MEDIJSKA KONFERENCIJA VLADAJUĆIH U GRADSKOMU VIJEĆU O POTENCIJALNOMU POSLOVNOM ZLOSTAVLJANJU U SOLINSKIM VRTIĆIMA – Teške optužbe

SOLINSKA KRONIKA 327, 15. studenoga 2021.

– Pokušali smo putem Gradskoga vijeća, ali i kroz razgovor s gradonačelnikom potaknuti rješavanje ovoga problema, ali nažalost do danas ništa nije riješeno. U međuvremenu je osnovana radna skupina u koju su imenovani predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti te je održan sastanak kojem je nazočilo troje predstavnika sindikata te 13 djelatnica koje su prozvale svoje nadređene za »mobbing« – rekao je predsjednik Gradskoga vijeća Ivan Andabak

Predstavnici vladajućih u solinskomu Gradskom vijeću sazvali su 21. listopada medijsku konferenciju s ciljem upoznavanja javnosti s problemom potencijalnoga »mobbinga« u solinskoj vrtićkoj ustanovi »Cvrčak« o kojem se raspravljalo na protekle dvije sjednice Gradskoga vijeća.

Predsjednik Gradskoga vijeća Ivan Andabak predstavio je medijima kronologiju svih događanja vezanih uz pritužbe određenog broja djelatnica spomenute ustanove.

Vladajući su na medijskoj konferenciji predstavili i kronologiju čitavoga slučaja

– Prvi dopis u kojemu se spominje »mobbing« u Dječjem vrtiću »Cvrčak« zaprimio sam od strane sindikata u srpnju ove godine. U dopisu su iznesene teške optužbe na račun uprave vrtića uz napomenu kako su u mjesecu travnju, a potom i svibnju ove godine uputili dopis Gradu, odnosno gradonačelniku Daliboru Ninčeviću koji se na isto oglušio – rekao je Andabak dodajući kako nakon prikupljanja svih informacija postoje indicije da se u solinskome vrtiću doista odvijaju radnje koje ugrožavaju dostojanstvo radnika.

– Pokušali smo putem Gradskoga vijeća, ali i kroz razgovor s gradonačelnikom potaknuti rješavanje ovoga problema, ali nažalost do danas ništa nije riješeno. U međuvremenu je osnovana radna skupina u koju su imenovani predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti te je održan sastanak kojem je nazočilo troje predstavnika sindikata te 13 djelatnica koje su prozvale svoje nadređene za »mobbing« – rekao je Andabak prepuštajući riječ vijećniku Vedranu Duvnjaku članu spomenute radne skupine.

– Djelatnice su iznijele vlastita svjedočanstva koja su doista mučna. Napomenuo bih kako sam sastanku nazočio kao gradski vijećnik, odnosno da nisam ni sudac ni porota, ali ono što želim jest da se ta situacija ispita i da se takvi problemi u našemu vrtiću više nikada ne ponove – poručio je Duvnjak dodajući kako su sve optužbe usmjerene na iste osobe unutar vrtićke uprave.

Prema riječima predsjednika Gradskoga vijeća zatražena su dva očitovanja od vrtićke uprave, ali na jedan nije uopće stigao odgovor dok je na osnovu jednoga upućeno šturo očitovanje u kojemu se navodi kako je sve u redu, a potpisali su ga ravnateljica vrtića Anđela Biuk i predsjednik Upravnoga vijeća Goran Miličević.

– Naš je konačni zaključak da treba zatražiti stručnu pomoć u rješavanju ovoga problema, odnosno pozvati prosvjetnu inspekciju da utvrdi o čemu se radi i donese svoj sud – poručio je Andabak.

KONFERENCIJA ZA MEDIJE SOLINSKOGA GRADONAČELNIKA NINČEVIĆA I DOGADONAČELNIKA RAKUŠIĆA NA TEMU DOGAĐANJA U VRTIĆIMA

Usmjereni na zaštitu pojedinca

– Moram se zapitati zašto predsjednik Gradskoga vijeća, koji izvještava javnost kako je još u srpnju zaprimio dopis sindikata s pritužbama na »mobbing« u vrtiću ili vijećnik Mikas, koji me proziva da nisam ništa poduzeo, nisu pozvali prosvjetnu i druge nadležne inspekcije da obave nadzor i ispitaju navedene pritužbe – upitao je gradonačelnik Ninčević

Konferenciju za medije na temu aktualnih događanja u vrtićkoj ustanovi »Cvrčak« Solin sazvali su i gradonačelnik Dalibor Ninčević te njegov zamjenik Ivica Rakušić koji u sklopu svojih zaduženja pokriva i resor javnih djelatnosti.

– Moj prioritet kao gradonačelnika i ove gradske uprave jest stvaranje uvjeta za sigurno i sretno odrastanje djece i neću dozvoliti da iz bilo kojega razloga i bilo kojih povoda iznimno važna i odgovorna djelatnost odgoja, obrazovanja, čuvanja i zdravstvene skrbi o našim najmlađima dođe u pitanje i da se na nju nabacuje blatom – rekao je gradonačelnik Ninčević dodajući kako je nesumnjivo da postoje određeni problemi unutar Ustanove i da ih treba rješavati.

Ninčević je istaknuo kako uloga gradonačelnika nije da arbitrira i prosuđuje za što postoje ovlaštena tijela unutar Ustanove i Ministarstva

– Uloga gradonačelnika nije da arbitrira i prosuđuje jer za to postoje ovlaštena tijela unutar Ustanove i Ministarstva. Ono na čemu ću ustrajati jest da se utvrde sve relevantne činjenice – poručio je Ninčević ističući kako bilo koja povreda dostojanstva radnika, ukoliko se optužbe pokažu istinitima, neće proći bez sankcija.

– Nakon što mi se obratio određeni broj zaposlenika Ustanove, te nakon što sam zaprimio dopis Sindikata obrazovanja, medija i kulture u kojemu se iznose sumnje o »mobbingu« nad nekim zaposlenicima u Ustanovi, pozvao sam ravnateljicu i zatražio da me izvijesti je li uprava vrtića zaprimila pritužbe zaposlenika te koje su mjere i aktivnosti poduzete da bi se utvrdila utemeljenost istih. Ravnateljica me povratno izvijestila o četiri službeno zaprimljene pritužbe koje su nakon provedene provjere od strane povjerenice za zaštitu dostojanstva radnika, koja djeluje unutar Ustanove, odbačene kao neosnovane – rekao je Ninčević dodajući kako se ova tema ponovno aktualizirala nakon lokalnih izbora, kada je formirana većina u Gradskom vijeću koju između ostalih čine i vijećnici izabrani s liste »Bolji Solin«.

Korištenje u političke svrhe

– Nositelj spomenute liste, ujedno i gradski vijećnik, dugogodišnji je bivši ravnatelj vrtića Davor Mikas koji se nikada nije pomirio s činjenicom da više nije ravnatelj Ustanove i kojemu je glavna misija rada u Gradskomu vijeću smjenjivanje ravnateljice. Sve to nažalost upućuje na činjenicu da se i ova situacija oko sumnji u postojanje »mobbinga« koristi u političke svrhe jer upravo je vijećnik Davor Mikas izabran od strane predsjednika Gradskoga vijeća da organizira sazivanje sastanka sa zaposlenicima vrtića te da na istom ima ulogu moderatora. Napomenuo bih da na sastanak nisu pozvani ravnateljica ili netko od predstavnika stručnih suradnika. Istovremeno mu je nazočio vijećnik Vedran Duvnjak, ne znam u kojoj ulozi, možda kao predsjednik Upravnoga vijeća vrtićâ koje je izabrano od strane Gradskoga vijeća unatoč jasnim upozorenjima pravne službe Grada kako ovlast za imenovanje ovoga tijela ima gradonačelnik, a ne Gradsko vijeće – istaknuo je Ninčević napominjući kako je o tome zatražio službeno očitovanje Ministarstva uprave.

– Na sastanku sam ostao samo iz poštovanja prema prisutnim odgojiteljicama i zaposlenicima Ustanove, a nakon što sam čuo svjedočanstva te uvidio da se ne radi o četvero, nego o više zaposlenika, ponovno sam uputio dopis ravnateljici i zatražio dodatno očitovanje. Istovremeno sam uputio dopis i nadležnoj prosvjetnoj inspekciji od koje sam zatražio hitni nadzor. S tim u vezi moram se zapitati zašto predsjednik Gradskoga vijeća, koji izvještava javnost kako je još u srpnju zaprimio dopis sindikata s pritužbama na »mobbing« u vrtiću ili vijećnik Mikas, koji me proziva da nisam ništa poduzeo, nisu pozvali prosvjetnu i druge nadležne inspekcije da obave nadzor i ispitaju navedene pritužbe – upitao je gradonačelnik osvrćući se i na ultimatume predsjednice Sindikata koja je zatražila da se u roku od deset dana donese odluka o smjeni ravnateljice.

Uvjetovanje gradonačelnika

– Cijenim djelovanje ovoga Tijela, a to potvrđuje i činjenica da sam imenovao povjerenstvo zaduženo za pregovore sa sindikatima u predškolskomu odgoju, ali predstavnica sindikata ne može postavljati ultimatume gradonačelniku. Isto tako smatram da ravnateljica Ustanove mora biti svjesna da u vrtiću postoji problem i da ga kao odgovorna osoba treba rješavati te sam joj u tomu kontekstu uputio službeni dopis. Naglasio bih i to da me nikakvi pritisci sindikatâ i odvjetnikâ, te dopisi koji stižu, uvjetno rečeno sa suprotstavljenih strana, neće zaplašiti i pokolebati u poduzimanju radnji usmjerenih na zaštitu pojedinca i iznad svega djece koja pohađaju ovu vrtićku ustanovu – poručio je gradonačelnik otkrivajući kako mu pristižu i mailovi djelatnikâ koji daju potporu ravnateljici.

– Ništa od toga me ne zanima, jedino što želim znati je istina. Prosvjetna inspekcija će utvrditi činjenice, a ja ću sukladno svojim ovlastima inzistirati da se ova situacija dovede do kraja i neću dopustiti nikome da se poigrava ovako osjetljivim temama – poručio je gradonačelnik.

DRUGA KONFERENCIJA VLADAJUĆIH NA TEMU PROBLEMA U VRTIĆIMA

Gradonačelnikove netočne tvrdnje

Nakon gradonačelnikove konferencije za medije, sazvane kao reakcije na konferenciju vladajućih u Gradskomu vijeću, potonji su pak 8. studenoga sazvali novu konferenciju kao odgovor na gradonačelnikovu.

– Želimo upozoriti kako smo mi od samoga početka poštivali sve zakonske procedure te smo zatražili od nadležnoga Ministarstva očitovanje vezano uz imenovanje novoga Upravnog vijeća DV-a »Cvrčak« i još uvijek čekamo odgovor. Istovremeno moram reći kako gradonačelnik nije spomenuo da je povjerenica za zaštitu dostojanstva radnika koja djeluje unutar ustanove imenovana od strane ravnateljice što djelatnicama dodatno otežava prijavu potencijalnoga »mobbinga« – poručio je predsjednik GV-a Ivan Andabak uz kojega je i ovom prilikom bio gradski vijećnik Vedran Duvnjak, a pridružio mu se i zamjenik Davor Mikas kojega je gradonačelnik prozvao tijekom svoga obraćanja medijima.

