Hrvatska reprezentativka Anna Ćukušić, streljačica »Dalmacijacementa« iz Solina, u srijedu 8. ožujka 2023, je postala juniorska europska prvakinja u gađanju zračnim pištoljem, na EP u Tallinu.
Čestitamo našoj Solinjanki i njenom treneru Siniši Vitezu!
Anna je u disciplini zračni pištolj 10 metara nakon kvalifikacija ostvarila treći rezultat, 564 pogotka. U meču za poredak bila je najuspješnija sa 244,0 pogodaka, te se zajedno sa Čehinjom Annom Mirejovskom plasirala u finale EP. U borbi za zlatnu medalju Anna Ćukušić je bila najuspješnija!
Druga hrvatska predstavnica Zagrepčanka Lana Špirelja je sa 555 pogodaka zauzela 28. mjesto u kvalifikacijama.
NK SOLIN: NAKON TRI UVODNA PORAZA DOŠLO JE DO RAZLAZA IZMEĐU KLUBA I TRENERA – Trener Toni Golem podnio ostavku koja je prihvaćena
– Zahvaljujem svojim suradnicima i igračima, te čelnicima kluba na lijepih 14 mjeseci na klupi Solina. Smatram da smo i u prošloj i u ovoj sezoni napravili vrlo dobre rezultate. Bilo mi je zadovoljstvo raditi sa svojim sada već bivšim igračima, želim i njima i cijelom klubu svu sreću u nastavku sezone te da se zadrže u vrhu prvoligaške ljestvice. Smatram da momčadi u ovom trenutku treba nova energija, a pred mnom su novi izazovi za koje se nadam da ću s jednakim uspjehom uspjeti realizirati
Pomalo neočekivano premda ulazak u nastavak sezone nije bio dobar, Splićanin sa zagrebačkom adresom Toni Golem nije više trener nogometnog prvoligaša Solina. U ponedjeljak navečer, 6. ožujka nakon posljednjeg poraza od Cibalije na »domaćem terenu« u Dugopolju, na sjednici Izvršnoga odbora kluba prihvaćena je njegova ostavka.
Ukupno 31 prvenstvenu utakmicu Solina u Drugoj i Prvoj NL vodio je Golem. Modri s Jadra su naime prvi dio prvenstva završili na sjajnom drugom mjestu, što je odličan rezultat s obzirom na to da su praktički cijelo vrijeme gosti, jer domaće utakmice igraju u Dugopolju zbog renoviranja igrališta pokraj Jadra. Nakon stanke u kojoj je bilo i promjena u postavi, Modri su u uvodna tri kola doživjeli isto toliko poraza, prvo ih je nadigrao BSK U Dugopolju (0:3), potom su poraženi od lidera Rudeša 2:0, a u subotu 4. ožujka na stadionu Hrvatskih vitezova i Cibalija je odnijela puni plijen pogotkom Branštetera pred kraj sudačke nadoknade (0:1)!
– Izvršni je odbor kluba prihvatio njegovu ostavku i zahvaljujemo se na njegovom dosadašnjem učinku, kako prošle tako i ove sezone. Zahvaljujemo od srca gospodinu Golemu na izvrsnoj suradnji i rezultatima tijekom ovih 14 mjeseci od njegova dolaska u klub.
Najprije je sa svojim suradnicima i igračima uspio osigurati ostanak u drugoligaškom društvu, danas prvoligaškom, što nije bio nimalo lagan izazov s obzirom na situaciju u kojoj smo bili u tom trenutku. Potom je u aktualnoj polu sezoni momčad doveo do izvrsnog drugog mjesta prvoligaške ljestvice, na čemu svakako velike zasluge imaju upravo trener Golem i njegovi suradnici.
NK Solin će javnost izvijestiti o imenu novog trenera odmah po donesenoj odluci. Treninge će do izbora novog trenera voditi dosadašnji pomoćnik Zoran Roglić, a i utakmicu u Vukovaru ako se do tada ne imenuje novi trener. Odlaskom Golema kompletan stručni stožer je također pod ostavkom, jer izborom novog trenera konsolidirati će se novi stručni stožer – rekao je predsjednik Uprave NK Solin Miroslav Delić.
– Zahvaljujem svojim suradnicima i igračima, te čelnicima kluba na lijepih 14 mjeseci na klupi Solina. Smatram da smo i u prošloj i u ovoj sezoni napravili vrlo dobre rezultate.
Bilo mi je zadovoljstvo raditi sa svojim sada već bivšim igračima, želim i njima i cijelom klubu svu sreću u nastavku sezone te da se zadrže u vrhu prvoligaške ljestvice. Smatram da momčadi u ovom trenutku treba nova energija, a pred mnom su novi izazovi za koje se nadam da ću s jednakim uspjehom uspjeti realizirati. Ovo je situacija koja nikada nije lagana ni za klub ni igrače a ni trenera, no istovremeno je sasvim normalna i uobičajena u svakom sportskom kolektivu – rekao je trener Golem koji ostavlja Solin na visokom četvrtom mjestu Prve NL.
Nakon utakmica protiv Vukovara 1991 i Dugopolja, slijedi treći ciklus od 11 kola, a raspored parova će se odrediti Bergerevim sustavom ovisno o plasmanu nakon 22. kola.
Miro PODRUG
SVEČANIM PREDSTAVLJANJEM OBILJEŽENO PETNAEST GODINA ČASOPISA ZA SOLINSKE TEME – Solinska sjedinjenost kulture i znanosti
Iako arheološko-povijesne teme u javno-društvenom, ponekad i političkom diskursu u gradu koji je ishodište nacionalne arheologije i povijesti (time i samoga identiteta) učestalo ne nailaze na razumijevanje i odobravanje, a čime se paradoksalno parafrazira Svetopisamska epizoda o prorokovanju u vlastitom kraju i Liječniku koji najprije treba izliječiti samoga sebe, one su najzastupljenije u petnaestogodišnjem tuskulumskom hodu. Od dosadašnjih 208 priloga, 96 ih pripada isključivo arheološkim temama, 60 povijesnim, 11 području povijesti umjetnosti, čak 16 lokalnoj glazbenoj povijesti, povijesti književnosti pripada 6, a zaštiti spomenika dva priloga
Petnaestogodišnji hod znanstveno-istraživačkim putevima brončanoga sjaja zastao je na trenutak predstavljanjem petnaestoga sveska časopisa za solinske teme Tusculum. Novouređena Biblioteka JUK »Zvonimir« Solin koja je osim hvalevrijednom donacijom dr. sc. Ante Rendića-Miočevića, znatnim dijelom oblikovana kroz međuinstitucionalnu razmjenu publikacija s eminentnim državnim institucijama, a koja je započela pred 15 godina upravo izlaženjem Tusculuma, ugostila je početkom ožujka predstavljače i vjernu tuskulumsku publiku.
Nominalno i normativno pripadajući godini 2022. koncem koje je i tiskan, časopis je prilagođavajući se povratku na predpandemijske manifestacijske okolnosti, a u konačnici i zbog objektivnih datosti predstavljen u ovoj kalendarskoj godini.
Najnoviji svezak na ukupno 227 stranica donosi 13 priloga koje potpisuje 15 autora. Na tragu svih dosadašnjih svezaka i ovaj Tusculum ima najviše izvornih znanstvenih radova njih 8, pregledna rada su 3, jedan je stručni i jedan in memoriam. Najnoviji svezak također slijedeći tradiciju solinskih tema ima najviše priloga posvećenih arheološkim temama.
Bogata povijest časopisa
Petnaest dosadašnjih svezaka i 16 brojeva, 10. je naime svezak izišao u dva broja, okupilo je 208 priloga na ukupno 3560 stranica, a koje potpisuje 86 različitih odnosno ukupno 233 autora. Među dosad objavljenim prilozima ukupno je 127 izvorno znanstvenih, 30 preglednih, 35 stručnih i 10 ostalih priloga.
Iako arheološko-povijesne teme u javno-društvenom, ponekad i političkom diskursu u gradu koji je ishodište nacionalne arheologije i povijesti (time i samoga identiteta) učestalo ne nailaze na razumijevanje i odobravanje, a čime se paradoksalno parafrazira Svetopisamska epizoda o prorokovanju u vlastitom kraju i Liječniku koji najprije treba izliječiti samoga sebe, one su najzastupljenije u petnaestogodišnjem tuskulumskom hodu.
Od navedenih 208 priloga, 96 ih pripada isključivo arheološkim temama, 60 povijesnim, 11 području povijesti umjetnosti, čak 16 lokalnoj glazbenoj povijesti, povijesti književnosti pripada 6 priloga, a zaštiti spomenika dva priloga.
Osim u 15 svezaka odnosno 16 brojeva tuskulumske su rasprave rezonirale i u dvama zasebnim publikacijama kojima je otpočela i Biblioteka znanstvenih djela Tusculum. Prva od njih objavljena je godine 2009. kada je prilog Arsena Duplančića »Solinska narodna nošnja na starim grafikama i crtežima« posebno opremljen i tiskan u obliku grafičke mape, druga pak izišla godine 2017. djelo je akademika Stjepana Krasića »Kandijski rat i oslobođenje Klisa od Turaka godine 1648.«
Najnoviji svezak Tusculuma u Biblioteci JUK Zvonimir Solin predstavili su Mario Matijević u ime nakladnika, izv. prof. art. Blaženko Juračić, izv. prof. dr. sc. Dino Demicheli, a u ime uredništva o počecima časopisa je govorio jedan od njegovih pokretača Marko Matijević
Iskorak u znanstveni svijet
Bogatstvo izražaja solinskih tema i raspravljanje o njima do punoga je izražaja došlo i u trima znanstvenim skupovima koji su održani u solinskomu »Zvonimiru«, a pod okriljem ovoga časopisa. »Salonitanska muza Duje Rendića-Miočevića« prvi je znanstveni skup održan 2017. kojim su potaknuti Rendićevim suvremenicima, studentima, suradnicima i mlađi naraštaji istraživača na upečatljiv način zaokružili lik i djelo jednoga od najvećih istraživača salonitanske arheološke baštine.
Ovim skupom postavljeni su temelji i određen pravac kretanja svih nadolazećih istraživanja čiji zaključci bivaju ukoričeni u tuskulumskim koricama.
Znanstveni kolokvij s pratećom izložbom »Helena Mater«, odnosno »Helena Regina i Solin godine 1898.« održani 2018. prvi su znanstveni skup i izložba posvećeni jednomu od najvažnijih nacionalnih lokaliteta, a u povodu 120 godina od otkrića sarkofaga i crkava hrvatske kraljice Jelene.
Ostajući u potpunosti na ovomu tragu protekle je godine, nakon izložbe u povodu 60. obljetnice preminuća don Lovre Katića 2021., održan i treći znanstveni skup, simpozij »Duša jedne povijesti« posvećen solinskomu velikanu, svećeniku, povjesničaru, književniku don Lovri Katiću, a rezultati kojega će vlastiti izričaj naći u zasebnomu broju jednoga od nadolazećih svezaka Tusculuma.
