SVEČANIM EUHARISTIJSKIM SLAVLJIMA PROSLAVLJEN BLAGDAN MALE GOSPE NEBESEKE ZAŠTITNICE SOLINA – Blago vjere, obitelj i jad psovke

SOLINSKA KRONIKA 325, 15. rujna 2021.
Tekst: Silvana BURILOVIĆ CRNOV / smn.hr
Fotografije: Jakov TEKLIĆ

Prisjećajući se nadalje velikoga Svetoga Ivana Pavla II. i njegova pohoda solinskomu prasvetištu don Josip Mužić je naglasio Marijanski identitet hrvatskoga naroda kojega je upravo svetac naših dana toliko često isticao…

– Naše povijesno i vjerničko rađanje, vodilo je začetnike hrvatskog kršćanskog rodoslovlja da upravo ovdje, na izvoru nacionalnog identiteta i kršćanskog početka, podignu prvu crkvu posvećenu Marijinu rođenju – Maloj Gospi – rekao je nadbiskup Marin Barišić na početku svoje propovijedi

– Reklo bi se da smo doista vjeran narod Majci, da smo Marijin narod. Opjevali smo je kao Kraljicu Hrvata, našu Majku. Istodobno, svjedoci smo sotonskih crnih litanija koje postaju, čini mi se, duže nego laureatske. Netko je definirajući beštimu rekao da je beštima pokušaj čovjeka da zalaje – oštro je istaknuo biskup Ranko Vidović

Od ranih jutarnjih sati brojni su hodočasnici pohodili Gospinu crkvu na Otoku

Brojni vjernici i hodočasnici i ove su se godine okupili u Gospinu prasvetištu u Solinu na blagdan Male Gospe 8. rujna. Jutarnje euharistijsko slavlje u 8 sati predvodio je prof. dr. sc. don Josip Mužić profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu.

Obraćajući se vjerničkomu puku koji je od ranih jutarnjih sati pohodio solinsko Prasvetište don Josip je istaknuo važnost samoga mjesta na kojemu se vjernici nalaze, važnost Gospina Otoka i tisućljetnoga blaga povijesti koje je u Solinu ostavljeno u polog današnjim generacijama.

Prisjećajući se nadalje velikoga Svetoga Ivana Pavla II. i njegova pohoda solinskomu prasvetištu don Josip je naglasio Marijanski identitet hrvatskoga naroda kojega je upravo svetac naših dana toliko često isticao.

Tumačeći vjernicima misna čitanja don Josip je zaključno rekao kako čuvanje tradicije i baštine počinje upravo od temeljne ljudske društvene jedinice, od obitelji.

Čuvanjem i življenjem onoga što su vjernici naučili i usvojili od svojih majki i očeva, djedova i baka pa čak i pradjedova i prabaka istinski je polog vjere i blago našega naroda.

Slavlje na Izvoru

Središnje euharistijsko slavlje ispred crkve Gospe od Otoka u 10 je sati predvodio splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić. U koncelebraciji je bilo nekoliko svećenika predvođenih provincijalom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Markom Mršom, generalnim vikarom mons. Miroslavom Vidovićem, novim župnikom i upraviteljem Svetišta Gospe od Otoka don Antom Čotićem i ostalim svećenicima.

Ove je godine radi pandemije izostala procesija s Gospinim kipom.

– Blagdani i svetkovine Blažene Djevice Marije osvjetljavaju Marijin blagoslovljeni život od rođenja do uznesenja. Život Isusove i naše Majke Marije u povezanosti sa svima nama prati nas hodočasnike na istom putu vjere, nade i ljubavi.

Nadbiskup Barišić je u uvodnim riječima naglasio Marijanski identitet Gospina Otoka i Solina

Okupljene na Majčin rođendan, sve vas draga braćo i sestre, hodočasnici i gosti, srdačno pozdravljam, a svim Solinjanima uz blagdan male Gospe čestitam i Dan grada. Gospin rođendan slavimo u Prasvetištu Gospe od Otoka, svetom tlu naših početaka: Memorije rađanja naše nacionalne i duhovne povijesti, kao i memorije nade naše budućnosti. Toj našoj memoriji povijesti i budućnosti podigli smo novu crkvu Svete Obitelji.

Naše povijesno i vjerničko rađanje, vodilo je začetnike hrvatskog kršćanskog rodoslovlja da upravo ovdje, na izvoru nacionalnog identiteta i kršćanskog početka, podignu prvu crkvu posvećenu Marijinu rođenju – Maloj Gospi – rekao je nadbiskup Barišić na početku svoje propovijedi.

Govoreći o slavlju rođendana i najvećem Božjem daru – daru života, nadbiskup je upozorio da taj dar ponekad svodimo na broj, sredstvo, anonimnost pa sve do kategorije problema, a Nebeski Otac koji nas pozva u život i darova nas roditeljima, daje nam sinovsko dostojanstvo, čini nas baštinicima Neba, subaštinicima Kristovim.

Osvrnuvši se na početak nove školske i vjeronaučne godine, koji je povjerio Blaženoj Djevici Mariji, izrazio je nadu da će biti – bez COVID-a – 19, uživo, jer škola nije samo znanje, nego prijateljstvo, razred, društvo, igralište, rođendani…

Isto tako važno je da se proces odrastanja, odgoja i obrazovanja događa u povezanosti svih odgojnih i obrazovnih subjekata: obitelji, škole, Crkve i društva – istaknuo je nadbiskup Barišić.

Obraćajući se roditeljima, prvim i nezamjenjivim odgojiteljima, nadbiskup je istaknuo svu teškoću i potrebnu žrtvu koje današnje roditeljstvo sa sobom nosi.

– Dragi oče i majko, podizati i odgajati djecu nikada nije bilo lako. Danas je to osobito zahtjevno jer izazovi nagrizaju i samu obitelj. Kakvo bi to društvo bilo i kakav bi to odgoj bio bez zdrave i normalne obitelji?!

S ljubavlju i zabrinutošću pratite rast svoje djece, njihovo obrazovanje i odgoj, darujući im sebe, svoje sposobnosti, pažnju i vrijeme, a iznad svega svoju majčinsku i očinsku ljubav.

Budući da ste i sami učenici Krista Gospodina, možete biti uvjerljivi i prihvatljivi učitelji svojoj djeci više svjedočeći primjerom, nego izgovorenom riječju – naglasio je nadbiskup Barišić obrativši se potom učiteljicama i učiteljima, nastavnicama i nastavnicima te profesorima dozvavši im u pamćenje riječi sv. Ivana Pavla II. upućene upravo na Gospinu Otoku.

Vjeroučitelje je podsjetio da su pozvani u školama i u župama mladim naraštajima pomoći upoznati Krista kako bi ga mogli slijediti i za njega svjedočiti.
– Svjesni smo da nitko od nas svećenika, vjeroučitelja, roditelja, odgojitelja nije savršen. Svima nam je potrebno cjeloživotno obrazovanje i odgoj, potrebno je biti trajni učenik da bismo bili dobri učitelji – svjedoci – istaknuo je nadbiskup Barišić završivši svoju homiliju molitvom Maloj Gospi.

Euharistijskomu su slavlju nazočili izaslanici državne te predstavnici lokalne vlasti

Na samom kraju euharistijskoga slavlja vjernicima se obratio i solinski župnik don Ante Čotić zahvalivši Ocu nadbiskupu na poticajnim i ohrabrujućim riječima, svim svećenicima koji su tijekom čitavoga jutra ispovijedali te svima koji su na bilo koji način pridonijeli proslavi rođenja Blažene Djevice Marije.

Euharistijsko slavlje kojemu su nazočili: izaslanik predsjednika Vlade RH splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban, izaslanik predsjednika Hrvatskog Sabora gospodin Ante Sanader, solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević, (grado)načelnici susjednih gradova, predstavnici crkvenih i društvenih ustanova, predstavnici školstva, policije, vojske, vatrogasaca, te javni i kulturni djelatnici, uveličao je župni zbor i Pučki pivači Gospe od Otoka.

Poslijepodnevno euharistijsko slavlje u 16 sati s blagoslovom djece i bolesnika predvodio je don Ivan Odrljin.

Narod koji (ne)časti usnama

Proslava blagdana Male Gospe i Dana grada Solina završila je svečanim večernjim euharistijskim slavljem koje je na Gospinu Otoku predvodio hvarski biskup mons. Ranko Vidović u koncelebraciji sa splitsko-makarskim nadbiskupom mons. Marinom Barišićem, splitsko-makarskim nadbiskupom koadjutorom mons. Draženom Kutlešom župnikom župe Gospe od Otoka i solinskim dekanom don Antom Čotićem i ostalim svećenicima.

Pozdravnu riječ uputio je nadbiskup Barišić podsjetivši na povijesnu memoriju duhovnih i nacionalnih vrijednosti solinskoga prasvetišta. Proteklih godina u svojstvu solinskog župnika, a sada kao hvarski biskup mons. Vidović uputio je snažne poruke u svojoj propovijedi. Govorio je o majčinstvu Majke Marije i našem sinovstvu, o prednjačenju u hodočašćima u marijanska svetišta ali i u psovci, o međusobnom poštivanju i uvažavanju, o osobnoj i obiteljskoj molitvi.

Svečano večernje euharistijsko slavlje predvodio je hvarski biskup mons. Ranko Vidović u koncelebraciji sa splitsko-makarskim nadbiskupom mons. Marinom Barišićem, splitsko-makarskim nadbiskupom koadjutorom mons. Draženom Kutlešom župnikom župe Gospe od Otoka i solinskim dekanom don Antom Čotićem i ostalim svećenicima

– Isusova i naša Majka jedna je sasvim obična ili, kako ona sama za sebe kaže, neznatna osoba, jedna od nas, nama u svemu jednaka osim u grijehu, a istodobno tako posebna, jedinstvena, neponovljiva.

Posebnost se iščitava iz mnoštva imena po kojima joj se obraćamo. Laureatske litanije samo su mali broj imena. Gotovo da svaki čovjek ima svoj naziv kojim se obraća Mariji u svojim molbama i prošnjama – rekao je biskup Vidović nadodavši kako je Marijino majčinstvo najizvrsniji Isusov dar darovan ljudima.

U nastavku je kritizirao obilje psovki u našem narodu po čemu prema njegovu mišljenju prednjačimo u čitavom svijetu.
– Ima nešto čudesno i istodobno čudno u biću našega naroda. Od Gospe Karmelske pa do Male Gospe koliko nas je obišlo Marijina svetišta? Čak i oni koji ne vjeruju bili su dionici te milosti.

Reklo bi se da smo doista vjeran narod Majci, da smo Marijin narod. Opjevali smo je kao Kraljicu Hrvata, našu Majku.

Istodobno, svjedoci smo sotonskih crnih litanija koje postaju, čini mi se, duže nego laureatske. Netko je definirajući beštimu rekao da je beštima pokušaj čovjeka da zalaje. Doista, beštima je ljudski lavež.

Pas laje jer mu je Bog tako odredio. On na taj način komunicira i slavi svoga Stvoritelja, Boga. Kad se to čuje iz ljudskih usta onda je to dno dna. Tada čovjek pada ispod razine životinje.

