneza je jedna od omiljenih tema Željka Rapanića. Razmišljanja o nastanku gradova na istočnom Jadranu prostor je u kojemu on uzima baklju od Mate Suića i prenosi je na rani srednji vijek u proučavanju oblikovanja, nastanka života gradova. Riječ je o nečemu čime se struka, u izuzetku Suićeve knjige koja ne ide u srednji vijek nego završava s kasnom antikom, nije bavila.

Gledajući u globalu moramo ovaj Rapanićev odnos između kasne antike i srednjega vijeka prepoznati u njegovu doprinosu formiranja koncepta »mekoga« prijelaza iz antike u srednji vijek. Prije njega to ne postoji jer je bio oštri prijelaz te se sve završava dolaskom Slavena. Počinje novo društvo i nova povijest.

Kod Rapanića vidimo drugo, on podvlači taj prijelaz, značaj udjela starije, antičke kulture u srednjemu vijeku. Prenošenja i nasljeđivanja antičkih i kasnoantičkih Dalmatinaca na one koji su ovdje živjeli u srednjemu vijeku, govorili doduše drugim jezikom, imali svoju kulturu, ali koji su polazili od istih ishodišta.

U svakom slučaju zaključno govoreći ovdje imamo kolekciju izuzetnih radova koji trebaju naravno biti sagledani u kontekstu, osobito u kontekstu njihova utjecaja na kasnije generacije, promatranja nekih temelja na kojima gradimo ono što danas razmatramo i diskutiramo – zaključno je rekao dr. sc. Danijel Džino.

U suvremenim znanstvenim okvirima

Govoreći o zadnjemu dijelu knjige izv. prof. dr. sc. Ivan Josipović istaknuo je kako se po glavnom sadržaju poglavlja mogu okarakterizirati kao dominantno povijesno-umjetničke, ako je takva uska specifikacija uopće pogodna za radove Željka Rapanića.

– Unatoč činjenici da je po svojoj diplomi prvenstveno bio povjesničar umjetnosti, budući da je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu 1956. diplomirao baš povijest umjetnosti koja se prema tadašnjem studijskom programu slušala objedinjeno sa studijem povijesti većina Rapanićevih radova nastalih tijekom njegove plodonosne 40 godišnje karijere karakterizira čvrsta prožetost više povijesnih znanosti i srodnih im pomoćnih disciplina, arheologije, povijesti, povijesti umjetnosti, epigrafike, filologije, onomastike.

Budući da su u poglavljima iz treće, epigrafičke cjeline kao i u posljednja tri poglavlja iz zadnje, šeste cjeline, već nešto kazali moji prethodnici preostaje mi ukratko predstaviti Rapanićeve tekstove u kojima je ponajprije raspravljao o datiranju važnih primjera dalmatinske predromaničke arhitekture, zatim onima u kojima se javio okvir nastanka većine srednjovjekovnih spomenika u svoj njihovoj ukupnosti, te konačno o radu u kojemu je zajedno s Dušanom Jelovinom predstavio rezultate revizijskog istraživanja iz 1972. na Gospinu Otoku u Solinu i interpretaciju tamošnjega arhitektonskoga kompleksa.

U četvrtoj cjelini nalaze se dva Rapanićeva rada napisana krajem devedesetih godina prošloga stoljeća, a oba imaju isti podnaslov »De ecclesiis datandis«, te se kako sam Rapanić naglašava trebaju tretirati kao jedna tematska cjelina, a što je u ovoj knjizi i urađeno. U prvom od njih autor obrađuje problematiku izvora za datiranje šesterolisne predromaničke crkve svete Marije u Trogiru.

U radu pak o spomenicima tzv. »Nepotpune biografije« što je sintagma koju je sam Rapanić dovitljivo smislio za skupinu predromaničkih spomenika za koje su još uvijek nepoznati svi ključni podatci autor spominje nekoliko primjera različitih djela npr. sarkofag splitskoga nadbiskupa Ivana, Višeslavova krstionica itd.

Ali ipak težište stavlja na tri primjera iz predromaničkoga razdoblja, a to su ostatci crkve nepoznatoga titulara na lokalitetu Lopuška glavica u Biskupiji kod Knina, zatim crkva Svete Marije na lokalitetu Crkvina u istom selu, te konačno crkva svete Marte u Bijaćima kod Trogira.