Kao i onaj o kraljici Jeleni i ovaj znanstveni izričaj je popratila prigodna izložba radova Vjekoslava Paraća, odnosno novih akvizicija JUK »Zvonimir« Solin.
Tuskulumski skuti poduprti kulturnim stupom JUK »Zvonimir« Solin obgrlit će i rezultate istraživanja koji će biti predstavljeni na ovogodišnjem međunarodnom znanstvenom simpoziju i izložbi koje pak u listopadu »Zvonimir« organizira u suradnji s Katoličkim bogoslovnim fakultetom u Splitu, Odsjekom za povijest Filozofskoga fakulteta u Splitu i brojnim drugim partnerskim institucijama.
Nadalje u ovomu vidu se realizira i projekt restauracije arhivske građe, pod autorstvom i na inicijativu vjernoga tuskulumskog autora Ivana Alduka, a koja se nalazi u Državnomu arhivu u Zadru, partnerskoj instituciji u projektu.
Priznanja za postignuto, prilog za buduće
Zaokružujući petnaestgodišnju tuskulumsku priču želja je nakladnika bila odati i posebna priznanja zaslužnim pojedincima u neprestanom i predanom radu na časopisu od njegovih vrlih početaka.
S ciljem odavanja priznanja uveden je naslov i posebno priznanje u vidu povelje, prikladno nazvan »Tusculumen«.
Prvim Tusculumenom je tako svečano proglašen prof. dr. sc. Dražen Maršić s Odsjeka za arheologiju Sveučilišta u Zadaru.
Maršić je kao jedan od vanjskih pokretača časopisa, najpredaniji njegov član uredništva i autor koji je u petnaest godina među tuskulumskim koricama objavio 15 izvornih znanstvenih radova s područja arheologije na ukupno 186 stranica. Upravo su Maršićevi radovi pokazali i ogroman potencijal koji časopis nosi i u svome drugome obliku onome digitalnome, apliciranome prvotno na hvalevrijednomu nacionalnomu portalu znanstvenih časopisa Hrčak. Samo na tome portalu njegovih 15 priloga pregledano je i preuzeto oko 14 500 puta, što je pak zbog umreženosti s drugim svjetskim bazama podataka multiplicirano nekoliko desetaka puta.
Pribrojivši ovome i visoku razinu citiranosti Maršićevih tuskulumskih radova među znanstvenicima jasno je da su njegovi radovi, a time i čitav časopis pozicionirali solinske teme u svjetskom znanstveno-istraživačkom polju.
Drugo priznanje i naslov »Tusculumen« u povodu 15 godina izlaženja časopisa dodijeljeni su Marku Matijeviću, a zbog petnaest godina neprekidnoga doprinosa u uređivačkomu radu časopisa.
Petnaestogodišnji tuskulumski hod kojemu su se od samoga osnivanja i pokretanja časopisa pridružili brojni autori, suradnici od akademika, domaćih i inozemnih sveučilišnih profesora do samostalnih znanstvenika, istraživača i studenata okrunio je nakladničku »Zvonimirovu« djelatnost, a kulturnomu identitetu grada čijim se temama bavi dao novi izričaj.
Globalno gledajući, a lokalno djelujući Tusculum, časopis za solinske teme odavno je tako ispunio svoju primarnu zadaću ne ostajući samo i tek na ukoričavanju napisanih znanstvenih priloga već su rasprave koje je potaknuo, razmišljanja i istraživanja koja je razvio nadahnule i urodile brojnim projektima od solinskih osnovnoškolskih preko sveučilišnih sve do gradskih »europskih«.
Demicheli je na predstavljanju istaknuo važnost tema koje objavljene po prvi puta upravo u Tusculumu
IZV. PROF. DR. SC. DINO DEMICHELI O ARHEOLOŠKIM I DRUGIM TEMAMA U ČASOPISU
Nadiđena arheološka pokretačka misao
Govoreći o arheološkim temama kako u najnovijem svesku časopisa tako i o onima koje su obilježile njegovu petnaestogodišnju povijest izv. prof. dr. sc. Dino Demicheli je naglasio višestruki značaj časopisa.
– Prvenstveno Solin kao područje zaslužuje ovako nešto, da se na jednome mjestu nađe desetak do 15 tema koje će biti znanstveno obrađene, a Solin kao bazen tema koje se mogu istraživati u suštini je neiscrpan.
Treba istaknuti kako su u časopisu teme obrađene na zaista zavidnoj razini, imamo vrhunskih članaka, među njima i onih gdje su neke teme prvi put obrađene upravo među koricama ovoga časopisa. Iako je arheologija u žarištu i iako je bila glavni pokretač svega, časopis je nadišao odavno takvu misao samo arheološkog, već je to časopis puka solinskoga koji obrađuje teme solinske svakodnevice. Štoviše, 15 godina za jedan časopis nije mala stvar.
U današnje vrijeme kada se sve više odustaje od tiskanoga medija i sve prelazi na mrežni prostor, pronaći financiranje, pronaći suradnike koje će sve ove godine kontribuirati na svoj način i odvojiti od svoga vremena, dati jedan prilog Solinu i Solinjanima, ovo je zaista veliko postignuće. Zato čestitam uredništvu i ljudima koji su prepoznali ovaj projekt i koji ga guraju i dalje – istaknuo je Demicheli, poručivši kako vidi svijetlu budućnost časopisa.
Posebnost glazbenih tema
Predstavljajući petnaesti Tusculum izv. prof. art. Blaženko Juračić integralno je sagledao sve teme s područja solinske glazbene povijesti koje su objavljene u dosadašnjih 15 svezaka i 16 brojeva.
Juračić je tako istaknuo kako je 16 radova koji obrađuju muzikološke fenomene glazbe u Solinu s naglaskom na solinskom pučkom pjevanju, pučkim napjevima te kulturno-prosvjetnoj djelatnosti u Solinu.
Dva su autora koja su zaronila u slojevitost glazbenoga svijeta te svojim istraživanjima oteli zaboravu određene fenomene, a transkripcijama glazbenih artefakata trajno su sačuvali eksponate te ih oteli zubu vremena.
Tusculum 3: Tonći Ćićerić »Sprovodni napjev solinske Bratovštine«; Mirko Jankov »Glagoljaška glazbena baština u Solinu i njegovoj okolici«;
Tusculum 4: Mirko Jankov »Večernje koje se pjevaju u Vranjicu«;
Tusculum 5: Tonći Ćićerić »Solinsko pučko pjevanje kao predmet melografskoga interesa u prvoj polovini 20. stoljeća«; Mirko Jankov »Stara solinska misa«;
Tusculum 6: Tonći Ćićerić »Solinsko glagoljaško pjevanje na magnetofonskim snimkama Stjepana Stepanova iz godine 1964.«; Mirko Jankov »Nekoliko crkvenih pučkih napjeva iz Solina«;
Tusculum 7: Mirko Jankov »Pučki sprovodni napjevi iz Klisa«;
Tusculum 9: Mirko Jankov »Iz pučkoga crkvenog repertoara pjevača župe sv. Martina biskupa u Vranjicu«;
Tusculum 10: Mirko Jankov »Pjevana štenja u bogoslužnoj praksi župne crkve svetoga Martina biskupa u Vranjicu«;
Tusculum 11: Mirko Jankov » Pučki crkveni napjevi Jobova štenja za pokojne iz Klisa, Solina, Vranjica, Mravinaca i Kučina – transkripcije i komparativna analiza«;
Tusculum 12: Mirko Jankov »Drugi život dvaju tradicijskih crkvenih napjeva Puče moj (Prijekorâ) u izvedbi Vokalista Salone iz Solina«;
Tusculum 14: Tonći Ćićerić »Kulturno-prosvjetna djelatnost solinskog ogranka Seljačke sloge u predvečerje Drugoga svjetskog rata«; Mirko Jankov »Pregled stanja pučkoga crkvenog pjevanja glagoljaških korijena u Solinu, Klisu, Vranjicu, Mravincima i Kučinama u 2020. godini«;
Najnoviji prilozi
Jedna od postava klape Sutikva pojačana članovima folklornog zbora KUD-a Salona iz sredine devedesetih godina 20. stoljeća. S lijeva na desno: Teo Kljaković Gašpić, Igor Ćićerić, Ante Parać, Nebojša Boban, Mladen Poljak, Josip Marković, Tonko Podrug, Dinko Parać, Toni Grubić, Vladimir Vetma, Nenad Galić, Andrija Podrug (voditelj)
Glazbene teme u najnovijem Tusculumu pak otvara Tonći Ćićerić u izvorno znanstvenom radu »Solinsko pučko pjevanje u kontekstu razvoja klapskoga pjevanja u Solinu od sredine 20. stoljeća do danas«.
Nakon što su u razdoblju od 1906. do 1947. godine melografi i folkloristi u nekoliko navrata pohodili Solin s namjerom da zabilježe vokalnu folklornu glazbenu praksu ovdašnjega stanovništva za potrebe vlastitih etnografskih odnosno etnomuzikoloških istraživanja, ili su pak djelovali u sklopu projekata koje su organizirale i podupirale strukovne institucije s istim znanstvenim interesima, u drugoj polovini 20. stoljeća solinsko pučko pjevanje u najvećoj mjeri počinje bivati predmetom zanimanja glazbenih stručnjaka zaokupljenih klapskim pjevanjem. I dok su njihovi prethodnici solinskoj vokalnoj folklornoj glazbi većinom pristupali iz znanstvenoga diskursa, melografi druge polovine stoljeća u solinskom pučkom pjevanju uglavnom nalaze materijale za kreaciju klapskoga repertoara, posebice nakon osnivanja Festivala dalmatinskih klapa u Omišu 1967. godine, koji je potaknuo ubrzani razvoj i uspon klapskoga pjevanja. Ovaj rad donosi pregled njihove melografske i obrađivačke djelatnosti te s njom nedjeljiva razvoja klapskoga pjevanja u Solinu od sredine sedamdesetih godina 20. stoljeća pa sve do danas.
Mirko Jankov donosi izvorni znanstveni prilog naslovljen »Iz riznice svjetovnoga repertoara Pučkih pivača Gospe od Otoka – Solin: Transkripcije i jezično-glazbena analiza osam tradicijskih napjeva(dio prvi: muški tekstovi)«.