I u tome nažalost prednjačimo u svijetu: u beštimi i pogrdnim imenima na račun Blažene Djevice Marije i Isusa Krista, njegova križa i njegove krvi koja nas je otkupila. Prvi smo u svetištima, prvi smo u jadu psovke – oštro je istaknuo biskup Vidović.

Iako su naša svetišta za svetkovine i Marijine blagdane ispunjena hodočasnicima biskup Vidović je upitao koliko odlazimo kući obogaćeni ili još prazniji?

Večernjemu euharistijskomu slavlju nazočio je veliki broj vjernika

Ukućani s pravom očekuju od nas duhovnu hranu i piće, a ne možemo dati ono što nemamo. Istaknuo je da se brojni napajaju s lažnih i otvornih izvora te zahvaćaju iz praznih zdenaca pa svojom prazninom zahvaćaju njihovu prazninu, kritizirajući pritom posebno ustaljeni izraz o »Hrvatima katolicima« te je zaključno rekao:
– Smisao života je živjeti na izvoru i od izvora, živjeti sadržaj božanskog srca Isusa Krista, a Marija je najkraći put do božanskog srca i njegov najbrži odgovor našim srcima. Povjerimo Bogu i Majci Mariji svoju obiteljsku i nacionalnu stvarnost.

Na koncu euharistijskoga slavlja, koje je svojim pjevanjem uveličao župni zbor pod vodstvom Danijele Petrušić, a uz orguljašku pratnju Ivne Mandić, nazočnima se obratio novi župnik don Ante Čotić zahvalivši svima koji su pridonijeli ljepoti proslave Male Gospe u Solinu.

OTVORENJEM IZLOŽBE »DON LOVRE KATIĆ – SKICA ZA PORTRET« ZAPOČELO NOVO RAZDOBLJE U PROUČAVANJU ŽIVOTA I DJELA HRVATSKOGA VELIKANA – Vjera duši čovjekovoj

SOLINSKA KRONIKA 325, 15. rujna 2021.
Piše: Mario MATIJEVIĆ
Fotografije: Jakov TEKLIĆ / katalog izložbe

Prvom izložbom posvećenoj don Lovri Katiću na najbolji mogući način već se za narednu godinu pružaju svi nužni preduvjeti za organiziranje znanstvenoga skupa. Materijali istraživanja predstavljeni na planiranomu skupu svoje će mjesto naći u časopisu za solinske teme Tusculum, odnosno monografiji kao i u elektroničkomu obliku na »Zvonimirovoj« bazi podataka, odnosno u novom znanstveno-istraživačkom centru koji će u solinskom »Zvonimiru« uskoro započeti s radom

Solinjani i njihovi gosti su u četvrtak 26. kolovoza u galeriji Javne ustanove u kulturi »Zvonimir« nazočili svečanomu otvorenju izložbe »Don Lovre Katić – skica za portret« u povodu obilježavanja 60. obljetnice preminuća hrvatskoga velikana, svećenika, povjesničara, pedagoga i humanista, Solinjanina don Lovre Katića.

Tonći Ćićerić, ravnatelj solinskoga »Zvonimira« na otvorenju izložbe je naglasio kako je riječ o prigodnome početku opsežnoga projekta revitalizacija lika i djela don Lovre Katića

Izložba je nastala u suradnji solinskoga »Zvonimira«, Arheološkoga muzeja u Splitu, Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, Nadbiskupskoga arhiva u Splitu i drugih institucija i pojedinaca.

Tonći Ćićerić, ravnatelj »Zvonimira« pozdravivši nazočne na otvorenju naglasio je kako je riječ o prigodnoj izložbi koja je plod suradnje partnerskih institucija, a dio je većega i obuhvatnijega projekta koji započinje upravo ovom izložbom. Istaknuvši nadalje kako je iza izložbe dugotrajan i iscrpan istraživački i znanstveni posao Ćićerić je naglasio da je ona i svojevrsno »iskupljenje« svih Solinjana i institucija zbog desetljetnoga zaboravljanja na ovoga velikana, a koja su svoj vrhunac doživjela u ovogodišnjemu rušenju njegove rodne kuće u Solinu.

Priređivač izložbe Mario Matijević istaknuo je kako će osim znanstvenoga skupa i časopisa Tusculum uslijediti opsežna monografija o don Lovri Katiću kao i novi nakladnički niz

Nazočnima se potom u ime solinskoga »Zvonimira« obratio i Mario Matijević, priređivač izložbe koji je istaknuo kako se ovom prvom izložbom na najbolji mogući način već za narednu godinu pružaju svi nužni preduvjete za organiziranje znanstvenoga skupa o don Lovri Katiću. Materijali istraživanja predstavljeni na planiranomu skupu svoje će mjesto naći u časopisu za solinske teme Tusculum, odnosno monografiji kao i u elektroničkomu obliku na »Zvonimirovoj« bazi podataka, odnosno u novom znanstveno-istraživačkom centru koji će u solinskom »Zvonimiru« uskoro započeti s radom.

Izložbu je otvorio prof. dr. sc. don Marko Trogrlić profesor na Odsjeku za povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu koji je podsjetivši nazočne na život i stvaralaštvo don Lovre Katića istaknuo važnost same izložbe, odnosno čitavoga sveobuhvatnoga projekta koji iz nje proizlazi. Zaključno govoreći Trogrlić je naglasio kako će upravo znanstveni skup koji će se dogodine održati u Solinu u organizaciji »Zvonimira«, arheoloških muzeja i Odsjeka za povijest na najbolji mogući način usmjeriti nove naraštaje prema očuvanju uspomena na velike humaniste našega naroda odnosno na njihova znanstvena i životna dostignuća kojima su doprinosili izgradnji društva.

Viši razredi Osnovne škole don Lovre Katića posjetili su izložbu u sklopu nastave iz povijesti

Idućega dana u petak 27. kolovoza na Staromu groblju na Gospinu Otoku predstavnici navedenih institucija sudjelujući na obredu odrješenja koji je predvodio don Vladimir Smoljo župni vikar prasvetišta Gospe od Otoka, položili su vijenac uz sarkofag don Lovre Katića zaključivši na taj način obilježavanje 60. godišnjice njegova preminuća.

Kroz mjesec rujan, početkom nove školske godine učenici pak najstarije solinske osmoljetke, koja nosi don Lovrino ime u sklopu nastave povijesti kod profesora Filipa Modrića i Ivana Petričevića uz stručno su vodstvo posjetili izložbu. Pozitivni utisci i nova saznanja postali su tako temeljem za dogovorene nove projekte u suradnji »Zvonimira« i najstarije solinske osmoljetke.

PRVA PRIREĐENA IZLOŽBA O DON LOVRI KATIĆU KAO UVOD U OPSEŽAN PROJEKT

Čitavi Solin u jednoj osobi

Nekoliko različitih skica okupljenih u jednu »mapu« ove prigodne izložbe na jedinstven su i simboličan način međusobno povezane i isprepletene, a po svojoj jedinstvenosti opet ostavljaju prostora za promišljanje o određenim temama, kako onima koje su oblikovale don Lovru kao osobu tako i o temama njegova rada

Uspomena na život i djelo velikoga hrvatskoga povjesničara, svećenika i humanista don Lovru Katića u njegovu je rodnomu Solinu proteklih nekoliko desetljeća prisutna u sporadičnim i parcijalnim te često nepovezanim manifestacijama i oblicima koji iako nose vrijednost nemaju odliku sustavnosti čime rapidno dolazi do propadanja njihove važnosti i značaja.

Fotografija don Lovre Katića iz indeksa predavanja na Mudroslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

Vrjednovanje don Lovrina djela dosad je prisutno kroz rad više institucija i pojedinaca, a koji se najčešće vezuje uz prigodničarske tekstove, svojevrsni »ruminatio« poznatih i manje poznatih Katićevih radova bez podrobnije analize i komentara.

Pritom je svakako u pozitivnomu svjetlu potrebno izdvojiti i dodatni angažman na ovomu polju pri kojemu su pojedinci vođeni uglavnom subjektivnim entuzijazmom s objektivno društvenim usmjerenjem priredili izdavanje nekih Katićevih naslova bilo da je riječ o zasebnim publikacijama njegovih dotad neobjavljenih rukopisa ili pak pretiscima dosadašnjih. Svrsishodnost potonjih u današnjemu je pak digitaliziranom i informatiziranom vremenu bez sveobuhvatnoga kritičkoga pristupa u konačnici upitna.

Imajući u vidu rapidne društvene promjene u strukturi solinskoga stanovništva, a koja se snažno odražava na sliku čitave društvene zajednice te koja je popraćena velikim infrastrukturnim i urbanističkim izmjenama, nedostatak materijalnoga oblika uspomene na ovoga velikana uvelike doprinosi negativnoj slici i njegovu zaboravu.

Situacija je nedavno pogoršana rušenjem njegove rodne kuće u gradskomu središtu, a koju je Grad Solin još godine 2004. propustio otkupiti, čak je tom prigodom uklonjena i spomen ploča koja je bila jedini materijalni dokaz solinskoga sjećanja na don Lovru Katića.

Nadalje parcijalizirano i nesustavno pastoralno djelovanje u solinskim župama također doprinosi potpunomu zanemarivanju i zaboravu velike vjerničke ostavštine ovoga solinskoga svećenika. Činjenica je to koja je između ostaloga dovela do raznih neutemeljenih, neprovjerenih i neistinitih informacija o don Lovrinu svećeničkom životu, a s druge pak strane trajno oštetila neke vidove pučke pobožnosti koja je u bogatoj tradiciji solinskoga društva imala temeljnu ulogu.

Priređivanjem prve izložbe slika, fotografija, radova, članaka, različitih materijala koji kroz modularni pristup tematiziraju i još jednom općoj, ali i stručnoj javnosti pokazuju svu širinu djelovanja don Lovre Katića, postavljamo temelje sustavnome proučavanju i detaljnome istraživanju te kritičkome valoriziranju njegova sveukupnoga rada.

Upravo ova izložba zbog sustavnosti karaktera projekta kojega je sastavni dio određuje njegov smjer. Štoviše na najbolji mogući način već za narednu godinu pruža sve nužne preduvjete za organiziranje znanstvenoga skupa o don Lovri Katiću. Materijali istraživanja predstavljeni na planiranomu skupu svoje će mjesto naći u časopisu za solinske teme Tusculum, odnosno monografiji kao i u elektroničkomu obliku na »Zvonimirovoj« bazi podataka.

Izložba nazvana »Don Lovre Katić – Skica za portret« prigodnoga je karaktera, a kao takva pripremljena je u izuzetno teškim okolnostima pandemije COVID-a i potresom stradalih državnih institucija u glavnomu gradu, a u kojima se nalazi veliki dio materijala vezanih za don Lovrin život i stvaralaštvo.

Unatoč otegotnim okolnostima uz svesrdnu pomoć ravnateljâ splitskih muzeja dr. sc. Ante Jurčevića iz Arheološkoga muzeja u Splitu i dr. sc. Miroslava Katića iz Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, te neizostavna usmjeravanja i savjete Arsena Duplančića i don Slavka Kovačića pribavili smo dostupne nam materijale te njihovom rasporedbom oblikovali prvu izložbu posvećenu don Lovri Katiću.