– Moram reći da je gradonačelnik u svojim izjavama iznio čitav niz netočnih tvrdnji. Tako je između ostaloga naveo kako je temeljni cilj moga političkog djelovanja smjena ravnateljice DV-a »Cvrčak«. Moram reći kako je to jedna potpuna besmislica i da je moja uključenost u radnu skupinu proizašla prvenstveno iz činjenice da sam potpredsjednik Gradskoga vijeća te s druge strane da sam kao djelatnik stručne službe vrtića dobro upoznat s radom ustanove – poručio je Mikas dodajući kako mu je žao što se priče o traumatičnom iskustvu koje je iznijelo 14 žena na kraju svode na političko prepucavanje.

– Nadalje, gradonačelnik ističe kako na sastanak kojega smo održali sa spomenutim djelatnicama nisu pozvani ravnateljica ili netko od predstavnika stručnih suradnika. To pokazuje njegovo nepoznavanje elementarnih stvari, naime jedno od temeljnih pravila je da se žrtva nikada ne dovodi u situaciju da svoj iskaz iznosi pred tzv. »zlostavljačem« – naglasio je Mikas.

Vijećnik Vedran Duvnjak, također član radne skupine, još jednom je prozvao gradonačelnika za pasivnost, odnosno ne poduzimanje adekvatnih radnji potrebnih da se riješi problem unutar vrtića.

– Moram se osvrnuti i na to da je ravnateljica vrtića samo dva sata nakon našega obraćanja medijima izašla u javnost s tvrdnjom da je dobila 54 pisma podrške. Ja jamčim da je to nemoguće i mislim da je trebala pričekati barem jedan dan prije takve objave da donekle ispadne vjerodostojna. U tom obraćanju ona govori o poboljšanim uvjetima rada u vrtićima. To svakako pozdravljamo, ali mi i dalje imamo veliki problem koji se nikako ne rješava. S druge strane imamo Gorana Miličevića predsjednika Upravnoga vijeća vrtića kojega gradonačelnik drži legitimnim. Mi ništa ne poduzimamo dok ne dobijemo pravorijek Ministarstva, a on i dalje zapošljava nove ljude, održava sastanke i ne odgovara na pitanja predsjednika Gradskoga vijeća. To je nedopustivo – poručio je Duvnjak dodajući kako je ravnateljica trebala biti suspendirana sa svoje funkcije dok se ne utvrde sve okolnosti i dok se ne donese konačna odluka.

– Krajnje je vrijeme da gradonačelnik reagira i ako mu je moja prisutnost u radnoj skupini sporna, a prema njegovim izjavama očito mu smeta, ja sam spreman povući se iz politike ako će to riješiti sve probleme koje imamo. U svakom slučaju mislim da svi zajedno moramo sjesti za stol, utvrditi o čemu se radi i konačno krenuti s rješavanjem – poručio je Duvnjak.

OČITOVANJE ANĐELE BIUK, RAVNATELIJCE DJEČJEG VRTIĆA »CVRČAK« SOLIN

Institucionalna konstruktivnost

Tragom iznesenih tvrdnji o potencijalnom »mobbingu« u Dječjem vrtiću »Cvrčak« Solin ravnateljica ustanove Anđela Biuk dostavila je vlastito očitovanje vezano uz navedenu problematiku.

– Prije svega želim naglasiti kako nisu istinite informacije da je održan tzv. radni sastanak DV-a »Cvrčak« Solin, s obzirom da ja za isti ne znam, a kao ravnateljica moram biti upoznata sa svim događanjima unutar ove ustanove. U slučaju da se održao sastanak u nekim drugim prostorijama, u organizaciji nekih drugih tijela, a tijekom kojega je saslušan samo dio djelatnika DV-a »Cvrčak« te se eventualno raspravljalo o trećoj osobi (ili osobama) bez njihova znanja, držim da je to krajnje neprofesionalno. Izlaženjem u javnost sa sadržajem takvoga sastanka te iznošenje neprovjerenih informacija koje mogu naštetiti ugledu Vrtića kao ustanove te pojedinih djelatnika jest nezakonito i utuživo.

Činjenica je da su se osobi koja je ovlaštena za primanje i rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva djelatnika obratile četiri djelatnice s pritužbom na povredu dostojanstva. Navedeni predmeti su procesuirani temeljem članka 134. Zakona o radu (NN 93/14 , 127/17, 98/19). Konkretnije, osoba ovlaštena za primanje i rješavanje pritužbi za zaštitu dostojanstva djelatnika zatražila je očitovanje svih sudionika događaja na koje su se djelatnice pozvale. Nakon detaljne analize dostavljenih očitovanja zaključeno je kako nije postojala povreda dostojanstva djelatnika.

Također, podsjećam da su prema istom članku Zakona o radu, djelatnice koje su smatrale kako je odluka neprimjerena, imale pravo prekinuti rad pod uvjetom da su u roku od osam dana zatražile zaštitu pred nadležnim sudom. U slučaju da su prekinule rad pod ovim okolnostima, djelatnice bi imale pravo na naknadu plaće u istom iznosu kojeg bi ostvarile u redovnom radu, a Vrtić bi imao mogućnost zatražiti povrat isplaćene naknade jedino u slučaju da je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da nije povrijeđeno dostojanstvo djelatnica. Napominjem kako ni jedna djelatnica nije zatražila zaštitu pred sudom.

Uz navedeno želim istaknuti da kao ravnateljica ove ustanove, ukoliko mi se bilo koji djelatnik obrati s bilo kojim problemom, nikada ne postupam jednostrano već isključivo konstruktivno, organizirajući sastanke sa svim sudionicima eventualne sporne situacije kako bismo zajednički donijeli rješenje i zaključak. Također, naglašavam da se ovakvi razgovori dokumentiraju službenim zapisnikom.

Dakle, sve pritužbe koje su službenim putem zaprimljene u upravu Vrtića riješene su u zakonskom roku, dok sve drugo što nije pristiglo službenim putem, iz pozicije ravnateljice Vrtića ne mogu komentirati jer o tome nemam saznanja.

Živimo u pravnoj državi čije se institucije bave ovim pitanjima te im uprava Vrtića stoji na raspolaganju za svu dokumentaciju. Nadalje, zbog ovih lažnih optužbi i kleveta s ciljem narušavanja ugleda ustanove i mene kao ravnateljice iskoristit ću sve pravne mogućnosti kako bih u prvom redu zaštitila svoje djelatnike. Svi postupci koji nisu u skladu sa zakonom, a usmjereni su protiv bilo kojega djelatnika, unose nemir i strah među sve ostale djelatnike koji time gube povjerenje u institucije ove države.

Zaključno želim istaknuti kako nemam namjeru komentirati neformalne i neprovjerene informacije. S druge strane, svim djelatnicima i našim korisnicima usluga uvijek sam, kao i do sada na raspolaganju.

 

LJEKOVITO BILJE I BILJNI PRIPRAVCI – Resveratrol

SOLINSKA KRONIKA 326, 15. listopada 2021.
Piše: dr. sc. Olivera CRMARIĆ

Crveno i crno grožđe je za razliku od bijeloga grožđa, bogato i resveratrolom, snažnim antioksidantom i oružjem u borbi za očuvanje zdravlja. Nalazimo ga u kožici grožđa, a postoje brojna istraživanja i dokazi da sprječava začepljenje arterija i potiče nastajanje korisnoga ili HDL kolesterola. Resveratrol istovremeno štiti i mozak na način da stimulira formiranje ili oslobađanje dušičnoga oksida koji pak povećava prokrvljenost mozga

Vinova loza Vitis vinifera iz porodice Vitaceae penjačica je koja doseže visinu do 15 metara. Grožđe dozrijeva od srpnja do listopada, ovisno o podneblju i vrsti vinove loze. Plod u zrelim bobama grožđa ima 20 do 30 posto šećera i vode do 70 posto. Sadrži još i flavonoide, resveratrol, vinsku, jabučnu, jantarsku i maleinsku kiselinu, a od minerala kalij, mangan, magnezij, kalcij, natrij, željezo, silicij, fosfat, jod. Sadrži još i A, B, C i P vitamine, a antocijan daje boju grožđu. Zbog velikoga sadržaja šećera zastupljenih u obliku fruktoze i glukoze, 100 g grožđa sadrži oko 75 kcal, s time da grožđani šećer za razliku od ostalih voćnih šećera vrlo brzo ulazi u krvotok. Bobice grožđa obiluju tvarima koje djeluju antioksidacijski i antikancerogeno.

Crveno i crno grožđe je za razliku od bijeloga grožđa, bogato i resveratrolom, snažnim antioksidantom i oružjem u borbi za očuvanje zdravlja. Nalazimo ga u kožici grožđa, a postoje brojna istraživanja i dokazi da sprječava začepljenje arterija i potiče nastajanje korisnoga ili HDL kolesterola. Resveratrol istovremeno štiti i mozak na način da stimulira formiranje ili oslobađanje dušičnoga oksida koji pak povećava prokrvljenost mozga. Njegova je koncentracija veća u prerađevinama grožđa, soku i vinu. Zadnjih godina brojna istraživanja su dokazala njegove mnogostruke pozitivne učinke za ljudski organizam kao kardioprotektivno, antidemencijsko, antikancerogeno, usporavanje procesa starenja, pomoć u borbi protiv suvišnih kilograma, protuupalno djelovanje. Resveratrol je zaslužan za tamnocrvenu boju grožđa i vina, akumuliran je u opni grožđa, a nalazi se i u vinu. Budući da je koncentracija resveratrola proporcionalna trajanju maceracije znatno je viši udio resveratrola u crnim vinima.

Tajna crnog vina

U sjemenkama crnoga grožđa nalaze se i tri najjača biljna flavonoida, kvercetin, antocijani i proantocijani. Ova skupina spojeva štiti krvne žile i kapilare, daje stanicama energiju osobito srčanom, ali i drugim mišićima, uravnoteženje krvni tlak te sprječava bolesti krvnih žila nastalih djelovanjem slobodnih radikala.

Resveratrol se smatra najjačim antioksidansom pronađen u prirodi čije je djelovanje 1000 posto jače od ostalih poznatih antioksidanta. Ima sposobnost vezanja i izbacivanja slobodnih radikala iz organizma štiteći ga od njihova štetnog djelovanja koji se odvija na razini molekularnih oštećenja, što pak rezultira prijevremenim starenjem organizma i podložnosti razvoja čitavoga niza bolesti.

Resveratrol djeluje kod postojećih tumora, a također i kod pred malignih stanja. Snažno je sredstvo detoksikacije i čisti krvne žile od štetnoga kolesterola i triglicerida. Proširenim venama vraća elastičnost, a koži mladenački izgled. Također znanstvena istraživanja potvrđuju i djelovanje resveratrola na stimuliranje enzima zaslužnih za produljenje životnoga vijeka.

Danas na tržištu postoji čitav spektar dodataka prehrani koji sadrže izolirane pigmente (likopen, resveratrol i sl.) iz crvenoga voća i povrća. Ipak najbolje je konzumirati voće i povrće na vrhuncu sezone sazrijevanja istih jer su tada najbogatije nutrijentima i drugim korisnim tvarima poput biljnih pigmenata, a koje zajedno sinergijskim djelovanjem imaju jače djelovanje od izoliranih. Rana jesen je vrijeme sazrijevanja grožđa i spravljanje vina i to je najbolje vrijeme konzumiranja grožđa. Crno vino uz resveratrol sadrži i polifenole koji vinu daju jačinu okusa i ključni su u procesu starenja vina. Čaša dobroga vina dnevno ima pozitivne učinke na organizam kao i grozd crnoga grožđa.