Pučki pivači iz Solina najpoznatiji su kao nositelji i predvodnici (para)liturgijskoga pjevanja glagoljaških korijena u mjesnoj župnoj crkvi Gospe od Otoka (po kojoj i sami već desetljećima nose ime), a odnedavna i u novoizgrađenoj crkvi Svete Obitelji. Ipak, znatan dio njihova tradicijskog repertoara obuhvaća i napjeve svjetovne tematike i namjene – baštinski vokalni izričaj na koji je ovaj prilog upućen u cijelosti. S obzirom na neminovnu fluktuaciju članova zbora, osobito (trajna) odlaska starijih pjevača, njihovi recentni nasljednici, napose najnoviji pjevači, suočavaju se s neumitnim izazovima njegovanja i međugeneracijske transmisije (bliske im i drage) pjevačke tradicije. Dojmu nematerijalnosti pa i krhkosti odnosne glazbene prakse i same građe – kako crkvene tako i one svjetovne (pri čemu se i ovom prilikom utvrđuje postojanje stanovitih, nerijetko i značajnih dodirnih točaka) – također i latentne bojazni od gubitka izvedbene uvjerljivosti i devijacije pjevačke memorije pridonijela je na poseban način nedavna virusna pandemija. Upravo ona potaknula je pjevače i njihova voditelja da osam usmeno naslijeđenih
svjetovnih napjeva (s muškim tekstovima) pohrane informacijski-zvukovno – u razdoblju od 2020. do 2021. godine – s ciljem transkribiranja i pregledne glazbene analize te – posljedično – olakšana učenja/ponavljanja dotična gradiva sadašnjim i budućim članovima ovoga muškog zbora. Osim toga, polučene spoznaje moguće je uklopiti i u one koje se općenito tiču dalmatinske klapske pisme, dok same transkripcije mogu poslužiti kao kreativno-poticajna ishodišta za nove umjetničke (klapske) obrade.
DISPUTATIONES TUSCULUNAE MMXXII
Stela Gaja Valerija Prokula iz Salone (Nikola Cesarik »Cohors I Alpinorum vel cohors I milliaria Delmatarum?«)
Martin Bažoka i Ivan Šuta iz Muzeja grada Kaštela potpisuju izvorni znanstveni rad »Prapovijesni nalazi s gradine Sutikve u Solinu«.
Luka Donadini donosi pregledni rad »Religija, kult i moralnost u Saloni (I) – Poštovanje i dužnost prema božanstvima«.
Nikola Cesarik potpisuje izvroni znanstveni rad »Cohors I Alpinorum vel cohors I milliaria Delmatarum?«.
Diana Čorić u suautorstvu s Draženom Maršićem s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru donosi izvorni znanstveni rad »Salonitanska kamena urna T. Domicije Januarije«.
Krešimir Grbavac potpisuje pregledni rad »Stela alumna Merkurija iz Solina«.
Dino Demicheli s Odsjeka za arheologiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu donosi izvorni znanstveni rad »Dva epigrafska fragmenta iz obiteljske kuće u solinskom predjelu Ninčevićima«.
Ivan Alduk stručni članak naslovljava »Natuknice za studiju o srednjovjekovnom Solinu (I)«.
Ana Šimić sa Staroslavenskoga instituta u Zagrebu potpisuje izvorni znanstveni rad »Kraljica Jelena Slavna u hrvatskim povijesnim romanima«.
Blanka Matković sa Sveučilišta u Cambridgeu donosi pregledni članak »Zaboravljena povijest grada Splita i njegove okolice Križarska organizacija srednje Dalmacije kroz UDB-in dosje Zlate Radović«.
Arsen Duplančić potpisuje izvorni znanstveni rad »Dva crteža Franje Kopača u Solinu«.
Tonći Ćićerić iz Javne ustanove u kulturi Zvonimir Solin potpisuje izvorni znanstveni rad »Solinsko pučko pjevanje u kontekstu razvoja klapskoga pjevanja u Solinu od sredine 20. stoljeća do danas«.
Mirko Jankov donosi izvorni znanstveni rad »Iz riznice svjetovnoga repertoara Pučkih pivača Gospe od Otoka – Solin: Transkripcije i jezično-glazbena analiza osam tradicijskih napjeva (dio prvi: muški tekstovi)«.
Arsen Duplančić i Marko Matijević zaključuju 15 tuskulumske rasprave tekstom »U spomen na Milana Ivaniševića (8. svibnja 1937. – 30. prosinca 2021.)«.
MARKO MATIJEVIĆ U IME UREDNIŠTVA NA SVEČANOMU PREDSTAVLJANJU O POKRETANJU I POČETKU ČASOPISA ZA SOLINSKE TEME
Prisjećanje početaka
Prvim Tusculumom godine 2008. započelo je novo razdoblje u kulturnomu životu grada na Jadru
Ideja o časopisu, čiji, eto, petnaesti broj obilježavamo kao »malu« obljetnicu rodila se nakon tiskanja knjige »Solinska svakodnevica u osvit novoga doba«, koja je napisana u suradnji s prof. Mladenom Domazetom nakon višegodišnjega istraživanja.
U knjizi smo »pokrili« gotovo sva područja života u Solinu, a priča nas je, iz »osvita novoga doba«, nerijetko odvodila u dublju prošlost. Teme tamo obrađene samo su »zagrebale« površnu i tražile su dublju i širu obradu, drugi format. A za to nam nije bila dostatna ni Solinska kronika, naš mjesečnik koji trideset godina radi ono što mu naziv kaže, na marginama koje je »Svakodnevica« i nastala. Jer novine su ipak novine, ograničene prostorom, traju kratko i nisu sasvim prikladne za članke uže specijalizacije.
Pa se rodila ideja o pokretanju časopisa koji bi, uza svu potrebitu znanstvenu aparaturu, obrađivao solinske teme. Ideju je brzo prihvatio Špiro Žižić, tadašnji ravnatelj Doma Zvonimir, čovjek koji je godinama stajao iza (ili ispred!) svih važnijih kulturnih zbivanja u našemu gradu.
Za pomoć smo se obratili Milanu Ivaniševiću, čovjeku kojega ocrtavaju riječi: široko znanje, stručnost, točnost i minucioznost. A nemjerljivu potporu nam je pružio Ante Ljubičić, tajnik Grada Solina, čovjek koji – bit ću neskroman – ima dar prepoznavanja dobrih projekata.
Novčanu potporu osigurao je Grad, kojemu su tada na čelu bili gradonačelnik Blaženko Boban i predsjednik Gradskoga vijeća dr. Kajo Bućan.
Počeli smo okupljati znanstvenike i stručnjake kojima je blisko područje našega interesa te smo, uz silan vjetar u leđa akademika Nenada Cambija i prof. Dražena Maršića, godine 2008. konačno stvorili prvi broj časopisa kojemu je naziv podario Milan Ivanišević po uzoru na Ciceronov i Bulićev Tusculum. I time smo započeli naše tusculumske razgovore o Solinu, Vranjicu, Mravincima, Kučinama, ali i o nešto širem prostoru koji utječe na Solin i na koji utječe Solin.
A stranice časopisa otvorili smo arheolozima (Solina ne bi bilo bez arheologije, a arheologija bi bila siromašnija bez Solina), povjesničarima, povjesničarima umjetnosti, arhitektima, ekolozima, riječju svima koji imaju nešto reći o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti toga našeg prostora.
Nismo pisali samo za akademsku zajednicu, željeli smo – govorili smo te prve godine, a aktualno je i danas – prenijeti u svijest svih sugrađana, a posebno onih koji su pozvani odlučivati, kako je ovaj pedalj zemlje između mora, Kozjaka i Mosora, što nam ga je Bog dao, ugodan za življenje sada, a bit će i u budućnosti ako mi to budemo htjeli i ako se okanimo njegova uništavanja građenjem bez reda, rušenjem davno oblikovanih građevnih i prostornih vrijednosti i trovanjem zemlje, mora i Rike.
Posebno raduje to što nam se pridružuje sve više mladih znanstvenika i stručnjaka i ravnopravno sa starijim i iskusnijim kolegama sudjeluje u »tusculumskim razgovorima«.
A to je jamstvo da ćemo Tusculum ostaviti u dobrim rukama, boljima nego što su naše.
Tusculum: to su svi autori tekstova, crteža, fotografija, svi članovi uredništva koji zajedno s recenzentima usmjeravaju naš časopis koji je – opet će me ponos odvesti u neskromnost – odavno prerastao granice našega grada i države. Tusculum: to ste i vi, dragi moji Solinjani i solinski prijatelji, vi zbog kojih se Tusculum i rodio.
Mario Matijević i Tonći Ćićerić u društvu dr. sc. Petre Vugrinec, voditeljice stručne službe Galerije Klovićevi dvori i ravnatelja Galerije Antonia Picukarića
Početkom mjeseca ožujka ravnatelj Javne ustanove u kulturi »Zvonimir« Solin i Mario Matijević na poziv dugogodišnje »Zvonimirove« suradnice dr. sc. Petre Vugrinec, voditeljice stručne službe Galerije Klovićevi dvori posjetili su ovu najveću i najpoznatiju nacionalnu galeriju.
Ciljevi posjeta bili su dogovori o nastavku suradnje dviju institucija na galerijsko-izložbenom, znanstveno-istraživačkom i nakladničkom polju.
Tom prilikom su ravnatelj Galerije Klovićevi dvori Antonio Picukarić i ravnatelj JUK »Zvonimir« Solin potpisali ugovor o međusobnoj suradnji odnosno donaciji publikacija Galerije Klovićevi dvori Zvonimirovoj Biblioteci.
Imajući u vidu dosadašnju izuzetno uspješnu suradnju ravnatelj Picukarić je izrazio veliko zadovoljstvo i nadu u uspješnost budućih projekata, a koji će pak u solinskomu slučaju biti od kardinalnoga značaja.
Vrijedna izdanja Klovićevih dvora među publikacijama drugih partnerskih institucija kao i privatnih donatora »Zvonimirovoj« će Biblioteci i svim njenim participantima zasigurno dati dodatni zamah u proučavanju i istraživanju solinskih tema.
RAZGOVOR S DIJANOM GRUBIŠIĆ ĆIKOVIĆ HARFISTICOM SOLINSKOGA PORIJEKLA – Solinska »žica« za glazbu
Moje formalno glazbeno obrazovanje kreće u dobi od sedam godina kada sam upisala Osnovnu glazbenu školu u Rijeci, a moj prvi izbor bio je klavir. U harfu sam se zaljubila nekoliko godina kasnije, međutim kako u Rijeci nije bilo profesora za taj »instrument s 47 žica« kao srednjoškolka sam počela pohađati satove u Ljubljani
U Splitu je početkom ožujka, zbog angažmana u Gotovčevoj operi Mila Gojsalića, boravila poznata harfistica Diana Grubišić Ćiković porijeklom Solinjanka. Tijekom boravka u Splitu posjetila je i Solin koji je kako kaže, svakim posjetom sve više privlači jer je kako ističe od svojih korijena nemoguće pobjeći.
Diana Grubišić Ćiković: – Nisam osoba od velikih planiranja i nemam čvrsto zacrtane planove, ali nastup u Solinu je nešto što bih žarko željela ponoviti
– Moja obitelj s očeve strane je porijeklom iz Solina. Dida Jerko je davnih dana svirao klarinet u solinskoj Glazbi, međutim moj otac Željko se rodio u Splitu gdje je i živio do upisa na Pomorski fakultet kada je grad pod Marjanom zamijenio Rijekom. Mama Nedjeljka je rodom iz Baške na otoku Krku, a upoznali su se tijekom zajedničkoga rada na nekadašnjoj »Jugoliniji« te ostali živjeti u Rijeci gdje smo se rodile moja sestra Tea i ja, ali uvijek smo rado dolazile u posjet babi Vinki te stricu i strini na Spinut u Splitu – rekla nam je Diana Grubišić Ćiković dodajući kako su se osim dida Jerka i drugi iz njezine obitelji amaterski bavili glazbom.