Oblikovanje izložbe najčešće je tek treći korak u sustavnomu pristupu nekoj temi, osobi, stvaralaštvu, a kojemu prethodi prikupljanje materijala uz istraživanje, zatim proučavanje i podučavanje te oblikovanje izložbe koja je kruna takvoga sustavnog rada.

Obljetnička prigodnost kao i nesmiljeni događaji brisanja materijalnih i nematerijalnih tragova don Lovrina života u Solinu potaknuli su nas da na ovaj način »skiciramo« neke dijelove njegova života i rada. U ovoj je izložbi stoga pogrešno i nemoguće tražiti potpunu i točnu kronološku rekonstrukciju don Lovrina života koja i ne može biti predmetom jedne izložbe nego opsežne publikacije.

Štoviše već prvim kontaktom s dostupnim izvorištima na osnovu koji se može rekonstruirati život i djelo don Lovre Katića uvidjeli smo da ima još mnogo toga nepoznatoga za reći o don Lovri Katiću, ali u nekim pitanjima i ispraviti ono što je već rečeno.

Rodna kuća don Lovre Katića na ulazu u Solin 1930-ih godina, srušena je šezdeset godina nakon njegove smrti

Nekoliko različitih skica okupljenih u jednu »mapu« ove prigodne izložbe na jedinstven su i simboličan način međusobno povezane i isprepletene, a po svojoj jedinstvenosti opet ostavljaju prostora za promišljanje o određenim temama, kako onima koje su oblikovale don Lovru kao osobu tako i o temama njegova rada. Neće stoga biti čudno u skoroj budućnosti svaku od tih skica, tema ili kolokvijalno rečeno modula prepoznati u nekoj zasebnoj publikaciji, znanstvenomu radu ili pak projektu.

Materijali okupljeni i obrađeni te predstavljeni na izložbi potječu iz nekoliko izvorišta: arihvâ splitskih arheoloških muzejâ, s arhivima društva »Bihać« i Muzeja hrvatskih starina u Kninu, iz Nadbiskupijskoga arhiva u Splitu, Arhiva Dyggve u Konzervatorskomu odjelu u Splitu, obiteljskoga albuma Cvite Fiskovića, digitalnoga arhiva Solinske kronike s arhivom mrežne stranice Virtualnoga muzeja grada Solina te Državnoga arhiva u Zadru.

Nastavkom istraživačkoga rada i daljnjim prikupljanjem dostupnih materijala na jednomu mjestu svakako će se olakšati istraživački rad svim članovima akademske zajednice i samostalnim istraživačima.

Iza don Lovre Katića nemjerljivi su rezultati rada na svim životnim poljima njegova zvanja i zanimanja. Poprilična dokumentacija, bibliografija, vrela, od kojih je jedan dio dostupan i u digitalnomu obliku na različitim adresama, bazama podataka i portalima, okupljanjem, usustavljenjem i opće kritičkim pristupom u metodološki valoriziranomu hodogramu omogućit će početak sustavnoga i temeljitoga proučavanja njegove ostavštine s konačnim ciljem potvrđivanja nemjerljive uloge u postavljanju društvenih temelja današnjega Solina.

Mario MATIJEVIĆ

DON LOVRE KATIĆ I SOLINSKO PUČKO PJEVANJE

»Slava v višnjih Bogu…«

Osim kao neposredni kazivač, odnosno pjevač, vrijedne podatke o glagoljaškom pučkom crkvenom pjevanju u Solinu don Lovre Katić donosi nam i u svojim literarnim proznim tekstovima, u kojima se dokumentaristički prisjeća vlastitoga djetinjstva s kraja 19. stoljeća i tadašnje žive prakse pučkoga pjevanja u crkvi Gospe od Otoka

Solinjanin don Lovre Katić istaknuti hrvatski povjesničar, književnik i svećenik, rodni je grad i zavičaj osim brojnim znanstvenim radovima i književnim djelima, a u kojima je sačuvao svjedočanstva o svakodnevnomu životu pučkoga Solina zadužio i doprinosom u očuvanju njegove vokalne tradicijske glazbe, profane i sakralne provenijencije.

Autoportret slikara Vjekoslava Paraća i portret don Lovre Katića na freskama u župnoj crkvi na Klisu

Iako solinska glazbena tradicija nije bila osnovni predmet njegova znanstvenoga ni publicističkog interesa, don Lovre Katić je posredno, u dva navrata kao očito vrsni poznavatelj i kazivač, a samim time i pjevač, neposredno doprinio očuvanju solinske vokalne folklorne glazbe. Pritom je naglasak na Crkvenoj – glagoljaškoj, za koju je s jedne strane istančan osjećaj privrženosti stekao rođenjem i dubokom ukorijenjenošću u rodni zavičaj, njegovu povijest i tradiciju, a s druge strane obrazovanjem u zadarskom Centralnom bogoslovnom sjemeništu za Dalmaciju od 1906. do 1910.

Prvi don Lovrin doprinos na ovomu tragu datiran je u prosinac 1938. kada je dominikanac Antonin Zaninović (Velo Grablje na Hvaru, 1879. – Dubrovnik, 1973.), jedan od prvih hrvatskih etnomuzikologa koji je proučavao dalmatinske kolendarske i božićne napjeve, u Solinu zapisao i iste godine u časopisu za crkvenu glazbu »Sveta Cecilija« objavio, dva solinska napjeva. Prilikom terenskih istraživanja Zaninoviću su predmetne napjeve pjevali solinski »crkovni pjevači« i s njima »velečasni dr. Lovre Katić«.

Nakon Drugoga svjetskog rata don Lovre Katić se još jednom javlja kao kazivač solinskih pučkih napjeva, ovoga puta u najvećem dijelu onih Crkvenih – glagoljaških i to u prosincu 1947., tijekom istraživačkoga pohoda poznatoga hrvatskog skladatelja, glazbenog pisca i melografa Antuna Dobronića (Jelsa, 1878. – Zagreb, 1955.). Od ukupno 13 napjeva koje je Dobronić zapisao u Solinu 7. i 14. prosinca 1947., njih 7 je zapisao po kazivanjima don Lovre Katića, za kojega navodi da je rukovodilac muzeja i da je star 66 godina.

Osim kao neposredni kazivač, odnosno pjevač, vrijedne podatke o glagoljaškom pučkom crkvenom pjevanju u Solinu don Lovre Katić donosi nam i u svojim literarnim proznim tekstovima, u kojima se dokumentaristički prisjeća vlastitoga djetinjstva s kraja 19. stoljeća i tadašnje žive prakse pučkoga pjevanja u crkvi Gospe od Otoka.

Don Lovre Katić je usprkos čestim izbivanjima tijekom raznih službi i namještenja, čitav život ostao čvrsto vezan uz svoj rodni Solin i njegove tradicijske vrijednosti koje su snažno obilježile njegov potpuni znanstveni i književni opus te presudno utjecale na njegov identitet.

Jedna od solinskih tradicija kojoj je pridodao veliki značaj je svakako vokalna tradicijska glazba, poglavito ona Crkvena – glagoljaška. Ukoliko uzmemo u obzir da se fenomen solinskoga glagoljaškog pučkog Crkvenog pjevanja kao jedan od motiva provlači kroz njegov život možemo s pravom utvrditi da je don Lovre Katić bio njegovim neposrednim akterom i velikim poznavateljem te da je kroz razdoblje od sedamdeset godina mogao pratiti sve njegove metamorfoze, ali da je nažalost bio i svjedokom procesa njegova postupnoga odumiranja nakon Drugoga svjetskog rata, kojemu su osim nepovoljnih društveno – političkih okolnosti doprinijeli i neki novi glazbeni vjetrovi u Crkvenim krugovima koji su ga latentno potiskivali.

Tonći ĆIĆERIĆ

PORIJEKLO DOKTORSKE DISERTACIJE I GENEZA JEDNE HISTORIOGRAFSKE TRADICIJE

Gottschalkova Dalmacija, Lovre Katić i hrvatska medievistika 1930-ih

U hrvatsku historiografiju Gottschalkove je tekstove uveo upravo Lovre Katić. Na Katićeva tumačenja Saksončevih traktata nadovezivali su se svi kasniji istraživači, ostajući na njegovim polazištima. Bitne pomake uvele su tek nedavne analize Željka Rapanića

Povjesničar i pisac don Lovre Katić doktorirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1933. disertacijom »Saksonac Gottschalk na dvoru kneza Trpimira«; disertacija je integralno objavljena u časopisu »Bogoslovska smotra« prethodne 1932.

Gottschalk iz Orbaisa (o. 805.-868. ili 869.), benediktinski redovnik, teolog, gramatičar i pjesnik, sin saskog grofa Berna, najpoznatiji je kao tvorac nauka o predodređenju (predestinaciji) pod utjecajem spisâ sv. Augustina. Uslijed otpora franačke Crkvene hijerarhije njegovim teološkim stajalištima, prisiljen je često mijenjati boravišta po Europi. Oko 846.- 848. Bio je tako gost hrvatskoga kneza Trpimira na njegovu dvoru, potom u Bugarskoj.

O svomu boravku na istočnojadranskom prostoru ostavio je zapise u dva traktata: »Responsa de Diversis i De Praedestinatione«. U prvomu je opisao ratni sukob svoga domaćina Trpimira (kojemu pridaje naslov »rex Sclavorum«) protiv »naroda Grka i njihova patricija« čemu je osobno nazočio. U drugom je pak traktatu opisao jezične osobitosti stanovnika istočne obale Jadrana. Impresije toga silno učenog franačkog svećenika smjesta su naišle na veliku pažnju medievistâ.

Gottschalkovi tekstovi ubrajaju se među rijetke »nove« povijesne izvore za hrvatsku povijest ranoga srednjeg vijeka uočene tijekom posljednjih stotinjak godina – dočim je većina drugih poznata još od kasnoga XIX. ili ranog XX. stoljeća, vremena velikih »sistematizacija« otprije poznatoga materijala.

Fotografija don Lovre Katića iz Osobnika godine 1943.u vrijeme Nezavisne države Hrvatske

U hrvatsku historiografiju Gottschalkove je tekstove uveo upravo Lovre Katić. Na Katićeva tumačenja Saksončevih traktata nadovezivali su se svi kasniji istraživači, ostajući na njegovim polazištima. Bitne pomake uvele su tek nedavne analize Željka Rapanića.

Iako oba teksta zapravo potječu iz dva posve različita Gottschalkova djela, historiografska tradicija kakvu je uspostavio Katić ostala je duboko ukorijenjena, tek se u najnovije vrijeme revidirajući. Uzrok tome ležao je i u činjenici što su hrvatski povjesničari od vremena Katićeve objave odlomaka iz dvaju Gottschalkovih rukopisa (1932.) raspolagali jedino s dva folija koje je njihov iznalazitelj G. Morin tada bio poslao Katiću posredstvom don Frane Bulića (1846.-1934.), Katićeva pokrovitelja i znanstvenoga uzora. Preostali dijelovi Gottschalkova teksta nisu bili poznati ovdašnjim stručnim krugovima. Sâmom Katiću je na raspolaganju stajao krnji tekst pa time ni zaključci koje je oblikovao nisu mogli biti do kraja uspješni. Kompletan tekst ostao je izvan domašaja hrvatske historiografije čak i nakon što su oba traktata integralno objavljena 1945.