Crno vino također ima utjecaja na zdravlje ljudi, pa umjeren unos alkohola pomaže smanjivanju faktora rizika za kardiovaskularne bolesti. Jedno piće crnoga vina ima korisne učinke dok tri pića ili više imaju suprotan učinak i djeluju kao prooksidansi. Pretpostavlja se da je resveratrol koji se nalazi u sjemenkama grožđa, djelomično zaslužan za zaštitne učinke crnoga vina. Resveratrol poboljšava funkciju endotela i utječe na vazodilataciju te na taj način pomaže zaštiti čovjekov krvožilni sustav.

Francuski paradoks

Od godine 1992. nakon spoznaje fenomena da je mortalitet i učestalost kardiovaskularnih bolesti u Francuza i pored prehrane s visokim udjelom masnoće, oko 40 posto niža u odnosu na ostatak Europe (francuski paradoks), a što se objašnjava svakodnevnim unosom umjerene količine crvenoga vina, tj. aktivnosti resveratrola, isti postaje predmetom velikoga interesa za istraživače.

Resveratrol je prirodni fitoaleksin koji se sintetizira u više od 70 biljnih vrsta. Fitoaleksini su tvari koje biljke sintetiziraju kao odgovor na stresne uvjete poput mehaničkoga oštećenja, deficita vode, infekcije patogenim mikroorganizmima, UV zračenja, klimatskih promjena, prisutnosti nekih kemijskih tvari i teških metala. Resveratrol je kemijski (3,5,4′-trihidroksistilben) i mala je hidrofobna planarna molekula netopljiva u vodi, a topljiva u etanolu i DMSO. Prvi ga je izolirao Takaoka davne 1940. iz otrovnoga korijena bijele čemerike (Veratrum grandiflorum). Resveratrol je prvi puta otkriven u vinovoj lozi (Vitis vinifera) tek 1976., a u vinu 1992. Kožica i grožđane sjemenke sadrže najveću koncentraciju resveratrola (50 do 100 μg/g). Koncentracija resveratrola iznosi 0,2 do 14 mg/L u crvenim te 0,1 do 0,8 mg/L u bijelim vinima. Tijekom procesa fermentacije koncentracija resveratrola se povećava.

Ljekovito djelovanje resveratrola potvrđeno je brojnim znanstvenim studijama, a odnose se na djelovanje resveratrola na prevenciju i/ili usporavanje razvoja kroničnih bolesti poput kardiovaskularnih, neurodegenerativnih, kancerogenih bolesti, na povećanju otpornosti organizma na stres, kao i na produljenju očekivanoga životnog vijeka. Resveratrol može modulirati brojne fiziološke signalne puteve na staničnoj razini. Njegovo je djelovanje ovisno o dozi te djeluje dvostruko. Pri manjim dozama resveratrol djeluje na način da pomaže oporavku stanice, što se najviše odnosi na krvožilni sustav i oporavak nakon infarkta miokarda. Pri višim dozama djeluje depresivno na kardiološku funkciju što rezultira nestabilnim redukcijskim okruženjem te povećanjem veličine miokardijalnog infarkta.

Umjerene količine

Kardioprotektivni učinci resveratrola pripisuju se brojnim farmakološkim učincima koji obuhvaćaju vazodilatacijske učinke, inhibiciju lipidne peroksidacije i sinteze eikozanoida, inhibiciju agregacije trombocita te ima antioksidacijske i protuupalne učinke. Kako je već prije navedeno kardiovaskularno djelovanje ovisi o dozi. Pri niskim dozama resveratrol smanjuje rizik od kardiovaskularnih događaja, a pri visokim dozama djeluje depresivno na kardiovaskularnu funkciju te povećava broj apoptotičkih stanica (stanice kod kojih je već programirano propadanje, tj. smrt istih). Točna granica između niske i visoke doze resveratrola nije još uvijek točno definirana, a ograničeni su i znanstveni podaci o receptorima na koje se resveratrol veže.

Resveratrol regulira mRNA ekspresiju glavnih gena uključenih u kontrolu staničnoga ciklusa, apoptoze, metastaziranja, stanične adhezije i receptorskih signalnih puteva. Iako je nekoliko kliničkih studija rezultiralo ohrabrujućim podacima o djelovanju resveratrola na smanjenje oksidacijskoga stresa i upale, očuvanje kardiovaskularnih funkcija, pojačanje kognitivnih sposobnosti, inhibiciju rasta karcinoma te na smanjenje inzulinske rezistencije u dijabetičara, još uvijek nisu točno definirani rizici i specifične preporuke za oralnu i topikalnu primjenu resveratrola.
Za razliku od statina, lijekovi protiv kolesterola, resveratrol smanjuje aterogenost čestica LDL-a smanjenjem razine oksidiranog LDL-a, te na taj način doprinosi zaštiti od ateroskleroze.

U protekciji neurodegenerativnih bolesti kao Alzheimerove, Parkinsonove ili Huntingtonove bolesti te moždane ishemije ili epilepsije dokazan je učinak resveratrola koji može prolaziti kroz krvno-moždanu barijeru. Djeluje na aktivaciju sirtuina odnosno zaštitom neurona od oksidacijskoga stresa, ishemije i apoptoze uzrokovane toksinima (glutamat i NMDA). Resveratrol povećava razgradnju nataloženih peptida i povećava ekspresiju sirtuina koji imaju važnu ulogu u zaštiti neurona od oksidativnoga stresa kao i propadanje neurona već potiče njihovo preživljavanje.

Protiv kožnih problema

Antimikrobni učinak grožđa temelji se na visokoj koncentraciji flavonoida, stilbena, fenolnih kiselina poput galne kiseline, pri tome grožđani polifenoli ne uzrokuju hemolizu ljudskih eritrocita. Smatra se da mehanizam antimikrobnoga učinka uključuje povezivanje polifenola grožđa s proteinima mikroorganizama čime se mijenja selektivna propusnost plazmatske membrane mikroorganizama. Antibakterijski učinak grožđanih polifenola obuhvaća brojne bakterije kao MRSA-u, Staphylococcus aureus, Propionibacterium acnes, Escherichia coli, Salmonella enteritidi,. Helicobacter pylori… Ekstrakt grožđanih sjemenki pokazuje veću antimikrobnu aktivnost protiv Gram pozitivnih bakterija u odnosu na Gram negativne. Učinkovit je protiv kožnih problema kao Akne vulgaris koja je najčešća kožna bolest u svijetu i pogađa 85 posto adolescenata i 10 posto odraslih ljudi. Karakterizirana je poremećajem pilosebacealne jedinice s upalnim imunim odgovorom na bakteriju P. acnes. Konvencionalno liječenje retinoidima i benzoil peroksidom često izaziva nuspojave poput iritacije kože. Resveratrol inhibira upalne markere uključene u stvaranju upalnih lezija akne. Klinička studija je dokazala potencijalnu učinkovitost resveratrola u liječenju akne vulgaris jer pokazuje značajnu inhibiciju rasta P. acnes pri 50 μg/ml, a pri koncentraciji od 100 μg/ml pokazuje kontinuiranu inhibiciju rasta.

Prema znanstvenim studijama nadalje resveratrol djeluje i protugljivično i ima antimikotički učinak prema Candidae albicans pri koncentraciji 10 do 20 μg/ml. Također je potvrđeno i antivirusno djelovanje protiv HIV-1 gdje je pri koncentraciji od 10 μM netoksičan za stanice, a reducira viralnu replikaciju 20 do 30 posto.

Resveratrol je pokazao i preventivno djelovanje na inzulinsku rezistenciju, hiperglikemiju, dijabetes tipa 2 i dislipidemiju. Primjena 5 mg trans-resveratrola dvaput dnevno kroz četiri tjedna kod muškaraca s dijabetesom tipa 2 dokazala je inzulinsku osjetljivost i značajno smanjene razine glukoze u krvi.

Zacjeljivanje rana je kompleksan i dinamični proces koji se odvija u tri faze, a najvažnije za ozlijeđene je skraćivanje trajanja faza i osiguravanje idealnoga stvaranja ožiljka. Neki istraživači ističu da antibiotici mogu odgoditi reepitelizaciju. Primjena grožđanih proantocijanidina uzrokuje stvaranje više kolagenih vlakana i rezultira kontrakcijom i zatvaranjem rana. Resveratrol ima veliki potencijal za topikalnu primjenu u liječenju dijabetičkoga stopala i dokazano je da primjena 50 mg trans-resveratrola dvaput dnevno kroz 60 dana uzrokuje smanjenje ulcerozne rane.

Antikancerogeni učinak se zapravo temelji na ideji o korištenju prirodnih tvari, koje u netoksičnim dozama za organizam, djeluju kao kemoterapija kod prekanceroznih lezija, tzv kemoprevencija. Interes za korištenjem prirodnih tvari kao potencijalne kemoprevencijske tvari je u stalnom porastu. Resveratrol predstavlja idealnu molekulu kao jaki kemoprevencijski, ali i kemoterapijski agens jer ima relativno nisku toksičnost i ograničene nuspojave. Antikancerogeno djelovanje resveratrola prvi je uočio Jang 1997. kod smanjenja broja kožnih tumora u miševa nakon topikalne primjene resveratrola. Nakon toga je broj istraživanja s resveratrolom povećan za 98 posto na svjetskoj razini. Primjena 1 do 5 mg/kg resveratrola dnevno zaustavlja rast karcinoma dojke u miševa, a brojne »in vitro« i »in vivo« studije su dokazale antiproliferacijski, antikancerogeni i kemoprevencijski učinak resveratrola na limfoidni i mijeloidni tumor; tumor dojke, prostate, kolona, pankreasa, pluća, jajnika i cerviksa te melanoma. Međutim primjena niskih doza resveratrola, poput onih u vinu nije dovoljna za takav odgovor kod ljudi. Mehanizmi antikancerogenoga djelovanja resveratrola još su uvijek nejasni, ali se povezuju s antioksidacijskim učinkom i sposobnosti neutraliziranja slobodnih radikala, na njegovo protuupalno djelovanje, na inhibiciju stanične proliferacije te inhibiciju brojnih enzima.

Antioksidativno djelovanje

Oksidacijski je stres na staničnoj razini kod ljudi povezan s kardiovaskularnim i neurodegenerativnim bolestima i čvrsto je vezan s kancerogenezom i drugim bolestima udruženim sa starenjem. Oksidacijski stres je uzrokovan viškom reaktivnih spojeva kisika. Njihov višak uključuje brojne upalne medijatore uzrokujući oštećenja staničnih membrana i lipidnu peroksidaciju nezasićenih masnih kiselina, promjene u proteinima na način da mijenja njihovu tercijarnu strukturu te promjene kod DNA. Resveratrol je antioksidant koji značajno smanjuje markere oksidacijskoga stresa te inhibira stvaranje reaktivnih spojeva kisika.

Istraživanjima je utvrđeno da se oko 70 posto oralno uzetog resveratrola apsorbira, no samo se manje količine nepromijenjenoga resveratrola mogu naći u plazmi. Tako mala biološka raspoloživost nastaje zbog njegova brzog metaboliziranja i izlučivanja primarno urinom. Najbrojniji metaboliti resveratrola kod ljudi su trans-resveratrol-3-O-glukuronid i trans-resveratrol-3-sulfat, a pokazalo se da se više od 80 posto resveratrola konjugira u resveratrol-glukuronid, dok se ostatak pretvara u resveratrol-sulfat. Također, pokazalo se da je biološka raspoloživost resveratrola u obliku glukozida (npr. piceid), a kojega ima u soku od grožđa, još manja, te da na biološku raspoloživost trans-resveratrola iz crnoga vina ne utječe hrana. Točnije, biološka raspoloživost trans-resveratrola iz vina je gotovo ista i kada se vino uzima na prazan želudac i kada se uzima s hranom. Potrebno je napomenuti da crno vino sadrži više flavonoida kvercetina od bijeloga vina koji pak poboljšava biološku raspoloživost resveratrola.