– Posebno moram izdvojiti maminoga djeda koji je bio poznat po izradi sopile, drvenoga tradicijskog instrumenta sličnoga oboi – istaknula je naša sugovornica dodajući kako se i sama od najranije dobi ‘vrtjela’ oko klavira kojega su imali u kući, a slušala je i stariju sestru Teu koja je pohađala violinu.
Zahtjevno obrazovanje
– Moje formalno glazbeno obrazovanje kreće u dobi od sedam godina kada sam upisala Osnovnu glazbenu školu u Rijeci, a moj prvi izbor bio je klavir. U harfu sam se zaljubila nekoliko godina kasnije, međutim kako u Rijeci nije bilo profesora za taj »instrument s 47 žica« kao srednjoškolka sam počela pohađati satove u Ljubljani.
Bilo je to izuzetno teško razdoblje jer sam paralelno išla u Gimnaziju i u srednju Glazbenu školu te dvaput tjedno odlazila u Ljubljanu. Nakon mature sam upisala studij klavira u Zagrebu na kojem sam i diplomirala u dobi od 22 godine, da bih nakon toga upisala studij harfe te s 28 godina stekla i tu diplomu – prisjetila se naša sugovornica dodajući kako je bilo teško, ali da su je želja i ljubav prema glazbi neprestano gurali naprijed.
Uslijedio je stalni angažman u orkestru Opere Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci kojega je napustila prije 13 godina kada je postala redovita profesorica na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu.
– Pune 22 godine sam radila paralelno u riječkom kazalištu i na Akademiji u Zagrebu gdje sam bila angažirana honorarno. U konačnici sam prešla za stalno na Akademiju, a u kazalištu gostujem povremeno. Sada živim na relaciji Zagreb – Rijeka, ali nekako uspijevam sve uskladiti. U Zagrebu sam ostvarila i puno glazbenih suradnji, a posebno bih izdvojila nastupe s flautisticom Tamarom Coha Mandić.
Sve kreće iz i ostaje u obitelji
Osim s kolegama naša sugovornica nastupa i sa sestrom Teom Grubišić Mihalić, poznatom violinisticom, te s kćerkama Veronikom i Martom koje su krenule majčinim stopama.
– Veronika je diplomirala harfu na Glazbenoj akademiji u Zagrebu i trenutno je na poslijediplomskom studiju u Milanu, a Marta je još na Akademiji. Obje su se odlučile za harfu iako sam ih od toga odvraćala jer smatram da to nije nimalo lagan poziv, ali sada me veseli što imamo prilike zajedno nastupati. Jedino moj suprug nije aktivan u glazbi. On je inženjer elektrotehnike, ali je strastveni ljubitelj klasične glazbe i istinska umjetnička duša tako da u njemu imamo punu podršku – ističe naša sugovornica.
Prvi zajednički nastupi s kćerkama dogodili su se u ansamblu harfi »Tisuću žica« kojega je naša sugovornica pokrenula 2008. u suradnji s kolegicom Marijom Mlinar. Ansambl je djelovao punih deset godina, okupljao je studente Muzičke akademije i harfiste iz čitave Hrvatske te je redovito priređivao humanitarne koncerte u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog. Diana je djelovala kao »koncertni majstor« i glazbeni voditelj te je pisala aranžmane za ansambl. Zadnji nastup ostvarili su u Velikoj dvorani Lisinskoga koja je bila dupkom puna.
– Upravo nas je tijekom tih koncerata s ansamblom zapazila sopranistica Lidija Horvat Dunjko koja nas je nagovorila na prvi službeni nastup pod imenom Trio Ćiković. Bilo je to na ljetnoj manifestaciji »Lubeničke večeri« u Cresu 2018. To je pokrenulo niz nastupa Tria, ali i dua Ćiković u kojem sviram s Veronikom. Posebna mi je želja upriličiti jedan koncert s kćerkama u Solinu koje kao i ja uvijek vole tu doći – rekla nam je jedna od najboljih umjetnica svoga područja koja održava koncerte diljem svijeta.
– I danas se sjećam svoga nastupa sa sestrom Teom u crkvi Gospe od Otoka u Solinu 2002. Svaki nastup je na svoj način poseban i ima neku svoju priču, a ovaj je za nas dvije bio protkan iznimnim emocijama i moram priznati da sam imala posebnu tremu jer sam prvi put nastupala pred članovima obitelji od kojih sam neke tek tada upoznala.
Moram naglasiti da je za taj nastup, ali i za naše obnavljanje veze sa Solinom u prvom redu zaslužna naša rođakinja Linda Grgić koja je svoju ljubav prema Solinu prenijela i na nas. Inače nisam osoba od velikih planiranja i nemam čvrsto zacrtane planove, ali nastup u Solinu je nešto što bih žarko željela ponoviti – poručila je naša sugovornica.
UČENICI I DJELATNICI OŠ DON LOVRE KATIĆA OBILJEŽILI 69. OBLJETNICU NAJSTARIJE SOLINSKE OSMOLJETKE – Solinska škola napredovanja
– Tijekom protekle tri godine velik broj naših djelatnika napredovao je u svojim zvanjima pa bih iskoristila ovu priliku da im i javno uputim čestitku na neprestanom profesionalnom razvoju i potvrdi izvrsnosti u stručno-pedagoškom radu – rekla je ravnateljica Anđelka Slavić
Učenici i djelatnici OŠ don Lovre Katića obilježavanje dana škole 18. veljače, započeli su polaganjem cvijeća i molitvom pred grobom velikoga hrvatskog svećenika, povjesničara i književnika po kojem je ova najstarija solinska osmoljetka dobila ime.
Prilikom liturgijskoga spomen čina na grobu don Lovre Katića učenici osmoga razreda predvođeni učiteljicom hrvatskoga jezika Anom Bašić izveli su prigodni recital o solinskom velikanu
Molitvu na starom solinskom groblju predvodio je đakon don Igor Goleš, a učenici osmoga razreda predvođeni učiteljicom hrvatskoga jezika Anom Bašić izveli su prigodni recital o don Lovri Katiću.
Proslava 69. rođendana osmoljetke, koja trenutačno broji 643 učenika, nastavljena je u školskomu predvorju svečanim programom ispunjenim učeničkim nastupima.
Program je otvorio školski zbor pod ravnanjem Slavice Dadić, prof., a dobrodošlicu okupljenima uputila je ravnateljica škole Anđelka Slavić koja je ponajprije izrazila zadovoljstvo što se nakon ukidanja epidemioloških mjera dan škole ponovno obilježava na tradicionalan način.
– Tijekom protekle tri godine velik broj naših djelatnika napredovao je u svojim zvanjima pa bih iskoristila ovu priliku da im i javno uputim čestitku na neprestanom profesionalnom razvoju i potvrdi izvrsnosti u stručno-pedagoškom radu – rekla je ravnateljica Slavić.
Među djelatnicima koji su u proteklomu razdoblju stekli zvanje učitelja savjetnika su Neva Strizrep učiteljica hrvatskoga jezika, Filip Modrić učitelj povijesti, Ksenija Gabričević i Anela Prkić učiteljice matematike, Vanja Fazinić učiteljica engleskoga jezika te Maja Mamut i Fani Vidović učiteljice razredne nastave, dok je Zvjezdana Atlaga stekla status pedagoginje savjetnice.
Zahvaljujući izmjeni pravilnika Ministarstvo znanosti i obrazovanja omogućilo je napredovanje i ravnateljima škola te je ravnateljica Anđelka Slavić protekle školske godine promovirana u zvanje ravnatelja savjetnika.
Svečani program u školskomu predvorju bio je ispunjen učeničkim nastupima
Uz njih čestitke su zasluženo upućene i učiteljicama koje su po prvi puta napredovale u zvanje mentora. Riječ je o učiteljicama razredne nastave Atanasiji Bilić, Anđeli Vujević, Jeleni Orošnjak i Ivani Sedlar te učiteljici hrvatskoga jezika Ani Bašić.
Okupljenima se u ime promoviranih učiteljica obratila Ivana Sedlar.
– Napredovati u struci velika je čast, ali i ogromna odgovornost. Novo vrijeme nosi nove izazove. Zakone i odluke nam plasiraju ljudi koji nemaju puno dodira sa živom nastavom, ali mi se ne damo.
Hrabro prihvaćamo svaki novi izazov, hvatamo se u koštac sa svima i ne želimo da nam papirologija i formalnosti ugase vatru koja u nama gori dok stojimo pred malim učenicima i prenosimo im nova znanja. Spremno kročimo novim stazama modernoga školstva prihvaćajući sve izazove koji nam se nađu na putu – rekla je učiteljica Sedlar upućujući zahvalu svima koji su im na putu napredovanja u struci pružali bezrezervnu podršku i pomoć.
Bila je ovo prilika da se uputi zahvala i učiteljima koji su u proteklom razdoblju otišli u zasluženu mirovinu, učiteljicama razredne nastave Anki Žižić i Željani Lažeti te učitelju TZK-a Nenadu Valerijevu.
Prigodne čestitke svim učenicima i djelatnicima škole uputio je gradonačelnik Dalibor Ninčević i sam bivši učenik ove osmoljetke.
– Škola nije samo prostor u kojemu se odvija nastavni proces nego i mjesto odrastanja u kojemu važnu ulogu imaju učitelji čiji rad nije uvijek prikladno vrjednovan. Iskoristio bih stoga ovu priliku da im još jednom uputim veliko hvala što svaki dan iznova nesebično daju sebe kako bi doprinijeli odgoju i obrazovanju naše djece – poručio je gradonačelnik dodajući kako Grad nije osnivač osnovnih škola, ali se trudi i tako će nastojati i dalje, osigurati sredstva kako bi se stvorili što bolji uvjeti za njihov rad.
Tijekom protekle tri godine velik broj djelatnika je napredovao u svojim zvanjima
U ORGANIZACIJI STOŽERA CIVILNE ZAŠTITE GRADA SOLINA U MAJDANU ODRŽANA TERENSKA POKAZNA VJEŽBA »MAJDAN 2023.« – Test temeljnih operativnih snaga
Solin se najčešće spominje u kontekstu požara i do sada smo imali dva velika, 2010. i 2017., ali možda se ipak najveća prijetnja krije u činjenici da na relativno malom geografskom području imamo puno kritične infrastrukture i bazne teške industrije, tvornicu cementa, tvornicu plastike, Sjevernu teretnu luku te prostor bivšega Salonita, a uz sve to ne smijemo zaboraviti ni na klimatske promjene – rekao je dogradonačelnik i načelnik Stožera civilne zaštite Grada Solina Ivica Rakušić
Dogradonačelnik i načelnik Stožera civilne zaštite Grada Solina Ivica Rakušić
U organizaciji Stožera civilne zaštite Grada Solina 1. ožujka na prostoru »Cemexove« tvornice »10. kolovoz« u Majdanu održana je terenska pokazna vježba »Majdan 2023.« kojom je obilježen Međunarodni dan civilne zaštite i Dan civilne zaštite u RH.