Služenje okrnjenim tekstom, bez stvarne veze među odlomcima, zamutilo je predodžbu cjeline. U tom je smislu od odlučne važnosti izučavanje geneze Katićeve disertacije te okolnostî u kojima su oblikovana gledišta koja je u njoj zastupao, a za čiju rekontekstualizaciju podlogu predstavljaju tri pisma iz 1932. i 1933. godine u arhivu društva »Bihać« u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu donesena na ovoj izložbi. Ona potječu iz korespondencije don Frane Bulića, koji je nastupio kao posrednik između Katića i G. Morina, pruživši i neposrednu motivaciju odabiru teme doktorskoga rada svoga mladog štićenika.

Prvi korespondent je klasični filolog i indoeuropeist Antun Mayer (1883.-1957.), predavač klasične filologije i indoeuropske poredbene lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, osobito zaslužan za proučavanje romansko-slavenskih jezičnih prožimanja u Iliriku te autor utjecajne monografije o jeziku Ilira.

Drugi korespondent je slovenski povjesničar Ljudmil Hauptmann (1884.-1968.), dugogodišnji profesor opće povijesti srednjega vijeka na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te u svoje doba jedan od najboljih poznavatelja ranosrednjovjekovne povijesti zapadnih i južnih Slavena, »problematičar« političke, društvene i gospodarske strukture Slovenaca i Hrvata kroz kontekst opće povijesti Srednjoistočne Europe.

Treći korespondent jest francusko-belgijski povjesničar, patrolog i liturgičar, benediktinac Germain Morin (1861.-1946.). Upravo je Morinovim trudom otkriven dotad nepoznati Gottschalkov rukopis (»Gottschalk retrouvé«, Revue Bénédictine, 1931.), što je i potaknulo intenzivne kontakte s monsinjorom Bulićem, u konačnici urodivši i Katićevom disertacijom.

Drugi pripadnik benediktinskoga reda, povjesnik Cyrille Lambot (1900.-1968.) sakupio je, kritički obradio i egdotički uzorno objavio Gottschalkova gramatička i teološka djela, uključujući oba za nas relevantna traktata (Louvain, 1945.). Sva tri pisma pružaju bogat uvid u intelektualni profil, metodološke postavke i tematske okosnice Katićeve disertacije u svjetlu preokupacija suvremene im historiografske produkcije.

prof. dr. sc. Ivan BASIĆ

ODRŽANO PETO IZDANJE FESTIVALA PUHAČKIH ORKESTARA »SOLIN BRASS FEST« – Solinska nada za Petrinjce

SOLINSKA KRONIKA 325, 15. rujna 2021.

Mladost je glavno obilježje i Gradske limene glazbe Petrinja, koja se pod ravnanjem mo. Josipa Kapovića predstavila revijalnim programom sastavljenim od niza domaćih i svjetskih pop i rock uspješnica. Petrinjci su muzicirali vrlo nadahnuto, stilski dotjerano i precizno, a njihov uspjeh je tim veći ako uzmemo u obzir da u potresom razrušenom gradu jedva nalaze prostora i vremena za pokuse

Ovogodišnje peto izdanje festivala puhačkih orkestara »Solin Brass Fest« uspješno se održalo usprkos svim ograničenjima koje je pred organizatore, Gradsku glazbu Zvonimir Solin i Javnu ustanovu u kulturi »Zvonimir« Solin nametnulo pandemijsko vrijeme.

Iako i ove godine kao i prethodne, festival nije bio međunarodnoga karaktera, svojim je programom ipak zadržao kvalitetu i kontinuitet, kao zalog za novi razvoj u budućem postpandemijskom vremenu.

Glavni gosti ovogodišnjega festivala bili su članovi Gradske limene glazbe Petrinja koji sa solinskim glazbarima njeguju dugogodišnje prijateljske i suradničke odnose.

– Iznimno smo počašćeni što ove godine na našem festivalu možemo ugostiti drage prijatelje iz Petrinje te im gostoprimstvom u našem gradu pomoći da se barem malo odmaknu od teške svakodnevice s kojom se susreću u potresom razrušenom gradu.

Isto tako, zahvaljujemo im što su usprkos svim problemima kojima su okruženi našli volje i snage organizirati se za dolazak i pripremu repertoara s kojim će uveličati naš festival – rekao je u ime organizatora Grgo Bućan, predsjednik Gradske glazbe Zvonimir Solin pred sam početak koncertnoga programa ovogodišnjeg Solin Brass Festa koji se održao se u Bašti Gašpić, a na kojem su se zajedničkim nastupom predstavili i domaćini i gosti.

Orkestar Gradske glazbe Zvonimir Solin izveo je pod dirigentskim vodstvom mo. Tonća Ćićerića program sastavljen većinom od uvertira, koračnica, polki i opernih ulomaka pretežno hrvatskih skladatelja poput Srećka Albinija, Ivana pl. Zajca i Jakova Gotovca, u kojima je pokazao visoku razinu interpretacije, pogotovo ako uzmemo u obzir da su se orkestru priključile nove generacije mladih glazbenika, stasalih u posljednje dvije godine.

Mladost je glavno obilježje i Gradske limene glazbe Petrinja, koja se pod ravnanjem mo. Josipa Kapovića predstavila revijalnim programom sastavljenim od niza domaćih i svjetskih pop i rock uspješnica.

Petrinjci su muzicirali vrlo nadahnuto, stilski dotjerano i precizno, a njihov uspjeh je tim veći ako uzmemo u obzir da u potresom razrušenom gradu jedva nalaze prostora i vremena za pokuse. Entuzijazam Petrinjaca prepoznala je i mnogobrojna solinska publika koja ih je nagradila dugotrajnim pljeskom i pozvala na čak dva glazbena dodatka.

– Hvala solinskoj publici na ovako lijepom prijemu. Pokazali su da znaju prepoznati i nagraditi rad i odricanje glazbenika amatera, što nam puno znači, pogotovo sada kada se trudimo naše društvo održati u ovim jako teškim uvjetima – rekao je na kraju koncerta mo. Josip Kapović, dirigent petrinjskoga orkestra, zahvalivši kolegama iz Gradske glazbe Zvonimir na pozivu i gostoprimstvu.

Goste iz Gradske limene glazbe Petrinja na čelu s predsjednikom Tomislavom Komesom u sklopu festivalskoga programa primio je i solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević, koji se tom prilikom upoznao s bogatom poviješću petrinjskoga orkestra koja seže od daleke 1808., ali i s izazovima pred kojima se danas nalaze.

Naime u razornom potresu koji je pogodio njihov grad u prosincu prošle godine u potpunosti je razrušen i njihov glazbeni dom pri čemu je uništen i dio vrijedne arhive i instrumentarija. Isto tako, uništen je i Hrvatski dom, koncertni prostor u kojemu su priređivali svoje produkcije, što dodatno otežava njihov daljnji rad.

– Dragi prijatelji, u potpunosti razumijem situaciju u kojoj se nalazite s obzirom da sam osobno posjetio vaš grad nedugo nakon potresa i na terenu se uvjerio o kakvim se razmjerima štete radi. Ipak, vjerujem da će nesalomljivi glazbarski duh koji vas je održao preko dva stoljeća pobijediti i ovaj put i da se vrijedna glazbena tradicija Petrinje neće ugasiti – izjavio je tom prilikom gradonačelnik Ninčević uručivši gostima iz Petrinje nekoliko prigodnih poklona i odluku o dodjeli 20 tisuća kuna pomoći za obnovu instrumentarija koji je nastradao u potresu.

– Iznimno smo zahvalni gospodinu Ninčeviću na lijepim riječima dobrodošlice kao i na gesti koja nas je vrlo iznenadila. Ova nam je pomoć od iznimnoga značaja jer nam, osim financijske pruža i moralnu potporu te nam daje nadu da ćemo uz pomoć dragih prijatelja i kolega glazbara iz čitave Hrvatske ponovno podići našu Glazbu i naš grad iz ruševina – zaključio je na kraju Tomislav Komes, predsjednik petrinjskih glazbara, izrazivši optimizam i nadu da će se uskoro ostvariti uvjeti za uzvratni posjet Solinjana Petrinji.

ODIGRAN 25. NOGOMETNI TURNIR DJEČAKA U-13 »TONČI BOBAN BEBI« SOLIN 2021. – Solin u finalu uvjerljivo bolji od Hajduka!

SOLINSKA KRONIKA 325, 15. rujna 2021.

U završnici turnira zaigrali su dječaci drugoligaša Solina i prvoligaša Hajduka. Solinjani su u polufinalu slavili protiv Jadrana sa 4:2, a Hajduk je u polufinalu izbacio Šibenik, 3:0. Modri s Jadra, pod vodstvom trenera Mirka Ćapete slavili su uvjerljivo u finalu rezultatom 3:1, te zasluženo osvojili 25. izdanje

Uoči blagdana Male Gospe i Dana Grada Solina, u organizaciji Nogometnog kluba Solin, održan je, 25. po redu, nogometni turnir dječaka U-13 »Tonći Boban – Bebi«. Dan ranije je prethodilo polaganje vijenaca na grob solinske nogometne legende Tonča Bobana – Bebija, čije ime nosi Škola nogometa uz Jadro.

Rezultati po skupinama:
SKUPINA A: Solin – Dugopolje 7:0, Dugopolje – Junak 1:5, Solin – Junak 4:2.
SKUPINA B: Primorac (ST) – HNK Hajduk 1:2, Hajduk – GOŠK (KG) 6:0, GOŠK -Primorac 0:4.
SKUPINA C: Omladinac (Vranjic) – RNK Split 2:0, Split – Jadran (KS) 0:3, Jadran – Omladinac 2:0.
SKUPINA D: Adriatic – Sloga Mravince 6:1, Šibenik – Adriatic 4:3, Sloga Mravince – Šibenik 0:4.

Prvo mjesto pripalo je dječacima Solina, drugo Hajduku, treće Jadranu iz Kaštel Sućurca jer su Šibenčani otputovali nakon polufinalne utakmice!
U završnici turnira zaigrali su dječaci drugoligaša Solina i prvoligaša Hajduka. Solinjani su u polufinalu slavili protiv Jadrana sa 4:2, a Hajduk je u polufinalu izbacio Šibenik, 3:0.

Modri s Jadra, pod vodstvom trenera Mirka Ćapete slavili su uvjerljivo u finalu rezultatom 3:1, te zasluženo osvojili 25. izdanje.
Najboljim igračem turnira proglašen je vezni igrač Luka Milovac, najbolji strijelac bio je Mateo Buklijaš s osam pogodaka, a najbolji vratar turnira je Karlo Marović, svi članovi pobjedničke momčadi.

Nagrade najboljim sastavima i pojedincima uručili su Anamarija i Neda kćerke pokojnoga Bebija, predsjednik domaćina NK Solin Miroslav Delić, član IO kluba Ivan Spajić, instruktor NS ŽSD Zdravko Marić, novi voditelj Škole nogometa Solina Mladen Jurić, legendarni igrač i trener Solina i Hajduka Ivica Kalinić, te bivši vratar Solina i Hajduka Božidar Radošević.