PADALINE

U mjesecu rujnu 2021. u Solinu na području Gornje Rupotine palo je 47 litara kiše po četvornom metru.

PEDIJATRIJA – Opasnosti ljetnih radosti – ubodi i ugrizi otrovnih životinja 2

SOLINSKA KRONIKA 326, 15. listopada 2021.
Piše: prim. mr. sc. Katica OBRADOVIĆ, dr. Med., spec. pedijatar

Protuotrov za zmijski ugriz se daje isključivo u zdravstvenim ustanovama jer je njegovo davanje rizično. Dijete treba zaštiti i protiv tetanusa. Nakon uboda meduze treba ostati miran, ne trljati mjesto uboda, jer se time otrov dodatno utrljava u tkivo.
Mjesto uboda vlasulje treba isprati morem, octom ili alkoholom.

Ugriz zmije

Vruće i sušno ljeto u našemu podneblju puno je zmija. Postoje dvije vrste otrovnih zmija kod nas poskok i riđovka. Obje zmije karakterizira trokutasti oblik glave, uske eliptične oči, imaju kraće i zdepastije tijelo u odnosu na neotrovne zmije, kao i tamna vijugava linija koja se proteže od glave do vrha repa, a poskok ima i roščić na vrhu nosa.

Na mjestu ugriza zmije prisutne su dvije ubodne ranice od zmijskih zuba udaljene 6 do 8 mm, iako katkad može biti samo jedna ranica ili samo ogrebotina.

Unutar nekoliko minuta nakon ugriza zmije, a ponekad i nakon nekoliko sati na mjestu ugriza zmije javlja se oteklina, oštra i sijevajuća bol, potkožna krvarenja ili mjehurići ispunjeni krvavim sadržajem, te glavobolja, vrtoglavica, nesvjestica, mučnina i povraćanje, a nakon nekoga vremena oteknu i regionalni limfni čvorovi.

Ako dođe do šoka (najčešći uzrok smrti) dolazi do pada krvnoga tlaka, ubrzanoga rada srca, koža je orošena znojem, hladna i blijeda, te može nastupiti zatajenje disanja. Potrebno je zatražiti liječničku pomoć bez obzira je li dijete ugrizla otrovna ili neotrovna zmija.

Ako smo sigurni da je zmija neotrovna mjesto ugriza treba oprati vodom, pokriti sterilnom gazom i zaviti. Ako se radi o ugrizu zmije otrovnice dijete treba strogo mirovati, ugrizeni dio tijela treba imobilizirati, a ranu pokriti sterilnom gazom (ne preporučuje se isisavanje otrova iz rane, ne stavljati led na mjesto ugriza, trave ili masti na ranu, zarezivanje ili paljenje rane).

Iznad ugrizne rane 5 do 10 cm treba podvezati ekstremitet elastičnim zavojem kako bi spriječili venski i limfni protok kojim se širi otrov, ali ne i arterijski. Ugrizeno dijete treba što prije odvesti u zdravstvenu ustanovu. Protuotrov se daje isključivo u zdravstvenim ustanovama jer je njegovo davanje rizično. Dijete treba zaštiti i protiv tetanusa. Uredno cijepljena djeca su zaštićena protiv tetanusa.

Što učiniti da nas zmija ne ugrize? Ako primijetite zmiju nemojte joj se približavati, ne dirajte je čak i ako je mrtva. Kada idemo u prirodu potrebno je nositi prikladnu obuću, tenisice i zatvorene cipele, ne japanke. Treba hodati po uhodanim stazama. Posebno treba biti oprezan pri hodanju po stijenama i kamenjaru.

Posljedice ugriza zmije otrovnice su: rane posljedice (akutna faza) psihička reakcija, lokalni simptomi ozljede mekih tkiva edem, gastrointestinalni, kardiovaskularni simptomi, angioedem, bronhospazam, urtikarija, poremećaj centralnog i perifernog živčanog sustava, hemokoncentracija, leukocitoza, hemoliza, proteinurija, hematurija, metabolička acidoza.

Kasne posljedice (nekoliko sati do dana) na koži krvavi podljevi, kožni mjehuri, lokalne nekroze, infekcije, pleuralni eksudatr, plućni edem, ascites, paralitički ileus, bubrežno zatajenje, krvarenja, anemija, rabdomioliza, koagulopatija, trombocitopenija. Dugotrajne posljedice su bol, ukočenost, lokalne cirkulacijske smetnje, povremeno ili stalno oticanje zahvaćenog ekstremiteta.

Ubod meduze

U kontaktu s meduzom (žarnjak), meduza izbacuje žarne niti, te se na mjestu uboda javlja jaka bol, crvenilo i mjehurići. Nakon uboda treba ostati miran, ne trljati mjesto uboda, jer se time otrov dodatno utrljava u tkivo.

Mjesto uboda treba isprati morskom vodom, nikako slatkom jer pojačava osjet boli, a lovke se treba odstraniti pincetom ne prstima. Mjesto uboda dobro isprati octom ili alkoholom, te imobilizirati.

Ubodi na području lica, očiju i genitalija zahtijevaju hitnu medicinsku pomoć. Ubod na području očiju može biti vrlo opasan jer može uzrokovati trajno oštećenje vida. Ubodi oka se moraju isprati tekućom vodom, ne morskom.

Ubod meduze može izazvati i anafilaktičku reakciju te se treba što prije javiti liječniku. Mrtvu meduzu ne treba dirati jer i ona može opeći.

Ubod vlasulje

Vlasulja je žarnjak koja sadržava žarnice ispunjene otrovom.

Na mjestu uboda javlja se crvenilo, mjehurići i ne jaka bol.

Mjesto uboda treba isprati morem, octom ili alkoholom. Ako je zahvaćena veća površina kože može se javiti mišićna bol, povišena temperatura, povraćanje i gubitak svijesti, te je potrebna hitna medicinska pomoć.

Ribe

U Jadranskomu moru ima 380 vrsta riba, a dvadesetak riba je otrovno. Otrovni je aparat u riba jednostavan.

Kod uboda puca ovojnica na žlijezdi koja je smještena u žlijebu bodlje i otrov se iscijedi u ranu. Riblji otrovi imaju zajedničko svojstvo da izazivaju jake boli zbog serotonina, a sadržavaju peptide, bjelančevine, enzime, histamin, katehoilamin, kinin.

Svi su sastojci termolabilni. Liječenje ribljih uboda bez obzira na vrstu, radiklo se o ubodu žutuljka, golubanka, paukovka ili škrpina. Zajednička značajka svih ribljih otrova je termolabilnost te se na tome temelji liječenje.

Iz ubodne rane najprije treba izvaditi bodlje ili komadiće ovojnice, a zatim ubodeno mjesto na ruci ili nozi staviti u vruću vodu koliko se može izdržati na 50 do 60 stupnjeva te ga namakati 30 do 90 minuta.

Obično bol prestane nakon desetak minuta. U 95% slučajeva ova metoda se pokazala uspješnom. Mogu se davati analgetici, antihistaminici, kortikosteroidi. Ranu nakon ugriza murine treba kirurški obraditi.

POVRATAK STAROME SOLINU – Smokve za u Livno

SOLINSKA KRONIKA 326, 15. listopada 2021.

Piše: Marija Grubišić
Snimio: Jakov TEKLIĆ

– Ima san staroga fiću i ja nalija u auto rakiju umisto antifriza. Bija momak, al’ san ima para za antifriz, nego ulija u »kiler« rakiju, da ne smrzne… Idemo kroz Bosnu, ono ladno, mater upalila grijanje… Došli mi gori, Marija zaspala, ošamutila je valjda ona rakija šta san ulija. Nema ‘ko prodavat smokve, Marija spava ka’ top, ja ne znan šta je, nije mi odma palo napamet da su nju te pare opile…

Počeja je listopad, a još se koja smokva mogla izist deboto sa stabla. Taman znači još je vrime da ispričamo par dogodovština koje smo čuli na okupljanju smokvara u konobi Joška Grubišić Cikanova.

Joško Cikanov isprid svojih stabala smokava u Đurini

– Još nekako te smokve žive u nama, posikle se mnoge, više se baš ni ne suše jer je to veliki proces, nema se ko bavit s tin. Petrovače idu na prodaju, a ove druge imamo ono čisto za nas, bilice, mletkinje, poljarice, cvitnice… – govori domaćin Joško Grubišić Cikanov koji se sitija jedne smišne zgode kada jih je s materon iša prodavat.

– Solinske smokve su se nosile i na veliki dernek u Livno na tamošnji Pazar, za svetoga Petra. Po sedan-osan nas je iz Solina znalo otić gori. Napuniš puno auto i ajde gori i uvik smo ih lipo prodali, govori Joško, a za razliku od Solinjana, Klišani su svoje većinon išli prodavat u Sinj, doda je na to i Miro Podrug.

– Ja i mater Marija išli prodavat suve smokve u Livno, prije Božića – nastavlja nan priču Joško.

– Ima san staroga fiću i ja nalija u auto rakiju umisto antifriza. Bija momak, al’ san ima para za antifriz, nego ulija u »kiler« rakiju, da ne smrzne… Idemo kroz Bosnu, ono ladno, mater upalila grijanje… Došli mi gori, Marija zaspala, ošamutila je valjda ona rakija šta san ulija. Nema ‘ko prodavat smokve, Marija spava ka’ top, ja ne znan šta je, nije mi odma palo napamet da su nju te pare opile… – smije se i sad toj dogodovštini Joško koja je srićon dobro završila, kaže.

Probudila se mater oko podne, ja proda skoro pola. Kaže mater:

– Šta si mi metija odnija te đava, šta si mi da jist i pit?

– Nisan ništa majko – govorin ja. Nikako se sitit da je nju ta para zamantala…

– Znaš šta – mater će meni.

– Aj ti ubuduće sam prodavat, šta ću ja više odat kad ti tako dobro znaš – rekla mi je mater – ispriča je Joško dok se društvance i dalje prisjećalo svojih štorija.

Za razliku od njega Anka Marinovićeva i ‘ćer Vanja imale su drugačiju zgodu.

– Baba, ja i Gora bi išli na Pazar prodavat smokve – kaziva dalje Vanja.

– Baba Matija je prodavala u svoje vrime na Pazaru u Splitu. Po dva puta bi u danu znala barakokule na Pazar nosit, na magarcu. Odnesi, prodaj, vrati se, naberi i onda ponovo na Pazar.

– Jedne godine nosila ja prodavat smokve u grad. Sila me mater u autobus i ja na Pazar. Ja zadnja ostala na banku, ni’ko ne dolazi, ni’ko ni ne pita pošto su. Svi prodali, ja ni jednu – priča nan dalje Vanja.