U vježbi su sudjelovali predstavnici dobrovoljnih vatrogasnih društava Solin i Vranjic, vatrogasci tvrtke Ina d. d., Gradsko društvo Crvenoga križa Solin, djelatnici ispostave Hitne medicinske pomoći i Policijske postaje Solin, Stožer CZ Solin, Područni ured CZ Split, HGSS Stanica Split i predstavnik tvrtke »Cemex«, a vježbu su s posebnom pozornošću promatrali učenici 7. razreda OŠ kraljice Jelene.
– Ovom smo sveobuhvatnom vježbom po prvi puta istovremeno na terenu testirali sve temeljne operativne snage sustava civilne zaštite Grada Solina.
Bio je ovo pomalo apokaliptični scenarij u sklopu kojega je u krugu tvornice cementa došlo do požara i eksplozije te urušavanja infrastrukture.
Pritom je jedan radnik zapeo na tornju tvornice odakle ga je spašavao HGSS dok su vatrogasci izvlačili osobu koja je zapela u automobilu. Obojicu ozlijeđenih zbrinula je Hitna pomoć.
Istovremeno se radilo i na saniranju potencijalne opasnosti od odlijevanja štetnih tvari u prirodu. Vježba je bila realna i na temelju nje ćemo napraviti analizu te utvrditi koje bi stvari eventualno trebalo unaprijediti – rekao je solinski dogradonačelnik Ivica Rakušić ujedno načelnik Stožera civilne zaštite Grada Solina.
Rakušić je ovom prilikom ukazao i na opasnosti koje potencijalno prijete našem gradu.
Prvi dio vježbe sastojao se od spašavanja radnika koji je zapeo na tvorničkomu tornju
– Solin se najčešće spominje u kontekstu požara i do sada smo imali dva velika, 2010. i 2017., ali možda se ipak najveća prijetnja krije u činjenici da na relativno malom geografskom području imamo puno kritične infrastrukture i bazne teške industrije, tvornicu cementa, tvornicu plastike, Sjevernu teretnu luku te prostor bivšega Salonita, a uz sve to ne smijemo zaboraviti ni na klimatske promjene – rekao je Rakušić dodajući kako je ovom koordiniranom akcijom pokazana spremnost operativnih snaga sustava civilne zaštite Grada Solina u situacijama koje prijete ugrozama pučanstva i materijalnih dobara.
U osmišljavanju vježbe »Majdan 2023.« aktivno je sudjelovao Ante Jukić iz splitskoga HGSS-a koji je istaknuo dobru suradnju i usklađenost svih operativnih snaga sustava civilne zaštite uključenih u Plan djelovanja.
Josip Grgić, zamjenik zapovjednika DVD-a Solin te vršitelj dužnosti zapovjednika Vatrogasne zajednice Grada Solina istaknuo je kako je vježba između ostaloga imala za cilj osnažiti mlađe snage koje imaju manje iskustva na terenu kako bi bile spremnije za stvarne situacije.
Po završetku terenskih aktivnosti održan je radni sastanak predstavnika svih operativnih snaga na kojem je zaključeno kako je vježba uspješno odrađena, a detektirano je i nekoliko nedostataka u postupanju na kojima će se dodatno poraditi.
SOLINSKI GRADSKI VJEĆNICI SMJENILI DOSADAŠNJEGA PREDSJEDNIKA GRADSKOGA VIJEĆA I IZABRALI NOVOGA – Preuzimanje odgovornosti
Svjedočili smo popriličnim nesnalaženjima, posebno na početku mandata ovoga saziva GV-a, zbog kojih je Grad na određeni način patio, odnosno dolazilo je do zastoja u njegovom funkcioniranju. Bilo je naravno i dobrih stvari te se u svakomu slučaju zahvaljujem dosadašnjem predsjedniku na suradnji. Vjerujem da će s novim predsjednikom, a temeljem njegova dosadašnjega iskustva i rada, Grad i Gradsko vijeće dobiti novu snagu i zamah – poručio je gradonačelnik
Jedanaestero solinskih gradskih vijećnika od ukupno njih 19 na sjednici Gradskoga vijeća 8. ožujka izglasalo je nepovjerenje dosadašnjemu predsjedniku Ivanu Andabaku mag. povijesti i etnologije iz Nezavisne liste mladih (NLM) dok je jednakim omjerom glasova iz redova Hrvatske demokratske zajednice izabran novi predsjednik Gradskoga vijeća grada Solina prof. dr. sc. Zdravko Perko.
Ivana Andabaka je u trenutku konstituiranja sadašnjega saziva Gradskoga vijeća podržavala većina sastavljena od šest vijećnika s liste NLM-a, dva iz stranke »Bolji Solin«, te po jedan iz Mosta, Socijaldemokratske partije (SDP) i Domovinskog pokreta koji je u međuvremenu postao nezavisni. Sudeći prema brojnim tvrdnjama na sjednici ova neformalna koalicija u međuvremenu je prestala funkcionirati što je, prema riječima predsjednika kluba vijećnika HDZ-a Gorana Miličevića, dovelo do niza problema u radu ovoga gradskog tijela, ali i funkcioniranja Grada koji je primjerice prošlu 2022. započeo bez izglasanoga proračuna te bez ravnatelja Javne ustanove u kulturi »Zvonimir« Solin.
– Naša stranka HDZ, je na prošlim lokalnim izborima osvojila najveći broj mandata, ukupno osam. To se često zaboravlja, a upravo iz toga je proizašao zahtjev da imamo svoga predsjednika Gradskog vijeća na kojega smo uistinu ponosni – rekao je Miličević.
– Osim toga morali smo na neki način razriješiti pat-poziciju u kojoj se našlo ovo gradsko tijelo, a sve zbog razilaženja unutar neformalne koalicije koja je podržavala dosadašnjega predsjednika Andabaka. Njihov sukob traje punih godinu dana i mislim da smo im dali dovoljno vremena da se dogovore i da razriješe taj »gordijski čvor«. Smatrali smo da kao stranka koja ima najviše gradskih vijećnika moramo preuzeti inicijativu i osigurati normalan rad Gradskoga vijeća – objasnio je Miličević.
Glasovanje po vlastitom nahođenju
U smjeni dosadašnjega predsjednika i imenovanju novoga vijećnicima HDZ-a pridružili su se vijećnici stranke »Bolji Solin«, Davor Mikas i Josip Brčić, te vijećnik SDP-a Mario Jaman.
Obrazlažući svoju odluku predsjednik stranke »Bolji Solin« Davor Mikas iskazao je nezadovoljstvo funkcioniranjem NLM-a koje je prema njegovim riječima daleko od profesionalne razine.
– Istina je da smo bili u neformalnoj koaliciji s NLM-om i ostalim strankama koje su podržale njihovoga kandidata za predsjednika, međutim u razdoblju koje je uslijedilo dogodilo se jedno, slobodno mogu reći, glavinjanje. Odgovorno tvrdim da se nismo prodali nikome ni za što. »Bolji Solin« će se i dalje zalagati za ciljeve koje smo zagovarali u kampanji, odnosno ostat će na istom pravcu djelovanja – rekao je Mikas.
Isti razlozi ponukali su i vijećnika SDP-a Marija Jamana da se u glasovanju pridruži vijećnicima HDZ-a.
– Potvrdio bih izjave Davora Mikasa o razilaženju u stavovima s NLM-om. SDP je odlučio ići svojim smjerom i tako ćemo funkcionirati do sljedećih izbora. Nismo i ne želimo biti privrženi niti jednoj opciji, glasovat ćemo po svom nahođenju i podržati odluke koje smatramo dobrima za naš grad – poručio je Jaman.
Dosadašnji predsjednik Gradskoga vijeća Ivan Andabak ovom je prigodom i sam potvrdio raspad nekadašnje neformalne koalicije.
Zdravko Perko (HDZ): – Mislim da je došlo vrijeme da HDZ kao stranka koja je na prošlim izborima osvojila najveći broj vijećnika preuzme ovu odgovornost
– Preko nekih stvari nismo mogli prijeći i tu je komunikacija na neki način pala te od kolega iz »Boljeg Solina« i SDP-a nismo dobivali nikakve prijedloge – rekao je Andabak dodajući kako će NLM i dalje djelovati kroz vijećnička pitanja i inicijative.
Nova prilika za Solin
Zahvalu starom predsjedniku na suradnji te čestitke novome uputio je gradonačelnik Dalibor Ninčević ističući kako će bez obzira na poziciju i opoziciju prihvatiti svaki prijedlog koji je u interesu grada i njegovih stanovnika.
– Svjedočili smo popriličnim nesnalaženjima, posebno na početku mandata ovoga saziva GV-a, zbog kojih je Grad na određeni način patio, odnosno dolazilo je do zastoja u njegovom funkcioniranju. Bilo je naravno i dobrih stvari te se u svakomu slučaju zahvaljujem dosadašnjem predsjedniku na suradnji. Vjerujem da će s novim predsjednikom, a temeljem njegova dosadašnjega iskustva i rada, Grad i Gradsko vijeće dobiti novu snagu i zamah – poručio je gradonačelnik.
Novi predsjednik Gradskoga vijeća Solina prof. dr. sc. Zdravko Perko u svom je obraćanju javnosti najavio kako će napraviti sve što je u njegovoj moći da Grad, odnosno Gradsko vijeće funkcionira što je bolje moguće.
– Mislim da je došlo vrijeme da HDZ kao stranka koja je na prošlim izborima osvojila najveći broj vijećnika preuzme ovu odgovornost. Od svoga prethodnika kao i od svih ostalih vijećnika koji su sada u oporbi očekujem da podrže moje dobre namjere – poručio je prof. dr. sc. Zdravko Perko.
VIJEČNIĆKA PITANJA I INICIJATIVE – Nadvožnjak tek nakon prosvjeda
Gradonačelnik Dalibor Ninčević izvijestio je vijećnike o sadržaju dopisa pristigloga iz Hrvatskih cesta u kojemu se navodi kako je odabrani izvođač radova odustao od realizacije ovoga projekta. – Ostaje gorak osjećaj da nas Hrvatske ceste pune dvije godine zavlače jer se sada čitavi postupak vraća na početak. Mislim da naš grad, a posebno stanovnici spomenutih mjesnih odbora to nisu zaslužili – rekao je gradonačelnik
Među brojnim pitanjima i inicijativama koje su solinski gradski vijećnici iznijeli tijekom aktualnoga sata bilo je i pitanje vezano uz izgradnju odvojka pored TC-a »Salona Mall« za naselja Priko vode, Mravince i Kučine.
Saga oko planiranoga cestovnoga odvojka za naselja Priko vode, Mravince i Kučine nema kraja
Odgovarajući na ovo pitanje gradonačelnik Dalibor Ninčević izvijestio je vijećnike o sadržaju dopisa pristiglog iz Hrvatskih cesta u kojemu se navodi kako je odabrani izvođač radova odustao od realizacije ovoga projekta.
– Ostaje jedan gorak osjećaj da nas Hrvatske ceste pune dvije godine zavlače jer se sada cijeli postupak vraća na početak. Mislim da naš grad, a posebno stanovnici spomenutih mjesnih odbora to nisu zaslužili – rekao je gradonačelnik.