REZULTATI:
Polufinale: SOLIN – JADRAN KS 4:2 (Buklijaš 2, Milovac 2 – Jelavić, Nevešćanin); HAJDUK-ŠIBENIK 3:0 (Mrnjac 2, Vetma)
Utakmica za 3. mjesto: JADRAN KS – ŠIBENIK 3:0 (p.f)

ZAVRŠNICA: SOLIN-HAJDUK 3:1 (Čović, Buklijaš, Komšo – Vetma).

NK SOLIN: Marović, Čulina, Čurković, Spajić, Lemo, Luka Komšo, Leon Komšo, Buklijaš, Milovac, Čović, Brčić, Vrdoljak, Cvitanović, Jelavić, Bekavac, Neveščanin, Brstilo, Kalinić, Mišić, Ljubetić, Topić. Trener: Mirko Čapeta.

HNK HAJDUK: Hajder, I.Perković, Rajčić, Brkljačić, Roso, Božinović, Šafradin, Najev, Vetma, Bilić, Buljubašić, Pletikosa, Guć, Ištuk, Vukasović, Papić, L. Perković, Budimir, Mrnjac, Vrvilo. Trener Roko Španjić.

HNK JADRAN (KS): Tenžera, R. Elez, Mandić, Katavić, Krolo, Jelavić, Skoko, Šimundić, Perković, Maleš, Tešija, Grgurević, Nevešćanin, Prolić, Rajčić, Šećer, Renić, Žarkov, A. Elez. Trener: Ivica Grbeša.

HNK ŠIBENIK: Dučkić, G. Milošević, T. Milošević, Protega, Renje, Pirc, Piližota, Meić, Sviričić, Mikšić, Erceg, Burić, Ninić, Butinčan, Vulinović, Josipović. Trener Klaudio Vuković.

Priredio: Miro PODRUG

NOGOMET – 3. HNL JUG: TRENER BORIS PAVIĆ PRENIO RASPOLOŽENJE NAKON 3. PRVENSTVENOG KOLA – Sloga treća bez poraza!

SOLINSKA KRONIKA 325, 15. rujna 2021.

Cilj je i u ovoj sezoni svojim ponašanjem i interpretacijom nogometne igre zadobiti simpatije nogometne javnosti i naravno ostvariti iskorak u odnosu na prošlu sezonu. To znači biti iznad osmoga mjesta. Vjerujemo u karakter i kvalitetu ovih mladića koji svakodnevno žele naporno raditi, imamo spoj iskustva i mladosti, pozitivno raspoloženje u i oko kluba

Nakon tri odigrana kola Treće HNL jug Sloga iz Mravinaca nalazi se na trećemu mjestu bez poraza s gol razlikom 6:3. Na čelu je Jadran iz Ploča s maksimalnim učinkom (9 bodova), a slijede kliški Uskok i Sloga sa sedam bodova, a skupinu sa šest bodova predvodi Hrvatski vitez, slijede Junak i Zagora.

U 1. kolu na Lapadu je pobijeđen GOŠK-Dubrovnik rezultatom 1:0, a u drugom kolu u Mravincima su vodstvo Primorca iz Biograda od 2:0 okrenuli u sigurnu pobjedu 4:2. U 3. kolu na gostovanju u Otoku su s OSK-om odigrali 1:1.

Nakon izvrsnoga početka, a uoči derbija s Jadranom iz Ploča na Glavici raspoloženje u taboru Mravinčana prenio nam je trener, Sinjanin Boris Pavić, pod čijom je palicom Sloga bila proljetni hit u prošlom prvenstvu.

– Iza nas je mjesec i pol napornih priprema i tri prvenstvene utakmice, a od toga dvije na gostovanju i sve pohvale igračima i mojim suradnicima, Karlu Trumbiću i Goranu Bašiću za ponašanje i odnos prema radu. Isto tako moram pohvaliti sve ljude u klubu, koji vode brigu o nama, na čelu s našim predsjednikom dr. Zdravkom Perkom na osiguranju svih potrebnih uvjeta za rad. Zaista je užitak raditi u jednom okruženju koje djeluje kao velika složna obitelj – počeo je priču Boris Pavić, koji je ranije vodio i drugoligaše i prvoligaše u Hrvatskoj i BiH.

O ciljevima u slijedećoj sezoni, Pavić je rekao:
– Cilj je i u ovoj sezoni svojim ponašanjem i interpretacijom nogometne igre zadobiti simpatije nogometne javnosti i naravno ostvariti iskorak u odnosu na prošlu sezonu. To znači biti iznad osmoga mjesta. Vjerujemo u karakter i kvalitetu ovih mladića koji svakodnevno žele naporno raditi, imamo spoj iskustva i mladosti, pozitivno raspoloženje u i oko kluba. Spremno dočekujemo nove izazove i vjerujem u nastavak jedne uspješne sportske priče u HNK Sloga Mravince – za Slogu složno!

Protiv Jadrana nas čeka zahtjevna utakmica, protiv vrlo dobre momčadi, koja ima nekoliko klasnih pojedinaca. Veselimo se tom susretu i čekamo ga u dobrom raspoloženju, te očekujemo dobru igru i pozitivan rezultat.

Momčad Sloge je u ljetnoj stanci pretrpjela dosta promjena, ali je »kostur« momčadi ostao. Otišli su vratar Šolić, te Ninčević, Gizdić, Buzov i Josip Vladović, a došli su vratar Brdar, te Valenti, Vekić, Žižić i Blažević.

Slogaši su odigrali šest pripremnih utakmica: Uskok – Sloga 1:1, Dugopolje – Sloga 2:1 (1/4 kupa), Solin – Sloga 0:0(5:4), Omladinac – Sloga 1-5, Uskok – Sloga 2:1, Hrvace – Sloga 1:1 (generalna proba).

Miro PODRUG

POVRATAK STAROME SOLINU – PETROVAČE (3) – Blago od smokava

SOLINSKA KRONIKA 325, 15. rujna 2021.
Piše: Marija GRUBIŠIĆ
Snimio: Jakov TEKLIĆ

– Od sredine šestog kad počmu prve petrovače, pa sve do konca devetoga ima u nas smokava, uz petrovače i zimjače, bilice, mletkinje, poljarice, cvitenjače, odnosno drugi rod na petrovači, meni je ta smokva još i slađa.
Sadija san ja i višnje, trišnje, barakokule, mendule, kruške, ali najbolje opstanu smokve, zemlja od svih najbolje jubi smokvu – potvrđuje još jednon

U Pere Podruga i njegovih, matere i oca, Ivanke i Jerka, svega blaga od smokava!
Friške smokve, suve smokve, smokovača, marmelada od smokava, sve to lipo servirano, da možemo kušat, a i slikat.

– Ove friške smokve su ti drugi plod petrovače, cvitenjača, a ova marmelada ti je od prvih petrovača, a smokovaču radimo od suvi smokava i ne stavljamo cukra jer smokva ima cukra kol’ko ‘oćeš.

Suve smokve ka delikatesa

U ovoj smokovači kako mi radimo je loza podloga, u nju moraš stavit puno suvi smokava, više od po’ kila jih moraš narizat, za razliku od orahovice, recimo, di ti je dovoljno stavit jedno 12 oraja.

Šta se tiče smokovače ćaća i ja to radimo, jedino još dodamo u te izrizane smokve malo soka od limuna i ništa više ne stavljamo. Onda to tako stoji u toj tegli od deset litara, jedno dva, tri miseca, i filtriraš to nekoliko puta.

Prava rakija i marmelada

A, ako ćeš baš radit pravu od suvih smokava, onda ti je ljudi prvo samliju, fermentiraju je i peku rakiju odma direktno iz smokve – objašnjava nan Pere stručno proces dok nan gospođa Ivanka pojašnjava kako ova marmelada od petrovači koju ona radi nije uopće puno slatka, taman, ima samo sedan posto cukra, malo ruma, malo cimeta, soka od limuna…

– Petrovače su dobre za radit marmeladu jer jih je lakše ogulit, važno je maknit šta više onog bijelog spužvastog dijela, jer se on inače dobro ne ukuva – govori nam Perina mater.

– Predivna je – komentiramo ja i Jakov dok se kućarinon sladimo probajući plodove zemlje i ruku u Podruga, u dvoru njihove obiteljske kuće Priko vode, »u Kukin«, pojašnjava nan Pere kako naši stari nazivaju taj predio Solina.

I ove godine su ćaća Jerko i sin Pere sušili smokve

– Ili moš reć »na vri Poizinke« – tumači dalje naš mladi domaćin i govori kako su se njegovi stari uvik bavili smokvama, a u vrime dida Pere i babe Nevenke, znalo jih je bit i priko tone, baba jih je nosila i na Pazar.

Danas jih ima nešto manje, ali i dalje su Peri jedna od važnijih voćaka.
– Tamo di sadin zemja najviše jubi smokve, govori nan Pere i pokazuje devet mladica toga stabla koje je priprema da jih početkon jedanajestog miseca može posadit na njihove zemlje u Bašinima, na Podvornici, di je su prije dida i baba držali stari vinograd.

– Uglavnon, taj se komad zemlje još odavna »piše« na katastru ka »Gornje masline«, tu su izgleda prvo bile masline, pa su onda naši stari vadili masline i sadili vinograd, pa smo onda mi povadili vinograd i vratili nazad masline. Sve se opet vrti, vidiš li – govori Pere, a onda ide i priča o tome koliko je smokva zdravlja, pa čujem i kako su smokve u maslinovon ulju prava likarija.

U sredini vrtal

– A stabla maslina i smokava bi ostavili samo na kantunima, tu je najmanje smetala, po sredini ti je bija vinograd ili vrtal, negdi u kraju pod zidon bile bi voćke i sad je svaka negdi u mejašu, u kantunu, na vri zida, nema ji nigdi po sredini, govori Pere kako i oko kuće ima jedno pet, šest smokava, tako da šta gori u Bašinima, šta oko kuće uvik ima smokava.

– Od sredine šestog kad počmu prve petrovače, pa sve do konca devetoga ima u nas smokava, uz petrovače i zimjače, bilice, mletkinje, poljarice, cvitenjače, odnosno drugi rod na petrovači, meni je ta smokva još i slađa.

Sadija san ja i višnje, trišnje, barakokule, mendule, kruške, ali najbolje opstanu smokve, zemlja od svih najbolje jubi smokvu – potvrđuje još jednon.
Ima o smokvama, kaže, i puno priča i s babon Nevenkon koja je znala bit jako komična, uvik bi se s njon moglo nasmijat.

Pere nan je objasnija kako odrizat granu da se smokva bolje primi

– Kad je devedesetih bija rat onda bi se za uzbune išlo uglavnon u susida Ćukušića u konobu, imali su kuću s tri tarace, ostalo ovde okolo su sve bili sa štuketima. I oni bi svi išli tamo, al’ baba bi i pod uzbunon išla brat smokve, ali bi obavezno vezala bili šudar na glavu, tako da oni vidu da ona nema ništa s raton. Tako je to ona mislila… Bilo to ujutro, il’ uvečer, ovisi kad jon je bilo vrime od pazara… Eej, jer smokve ne smu ostat, šta ti je… – sa simpatijama će Pere o babi Nevenki i njenoj upornosti da održi vrtal, voćke…

Smokve s meson

– Sićan se kako bi i kod nas u Klisu – spominje se uto i Perina mater Ivanka – mater od prodanih smokava znala, za Prvi maja na sajmu u Klisu, kupit dva praseta za odgojit i odranila bi jih do Božića… Bilo bi jin uvik jedno 50 – 60 kila kad bi ji kupili… To je tako bilo, prodaj smokve kupi nešto drugo – prisjeća se i Perina mater Ivanka kako je nekoć živija ovaj kraj.