– Primistila se ja na drugo misto, opet neće…

Uzela ja onda smokve i s njima u kantu. Skontala koliko je bilo smokava i koliko bi materi tribala dat novaca. Kažen ja njoj kad san došla doma: – Više ti ne iden! – Ona me pita kako je bilo, pa pošto, ja lagala ovoliko, onoliko… Dolazi ona sutradan doma, pa me pita: – Pošto si ti ono rekla da si prodala smokve? Bacila si jih u kantu, jel? Da meni svit s pazara govori da si ti bacila smokve? – I tako odonda više nisan išla na Pazar – zaključuje Vanja svoju priču, a sića se još jedne kad su išle u Grad na jedan koncert.

– Išle mater, ja i Gora na jedan koncert u Split. Ne zna mater ni ‘ko nastupa, nije važno, idemo mi, samo da malo izađemo.

Cikanova kenja, »tamić« iz Đurini

Čekali, čekali, da počne nastup i da se pojavi pivačica. Kad se ona pojavila sva u zmijskoj monturi obučena mater će: – A, blažene ti Gospe, zašto ja dade kilo i kvarat smokava!? – Komentirala je mater »u smokavama« koliko je dala za ulaznicu – priča Vanja dok se društvo smije zgodama, a s gušton osin kušanja domaćega vina razgledajemo i suvenire i slike u konobi.

– Kenja, magarica ova na uokvirenoj fotografiji bila je u to vrime naš seoski »tamić«, govori nam Joško Cikanov.

– Kome je god tribala uzima bi je za pribacit grožđe, vodu, žito, stine, ma sve okolo šta je polje radilo kenja bi pribacivala. Znan da je služila svima.
Četiri godine san ima kad je ova slika nastala.

Kad je Kenja ostarila did Cikan ju je odveja prodat na Klis na Pazar za Prvi Maja, proda ju je Talijanima za mortadelu, a kupija dva prašćića za gojit. Talijani su kupovali stare magarce i konje za pravit mortadelu – govori Joško. Talijanima je to specijalitet.

Nakon štorije o smokvama vrtile su se i stare slike, pa je došla na red i priča o crivari od »Koteksa« jer je u njoj radila i Joškova mater Marija, a i teta Jela od Pere Podruga.

Priko puta Gospina otoka bila je crivara od »Koteksa«. Tu je bija pogon u kojen su se pravila i čistila criva u koje bi se punile kobasice. Na slici Joškova mater Marija sa kolegicama, a iza njih Priko vode, skoro ničega samo patkice i Rika.

Malo predaha između rada u crivari kod Gospina otoka, Joškova mater Marija i kolegica

Nek se nadoje »meda«

Bilo je i domišljatih stvari ako su ubrane smokve bile još zelene. Prije nego šta bi jih se išlo prodavat znalo jih se tuć varnjačama da se malo smekšaju, gnječit prstima ili se znalo ulit i malo vode u kašetu od smokava. Ispod bi se stavila karta od cimenta. Neće curit, neće proć voda, pa će se smokve i nadojit toga »meda«.

Smokve umisto čikolade

U Solinu ljudi nisu puno ljudi sušili za prodaju, maksimalno stokila ako je neko ima, a ‘ko je ima pedeset kila bija je bogat čovik, cilu godinu bi jija. To je bila kripost, da imaš dici dat po dvi smokve, a izije i baba i dida dvi tri… I to se držalo pod ključon, bila je to zaliha.

Usrid zime da imaš voćku to je bila kripost. Sirotinja je jila suvih smokava za Božić, za Badnji dan, Uskrs, svetu Lucu, sv. Nikolu… Ko jih je ima do Uskrsa, bogat čovik… Suve smokve bi čuvali baba i did u škrinji u sobi, al’ su dica smila ulazit u sobe od babe i dida, ili matere i ćaće, priča nan Miro.

Kenju za mortadelu

Kad je Kenja ostarila did Cikan ju je odveja prodat na Klis na Pazar za Prvi Maja, proda ju je Talijanima za mortadelu, a kupija dva prašćića za gojit

»Ove su ti slađe«

Neki su u prvoj fazi prodaje nosili smokve na Pazar, na banak, a one koje ne bi baš bile dobre za Pazar di je cijena bila najveća, nosile su se na otkup.
Ako ne bi bile baš najbolje neki bi jih stavili u dva, tri reda i pokrili listovima, a uz to bi se ka’ govorilo uz opravdanje: »Ove su ti slađe«.

NOGOMET – 3. HNL JUG: NAKON 9. PRVENSTVENOG KOLA SLOGA TREĆA JEDINA BEZ PORAZA – Mislav Pezo četiri pogotka Junaku!

SOLINSKA KRONIKA 326, 15. listopada 2021.

Protiv Junaka u 8. kolu na domaćem igralištu početnu inicijativu i rano vodstvo Sinjana Mravinčani su okrenuli u svoju uvjerljivu pobjedu, a junak utakmice je Mislav Pezo sa svoja četiri uzastopna pogotka u prvom dijelu utakmice, i pitanje pobjednika je bilo riješeno do odmora

MRAVINCE – Igralište Glavica. Gledatelja 250. Sudac: Jelena Pejković (Split). Pomoćni sudci: M. Pavić i D. Sarić. Četvrti: Znaor. Delegat: Škorput.

STRIJELCI: 0:1 – Cikojević (14), 1:1 – Pezo (24), 2:1 – Pezo (27), 3:1 – Pezo (Pezo (29), 4:1 – Pezo (44), 4:2 – Jandrek (50), 5:2 – Marović (78-11m).

SLOGA-MRAVINCE: Brdar, Bratim (od 46. Boban), Andabak, Boljat, Boko (od 85. Valenti), Gotovac (od 60. Pranjić), Marović, Romić, Pezo (od 85. Blažević), Vekić (od 74. Katić), Vuković. Trener: Boris Pavić.

JUNAK: Jozak, Ivanišević, Cikojević (od 86. Držak), Vrdoljak, Maganić (od 56. Vučković), Bakić, Rončević, Manenica, Markovina, Bilić, Jandrek(od 77. Romac). Trener: Dario Sablić.

IGRAČ UTAKMICE: Mislav Pezo (Sloga)

Napadač Sloge Mislav Pezo

Nakon devetoga kola Sloga je jedini neporaženi klub na trećeligaškom jugu.

Protiv Junaka u 8. kolu na domaćem igralištu početnu inicijativu i rano vodstvo Sinjana Mravinčani su okrenuli u svoju uvjerljivu pobjedu, a junak utakmice je Mislav Pezo sa svoja četiri uzastopna pogotka u prvom dijelu utakmice, i pitanje pobjednika je bilo riješeno do odmora.

Poveli su gosti u 14. minuti preko Josipa Cikojevića, vratar Brdar je odbio prvi udarac a kod drugog je pokleknuo. Poravnao je Mislav Pezo u 24. minuti, lijepo se izborio za udarac i sa 17 metara prizemnim udarcem pogodio kut. Tri minute poslije ubačaj Vekića, a Pezo s iste pozicije pogađa isti kut, za 2:1.

Tek što se krenulo s centra Pezo posprema odbijanac nakon udarca Marovića, a pred odmor također iz blizine pogađa za 4:1.

Na početku nastavka Jandrek vraća nadu Sinjanima, udarcem s desetak metara pogađa kut, 4:2. Konačan rezultat, 5:2, postavio je topnik Sloge Mario Marović iz kaznenog udarca, a prethodio je prekršaj nad Mislavom Pezom, koji je ranijom zamjenom zaslužio pljesak za izvedbu i četiri pogotka.

U devetom kolu pobijeđena je Uranija u Baškoj Vodi, 3:0, a sva tri puta je bio strijelac Mario Marović. Derbi kola Neretvanac – Hrvatski vitez nije odigran zbog poplavljenog terena u Opuzenu. U 10. kolu, Sloga je domaćin Neretvancu!

Redoslijed 3.HNL jug, nakon 9. kola: 1. Jadran LP 22, 2. Hrvatski vitez 21(-1), 3. Sloga Mravince 19, 4. Neretvanac 14(-1), 5. Neretva 14, 6. RNK Split 14, 7. Hrvace 13, 8. Uskok 13, 9. GOŠK-Dubrovnik 1919 12, 10. Junak 12, 11. Primorac (BNM) 11, 12. Zadar 11, 13. Zagora 10, 14. HRNK Zmaj 10, 15. Kamen 9, 16. Vodice 8, 17. OSK 7, 18. Urania 1.

Miro PODRUG

JUDO – JK SOLIN:MLADA SOLINJANKA NIŽE USPJEHE – Puljiz brončana na Grand Prixu u Zagrebu

SOLINSKA KRONIKA 326, 15. listopada 2021.

– Ne mogu vjerovati. Prije nekoliko dana bronca na Europskom juniorskom prvenstvu, a sada brončana medalja na Grand Prixu među seniorkama. Jako sam ponosna, presretna i samo želim još više i još bolje – u nevjerici je tražila riječi presretna Puljiz

Brončana Ana Viktorija Puljiz i trener Dragan Crnov

Solinska judašica Ana Viktorija Puljiz pod paskom trenera Dragana Crnova, nastavlja dobrim rezultatima na međunarodnim natjecanjima te je obogatila riznicu medalja u klupskim prostorima u podrumu GSD na Bilankuši.

Prvu pobjedu, a zatim i medalju za Hrvatsku na Grand Prixu Zagreb 2021 donijela je Ana Viktorija Puljiz (-52 kg)! Iako tek druga godina juniorki, Puljiz je pokazala da je uvijek među najboljima, bilo to među juniorkama, bilo među seniorkama.

Dobra taktička borba protiv iskusne Njemice Ballhaus, a zatim i pobjednički wazari u »golden scoreu« bili su recept za prolaz u četvrtfinale. Tamo je agresivnija i iskusnija bila Belgijka Ryheul, te je ipponom poslala Solinjanku u repasaž. Nakon toga popularna Vikica ulazi u pobjednički ritam i dominantno pobjeđuje krasnim ipponom 36. na svijetu, Amerikanku Jarrell, a zatim protiv Španjolke Ballesteros Gonzalez pokazuje da je ovo bio njen dan.

Još jednom je 19-godišnja Puljiz pokazala odličan judo, kao i protiv Amerikanke, te je ipponom došla do prve medalje na Grand Prix natjecanjima! Proslavila je broncu u slavljeničkim suzama i zagrljaju trenera Dragana Crnova.

– Ne mogu vjerovati. Prije nekoliko dana bronca na Europskom juniorskom prvenstvu, a sada brončana medalja na Grand Prixu među seniorkama. Jako sam ponosna, presretna i samo želim još više i još bolje – u nevjerici je tražila riječi presretna Puljiz.

– Vikica je ovom medaljom pokazala kvalitetu, upornost i pobjednički mentalitet. Tek je druga godina juniora i još ćemo se orijentirati na juniorska natjecanja, ali je fenomenalno vidjeti koliko može. Od 2017. je stalno u vrhu – zadovoljan i ponosan je bio trener Crnov iz JK Solin.

M.P.(izvor: judo.hr)

PREDSTAVLJENA LIKOVNA MONOGRAFIJA BOKELJSKE SLIKARICE VESNE ŠOJAT – Kamene vrleti doživljenoga zavičaja

SOLINSKA KRONIKA 326, 15. listopada 2021.
Piše: Željko BRGULJAN
Fotografije: M. VISIN

Kotorske vizure i motivski i misaono isključiv su interes i tema slikarstva Vesne Šojat. Dva iskoraka – kontrafori kao rana inspiracija francuskim katedralama i kliška utvrda, kao kasni interes za solinski kraj, samo potvrđuju rečeno

Predstavljanje likovne monografije akademske slikarice Vesne Šojat u organizaciji Nacionalnoga muzeja moderne umjetnosti, upriličeno je 27. rujna u palači Matice hrvatske u Zagrebu.