Za razliku od spomenute rampe najavljena izgradnja kanalizacijske mreže koja bi se trebala realizirati kroz Projekt aglomeracija Split-Solin kreće uskoro.
– Izabran je izvođač radova, Grad je dostavio plan prioriteta i u svibnju bi trebali započeti radovi – najavio je Ninčević.
Vijećnici su se požalili na nefunkcioniranje javnoga WC-a koji je predviđen u sklopu novoga objekta Turističke zajednice te na prometovanje autobusne linije br. 22 koja je produžila trasu te ukinula nekoliko polazaka što je stanovnicima Rupotine izazvalo određene probleme. Nadalje, zanimali su se za uređenje Ulice Pri sela u Vranjicu koja bi trebala osigurati alternativni izlaz iz mjesta.
Prema riječima pročelnice Odjela za komunalne djelatnosti Sanje Samardžije napravljeno je idejno rješenje te zatražena lokacijska dozvola, a sama realizacija uređenja trebala bi se realizirati u tri faze.
Vijećnici su između ostaloga iznijeli i inicijativu da gradonačelnik ponovno krene u obilazak mjesnih odbora, a predloženo je i da se na svim zadnjim autobusnim stanicama kojima prometuju »Prometovi« autobusi postavi kemijski WC namijenjen vozačima. Jedna od primjedbi odnosila se na prometno zakrčenje ulice koja vodi do hotela »President« i nove crkve na Gospinu otoku, posebno u dane vikenda kada prometni redari ne rade, a iznesen je i zahtjev da se Vijeću MO Priko vode osigura adekvatan prostor za rad.
Na popisu pitanja našlo se i sufinanciranje rada privatnih vrtića, odnosno njihovi zahtjevi da im se poveća sufinanciranje od strane Grada ili da im se odobri podizanje visine iznosa kojega pokrivaju roditelji.
– Moram reći kako smo održali sastanak s vlasnicima privatnih vrtića te da u potpunosti razumijem probleme s kojima se nose, ali Grad, odnosno proračun ne može podnijeti veća izdvajanja, a sasvim sigurno ni roditelji. Osim toga u sufinanciranje smo krenuli s namjerom izjednačavanja cijene gradskih i privatnih vrtića – rekao je gradonačelnik najavljujući daljnje razgovore s vlasnicima privatnih vrtićkih kuća.
Solinsku Širinu kojom promet osim u ljetnim mjesecima teče sasvim neometano, možda čeka ista sudbina kao i dugo najavljivani prometni odvojak za naselja Priko vode, Mravince i Kučine
TRAGOM SJEĆANJA OD PROŠLOSTI GRAĐANSKOGA SOLINA PREMA BUDUĆNOSTI – Može li se sačuvati vila obitelji Petrašić?
Piše: mr. sc. Branko GRGIĆ BARKOV
Fotografije: Jakov TEKLIĆ, »Solinska svakodnevica u osvit novoga doba« 2006., »Više od sjećanja« 2011.
Vila Petrašić sagrađena je pri kraju Zvonimirove ulice, u stilu jednostavne secesije, bez mnogo ukrasa, osim zelenih keramičkih pločica na stupovima ulaznoga trijema. Upravo ta njezina jednostavnost, zajedno s visinom i volumenom izgradnje na velikoj parceli daje joj izrazitu eleganciju. I danas svraća poglede prolaznika. U arhivima se nalaze nacrti i sve dozvole po kojima je izgrađena. Burna je njezina prošlost, jadna sadašnjost, a neizvjesna budućnost
Nedavno je Turistička zajednica Grada Solina uzduž Zvonimirove ulice postavila na značajnije objekte lijepo dizajnirane pločice s kratkim obavijestima o namjeni tih objekata tijekom prošloga stoljeća. Dobro je zamišljeno kako podsjetiti današnje stanovnike Solina ili njegove posjetitelje kako je to nekada bilo. Korištena je tehnika preslika sa starih fotografija iz dostupnih arhiva i obiteljskih albuma. Pločice pak u realnome obliku prati i virtualni sadržaj na mrežnim stranicama.
Prateći te podatke i dojam koji se dobije, te uspoređujući s današnjim stanjem vidljivo je koliko se to »Ubavo selo«, kako ga je nazvao don Lovre Katić, promijenilo u tih stotinjak godina. Svi bitni sadržaji solinske prošlosti opisani su i prikazani u vrijednoj knjizi »Solinska svakodnevica u osvit novoga doba« autorâ Marka Matijevića i Mladena Domazeta, dok se ideja o očuvanju uspomene na istaknute solinske lokalitete susreće i u foto-monografiji Marka Matijevića i Jakova Teklića »Više od sjećanja«.
Moja je pak namjera u ovome kratkome osvrtu, a oslanjajući se na spomenute postavljene pločice, istaknuti dvije lokacije odnosno dva objekta kojima prijeti loša sudbina.
Solinska Mljekara, spomenik viziji i poduzetničkom duhu
Prva solinska mljekara na samom ulazu u današnju Zvonimirovu ulicu
Prva je lokacija na početku Zvonimirove ulice. To su zapušteni ostatci solinske Mljekare. Osnovali su je predstavnici dvije moćne obitelji; vranjičke Luka Grgić i solinske Josip Šperac davne 1902. Nemam namjeru ponavljati sve ono što je o tome napisano. Samo želim istaknuti viziju i hrabrost osnivača koji su se upustili u taj poduhvat u selu u kojemu u to doba osim gostionica nije postojao nijedan drugi proizvodni pogon maloga gospodarstva.
Objekt je preživio oba velika rata, a danas je dio velike i zapuštene površine. Njegovo glavno pročelje okrenuto je ulici i zajedno s pristupnom površinom i ogradom predstavlja lijepi objekt. Ako ga se ne zaštiti buduća izgradnja, kako se to danas kaže »stambeno poslovnih« objekata u potpunosti će ga uništiti. Štoviše ove se godine navršava 120 godina postojanja zdanja, koje bi se moglo uklopiti u buduću izgrađenost na ovoj lokaciji ostavivši trag na nekadašnju privrednu aktivnost i na ponos i ugled današnjim naraštajima. Pritom mislim da se unutar izvornih gabarita i sačuvanog vanjskog izgleda kriju velike mogućnosti. Primjerice od muzeja mljekarstva pa do tehničkih radionica, prijeko potrebnih prostora za suvremene startup-ove itd.
Sve sam prethodno napisao kako bih postavio pitanje: Zašto je ovaj toliko važni objekt preskočen i zašto na ulaznim dvorišnim vratima nije postavljena pločica »Jeste li znali?« Budući da postavljene pločice uzduž Zvonimirove ulice, po mome mišljenju možda imaju i inicijalnu zaštitu odabranih objekata, tada ova stara zgrada solinske mljekare to zasigurno zaslužuje i zahtijeva.
Obiteljska kuća Petrašić
Secesijska vila Petrašić i danas svojom ljepotom plijeni pažnju i dominira Zvonimirovom ulicom
Sagradio ju je dr. Mate Petrašić u kojoj je stanovao s obitelji. Ordinacija mu je bila u prekrasnoj kući Benzon uz samu rijeku pored solinske Širine, nažalost srušena je za vrijeme bombardiranja Solina u Drugom svjetskom ratu.
Vila Petrašić sagrađena je pri kraju Zvonimirove ulice, u stilu jednostavne secesije, bez mnogo ukrasa, osim zelenih keramičkih pločica na stupovima ulaznoga trijema. Upravo ta njezina jednostavnost, zajedno s visinom i volumenom izgradnje na velikoj parceli daje joj izrazitu eleganciju. I danas svraća poglede prolaznika. U arhivima se nalaze nacrti i sve dozvole po kojima je izgrađena.
Burna je njezina prošlost, jadna sadašnjost, a neizvjesna budućnost. Za vrijeme Drugog svjetskog rata u njoj su boravili okupatorski oficiri. Kasnije su ih zamijenili lokalni moćnici, predstavnici vlasti novostvorene države. Dobro se sjećam dâna kada sam s majkom čekao u redu na stubama vile da nam se za neke »točkice« udijeli malo hrane.
U vili su živjeli i imali ordinaciju solinski doktori Martin i Mira Žižić s djecom. Jedan od njih, Bogdan Žižić, režiser i zaljubljenik u Solin spominje te dane. Zadnji vlasnik kompleksa vile bio je Stipe Grubišić Ponkin.
Sjećam ga se kao uznosita gospodina koji na laganoj i uglancanoj kočiji prolazi kroz Solin, od kuće do njegove mlinice, zadnje koja je još mljela brašno, Velike galije. Udova Marija Grubišić Ponkova čitavo imanje je ostavila rodbini iz Biskoga. Iako u vili godinama nitko ne živi i ne održava je, njeno je stanje dobro. Vizualno se ne vide veća konstrukcijska oštećenja. Svi detalji od krovišta pa do podrumskih prozora su sačuvani. Očito je da je vrlo solidno građena. Okolni đardin je u potpunosti uništen, a ogradni je zid djelomično uklonjen radi pristupa autopraonici smještenoj u dvorišnim objektima.
Ponovno postavljam pitanje zbog čega izravno uz ovaj objekt nije postavljena pločica »Jeste li znali?« nego je svoje mjesto našla na prometnome znaku uz dvorište! Dok je primjerice na kamenu kuću obitelji Škombro, koja graniči s dvorištem ove vile, pločica postavljena, a u istoj je u prizemlju nekoć bila samo seoska gostionica.
Je li današnji Solin naučio lekciju s rodnom kućom don Lovre Katića?
Uz ovaj postoji još poneki primjer postavljanja ovih pločica na u najmanju ruku neprimjerene objekte.
Vila Petrašić »Može i mora« dobiti svoju pločicu na primjerenom mjestu, ali i biti ispravno valorizirana! Zbog čega? Zbog toga što predstavlja vrijednu arhitektonsku cjelinu, svjedoči visokoj kulturi stanovanja s početka prošloga stoljeća i što u sebi krije velike potencijale korištenja u današnje vrijeme.
Budući da nikoga ne zastupam niti favoriziram, navest ću samo površno onako kako mi misli lete pišući ovaj tekst: može nastaviti život elitnoga obiteljskoga stanovanja bez ikakvih nadogradnji, smanjivanja parcele đardina.
Može se u postojećim gabaritima prenamijeniti u sadržaje društvene aktivnosti, likovna galerija, luksuzna kavana, prostor za komorno muziciranje itd. Pri tome upravo Grad ima na raspolaganju sve alate da ostvari pravo prvokupa ukoliko nastupi prodaja vile.
Ukoliko pak nije zainteresiran tada može svojim dozvolama, propisima, plombama u zemljišnim knjigama zaustaviti bilo kakvu devastaciju ove kulturne baštine grada Solina.
Prvi korak bi bio da Turistička zajednica (ponovno?) postavi pločicu na ulaznomu stupu kod glavnoga ulaza u Vilu. Nadam se da su preskakanja ova dva objekta slučajno dogodila, ili pak da su postavljene pločice slučajno uklonjene, pomaknute, a ne da su odškrinuta vrata agresiji koja se događa pri izgradnji stambenih objekata u solinskom gradskomu središtu.