– Kad smo ja i Jerko bili momak i cura, nismo još išli u kuću jedno drugon, nisan još bila došla kod njih, al’ on mene jednu subotu, bija je zimski period, vodija na Pazar di je baba Nevenka prodavala suve smokve.

Smokve dobro posute brašnon, ali crvi izlazu, isplivali vanka… I uto dolazi jedna žena i kaže: »A, gospođo to van je puno crviju, kako možete?«
A baba njoj kaže: »Ženo moja, znaš li ti pošto je meso danas!?«

Sa suvin smokvama bi znalo bit problema, ako jih nisi dobro morba, osušija… ali baba bi se odma snašla, kaže Pero.
U ono vrime bila je relativno niska cijena smokava, danas zna bit i po 40 kuna smokva kad se prodaje na banku, kil smokava je danas kil mesa, a prije je meso puno skuplje bilo… Ali je bilo mesa sa smokvan – smiju se još i danas ovoj anegdoti i babinoj snalažljivosti.

I tako, dok Jakov fotografira mlade smokve u dvoru, Pere nam usput i objašnjava kako jih je najbolje posadit, odnosno zažilit.
– Da bi ti se mladice primile kad rižen gledan koju ću granu odabrat. Uglavnon, nađen neku lipu granu koja mi se svidi, a koja ide na slovo »T«, znači da ima dvi paralelne grane koje staviš u zemlju, da puste korijene, da se zažile, a i iz ove jedne gori da reste dalje smokva. I uvik mi se prime…

Stare posić pa udru mlade

Eno, isprid se stara smokva počela sušit, bila je još stara kad san ja bija dite, ali iz dna već tuku mlade. Sad bi triba gori popilat stare, a pusti odozdala mlade da idu… I na Podovornici smo jih isto bili popilali po tleju, ona ti je ka i maslina, brzo baci mladice.

A, ove mladice šta vidiš one će ti kad jih posadin već za dvi godine bacit plod…

Smokva je opstala, a ove godine nan je gori u Klisu žiložder izija skoro svo slatko drvo, srića maslina i smokva mu nije toliko interesantna, očito.
Znali smo po trista, četristo kila šljiva ubrat, a sad tražimo dvadeset za kupit za pravit marmeladu… – kazuje Pero i naravno priča se neće tu završit, smokve će rest i dalje u Bašinin ili u Kukima jer Pere čuva uspomenu na trude svojih starih, ali i na dobro druženje uz pismu i drage prijatelje.
Tako da nije bilo pitanje bi li, nego oćemo…

– Nema bi li, nego oćemo – kaže Pere i izvadi arambaše koje je spremija upravo za goste na Malu Gospu, poza koje smo i mi došli!
I bilo je baš kako nan je i rečeno: U slast!

PEDIJATRIJA – Opasnosti ljetnih radosti: Ubodi i ugrizi otrovnih životinja 1

SOLINSKA KRONIKA 325, 15. rujna 2021.
Piše: prim. mr. sc. Katica OBRADOVIĆ, dr. Med., spec. pedijatar

Ubodi i ugrizi otrovnih životinja nisu rijetki u našim krajevima posebno u ljetnim mjesecima. Oni mogu izazvati manju ili veću neugodu, ali mogu biti i opasni za život. Najčešće životinje otrovnice u našim krajevima su insekti, zmije te žarnjaci meduze i neke otrovne ribe

Ljeto donosi mnoštvo radosti kako nama tako i našoj djeci. Vrijeme je godišnjih odmora kada više boravimo u prirodi, na zraku, na plažama. Vrućine smanjuju oprez kod sviju tako da zaboravljamo o ljetnim aktivnostima insekata, gmazova i mnogih drugih morskih životinja. Ubodi i ugrizi otrovnih životinja nisu rijetki u našim krajevima posebno u ljetnim mjesecima.

Oni mogu izazvati manju ili veću neugodu, ali mogu biti i opasni za život. Najčešće životinje otrovnice u našim krajevima su insekti; pčele, ose, stršljeni, bumbari, pauk crna udovica, škorpioni, zmije; poskok i riđovka te žarnjaci meduze i neke otrovne ribe.

Ubod insekata

Insekti iz porodice opnokrilaca (pčele, ose, stršljeni, bumbari) smatraju se najvažnijim otrovnicama na našemu području zbog njihova velikog broja i relativno čestih alergijskih reakcija uključujući i anafilaktički šok. Njihov otrov sadržava tvari koje u slučaju masivnih uboda izazivaju hemolizu, rabdomiolizu, bubrežno i jetreno oštećenje, djeluju toksično na srca i neurološki sustav što može dovesti do višeorganskoga zatajenja i smrtnoga ishoda.

Liječenje je potporno. Urtikarija i bronhospazam nakon svega nekoliko uboda upućuju na anafilasiju, a hemoliza, rabdomiolioza, jetreno ili bubrežno oštećenje na izravni toksični učinak.

Najčešći ubodi insekata u našoj ordinaciji je ubod komarca. Ima ih dosta u našemu okolišu, naročito gdje ima zelenila, gdje se zalijeva trava, cvijeće, povrće. Tamo gdje zaostanu lokvice sa ustajalom vodom, razmnožavaju se komarci. Ubodi na koži izazivaju crvenilo, otok, svrbež, toplinu, a ponekad na mjesto uboda i mjehurić.

Katkad se javljaju opći simptomi i znakovi, a u senzibiliziranih su moguće i urtikarija i anafilaktički šok. Ubod u usnoj šupljini može izazivanjem lokalnoga edema ugroziti disanje i dovesti do gušenja. Ako nema alergijske reakcije na ubod komarca staviti kamagel, hladni oblog, analgetik, ako je prisutna bol, crvenilo i svrbež prođu. Ako je izražena alergijska reakcija i ako dođe do superinfekcije kože na mjestu uboda treba se javiti liječniku. Ako dijete ima više od 10 uboda treba se hospitalizirati zbog mogućih komplikacija.

Osim komaraca česti su i ubodi osa, pčela, manje stršljena i mrava. Kod uboda pčele u ranici ostaje žalac s mjehurićem otrova iz zatka koji je potrebno što prije ukloniti. Za razliku od pčela koje napadaju samo kada se uznemire, stršljeni i ose su vrlo agresivni insekti, ne ostavljaju žalac i mogu ubosti nekoliko puta.

Sada kada grožđe zrije, treba biti pažljiv jer su grozdovi crnog grožđa puni osa. Otrov stršljena i ose je toksičniji i alergijske reakcije na njihov ubod su teže. U kliničkoj slici na mjestu uboda insekta prisutno je crvenilo, otok i bol koji nastaju kao rezultat djelovanja otrova. Kod manjega broja pacijenata javlja se alergijska reakcija koja se manifestira urtikarijom (koprivnjačom), glavoboljom, mučninom, povraćanjem, proljevom i nesvjesticom, te bolom u prsima, otežanim gutanjem i poremećajem svijesti. Može doći do otoka usnica, vjeđa, otežanoga disanja (anafilaktička reakcija).

Kod najteže alergijske reakcije dolazi do gubitka svijesti, pada krvnoga tlaka, koža i sluznice su modre boje, te nemogućnost zadržavanja stolice i mokraće. Alergijske reakcije se mogu pojaviti nakon prvoga uboda insekata ili nakon drugoga ili trećega uboda.

Nakon sistemske alergijske reakcije treba se odmah javiti liječniku. Odmah se ordinira adrenalin, antihistaminik i kortikosteroid te se dijete uputi u bolnicu. Sve osobe koje su imale anafilaktičku reakciju na ubod insekata sa sobom trebaju nositi pribor za samopomoć (adrenalin koji se primjenjuje autoinjektorom, tablete antihistaminika i kortikosteroida), te što prije potražiti pomoć liječnika.

Prevencija uboda insekata je vrlo važna u ljetnim danima. Ne treba hodati bos, izbjegavati odjeću jarkih boja i jake parfeme koji privlače insekte. Izbjegavati mahanje rukama u blizini insekata, jer potiču agresivnost naročito ose, stršljena, pčele. Preporuča se ne jesti na otvorenom hranu jakog mirisa, slatko voće, salamu i dr.

Ne piti sokove intenzivnog mirisa ili boje jer insekti često upadaju u čašu takvog soka. Potrebno je držati zatvorene kante za smeće. Na prozore je potrebno staviti mreže, komarice kako bismo mehanički spriječili ulazak komaraca u sobu gdje boravi dijete, ne paliti svjetlo. Prilikom boravka u prirodi preporuča se dijete namazati repelentom (sredstvo koje odbija insekte).

Ubod škorpiona u nas je bezazlen, obično nije jako bolan, uz razvoj manjega crvenila i kvržice sa svrbežom, sliči ubodu komarca.

Ugriz pauka

Kod nas je najotrovniji pauk crna udovica. Ona ima žutonarančaste do crvene točke na leđima. Ugriz pauka je bezbolan, a ispušteni otrov je vrlo jak neurotropni.

Pauk grize u samoobrani, obično kada bude nehotično pritisnut u rukavu, nogavici ili cipeli. Česti su ugrizi u osoba koje su spavale na otvorenome jer je aktivan noću.

Na mjestu ugriza mogu se javiti bol, crvenilo i oteklina, ali u oko polovice ono bude bezbolno pa ga ugrizeni i ne primijeti. Deset minuta nakon ugriza javlja se bol u regionalnim limfnim čvorovima, crvene trake od mjesta ugriza do limfnih čvorova koji su uvećani. Snažna bol se širi tijelom te zahvaća trbuh, dolazi do grčeva mišića bedara i potkoljenica, te psihomotoričkoga nemira.

Mjesto ugriza primijeti se tek nekoliko sati kasnije kada se na njemu pojavi modroljubičasti kolobar veličine novčića oko bijeloga područja. Bolovi postaju sve jači, dolazi do grčenja mišića, koža postaje znojna i osjetljiva na dodir, javljaju se napadi razdražljivosti i osjećaj smrtnoga straha. Karakterističan je izgled bolesnika, zacrvenjelo lice s blefarokonjuktivitisom, izraženim suženjem i slinjenjem te grčom žvačnih mišića.

Mogući su naizmjenično tahikardija i bradikardija, povišeni krvni tlak, izraženo znojenje, smanjeno mokrenje i otežano disanje. Treba se odmah javiti liječniku. Boli traju oko 24 sata, zatim se smiruju, a završavaju neuropatskim žarenjem tabana. Nekoliko dana kasnije može se pojaviti osip na koži. Bolest traje oko tjedan dana, a smrtnost je manja od jedan posto. U liječenju se rabi antitoksin.