Ovo dugo očekivano izdanje kojega je izdavač »Skaner studio«, a suizdavač Nacionalni muzej moderne umjetnosti, reprezentativan je prikaz slikaričina opusa nastaloga kroz više od pola stoljeća predanoga stvaranja. Autor teksta je Nikola Albaneže, prijevoda Graham McMaster, oblikovanja i prijeloma Amalija Albaneže dok su recenzenti bili Tonko Maroević i Feđa Gavrilović, a urednik i autor predgovora Željko Brguljan.

Likovna monografija Vesne Šojat predstavljena je u zagrebačkoj palači Matice hrvatske

Listajući knjigu uočavamo da je dominantan motiv u dosadašnjemu opusu Vesne Šojat pejsaž Boke Kotorske, u užem smislu to su kamene vrleti nad zaljevom i detalji građevina staroga Kotora. Slikarica je fiksirala svojim kistom tisuće lica zaljevskoga pejsaža, odana kamenom amfiteatru jedinstvenoga Zaljeva. Iako rođenjem i odrastanjem pripada Zagrebu, Boka je za Vesnu Šojat bila onaj pravi, duboko doživljeni zavičaj.

Opčinjenost Zaljevom rezultirala je njezin primarni slikarski motiv – bokeljski kamen kojemu je ostala odana više od pola stoljeća. Nalazila ga je u vrletima nad Dobrotom, kotorskim zidinama, kamenim interijerima, a posebno u arhitektonskim elementima poput stupova i apsida, svodova i kupola, kontrafora i portala, ali i u kompleksnim građevinama, poput kotorske katedrale – simbola staroga grada. Kotorske vizure i motivski i misaono isključiv su interes i tema slikarstva Vesne Šojat. Dva iskoraka – kontrafori kao rana inspiracija francuskim katedralama i kliška utvrda, kao kasni interes za solinski kraj, samo potvrđuju rečeno.

Kamena snaga

Snažan interes za strukturu grada podno lovćenskog masiva, posebno za snagu monumentalnih zidina, usmjerila je na njihovu materiju, na svijetlo, na energiju kojom zrači sam kamen. Mističnost zaljeva s neponovljivim osvjetljenjima, pred kišu i oluju, u jesen i zimu, za Vesnu je postao iskonski pejsaž koji joj podjednako ispunja misli i srce. U slikarstvu Vesne Šojat nema lepršavosti i površnosti, njezine su vizije čvrste, djela koncizna, lapidarna.

Zidine, 1983.

Paleta joj je katkad sumorna katkad živa i prozračna, a sadržajno je zaokupljena kompozicijom masâ i strukturâ. Svojim pak strukturalnim pristupom tumači veličanstveni bokeljski pejsaž i sve što on sa sobom nosi – od estetskoga doživljaja do razumijevanja svijeta. Promatrano u eri tehnologija i brzih rješenja, Vesnino djelo kao da pripada nekim davnim – herojskim vremenima, u kojima se slikanju predavalo čitavim bićem, beskompromisno gradilo opuse dugim i predanim radom i u kojima je slikati značilo živjeti.

Svojim se likovnim opusom nadovezala na opuse roditeljâ, koji su kistom prenijeli brojne motive graditeljskoga biserja Boke Kotorske, kao i duh intimnih obiteljskih prostora. Razvivši osobni stil, Vesna Šojat je zaokružila ili, u kontekstu omiljenoga joj motiva »dogradila« slikarsko poimanje Boke Kotorske, prikazima bedema, utvrda i zidina te kamenih vrleti nad elementima urbane i fortifikacijske arhitekture. Zaokružila je obiteljsko slikarsko putovanje opusom koherentnim, ali i jedinstvenim, koji nam prenosi viziju Boke Kotorske u najboljem mogućem svjetlu – iz vremena još netaknutoga sklada i neizmijenjenoga duha.

Visoko vrednovanje

Potom je urednik, čestitajući slikarici na monografiji koja predstavlja njezin rad, a posebno na ustrajnom asketskom umjetničkom stvaranju – na preko pola stoljeća neprekidnoga slikanja u osami očeva ateljea, naglasio da njezino djelo pripada podjednako i hrvatskoj i crnogorskoj likovnoj baštini.

Pogled na zidine, 1994.

Recenzent Feđa Gavrilović istaknuo je da mu je upoznavanje s opusom Vesne Šojat bio velik užitak te da ju je autor teksta – znalački smjestio u koordinate vremena i prostora, kontekstualizirajući je uz hrvatske majstore pejzaža poput Crnčića ili Glihe. Riječ je o opusu koji zavrjeđuje visoko vrednovanje, a ova je monografija dobar korak prema ponovnom otkriću radova Vesne Šojat – Dodao je da je – njezina ljubav prema monumentalnim strukturama, kamenju zidina, katedrala i gradova pronašla izraz u njenoj punoj i bogatoj slikarskoj gesti -.

Drugi recenzent, nažalost preminuo tijekom rada na knjizi, Tonko Maroević ostavio je zapisano da se slikarsko djelo Vesne Šojat razvijalo u tišini i izolaciji – postupno i organski na premisama ozbiljnoga školovanja i u obiteljskoj atmosferi dvoje akademskih slikara – od kojih je kako ističe baštinila – ambijetalnu zaokupljenost prostorima i znakovima Bokokotorskog zaljeva – .

Maroević nadalje smatra da objavljivanje Vesnine monografije predstavlja – opravdanu afirmaciju jednoga opusa što je nastao izdvojeno od dominantnih tokova naraštaja – nastojanjima na – kromatskim i plastičkim vrijednostima korištene tvari, (…) na koherentnoj i gustoj viziji krajolika, sagledanoga iz osobnoga rakursa i metodom »pars pro toto« -.

Baštinjenje pejsažne tradicije

Autor teksta monografije Nikola Albaneže prisjetio se rada na monografiji i prvoga susreta sa slikaricom u njezinom atelijeru. Istaknuo je da je slikarstvo Vesne Šojat ono slikarstvo kojemu je važna podjednako materičnost i oblikovanje, a također i struktura te naglasio slikaričinu težnju plastičnoj monumentalnosti te simbolička ozračja. Smatra da autorica u kontekstu privrženosti materije i organizacije slike – pripada važnoj pejsažnoj tradiciji u hrvatskom slikarstvu 20. stoljeća gdje joj je mjesto u slijedu od Ljube Babića, Frana Šimunovića, Otona Glihe, njena oca Antuna Šojata -.

Albaneže je istaknuo kako će – ova monografija (…) pridonijeti upoznavanju i potvrđivanju jednoga zanimljivog, kvalitetnog i vrijednog opusa – te dodao da slikaričin opus mnogima može biti otkriće, kao što je bio i njemu samom.

Na samomu početku predstavljanja prisutne je pozdravio ravnatelj Nacionalnoga muzeja moderne umjetnosti Branko Franceschi kao suizdavač monografije i organizator događaja, a na kraju, u ime izdavača, direktor »Skaner studia« Dragi Savićević te su oba izrazila zadovoljstvo monografijom o slikarstvu Vesne Šojat, čestitajući slikarici, a također svim zaslužnima za ovo kvalitetno i lijepo izdanje.

Stupovi, 1984.

DANI HRVATSKE ARHEOLOGIJE U SPLITU I SOLINU, 11. DO 15. LISTOPADA 2021. – Salonitanski početak i kraj

SOLINSKA KRONIKA 326, 15. listopada 2021.
Piše: Mario MATIJEVIĆ
Fotografije: Tonći SESER, Solinska kronika

Znanstvenim skupom »Salona između Sredozemlja i Panonije« te otvaranjem izložbi »Vis-à-Vis 200. Arheološka baština otoka Visa«, »U temeljima hrvatske arheologije«, te »Krajolici i spomenici zadarskoga područja krajem 19. i početkom 20. stoljeća u istraživanjima prof. dr. Luke Jelića« obilježena je 200-ta obljetnica od osnutka Arheološkoga muzeja u Splitu i 200-ta obljetnica početka sustavnih arheoloških istraživanja u Saloni. U sklopu znanstvenoga skupa održan je i okrugli stol na temu »Budućnost Salone«

ZNANSTVENI SKUP »SALONA IZMEĐU SREDOZEMLJA I PANONIJE«

Solin, arheološko ishodište i središte

Najveći dio predavanja posvećen je novijim arheološkim istraživanjima u Saloni, ali i lokalitetima sa širega solinskog, sinjskog, imotskog i dubrovačkog područja te istraživanja na otocima Braču, Hvaru, Visu, Biševu i Korčuli te u Podunavlju

Predavanja o aktualnomu stanju Salone i arheoloških lokaliteta izazvala su poseban interes stručnjaka

Arheološki muzej u Splitu i Hrvatsko arheološko društvo organizirali su pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija, Splitsko-dalmatinske županije, Gradova Splita, Solina i Visa, JUK Zvonimir Solin te splitske i solinske Turističke zajednice znanstveni skup pod nazivom »Salona između Sredozemlja i Panonije«. Skupom je obilježena 200-ta obljetnica od osnutka Arheološkoga muzeja u Splitu i 200-ta obljetnica početka sustavnih arheoloških istraživanja u Saloni.

Na samomu skupu koji se od 11. do 15. listopada održavao u solinskomu hotelu »Salona palace« sudjelovalo je oko 200 arheologa, povjesničara umjetnosti i povjesničara, a održano je 50 predavanja.

Najveći dio predavanja posvećen je novijim arheološkim istraživanjima u Saloni, ali i lokalitetima sa širega solinskog, sinjskog, imotskog i dubrovačkog područja te istraživanja na otocima Braču, Hvaru, Visu, Biševu i Korčuli te u Podunavlju.

Svečanomu otvorenju samoga skupa uz predsjednicu Hrvatskoga arheološkoga društva dr. sc. Jacqueline Balen, muzejsku savjetnicu u Arheološkomu muzeju u Zagrebu, dr. sc. Antu Jurčevića, ravnatelja Arheološkoga muzeja u Splitu, Stipu Čogelju, zamjenika župana Splitsko-dalmatinske županije i Ivicu Rakušića, zamjenika gradonačelnika grada Solina nazočili su brojni drugi uzvanici i cijenjeni predavači.

Obraćajući se nazočnima u svojim su uvodnim govorima predsjednica dr. Balen kao i ravnatelj dr. Jurčević istaknuli važnost održavanja znanstvenoga skupa kao i popratnih manifestacija u povodu obilježavanja navedenih obljetnica, ali i bitnoga, gotovo prekretničkoga trenutka za samu Salonu i njezinu budućnost.

Predavanja na skupu koja će u vidu znanstvenih radova biti objavljena u zasebnomu izdanju kod nazočnih su pobudila popriličan interes što se dalo uočiti i u razvoju nekih rasprava koje su uslijedile nakon samih predavanja. Zatvaranjem znanstvenoga skupa stručna i šira javnost ostaju u iščekivanju izdanja u kojemu među 50 predavanja posebnu cjelinu čine 24 koja se izravno tiču Salone i Solina.