Potencijali ovoga spomenika solinske građanske kulture su nezamislivi
KONCEM SIJEČNJA ODRŽANA 18. MANIFESTACIJA »NOĆ MUZEJA« – Što je kome važno
U 18. po redu manifestaciji Noć muzeja, održanoj 27. siječnja na temu »Muzeji su važni!«, sudjelovalo je gotovo 290 tisuća posjetitelja koji su pohodili hrvatske muzeje, arhive, knjižnice, zbirke, centre za kulturu i druge institucije koje su ove večeri besplatno otvorile svoja vrata.
U Solinu su u obilježavanju Noći muzeja sudjelovali Javna ustanova u kulturi »Zvonimir« Solin, Arheološki muzej Split, odnosno arheološki lokalitet Salona, Zbirka eksponata iz Domovinskoga rata te po prvi puta Gašpina mlinica koja odnedavno ima novoga koncesionara
JAVNA USTANOVA U KULTURI »ZVONIMIR« SOLIN – Baštinska karika koja nedostaje
Učenici osnovnih škola sudionica programa sudjelovali su i u natjecanju u igrama izrađenima u Restauratorskoj radionici JUK »Zvonimir«
Bogat program Javne ustanove u kulturi »Zvonimir« Solin započeo je otvaranjem izložbe učeničkih radova na temu baštine u kojoj su sudjelovali učenici solinskih osnovnih škola, OŠ don Lovre Katića, OŠ Vjekoslava Paraća, OŠ kraljice Jelene i OŠ kralja Zvonimira, splitskih škola, OŠ Manuš i Oš Plokite, Nadbiskupijske klasične gimnazije iz Splita te polaznici Likovne radionice »Mala škola restauracije«.
O važnosti ove izložbe i upoznavanja najmlađih s baštinskom tematikom govorili su Tonći Ćićerić, ravnatelj JUK Zvonimir Solin i Marita Guć, ravnateljica OŠ Manuš, a upriličena je i izvedba kratke povijesne priče iz života don Frane Bulića koju su priredili učenici 6. b razreda OŠ Manuš predvođeni profesoricom hrvatskoga jezika Marinom Modrić.
Učenici osnovnih škola sudionica programa sudjelovali su i u natjecanju u igri »Quattro«, izrađenoj u Restauratorskoj radionici JUK »Zvonimir« po uzoru na staru antičku igru Rota, a prema zamisli Jurice Milića, prof. restauratora. Pobjedu su odnijeli učenici OŠ Plokite iz Splita koji su u finalu odmjerili snage s učenicima solinske OŠ don Lovre Katića.
Kultura građanskoga života
Uslijedilo je otvaranje izložbe posvećene 130. obljetnici rođenja slikara, kipara i karikaturista Ivana Mirkovića (1893.-1988.) koji je spletom životnih okolnosti većinu radova realizirao u Splitu gdje se u mladosti doselio s roditeljima iz rodnoga Paga.
Ivana Mirkovića uz Solin vežu dva značajna umjetnička djela, poprsje kraljice Jelene, nastalo u prigodi obilježavanja velikoga jubileja tisućite obljetnice svetišta Gospe od Otoka, čiji se jedan brončani odljev nalazi u solinskoj crkvi, a drugi u fundusu JUK »Zvonimir«, te pomalo zaboravljeni monumentalni brončani reljef s tematikom NOB-a ugrađen u nekadašnje pročelje Doma kulture u Majdanu.
Tonći Ćićerić, ravnatelj JUK »Zvonimir« Solin i Iris Slade, kustosica splitske Galerije umjetnina priređivačica izložbe radova Ivana Mirkovića
Okupljenima se u prigodi otvaranja izložbe obratio ravnatelj JUK »Zvonimir« Tonći Ćićerić koji se kratko osvrnuo na umjetničku vezu Ivana Mirkovića sa Solinom. Uz to Ćićerić je uputio zahvalu umjetnikovoj unuci Luciji Gelo, dugogodišnjoj suradnici JUK »Zvonimir« u provođenju edukacijskih programa za djecu na području likovne kulture, koja je uvelike doprinijela organizaciji ove izložbe u Solinu.
Među 29 izloženih radova nastalih u raznim kiparskim i slikarskim tehnikama našla su se i dva djela iz fundusa Galerije Zvonimir, spomenuta bista kraljice Jelene iz 1976. i reljef s likom Bogorodice nastao također sredinom sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Ostali radovi posuđeni su iz privatnih obiteljskih zbirki Mirkovićevih nasljednika.
U prigodi svečanoga otvaranja o autoru i njegovu djelu govorila je autorica izložbe, povjesničarka umjetnosti Iris Slade, kustosica splitske Galerije umjetnina.
– Stvaralački vijek Ivana Mirkovića, svojevremeno nadaleko poznatog i priznatog, a danas u znatnoj mjeri zaboravljenog umjetnika, obilježila je dugotrajna i plodna posvećenost kiparstvu, slikarstvu i karikaturi. Tijekom gotovo sedam djelatnih desetljeća producirao je bogat opus sastavljen od komorne, sakralne i grobne plastike, slika i crteža, karikatura, ambijentalnih skulptura te memorijalnih spomenika i spomenika znamenitim ličnostima.
Dio radova vjerojatno je trajno izgubljen, dio ih je devastiran, no nesklonim okolnostima unatoč, umjetnikova ostavština još uvijek je prilično obimna i reprezentativna u mnogim segmentima njegova djelovanja – rekla je Slade ističući kako je u 130. godini rođenja Ivana Mirkovića ova »Izložba s razlogom« vrijedni podsjetnik na umjetnost koja je nekad bila dijelom kulture građanskog života. Otvaranju izložbe nazočila je i Mirkovićeva prapraunuka, devetogodišnja Margareta Romić, a među mnogobrojnima koji su sa zanimanjem popratili rad ovoga iznimnog umjetnika bio je i gradonačelnik Dalibor Ninčević.
Uz izložbu Ivana Mirkovića posjetitelji JUK Zvonimir imali su prilike pogledati i izložbu »Vjekoslav Parać – Nove akvizicije« postavljenu u biblioteci JUK »Zvonimir« Solin. Riječ je o izložbi predstavljenoj u listopadu prošle godine u povodu održavanja prvog simpozija posvećenog don Lovri Katiću.
Noć muzeja u JUK Zvonimir zaokružena je glazbenim putovanjem u svijet talijanskih canzona i evergreena u izvedbi solista Nere Gojanović i Vladimira Garića te pijanistice Gordane Pavić.
PROGRAM ARHEOLOŠKOGA MUZEJA I SALONITANSKI LOKALITETI – Utvrđivanje poznatog gradiva
Ovogodišnja Noć muzeja u Saloni protekla je u znaku Ejnara Dyggvea (1887. – 1961.), danskoga arhitekta i počasnoga Solinjanina koji je u 20. stoljeću istraživao graditeljsko i kulturno naslijeđe u Dalmaciji, posebice u Splitu i Solinu.
Program je započeo otvaranjem Ćućinove kuće na amfiteatru, kolokvijalno zvane tradicijska kuća Parać, a koju je Grad Solin kao njezin vlasnik tijekom naredne dvije godine ustupio na korištenje Arheološkom muzeju u Splitu za potrebe obavljanja arheoloških radova te za prihvat posjetitelja. Okupljene su pozdravili ravnatelj Arheološkoga muzeja u Splitu Ante Jurčević, muzejska savjetnica i viša kustosica Priručne zbirke i lokaliteta Salona Ema Višić Ljubić te solinski dogradonačelnik Ivica Rakušić.
Na otvaranju Ćućinove kuće na amfiteatru okupljene su pozdravili ravnatelj Arheološkoga muzeja u Splitu Ante Jurčević, muzejska savjetnica i viša kustosica Priručne zbirke i lokaliteta Salona Ema Višić Ljubić te solinski dogradonačelnik Ivica Rakušić
– Temi »Muzeji su važni« pod kojom se odvija ovogodišnja Noć muzeja mi smo dodali još jedan slogan »Muzejski djelatnici su važni« – rekao je ravnatelj Ante Jurčević u prigodi otvaranja kuće Parać u kojoj je ovom prilikom postavljen dio izložbe »Ejnar Dyggve – Istraživanja u Dalmaciji« nastale 2014. u suradnji više stručne suradnice Konzervatorskoga odjela u Splitu Vanje Kovačić i Anne Haslund Hansen iz Danskog nacionalnog muzeja. Izložba je popraćena projekcijom dokumentarnog filma redatelja Bogdana Žižića »Eynar Dyggve – Civis Salonitanus«.
Nešto više o istraživačkom radu Ejnara Dyggvea u Saloni govorila je Ema Višić Ljubić koja je među ostalim istaknula kako je Dyggve zahvalu za ostvarenje svog bogatog i plodonosnog rada u Saloni pokazao i jednom znakovitom gestom. Naime, u knjizi »Povijest salonitanskog kršćanstva« izdanoj 1951. na engleskom jeziku promijenio je svoj uobičajeni potpis »Ejnar Dyggve Danus« u »Ejnar Dyggve Civis Salonitanus«, rekla je Višić Ljubić.
Dogradonačelnik Ivica Rakušić osvrnuo se ovom prilikom na nužnost bolje valorizacije Ćućinove kuće ili kuće Parać ali i na važnost uređenja, rekonstrukcije i osvjetljenja puteva kroz Salonu kako bi lokalitet bio dostupniji posjetiteljima, a istovremeno i zaštićeniji.
Počast Eynaru Dyggveu iskazana je i otkrivanjem biste u zgradi Tusculuma u kojoj je povodom stote obljetnice njegova rođenja postavljena i spomen ploča. Bista je poklon obitelji Jerka i Tomislava Marasovića, a do sada je bila izložena u Mediteranskom centru za graditeljsko nasljeđe u Splitu. Bistu je otkrio župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban, a svečanosti je nazočio i solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević.
Noć muzeja u Saloni zaokružena je »Šetnjom s don Franom«, igrano-dokumentarnom predstavom u kojoj je Nino Švonja, kustos epigrafičke zbirke Arheološkog muzeja, uz pomoć glumaca Nike Petrović, Franje Đakovića, Andree Majica, Matka Elezovića i Ivana Medića oživio lik don Frane Bulića i upoznao posjetitelje s radom ovog velikog hrvatskog arheologa.
ZBIRKA EKSPONATA IZ DOMOVINSKOG RATA – Oružje i živo svjedočanstvo
Interes poklonika Noći muzeja probudila je i stalna Zbirka eksponata iz Domovinskoga rata u vlasništvu Udruge hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskoga rata, UHBDDR Solin i predsjednika Udruge Harija Ninčevića.
U zbirci se nalaze vrijedni primjerci improviziranog oružja, pušaka, bombi i uniformi.
– Zbirka je otvorena u listopadu 2016., u sklopu proslave Dana neovisnosti, ali stalno se mijenja i obogaćuje novim eksponatima – istaknuo je Ninčević dodajući kako se još uvijek nalaze predmeti iz 90-ih koji predstavljaju prave dragulje.