LJEKOVITO BILJE I BILJNI PRIPRAVCI – Adaptogene biljke i njihovo djelovanje

SOLINSKA KRONIKA 325, 15. rujna 2021.
Piše: dr. sc. Olivera CRMARIĆ

Adaptogene biljke su bitne jer povećavaju otpornost organizma na brojna fizička, kemijska ili biološka stresna djelovanja, normaliziraju i ispravljaju poremećeni odgovor organizma na stres, a nemaju štetno djelovanje u propisanoj dozi. Adaptogene biljke ujednačuju aktivnost hormonalnih žlijezda i izlučivanje hormona te reguliraju odgovor na stresni događaj kao i brz i učinkovit oporavak nakon njega

Pojam adaptogenih biljaka pojavljuje se sredinom 20. stoljeća kada je poznati ruski parapsiholog i znanstvenik N. Lazarev shvatio da određeni prirodni spojevi povećavaju otpornost organizma na stresne utjecaje.

Poznati američki fitoterapeut i nutricionist Donald Yance 2013. je objavio knjigu »Adaptogeni u medicinskom travarstvu: izabrane biljke i prirodni spojevi za prevladavanje stresa, starenja i kroničnih bolesti« u kojoj opisuje ukupno 63 biljke i ljekovite tvari. Zapravo popis adaptogenih biljaka ne postoji jer u različitim područjima diljem planeta rastu brojne biljke koje imaju određena adaptogena svojstva, pa sukladno tome trenutačno postoje različite klasifikacije.

Značajan dio bolesti je povezan s emocionalnim stanjem osobe. Iako stres našem organizmu treba jer nas stimulira, drži opreznima te potiče našu kreativnost ipak nije poželjno da smo stalno pod stresom.

Kada smo pod stresom aktiviraju se mehanizmi koji omogućavaju kompleksan odgovor našega tijela na određenu promjenu. Dugotrajni stres povećava razinu adrenalina i hormona nadbubrežne žlijezde – kortizol, kao i citokina, a što osigurava brzu reakciju organizma.

Ovakav proces oslabljuje naš imunološki sustav te smanjuje i razinu neurotransmitera – melatonin, koji nam omogućava dobar san. U takvim situacijama javlja se depresija, anksioznost, kognitivne funkcije su isto smanjene, a bezvoljnost vodi do neuravnotežene prehrane i pretilosti. Sklad i ravnoteža između emocija i tijela omogućavaju zdrav imunološki sustav.

Adaptogene biljke su bitne jer povećavaju otpornost organizma na brojna fizička, kemijska ili biološka stresna djelovanja, normaliziraju i ispravljaju poremećeni odgovor organizma na stres, a nemaju štetno djelovanje u propisanoj dozi.

Adaptogene biljke ujednačuju aktivnost hormonalnih žlijezda i izlučivanje hormona te reguliraju odgovor na stresni događaj kao i brz i učinkovit oporavak nakon njega. Na taj način ublažavaju emocionalne smetnje poput anksioznosti, zabrinutosti i demotiviranosti, ujedno ublažavaju posljedice stresa kao što su iscrpljenost, umor, nesanica te pomažu u razvoju otpornosti na buduće stresne situacije.

Rodiola – Rhodiola rosea

Ružičasti žednjak, također je poznata kao zlatni ili arktički korijen jer raste u hladnim planinskim područjima Azije i Europe. Koristila se od davnina u kineskoj i ruskoj narodnoj medicini, pa postoji vjerovanje o dugovječnosti da ljudi koji redovito piju njen čaj žive duže od sto godina. Za popularnost rodiole zaslužni su ruski sportaši, piloti i astronauti koji su je u posljednjih pola stoljeća koristili s ciljem povećane izdržljivosti. Pobornici ekstremnih aktivnosti koriste ekstrakt rodiole zbog blagotvornoga djelovanja na mučnine izazvane visinama i ekstremnim uvjetima.

U narodnoj medicini ružičasti žednjak se koristi protiv umora i za vrijeme psihofizičkih napora jer stimulira živčani sustav i ublažava depresiju. Rhodiola spada u adaptogene biljke koje imaju vrlo malo ili nemaju kontraindikacija, nuspojava i interakcija s drugim lijekovima.

Ekstrakt rodiole se radi iz korijena biljke, ima kompleksan sastav s brojnim flavonoidima, fenolima i fenolnih glikozida, kao što su salidrozid, rozavin, rosarin i rosin koji imaju povoljan učinak na organizam. Djeluje tako da regulira nagle promjene raspoloženja, blagotvorno djeluje na depresiju, a pomaže i u borbi s kroničnim umorom. Zbog toga se smatra idealnom biljkom za borbu protiv stresa. Učinkovito je i u prirodnoj kozmetici jer usporava starenje, obnavlja elastičnost i tonus kože, ublažava akne te smanjuje bore. Ekstrakt rodiole ne širi krvne žile pa se koristi za izradu zaštitnih krema od pothlađivanja kože lica tijekom zime.

Cordyceps sinensis i Cordyceps militaris

Gljive koje nalazimo u planinskim područjima Kine, višim od 3500 metara te ih karakterizira izuzetna sposobnost preživljavanja. Poznate su i koriste se već duže od tisućljeća u kineskoj medicini kao eliksir mladosti i dugovječnosti, a suvremena istraživanja su potvrdila njihova adaptogena svojstva.

Glavni aktivni sastojak ovih gljiva je kordicepin koji pomaže u popravku oštećenih molekula DNK te na taj način može igrati ulogu u prevenciji nastajanja tumora. Poboljšava i unutarstanični prijenos energije pa omogućava veću energiju organizmu, veću budnost i vitalnost.

U područjima na podnožju Himalaje na Tibetu i u Butanu gdje prirodno raste, kordiceps se upotrebljava kod problema s bubrezima, kod srčanih problema, za podizanje libida, za jačanje kostiju, za poboljšanje sluha, protiv vrtoglavice i umora.

Istraživanjima je dokazano da se konzumiranjem kordicepsa poboljšava opskrbljenost tijela kisikom, povećava se stanična energija te smanjuju oksidativna oštećenja. Dokazana je njena sposobnost da poboljšava iskorištavanje kisika u tijelu te ima pozitivno djelovanje kod bolesti respiratornoga trakta. Također je potvrđeno da smanjuje upalne procese koji nastaju kao rezultat oksidativnih procesa zbog kojih starimo. Djeluje i kao adaptogen koji uravnotežuje hormone u organizmu.

Ginseng i Sibirski ginseng

Jedna je od najpoznatijih adaptogenih biljaka. Postoje više vrsta ginsenga, ali se koristi ekstrakt dobiven od tri vrste Panax ginseng – kineski, Panax japonicus – japanski i Panax quinquefolius – američki ginseng. Budući je samonikli ginseng vrlo rijedak, danas se kultiviraju biljke (P. notoginseng / P. pseudoginseng). Osim kao adaptogena biljka ginseng djeluje i kao stimulans. Aktivne tvari su triterpenski glikozidi – ginsenkozidi, kojih ima više od 25 vrsta, a imaju višestruko djelovanje na organizam. Potvrđeno je njihovo anti-alergijsko djelovanje na način da stimuliraju proizvodnju kortikosteroida putem adenohipofize i povećavaju adaptogeni potencijal organizma.

Ginseng je poznat kao tonik protiv slabosti i umora koji pomaže kod rekonvalescencije kako fizičkih tako i mentalnih sposobnosti i koncentracije. Koristi se i u borbi protiv tumora, kao i protiv mikroorganizama i ostalih patogenih utjecaja na organizam. Kako se radi i o stimulativnom sredstvu, potreban je oprez kod doziranja i načina uzimanja ginsenga.

Sibirski ginseng – Eleutherococcus senticosus, dijeli ime s pravim ginsengom mada nije srodan ni po rodu ni po vrsti, ali ima slično djelovanje. Koristi se korijen, a spada u adaptogene biljke jer njegovi ekstrakti pomažu tjelesnoj adaptaciji na stres. Zabilježene su pozitivne promjene na učinke stresa nastaloga zbog promjena temperature, kod dijeta i vježbanja. Djelotvorne aktivne tvari se nazivaju eleuterozidi, a sadrži i fenilpropanoide, lignane i neke polisaharide. Pripisuju mu se blagotvorni utjecaji na metabolizam proteina, masti i ugljikohidrata.

Poznato je da pomaže u poboljšanju općega stanja organizma, jačanju mentalne aktivnosti, ali i na povećanje fizičke kondicije zbog čega ga koriste i vrhunski sportaši. Djeluje antistresno pa učinkovito pomaže kod nesanice. Na cjelokupni organizam ima pomlađujuće djelovanje. Vrlo je bitan i za njegu kože jer pomaže pri obnovi stanica epidermisa, ujednačuje količinu vlage u koži štiteći je od dehidracije, potiče perifernu cirkulaciju pa je učinkovita njegova primjena u njezi zrele i osjetljive kože.

Brojna su istraživanja pokazala da sibirski ginseg ima značajan potencijal u borbi protiv infekcija, potvrđeno je povećanje razine T-limfocita u krvi što je imunomodulacijsko djelovanje, ali djeluje i hipoglikemijski, tj. smanjuje razinu šećera u krvi. Tradicionalno se koristi i za smanjenje masnoće i triglicerida u krvi. Nije do kraja poznat biokemijski i farmakološki mehanizam djelovanja.

Eleuterokok

Biljka koja ima dosta interakcija pa se ne preporuča koristiti ga s drugim stimulansima (čak ni s kavom), a osobito ne s antipsihoticima te kardiološkim i antikoagulantnim lijekovima. S obzirom na njegovo hipoglikemijsko djelovanje preporuča se oprez osobama koje uzimaju lijekove za smanjenje šećera u krvi. Kontraindiciran je kod visokoga tlaka. Prema tome iako se radi o biljci koja je moćan adaptogen, prije korištenja savjetujte se sa stručnjakom alternativne medicine.

Indijski ginseng

Ashwaganda – Withania somnifera ili indijski ginseng isto sada u biljke s adaptogenim djelovanjem, a prirodno stanište je sjevero-istočni dio Indije. Sadrži preko 30 aktivnih komponenti od kojih spominjemo alkaloide, steroidneelaktoni i terpenoide, a sadrži i željezo. Ayurvedska medicina je oduvijek koristi najviše kod koštano-mišićnih problema, kod reumatskih promjene, ali i protiv stresa te za brži oporavak nakon bolesti. Od pomoći je i kod većeg fizičkog napora pa se koristi i kod sportskih natjecanja.

Istraživanja su potvrdila njezina protuupalna, antioksidacijska i imunomodulatorna djelovanja. Ashwaganda djeluje umirujuće te povećava otpornost kod stresnih situacija. Ne preporučuje se korištenje za vrijeme trudnoće.

Sveti bosiljak

Tulsi – Ocimum sanctum ili sveti bosiljak je adaptogena biljka za koju su brojna klinička istraživanja pokazala da štiti srce i mozak. Potvrđeno je da sveti bosiljak ima povoljne kliničke učinke kod metaboličkih poremećaja kao dijabetes, neurokognitivnih problema poput Alzheimerove bolesti te kod promjena raspoloženja poput depresije. Osim što djeluje opuštajuće djeluje na jačanje imuniteta sveti bosiljak umanjuje infektivna stanja.