OKRUGLI STOL »BUDUĆNOST SALONE«

(Ne)sretna Salona

Okrugli stoj je uz (ponovno) iznesena stajališta ostavio otvorenima brojna pitanja

Nakon zadnjega ciklusa predavanja u sklopu znanstvenoga skupa u četvrtak 14. listopada održan je okrugli stol pod nazivom »Budućnost Salone« na kojemu su u ime Ministarstva kulture sudjelovali dr. sc. Tatjana Lolić, načelnica Sektora za konzervatorske odjele i inspekciju Uprave za zaštitu kulturne baštine, glavni konzervator mr. sc. Zoran Wiewegh, te pročelnik Konzervatorskog odjela u Splitu dr. sc. Radoslav Bužančić. Gradonačelnik grada Solina Dalibor Ninčević i Jelena Stupalo direktorica Turističke zajednice grada Solina, zatim predsjednica Hrvatskog arheološkog društva dr. sc. Jacqueline Balen, ravnatelj Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu dr. sc. Miroslav Katić, Arheološkog muzeja u Splitu dr. sc. Ante Jurčević te Muzeja grada Kaštela Ivan Šuta, kao i predstavnica Umjetničke akademije u Splitu, doc. dr. sc. Miona Miliša, konzervatorica-restauratorica Voditeljica odjela za konz.-rest. arheološke baštine, predstavnici privatnih arheoloških tvrtki Vedran Katavić i Anita Penović.

Osim iznošenja dosadašnjih (ne)poznatih dostignuća glede pitanja upravljanja Salonom i istoimenoga pokrenutoga plana, nazočni su po prvi puta javno progovorili i o bitnim problemima pred kojima se Salona, njezini lokaliteti, a time i čitava hrvatska arheološka baština pa i sama arheologija nalaze.

Plan proširenja zona zaštite između ostaloga potaknut je i najnovijim senzacionalnim arheološkim otkrićima na lokalitetu “Bugarevo”

Novost kojom se pak naziru (nekakvi) pozitivni pomaci po pitanju zaštite salonitanskih arheoloških lokaliteta iznio je glavni konzervator mr. sc. Zoran Wiewegh koji je nazočnima predstavio plan proširenja zona zaštite, a koji je između ostaloga potaknut i najnovijim senzacionalnim arheološkim otkrićima na lokalitetu Bugarevo, jugozapadno od Gospina otoka.

Rasprava koju je moderirala Jagoda Mardešić iz arheološkoga muzeja u Splitu uz naglasak na nužnu i hitnu zaštitu arheoloških lokaliteta koji se nalaze južno od Zaobilaznice, ali kao i onih koji kroz Kliško polje vode od Salone prema Klisu izazvala je brojne upite kod nazočnih stručnjaka. Štoviše brojni upiti, prijedlozi i kritike ukazali su na nužnost preispitivanja odnosa prema Saloni i arheološkoj baštini općenito počevši od samoga Ministarstva kulture pa do najizravnijih dionika, lokalnoga stanovništva.

 

OTVORENJE IZLOŽBE »VIS-À-VIS 200. ARHEOLOŠKA BAŠTINA OTOKA VISA«

Otok i Muzej

Na programu obilježavanja arheološko-kulturnih obljetnica našla se i izložba »Vis-à-Vis 200. Arheološka baština otoka Visa« koja je svečano otvorena 12. listopada.

Izložba predstavlja preko 750 odabranih spomenika Arheološkog muzeja u Splitu, pronađenih na području otoka, grada Visa jednoga od najvažnijih arheoloških lokaliteta u Hrvatskoj. Raznorodni predmeti (natpisi, skulpture, vaze i druge keramičke posude, terakote, nakit, oružje, oruđe, novac) svjedoče o najranijim tragovima života na otoku, od pretpovijesti do ranog srednjeg vijeka. S naglaskom na grčki grad Issu i njen dinamični razvoj tijekom razdoblja helenizma, izložba kroz višestruke cjeline tematski razrađuje pretpovijesno razdoblje i prve kontakte s Grcima, isejsko gospodarstvo, svakodnevicu, novac, pogrebne običaje, rimske (carske) skulpture te razdoblje kasne antike i srednjeg vijeka na otoku.

Na svečanom otvorenju, ravnatelj Ante Jurčević je u pozdravnom govoru zahvalio svima koji su pružili potporu organizaciji i održavanju izložbe. Foto: Tonći SESER

Na svečanom otvorenju, ravnatelj Ante Jurčević je u pozdravnom govoru zahvalio svima koji su pružili potporu organizaciji i održavanju izložbe, a posebno je zahvalio svim autorima, djelatnicima i suradnicima koji su sudjelovali u pripremama i postavljanju. Jurčević je rekao kako je izložba prigoda da se na jednome mjestu prikupi i pokaže bogatstvo isejske ostavštine jer je neprocjenjiva važnost antičke Isse, ali i općenito starije viške baštine, kulturnoj i gospodarskoj povijesti današnje Hrvatske.

– Maleni grad, osnovan u 4. stoljeću prije Krista, nalazio se na samoj periferiji grčkoga svijeta, ali je iznimno važan za naše jadranske prilike – rekao je Boris Čargo, jedan od autora izložbe, istaknuvši kako izložba nije samo o Issi već o čitavom otoku jer izložena arheološka baština prikazuje svu ljudsku djelatnost od neolitika do kasne antike i srednjovjekovnoga razdoblja.

Svečano otvarajući izložbu, a naglašavajući njezinu važnost i impresivnost akademik Nenad Cambj, jedan od bivših ravnatelja Muzeja i poznati istraživač Isse istaknuo je kako Vis nikada nije bio prezentiran na tako obiman način.

Svi odabrani eksponati iz fundusa Arheološkog muzeja u Splitu, pronađeni su mahom u zaštitnim ili sustavnim arheološkim istraživanjima, te rekognosciranjima otoka, grada Visa. Neki izlošci su nabavljeni donacijama ili otkupima iz privatnih zbirki građana gotovo od samih početaka muzejskog djelovanja.

Predstavljajući posjetiteljima isejske spomenike, ovom izložbom istaknut je dva stoljeća dugi rad i tradiciju Arheološkog muzeja u Splitu koji kontinuirano skrbi o zaštiti bogate viške arheološke baštine.

IZLOŽBA »KRAJOLICI I SPOMENICI ZADARSKOG PODRUČJA KRAJEM 19. I POČETKOM 20. STOLJEĆA U ISTRAŽIVANJIMA PROF. DR. LUKE JELIĆA«

Vranjic-Zadar-Split

Otvaranjem izložbe »Krajolici i spomenici zadarskog područja krajem 19. i početkom 20. stoljeća u istraživanjima prof. dr. Luke Jelića« u Muzeju Hrvatskih arheoloških spomenika zaključene su solinsko-splitske arheološke svečanosti.

Izložbu koja je nastala u suradnji djelatnika Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru i Arheološkoga muzeja Zadar: dr. sc. Martine Dubolnić Glavan, Roberta Maršića, prof., i mr. sc. Majde Dadić te je popraćena katalogom autora Martine Dubolnić Glavan i Roberta Maršića otvorio je akademik Nenad Cambj u ime Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru.

Izložba je nastala u suradnji djelatnika Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru i Arheološkoga muzeja Zadar

Akademik Cambj je prigodno govoreći o važnosti života i rada don Luke Jelića za nacionalnu arheološku i povijesnu znanost podsjetio i na neke epizode iz njegova života, poglavito one vezane uz njegova ujaka don Franu Bulića i znanstveno istraživanje pitanja porijekla svetoga Dujma.

Obraćajući se nazočnima autori izložbe su istaknuli kako se početci arheološke i povijesne znanstvene djelatnosti na području Hrvatske, posebno Dalmacije, nezaobilazno se vezuju za lik i djelo prof. dr. Luke Jelića (1864. – 1922.). Taj istaknuti arheolog, povjesničar, prirodoslovac, kulturni djelatnik, svećenik i planinar, najplodniji period svojeg znanstvenog djelovanja proveo je na zadarskom području.

Studijskom izložbom predstavljeno je istraživačko, znanstveno i kulturno djelovanje kojim je Luka Jelić zadužio Zadar, Nin, Biograd na Moru te općenito šire zadarsko područje.

Izložena je do sada nepoznata ili nedovoljno poznata dokumentacija, krajolika i spomenika sa šireg zadarskog područja s kraja 19. i početka 20. st. koju je izradio Luka Jelić prema najnovijim znanstvenim i metodološkim standardima.

Spomenuta građa, koja svjedoči o njegovu životu, izobrazbi ili znanstveno-istraživačkome radu (diplome, pisma rukopisi, terenski dnevnici, fotografije, tehnička dokumentacija, itd.) potječe iz bogate arhive pohranjene u Arheološkom muzeju u Splitu.

U GALERIJI »ZVONIMIR« OTVORENA IZLOŽBA U POVODU 200 GODINA SUSTAVNIH ISTRAŽIVNJA SALONE »U TEMELJIMA HRVATSKE ARHEOLOGIJE« – Snaga salonitanskoga korijenja

SOLINSKA KRONIKA 326, 15. listopada 2021.
Tekst: Arsen DUPLANČIĆ
Fotografije: Tonči SESER

Izložba autora Arsena Duplančića priređena u organizaciji Arheološkoga muzeja u Splitu i solinskoga »Zvonimira« na jedinstveni način kroz rukopise, crteže i tiskane tekstove prikazuje bogatu, živu i djelotvornu povijest najstarije muzejske ustanove u jugoistočnom dijelu Europe, iznikle na salonitanskim temeljima

Na svečanomu otvorenju izložbe nazočnima su se prigodnim riječima obratili Tonći Ćićerić, ravnatelj JUK »Zvonimir« Solin, dr. sc. Ante Jurčević, ravnatelj Arheološkoga muzeja u Splitu, doc. dr. sc. Dino Demicheli s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te sam autor Arsen Duplančić

U proljeće 1818. car Franjo I. i njegova supruga Karolina Augusta kreću na put po Hrvatskoj i upoznaju nove krajeve koji su nakon pada Napoleona pripali austrijskoj kruni. Putovanje je imalo ne samo politička i vojna nego i kulturološka obilježja koja će biti od izuzetne važnosti za hrvatsku arheologiju. Po dolasku u Split oni su razgledali ostatke Dioklecijanove palače i druge starine te otišli u Solin vidjeti ruševine nekadašnje metropole rimske provincije Dalmacije. Oduševljen viđenim i potaknut mišljenjima stručnjaka car je donio odluku o osnivanju Arheološkog muzeja u Splitu koja je provedena dekretom Dalmatinske vlade od 22. VIII. 1820. godine. Za prvog ravnatelja imenovan je splitski liječnik dr. Carlo Lanza koji je 2. X. 1821. započeo iskopavanja u Saloni pa se taj datum može smatrati početkom sustavnih arheoloških institucionalnih istraživanja ne samo u Saloni već, zbog njihovog kontinuiteta, i u Hrvatskoj.

Dvjestota obljetnica osnivanja Muzeja (1820. – 2020.) i dvjestota obljetnica istraživanja u Saloni (1821. – 2021.) povod su da se javnosti prikaže kako su se u prvih trideset godina razvijali Muzej i radovi u Saloni. Odabrano je upravo to razdoblje jer od 1850. do 1872. nastupa dugo zatišje. Sve opet oživljava 1872. kada ravnatelj postaje Mihovil Glavinić, a zlatno doba obuhvaća vrijeme uprave don Frane Bulića od 1884. do 1926. godine.
Izložba se zasniva na rukopisnoj i tiskanoj građi iz Muzeja, a naročito na izvještajima i grafičkoj dokumentaciji koja najvećim dijelom nije bila poznata ni objavljivana. Njena važnost ogleda se u činjenici da je dio predmeta zbog brojnih selidbi, a i krađa, nestao ili se teško može identificirati. Neki su predmeti u međuvremenu oštećeni, a neki stradali osobito od posolice zbog dugotrajnog smještaja u nekadašnjim skladištima soli. Usporedba današnjeg stanja sa starim crtežima jasno ukazuje na sve to. Opširni pisani izvještaji su važni jer su u njima više puta detaljno popisani svi nalazi, dok su u člancima i knjigama navedeni sumarno.