Kritizirajući dalekosežne zaključke koje su u pogledu tih građevina iznosili pojedini autori na temelju nepotpune, a samim time i neprikladne dokumentacije Rapanić se založio za napuštanje zastarjelih i neprovjerenih podataka i narativa, držeći da oni trebaju biti zamijenjeni rezultatima nekih budućih revizijskih arheoloških istraživanja i na njima temeljenim novim interpretacijama.

Ponajbolji Rapanićevi radovi nalaze se u idućoj, petoj cjelini, a njih karakterizira minuciozno sagledavanje društveno-povijesnih okvira u kojima su nastali spomenici hrvatske predromaničke umjetnosti.

U pitanju su tri rada nastala od početka osamdesetih do sredine devedesetih godina dvadesetog stoljeća u kojima autor raspravlja o načinu djelovanja i porijeklu klesarskih radionica, etničkoj pripadnosti graditelja i umjetnika, utjecajima na formiranje cjelokupnoga ranosrednjovjekovnoga umjetničkoga stvaralaštva, nužnoj isprepletenosti odnosa između naručitelja, planera i izvršitelja u uspješnoj realizaciji složenih graditeljskih i svih ostalih umjetničkih ostvarenja kao čina zavjetnoga poklona, te konačno o ranokršćanskoj baštini kao važnom stratumu na kojem je iznikla umjetnička baština, ali i kulturno civilizacijski okvir za razvitak srednjovjekovnoga društva koje pokazuje izrazitu naklonost, ali i rekao bih određeno strahopoštovanje prema tekovinama i sačuvanim umjetničkim dostignućima prethodnoga, prosperitetnijeg razdoblja.

Naširoko razglabajući o okolnostima i društvenim okvirima hrvatske predromanike Rapanić je u tim svojim radovima savršeno nadopunjavao spoznaje do kojih su dolazili povjesničari, arheolozi i povjesničari umjetnosti njegove i nešto mlađe generacije, a koji su svoj fokus prvenstveno stavljali na konkretnu, formalno deskriptivnu i stilsku analizu samoga umjetničkog spomenika, a manje na šire sagledavanje okolnosti i uvjeta u kojima su oni nastajali.

Iako se manje bavio arheološkim poslom u užem smislu riječi, tj. iskopavanjima, zaštitnim istraživanjima i rekognisciranjima terena iznimno je važan prvi Rapanićev članak iz šeste cjeline ove knjige inače pisan u koautorstvu s Dušanom Jelovinom, a u kojemu on iznosi rezultate revizijskih istraživanja arhitektonskoga kompleksa na Gospinu Otoku u Solinu.

U tom radu iz 1977. autori kritički sagledavaju u literaturi iznesena gledišta o tom važnom lokalitetu za hrvatsku ranosrednjovjekovnu povijest s kompletnim stanjem koje su zatekli provodeći sondažna iskopavanja na terenu, nudeći pritom svoju novu interpretaciju sakralnoga kompleksa.

U njoj su opovrgli dotad prihvaćeno Dyggveovo mišljenje o postojanju dvojnih crkava, gemina posvećenih svetom Stjepanu i svetoj Mariji, ponudivši interpretaciju prema kojoj je na Gospinu Otoku postojala tek jedna predromanička građevina desetoga stoljeća s kraljevskim mauzolejom u predvorju, a koja je najvjerojatnije bila posvećena svetom Stjepanu, dok je titular svete Marije tek u 14. stoljeću iz crkve na solinskom lokalitetu Gradina prešao na otočić na rijeci Jadro.

Bez obzira što se u novijim radovima opet aktualiziralo pitanje postojanja gemina na Otoku Rapanićevi i Jelovinini zaključci ne mogu biti olako odbačeni jer se suprotstavljena mišljenja prvenstveno oslanjaju na sekundarni izvor iz znatno mlađega vremena dok njihova stajališta proizlaze iz prvorazrednih provedenih arheoloških istraživanja, prvih i za sada jedinih nakon onih Bulićevih s kraja 19. i Dyggve-Karamanovih iz sredine prve polovine 20. stoljeća.