– Trenutačno smo u fazi izrade kataloga u kojem bi bile sadržane fotografije i detaljniji podaci o svakom izloženom eksponatu – najavio je Ninčević dodajući kako ga posebno veseli velik interes najmlađih za ovu Zbirku koja predstavlja vrijedno svjedočanstvo o Domovinskom ratu.
GAŠPINA MLINICA – Starosolinska priča
Solinsko baštinsko blago okupilo je ustaljene obožavatelje
Svoja je vrata u sklopu Noći muzeja otvorila i Gašpina mlinica, zaštićeno kulturno dobro kojim odnedavno upravlja novi koncesionar, obrt »Ana – M« u vlasništvu Ane Marušić iz Solina. Obitelj Marušić je u suradnji s Turističkom zajednicom grada Solina i Udrugom »Solinjani« odlučila pokrenuti novu manifestaciju »Vratimo život mlinici« kojom kroz odjeću, hranu i izložene artefakte žele prikazati kako je izgledao život u mlinici u stara vremena.
Posjetitelji su mogli besplatno kušati tradicionalnu dalmatinsku hranu, fritule, uštipke, pršut i sir te uz topli čaj uživati u nastupu Ivana Rapića na gitari.
– Cilj nam je očuvati tradiciju našega grada kroz razne prezentacije i radionice za djecu i odrasle, a nadamo se da ćemo aktivnostima koje planiramo provoditi u mlinici obogatiti i turističku ponudu grada – rekla je Ana Marušić upućujući zahvalu Turističkoj zajednici Solina i Udruzi »Solinjani« na uključivanju u ovu manifestaciju koja bi se tradicionalno trebala održavati u sklopu Noći muzeja.
Zadovoljstvo zbog ostvarene suradnje izrazila je i direktorica TZ Solin Jelena Stupalo.
Muzejska ekipa u Gašpinoj mlinici
– Držim kako će odabirom novog koncesionara Gašpina mlinica dobiti novi zamah u razvoju, valorizaciji i prezentaciji vrijedne starohrvatske baštine – rekla je Stupalo najavljujući nastavak suradnje na realizaciji dosadašnjih projekata, ali i osmišljavanju novih sadržaja ovoga zaštićenog kulturnog dobra.
VRANJIC I VRANJIČKO PROIBOALJE U SUVREMENIM EKOLOŠKIM POGLEDIMA – Luke i nulta emisija stakleničkih plinova
Piše: Martin BILIĆ, mag. ing. nav. traff.
Fotografije: Solinska kronika
Luke su vrlo osjetljive na neutemeljene tvrdnje o šteti okolišu. Kako bi odbile takve tvrdnje, lukama su potrebne mjerljive i detaljne informacije o utjecajima njihovih operacija na susjedni okoliš. Lučke vlasti i šire lučke zajednice trebale bi priopćiti kako se učinkovito upravlja utjecajima na okoliš povezanim s lučkim operacijama. To bi ujedno bila prilika da lučka uprava prati učinak luke na okoliš
Ljudske emisije ugljičnog dioksida (CO2) i drugih stakleničkih plinova primarni su pokretač klimatskih promjena i predstavljaju jedan od najhitnijih svjetskih izazova. Budući da postoje male fluktuacije temperature iz godine u godinu, specifično povećanje temperature ovisi o godini za koju pretpostavljamo da je »predindustrijska« i o krajnjoj godini od koje mjerimo. Tijekom zadnjih nekoliko desetljeća globalne temperature naglo su porasle za otprilike 0.7ºC.
Atmosferska koncentracija ugljičnoga dioksida, metana i dušikova dioksida uz druge antropogene pokretače otkriveni su u čitavom klimatskom sustavu i vrlo je vjerojatno da su bili dominantni uzrok opaženoga zagrijavanja od sredine 20. stoljeća. Promjenjiva klima ima niz potencijalnih ekoloških, fizičkih i zdravstvenih utjecaja, uključujući ekstremne vremenske prilike (poplave, suše, oluje i toplinski valovi); porast morske razine; izmijenjen rast usjeva; i poremećeni vodovodni sustavi.
Kako smanjiti emisije u bogatim zemljama koje imaju visoki životni standard, ali i visoke razine emisija i siromašnim zemljama koje imaju niske razine emisija, ali i loš životni standard? Brojne su zemlje zadnjih godina pokazale da je moguće povećati BDP uz istovremeno smanjenje emisija – poput SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, Španjolske, Italije… Ključno pitanje nije u tolikoj mjeri »možemo li napredovati?« nego »možemo li napredovati dovoljno brzo?«.
Kina je s druge strane najveći svjetski emiter stakleničkih plinova. Emitira otprilike dvostruko više od Sjedinjenih Država, a slijede ju Indija, Indonezija i Rusija.
U raspravama o klimatskim promjenama skloni smo se usredotočiti na ugljični dioksid (CO2), najdominantniji staklenički plin koji nastaje izgaranjem fosilnih goriva, industrijskom proizvodnjom i promjenom korištenja zemljišta. Međutim postoji niz dugih plinova, metan, dušikov oksid i plinova u tragovima kao što je skupina »F-plinova« koji su do danas znatno pridonijeli zagrijavanju. Postavlja se pitanje kako do danas nemamo dugoročne procjene ukupnih emisija stakleničkih plinova?
Izvori onečišćenja okoliša u lukama
Budući da su luke generatori vanjskih učinaka, zabrinutost za okoliš povezano s lučkim aktivnostima raste. Glavni izvori utjecaja morskih luka na okoliš uključuje onečišćenje povezano s izgradnjom i radom luke. To uključuje emisije u zrak brodova na vezu, opremu za rukovanje terminalima, kao što su dizalice, te logističke i industrijske aktivnosti u luci. Tu je i buka koja je povezana s operacijama povezanim s lukom te utjecajima na okoliš i potencijalnim zagušenjem povezanim s kopnenim operacijama teglenica, željeznica i kamiona.
Postoji devet skupina aspekata okoliša u razvoju i izgradnji luke, uključujući kvalitetu vode, obalnu hidrologiju, onečišćenje tla, morsku i obalnu ekologiju, kvalitetu zraka, buku i vibracije, gospodarenje otpadom, vizualno ometanje i socio-kulturne utjecaje. Ova klasifikacija pruža mogućnost područja angažmana, ublažavanja i kreiranja politike te zahtijeva precizna mjerenja.
Onečišćenje zraka jedan je od glavnih utjecaja na okoliš koje proizvode luke, posebice emisije stakleničkih plinova GHG (greenhouse gas), što dovodi do klimatskih promjena. To narušava prirodni ekosustav. Postoje i zdravstveni učinci koji utječu na stanovnike lokalne zajednice oko luka, što uključuje astmu, druge respiratorne bolesti, kardiovaskularne bolesti, rak pluća i preuranjenu smrtnost.
Luke su vrlo osjetljive na neutemeljene tvrdnje o šteti okolišu. Kako bi odbile takve tvrdnje, lukama su potrebne mjerljive i detaljne informacije o utjecajima njihovih operacija na susjedni okoliš. Lučke vlasti i šire lučke zajednice trebale bi priopćiti kako se učinkovito upravlja utjecajima na okoliš povezanim s lučkim operacijama. To bi ujedno bila prilika da lučka uprava prati učinak luke na okoliš.
Veće europske lučke uprave (Antwerpen, Hamburg, Rotterdam) dobrovoljno su počele izrađivati izvješća o održivosti odnosno integrirana izvješća u prošlom desetljeću. Luke sve više slijede globalne smjernice i standarde o održivosti za izvješćivanje o održivosti kao što je Global Reporting Initiative (GRI). Sve veći broj luka izrađuje izvješća o održivosti na godišnjoj ili redovitoj osnovi. Konzultacije sa zajednicom čine ključnu komponentu upravljanja okolišem.
Ako luka započne dijalog s lokalnom zajednicom samo kao odgovor na problem, rezultat bi mogla biti negativna percepcija u zajednici. Stoga je ključno identificirati aspekte razvoja luke o kojima se može pregovarati i zatim to priopćiti lokalnoj zajednici.
Uprava luke Rotterdam tako ima za cilj postati luka s nultim emisijama do 2050. i ostaje uvjerena u postizanje svoga cilja ispuštanja »gotovo nikakvih emisija« do tada.
– Realno je očekivati da će industrija i logistika biti gotovo ili do tog vremena, čak potpuno bez emisija i buke. Trenutačno prepoznajemo da je rast u industrijskoj eri imao nekoliko neželjenih nuspojava. Vjerujem da 2050. više neće biti zagađenja bukom ili onečišćenja zraka niti negativnog utjecaja na okoliš. Postoji sve veća svijest da je potrebno i doista moguće napraviti ovu tranziciju – rekao je po ovomu pitanju Remco Neumann, voditelj korporativne društvene odgovornosti u luci Rotterdam.
Kako bismo zaštitili zdravlje naših stanovnika u prvomu redu naše djece, dužni smo prozivati i upozoravati odgovorne institucije Republike Hrvatske da poštuju potpisane međunarodne dokumente i da konačno shvate da profit ne smije biti ispred čovjekova zdravlja. Postoje li potencijalni lideri u kompanijama koji će se zalagati za uvođenje i pridržavanje ekoloških kriterija i standarda u svim životnim sferama. Štoviše postoje li ovakva inicijativa osobito u području proizvodnje i transporta kako bi se zaštitio život na Zemlji i unaprijedilo ljudsko zdravlje?
Pariški sporazum
Sve zemlje EU-a ratificirale su Pariški sporazum koji je stupio na snagu koncem 2016. Njegovi glavni elementi su iskazani kroz dugoročan cilj, zadržavanje prosječne svjetske temperature ispod 2 ºC. Doprinosi kroz sveobuhvatne nacionalne akcijske planove, redovna izvješćivanja, transparentnost i nadzor uz solidarnost sa svim zemljama, posebice sa zemljama EU-a za smanjenje emisija stakleničkih plinova glavni su ciljevi Pariškoga sporazuma.
U skladu s obvezom potpisanoga sporazuma, zemlje EU-a dogovorno se usmjeravaju cilju da EU do 2050. postane prvo klimatski neutralno gospodarstvo i društvo. Borba protiv klimatskih promjena ključna je za europsku i svjetsku budućnost. Republika Hrvatska potpisala je Pariški sporazum 22. travnja 2016. u New Yorku i kao članica Europske unije i obveznica smanjenja emisija stakleničkih plinova u različitim sektorima, bila je aktivno uključena u proces pripreme i usvajanja novog globalnog sporazuma. Republika Hrvatska kao potpisnica svih međunarodnih konvencija, sporazuma, ugovora… na prekretnici klimatske krize i bioraznolikosti treba djelovati ekološki odgovorno i živjeti na održiv način kako bi smanjila emisije stakleničkih plinova.
Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.
Ukoliko onemogućite ovaj kolačić, mi nećemo moći spremiti vaše postavke. To znači da ćete prilikom svake posjete morati odobriti ili blokirati kolačiće.