Budući da je čuvanje spomenika temeljno poslanje Muzeja, za izložbu smo izabrali neke predmete i spomenike koji pokazuju da su još uvijek u Muzeju i da su dostupni bez obzira na to što je od vremena njihova otkrića ili otkupa prošlo između 170 i 200 godina!
Rukopisi, crteži i tiskani tekstovi priređeni za izložbu dio su izvora popisanih i obrađenih u sklopu višegodišnjeg timskog istraživanja građe o arheološkim radovima u Saloni u prvoj polovini XIX. st., a koje se privodi kraju i rezultirat će knjigom s prijevodima izvještaja i cjelokupnom grafičkom dokumentacijom.

Arheološki muzej u Splitu je najstarija muzejska ustanova u jugoistočnom dijelu Europe, njegovi su ravnatelji bili profesori na odsjecima za arheologiju i povijest umjetnosti, dao je vrsne stručnjake i akademike, od 1878. objavljuje naš najstariji arheološki časopis i uz njega se vežu počeci konzervatorske službe. Muzej nije istraživao samo Salonu nego i starohrvatski, odnosno ranosrednjovjekovni Solin koji je, između ostalog, iznjedrio vladarske natpise poput Trpimirovog i Jeleninog. Salona je pak dala veoma velik broj raznih predmeta i spomenika, zdanja zanimljiva za proučavanje civilne i crkvene arhitekture, pružila je izvore za istraživanje povijesti religija itd., a njena povezanost s Muzejom dovela je 1894. do pokretanja međunarodnih kongresa za starokršćansku arheologiju koji se održavaju i danas.

Muzej i istraživanja Salone, kako zbog starosti tako zbog sveobuhvatnosti, nalaze se u temeljima hrvatske arheologije pa otuda i naziv izložbe. Njihova međusobna isprepletenost treba biti poticaj za daljnji još uspješniji rad, za nova otkrića, publikacije i jačanje svijesti da bez dubokog, snažnog i razgranatog korijenja nema postojanog i izdržljivog stabla.

Zgrada Muzeja sagrađena 1836. (AMS, stara fototeka)

U literaturi se uobičajeno pisalo da je zgrada za Muzej podignuta već 1821. što nije točno jer je ona sagrađena 1836. godine. Nakon izgradnje novog Muzeja 1914. i preseljenja spomenikâ, ona je srušena 1928. godine. Bila je to prva zgrada namjenski građena za neki muzej u Hrvatskoj, a sadašnja je, poslije zgrade Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu iz 1888., druga po starosti. Ova fotografija snimljena je 1908. godine.

 

Francesco Lanza, Della topografia dell’antica Salona, Annali dell’Istituto di corrispondenza archeologica 21 (N.S. 6), Roma 1849., str. 269–283. (AMS, R 1964/21)

Carlova otkrića na položaju Hortus Metrodori, zatim četiriju gradskih vrata (s naglaskom na Porta Caesarea) i dijelova amfiteatra, Francesco Lanza je pretočio u članak tiskan 1849. kojemu je dodao kartu Salone s ucrtanim položajima Carlovih istraživanja, tlocrtom amfiteatra s njegovim ostacima, ostacima teatra i tlocrtom glavnih gradskih vrata.

 

 

 

Carl Mohr von Ehrenfeld, Porta Caesarea, 1846. (AMS, grafička zbirka)

Stanje salonitanskih gradskih vrata Porta Caesarea nakon istraživanja vidi se na akvarelu Carrarinog suradnika Carla Mohra von Ehrenfelda (1812. – 1885.), natporučnika ađutanta 4. lovačkog bataljuna. Na desnoj strani uočava se velika naslaga sedre koja se urušila u prosincu 2015. godine.

 

 

 

Alois Beer, Manastirine, oko 1886. (AMS, stara fototeka)

Manastirine s brojnim sarkofazima s natpisima, grobovima i arhitekturom bazilike u više faza stalno su privlačile arheologe, a istraživanja su se intenzivirala od 1883. pod vodstvom don Frane Bulića. Austrijski fotograf Alois Beer (1840. – 1916.) snimio je lokalitet oko 1886. godine.

 

 

 

 

 

Svi tekstovi, slike, grafike i datoteke te njihov raspored podliježu autorskom pravu i drugim zakonima o zaštiti intelektualnog vlasništva. Ne smiju se kopirati u komercijalne svrhe ni u svrhe prosljeđivanja niti mijenjati i upotrebljavati na drugim internetskim stranicama.

BOGAT PROGRAM 16. MEĐUNARODNOG FESTIVALA KARIKATURA SOLIN 2021. – Istinski festival

SOLINSKA KRONIKA 326, 15. listopada 2021.

Bogata festivalska događanja zaključena su svečanom dodjelom nagrada i priznanja sudionicima te zahvalnica pokroviteljima manifestacije, Gradu Solinu, hotelu »Salona Palace« i Turističkoj zajednici Županije splitsko-dalmatinske koju je preuzeo župan Blaženko Boban

Na programu 16. Međunarodnog festivala karikatura Solin 2021. koji se ove godine po prvi puta odvijao tijekom tri dana, našao se čitav niz događanja koji su ovu manifestaciju podigli na još višu razinu.

Festival je usklopu izložbe odabranih karikatura, postavljene u Galeriji »Zvonimir«, službeno otvorio solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević koji je prije svega istaknuo kako je riječ o izuzetno zahtjevnoj organizaciji koja iziskuje puno truda i zalaganja.

– Iskoristio bih stoga ovu priliku da još jednom zahvalim našem sugrađaninu, karikaturistu Marku Iviću koji je osmislio i pokrenuo ovo vrijedno međunarodno događanje. Zahvalu moram uputiti i Turističkoj zajednici grada Solina, Javnoj ustanovi u kulturi »Zvonimir« i Gradskoj knjižnici Solin koje su se ove godine uključile u organizaciju te dodatno razradile festivalska događanja – rekao je gradonačelnik ističući kako će Grad i ubuduće pružati podršku održavanju ove manifestacije.

Osim izložbom, razdoblje od 17. do 19. rujna tijekom kojega se odvijao Festival obilježeno je još nizom sadržaja, radionicom za osnovnoškolce u kojoj su sudjelovali učenici solinskih škola, OŠ don Lovre Katića i OŠ kralja Zvonimira, te OŠ Plokite i OŠ Manuš iz Splita, predstavom »Zov divljine« GK Scena Gorica i predavanjem karikaturista Joška Marušića i Nikole Listeša. Upriličena je i »Večer aforizama« te program pod nazivom »Dnevna doza karikature« tijekom kojega su građani imali priliku upoznati sudionike festivala i dobiti vlastitu karikaturu.

Bogata festivalska događanja zaključena su svečanom dodjelom nagrada i priznanja sudionicima te zahvalnica pokroviteljima manifestacije, Gradu Solinu, hotelu »Salona Palace« i Turističkoj zajednici Županije splitsko-dalmatinske koju je preuzeo župan Blaženko Boban.

– Riječ je o manifestaciji koju podržavam od njezina pokretanja 2005. kada sam bio u prvoj godini mandata na mjestu gradonačelnika Solina. Osim kao gradonačelnik, podržavao sam je i kao građanin, ali i sada kao župan. Ovo je uistinu vrijedna turistička promocija našeg grada, posebno uzimajući u obzir broj kandidata iz cijeloga svijeta koji šalju svoje radove – rekao je župan.

Prvi čovjek Festivala, karikaturist Marko Ivić, nije krio zadovoljstvo interesom kojeg ova manifestacija izaziva u svijetu karikature što potvrđuje i brojka od oko 350 autora koliko ih je ove godine poslalo svoje radove.

– Među njima su neki od najeminentnijih svjetskih karikaturista, poput Pittera Klausa, dobitnika prve nagrade, koji je večeras s nama. Moram spomenuti i kolege iz Hrvatske koji mi daju podršku i aktivno se uključuju u Festival – rekao je Ivić uručujući ovom prilikom zahvalnice dugogodišnjim sudionicima Festivala, kolegama karikaturistima Nikoli Listešu, Ivici Kolumbiću, Slobodanu Butiru i Krešimiru Kvešteku, a zahvalnicu je primio i Mladen Vuković, novinar i književnik, koji od prve godine sudjeluje u njegovoj organizaciji.

Čestitke dobitnicima i zahvalu svim sudionicima uputila je i direktorica TZ Solin Jelena Stupalo, uz koju su ovom prilikom bili Ivan Peroš i Tonći Ćićerić, ravnatelji Gradske knjižnice Solin i Javne ustanove u kulturi »Zvonimir«. Svečanost dodjele nagrada pjesmom su uveličale članice ženke klape KUD-a »Salona«.

Karikatura i identitet

Grand prix nagrada 16. međunarodnog festivala karikature Solin 2021. pripala je austrijskom karikaturistu Pitteru Klausu. Drugo mjesto osvojio je Ilya Katz iz Israela, a treće hrvatska karikaturistica Dubravka Bodulić.

Posebno priznanje koje tradicionalno dodjeljuje Turistička zajednica grada Solina otišlo je u ruke poznatog iranskog karikaturista Fakhreddina Dost Mohammada dok su specijalne nagrade Festivala osvojili njegov sunarodnjak Majid Amini i talijanski karikaturist Marco De Angelis.

Austrijski karikaturist Pitter Klaus dobio je Grand prix nagradu 16. međunarodnog festivala karikature Solin 2021.

Dobitnik grand prixa Pitter Klaus osobno je preuzeo priznanje koje uključuje i novčanu nagradu u iznosu od 1,016 eura.

– Vodeći se zadanom temom ovogodišnjeg festivala, »Povijesni gradovi«, odlučio sam ukazati na problem koji je jednako čest kod nas u Austriji i kod vas u Hrvatskoj, a to je novogradnja koja narušava identitet povijesnih gradova – rekao je 47-godišnji Pitter Klaus inače poznati karikaturist i ilustrator brojnih knjiga dodajući kako je uistinu s posebnim užitkom boravio u Solinu te se upoznao s njegovim bogatim kulturno-povijesnim naslijeđem.

Svečanosti je nazočila i karikaturistica Dubravka Bodulić iz Splita, dobitnica treće nagrade za karikaturu inspiriranu Dioklecijanovom palačom, točnije splitskim Vestibulom i virusom Covid-19 koji je obilježio proteklo razdoblje.

– Presretna sam zbog ove nagrade, posebno jer dolazi od strane kolega. Općenito držim kako je karikatura fantastičan medij kroz kojeg možeš puno toga reći. Istovremeno je kratka, oštra, smiješna, žalosna i groteskna, te često otkriva ono što riječima ne bismo mogli izraziti – rekla je Dubravka inače arhitektica po struci, koja je čitav radni staž provela u prosvjeti baveći se likovnom pedagogijom.

 

Novi broj Solinske Kronike

posljednji broj solinske kronike

Pratite nas

   Facebook

   RSS

   Newsletter

Zvonimir Solin Newsletter

Najvažnije vijesti u vašem email sandučiću