Zaključno gledajući knjigu kao cjelinu mogu reći da ona u potpunosti opravdava ideju njezina priređivača da na jednomu mjestu okupi najznačajnije radove zaslužnoga istraživača hrvatskog ranog srednjovjekovlja čija je blaga pojavnost u živom sjećanju svih onih koji su ga poznavali.

Posebno treba istaknuti i pohvaliti iscrpan uvodnik u ovu knjigu iz pera njezina urednika i priređivača Ivana Basića koji je akribično komentirajući svaku od ukupno 20 Rapanićevih rasprava uložio znatan trud da njegov znanstveni opus bude sagledan u okvirima suvremenih znanstvenih spoznaja čime im je, rekao bih, dao novi život, ali i sve nas upozorio na nezaobilazno mjesto Željka Rapanića u našoj medievistici.

Kada se prethodno navedenome nadoda činjenica da je u pripremi ove knjige na poticaj priređivača, koji im je ujedno bio nastavnik na izbornom kolegiju, sudjelovalo i devet studentica i studenata povijesti, nema razloga sumnjati da će brojne spoznaje, zaključci i još uvijek otvorena pitanja koja je Rapanić iznosio i postavljao, a koji su publiciranjem ove knjige ponovno aktualizirani biti ubaštinjeni u budućim naraštajima arheologa, povjesničara i povjesničara umjetnosti, koji će ih zasigurno dodatno vrednovati i reinterpretirati, a možda na njih ponuditi i suvisle odgovore koji zasad na neki način izmiču našim mogućnostima.

Najvažnije od najvažnijeg

Obraćajući se nazočnima na samomu kraju predstavljanja prigodnim se riječima obratio i priređivač hvale vrijedne publikacije prof. dr. sc. Ivan Basić.

– Neobično mi je zadovoljstvo što sam pokojnoga profesora Rapanića koji nas je napustio na sam Badnjak 2018. imao povlasticu poznavati posljednjih desetak godina, njegovoga života, a još mi je veće zadovoljstvo što večeras mogu na neki način ovim zbornikom njegovih radova, vratiti dug tomu čovjeku od kojega sam tako mnogo naučio prije nego što sam ga upoznao i za vrijeme toga poznanstva, a i sada kada više nije među nama.

Ova knjiga je imala zanimljivu povijest, nastala je kao rezultat kolaborativnoga rada na diplomskomu studiju Odsjeka za povijest ovoga fakulteta u ak. god 20/21. studenti su se spremno odazvali mome prijedlogu da se kolegij odradi na način da se u konačnici stvori jedna vrsta »čitanke« najvažnijih radova, najvažnijega istraživača toga kolegija.

Nije bilo jednostavno izabrati iz bogatoga opusa one radove koji bi na najbolji način predstavili stvaralaštvo profesora Rapanića koji je producirao ukupno oko tri stotine bibliografskih jedinica. Iz tih tri stotine izabrati one najzanimljivije nije bio nimalo zavidan zadatak.

Ovo je jedna vrsta hrestomatije, zbirke najvažnijih tekstova istraživača koji je ostavio dubok trag i kojemu ćemo dug početi vraćati tek sada nakon njegove smrti.

Književni krug u Splitu kao jedna od najvažnijih udruga humanista od sedamdesetih godina naovamo se spremno odazvao i na prijedlog da se tako sabrani radovi ukoriče u jednu knjigu, a k tome je objavljena i kao gotovo jubilarni 199. svezak najuglednije biblioteke te udruge, a to je biblioteka znanstvenih djela.

Dužnost mi je zahvaliti i recenzentima knjige, profesoru emeritusu Jakšiću i Anti Miloševiću. Uz zahvalu obitelji pokojnoga profesora Rapanića koja je blagonaklono i zdušno prihvatila tiskanje njegovih radova u svemu ovome kazao bih zaključno da se nadam da će i buduće generacije, shvatiti vrijednost tih radova – zaključio je prof. dr. sc. Ivan Basić.

Novi broj Solinske Kronike

posljednji broj solinske kronike

Pratite nas

   Facebook

   RSS

   Newsletter

Zvonimir Solin Newsletter

Najvažnije vijesti u vašem email sandučiću