Fitokemijske tvari svetoga bosiljka smanjuju oticanje, bol i upalu. Njegovi listovi sadrže i eugenol za koji je dokazano da djeluje na snižavanje razine glukoze u krvi. Može se koristiti bez nuspojava u trajanju do šest tjedana kada smanjuje brojne simptome stresa i umora. Druga istraživanja su dokazala da uzimanje 500 mg ekstrakta lista dvaput dnevno tijekom 60 dana je umanjilo anksioznost i depresiju kod ispitanika.

Veće koncentracije od 300 mg dnevno ekstrakta lista svetoga bosiljka može se tijekom mjesec dana primijeniti kod poremećaja središnjega živčanog sustava i problema s pamćenjem. Ne preporuča se njegovo korištenje kod žena koje pokušavaju zatrudnjeti ni kod osoba koje koriste terapiju antikoagulansima.

Gotu kola

Centella asiatica je još jedna biljka s dokazanim adaptogenim djelovanjem koja se tradicionalno primjenjuje u Istočnoj medicini, pa se tako u Indiji, Gotu kola smatra svetom biljkom. Od aktivnih tvari sadrži saponine, eterična ulja, masne kiseline, aminokiseline, flavonoide, polifenole, tanine i karotenoide. Sadrži i aziotikozid koji djeluje antistresno i antianksiozno.

Tisućljetna je tradicija njenoga korištenja kao uspješno sredstvo za živčane poremećaje, kao pomoć u poboljšanju pamćenja, kod epilepsije, senilnosti ili nagloga starenja. Koristi se i protiv stresa i depresije, a poboljšava i reflekse. Mnogi je koriste za vrijeme meditacije i tvrde da razvija energetske centre u tijelu.

Poznato je sredstvo koji pomaže kod proširenih vena, za tretiranje ožiljaka, a upotrebljava se i kod mnogih infekcija. Djeluje i antistresno, antianksiozno, a istraživanja su pokazala kako izvrsne učinke ima u smanjivanju depresije, tjeskobe, psihičkih poremećaja i poboljšanja memorije. Preporučuje se njena primjena kod živčanih poremećaja uključujući epilepsiju i senilnost.

Gotu kola djeluje i antioksidacijski, pomaže tijelu u borbi protiv raznih toksina, djeluje diuretički, koristi se kod raznih reumatskih bolesti te se upotrebljava za liječenje površinskih rana i ožiljaka. Jedna je od najvažnijih biljaka u Ayurvedskoj medicini, a kako je primijećeno da se i slonovi hrane upravo ovom biljkom, danas je poznata kao promotor dugovječnosti.

U današnje vrijeme je vrlo bitna kada se govori o kožnim problemima jer je dokazano da djeluje protiv celulita, a istovremeno se koristi i u prirodnoj kozmetici u borbi protiv starenja kože.

Na kraju možemo zaključiti da su adaptogene biljke, kojih naravno ima još mnogo, izrazito zanimljiva grupa biljaka. S obzirom da je današnjim tempom života svatko u nekom trenutku izložen stresu ili većim psihičkim ili fizičkim naporima, dobro je poznavati ih i dakako u suradnji sa stručnim osobama pomoći sebi u teškim trenucima korištenjem istih.

PADALINE

U mjesecu kolovozu 2021. u Solinu na području Gornje Rupotine pala je 71 litra kiše po četvornom metru.

ZAVRŠEN 19. MEMORIJAL PROF. SLAVEN JURIĆ U VRANJICU – Drugoligaš Solin osvojio 12. pobjednički pehar

SOLINSKA KRONIKA 324, 15. KOLOVOZA 2021.

Na ceremonijalu proglašenja najboljih i podjele pokala i priznanja izabrani su najbolji pojedinci ovoga uzorno organiziranoga Memorijala. Najbolji vratar je Ante Topić (Solin), najbolji strijelac sa četiri pogotka je Antonio Blažević (Sloga), a najbolji igrač turnira je Mateo Tomić (Solin)

Odigran je 19. Memorijal prof. Slaven Jurić u Vranjicu, koji se igrao 6. i 8. kolovoza 2021., u spomen na dugogodišnjeg tajnika i člana uprave Omladinca iz Vranjica.

Trofej su dvanaesti put osvojili igrači drugoligaša Solina, koji su u finalnom susretu u vrlo lijepoj igri bili bolji od Zagore iz Unešića, a u utakmici za treće mjesto Sloga iz Mravinaca je na krilima četverostrukog strijelca Antonia Blaževića pobijedila domaćina Omladinca.

Na ceremonijalu proglašenja najboljih i podjele pokala i priznanja izabrani su najbolji pojedinci ovoga uzorno organiziranoga Memorijala. Najbolji vratar je Ante Topić (Solin), najbolji strijelac sa četiri pogotka je Antonio Blažević (Sloga), a najbolji igrač turnira je Mateo Tomić (Solin)

Utakmica za 3. mjesto: SLOGA – OMLADINAC 5:1 (3:1).

VRANJIC – Igralište SC Kava. Gledatelja 100. Sudac: Željko Modrić (Split).

STRIJELCI: 1:0 – Blažević (6), 2:0 – Blažević (8), 2:1 – Kulić (11), 3:1 – Blažević (15), 4:1 – Blažević (57), 5:1 – Copić (71).

HNK SLOGA: Vladović, Beović, Bratim, Boban, Žižić, Franjić, Zebić,, Bvalent, Vekić, Blažević, Marović. (još su igrali Brdar, Andabak, Boko, Gotovac, Katić, Pezo, Copić, Budić). Trener: Boris Pavić.

NK OMLADINAC: Radić, Grčić, Belajić, K. Podrug, Kurir, Vrgoč, R. Vrdoljak, Puljiz, Brdar, S. Vrdoljak, Kulić (još su igrali Duvnjak, Škoko, Lozić, Gagić, Rendić, Grgić, Katić, Roso, Vujčić. Trener: Vinko Marača.

FINALE: SOLIN – ZAGORA 3:0 (2:0).

VRANJIC – Igralište SC Kava. Gledatelja 150. Sudac: Karlo Marić (Dugi Rat). Pomoćni sudci: Ž. Modrić i T. Galić.

STRIJELCI: 1:0 – Vodanović (19/11 m), 2:0 – Dujmović (37), 3:0 – Kačunko (71).

NK SOLIN: Kargotić, Tomić, Dujmović, Kačunko, Dadić, Relota, Ćorić, Jurić, Mamić, Ožegović i Vodanović (još su igrali Lukač, Pekić, Kušeta, Durdov, Puljić, Zeljković, Taraš, Budimir, Balov, Jemo. Trener: Ivan Matić.

NK ZAGORA: Šolić, Lukić, Petranić, Župan, Čaleta, Rajčić,, Ivić, Rodić, Božić, Gabrić, Barada (još su igrali: Radalj, Brečić, Dujmović, Balek, Šerić i Bulat). Trener: Siniša Petrović

Polufinalne utakmice 19. Memorijala Slaven Jurić

U polufinalu je Zagora eliminirala domaćina Omladinca, rezultatom 1:0. U drugom polufinalnom susretu gledali smo zanimljiv gradski derbi između Solina i Sloge, kada su Solinjani bili uspješniji nakon jedanaesteraca (5:4), u regularnom je bilo 0:0.

OMLADINAC – ZAGORA 0:1

VRANJIC – SC Kava. Gledatelja 100. Sudac: Karlo Marić.

STRIJELAC: 0:1 – I. Rodić (44).

OMLADINAC: J. Radić, Lozić, Belajić, K. Podrug, Kurir, Vrgoč, D. Katić, Puljiz, Brdar, S. Vrdoljak, Kulić (još su igrali: Duvnjak, Škoko, Božić, Gagić, Rendić, Grgić, Bilojelić, R. Vrdoljak, Roso, Grčić, Vujčić). Trener: Vinko Marača.

ZAGORA: Šolić, Bulat, Lukić, Petranić, Župan, Ćaleta, Bagarić, Rodić, L. Božić, Barada (još su igrali: Radalj, Brečić, Balek, Ivić, Šerić). Trener: Siniša Petrović.

SOLIN – SLOGA 5:4 (0:0)

VRANJIC – SC Kava, Gledatelja 150. Sudac: Karlo Marić. Pomoćnici: Željko Modrić i Ivan Krajina.

STRIJELCI(jedanaesterci): Ninčević, Taraš, Jurić, Dadić i Vodanović za Solin, a Katić, Romić, Pezo i Žižić za Slogu (Pranjić obrana Topić).

SOLIN: Topić, Pekić, Jukić, Kušeta, Ninčević, Durdov, Puljić, Zeljković, Taraš, Matić, Franić (još su igrali: Lukač, Dujmović, Kaćunko, Dadić, Ožegović, Relota, Ćorić, Jurić, Mamić, Vodanović). Trener: Ivan Matić

SLOGA: Brdar, Romić, Andabak, Boko, Valent, Gotovac, Boban, Pezo, Copić, Katić, Marović (još su igrali: Vladović, Bratim, Blažević, Boljat, Beović, Žižić, Prtanjić, Zebić, Cikatić, P. Podrug). Trener: Boris Pavić.

Nakon Dugopolja u kupu Sloga je namučila i drugog drugoligaša Solina, koji ide dalje nakon jedanaesteraca, kada je Topić obranio udarac Pranjića.

Priredio: Miro PODRUG

BOKS – BK SALONA: NA OI U TOKIJU LUKA PLANTIĆ NIJE PROŠAO U ČETVRTFINALE – Pokraden sam!

SOLINSKA KRONIKA 324, 15. KOLOVOZA 2021.

Luka je na ringu pružio maksimum, lavovsko srce i borbenu energiju, boksao hrabro i kvalitetno kako je najavio – bolje nego u šesnaestini finala kada je podijeljenom odlukom 3:2 pobijedio Jordanca Al Hindawija

Tomislav Bašić i Luka Plantić na otvaranju OI u Tokiju

Boksač Luka Plantić i trener Tomislav Bašić, članovi Boksačkoga kluba »Salona« iz Solina sudjelovali su na Olimpijadu u Tokiju, gdje su otputovali 17. srpnja 2021. U prvoj borbi je pobijedio Jordanca, a u drugoj izgubio od Meksikanca. Luka Plantić i trener Tomislav Bašić ostvarili su u Tokiju plasman među 16 najboljih u kategoriji do 81 kg, s jednom pobjedom i jednim porazom.

Luka Plantić (24) održao je obećanje koje je dao prvenstveno sebi uoči meča osmine finala Olimpijskih igara u poluteškoj kategoriji do 81 kg. Luka je pokazao i dao sve, boksao žestok, beskompromisan meč, pritiskao i diktirao ritam protiv snažnog, izdržljivog meksičkog marinca Rogelija Torresa Romera (26), no suci su bodovali po svom, 4:1 za Meksikanca!

Tajlandski sudac upisao je pobjedu Plantiću, ostala četvorica, Kubanac, Kazahstanac, Litavac i Alžirac bodovali su za Romera! Pristran je bio i sudac Tunižanin u ringu – u prvoj rundi umjesto dva evidentna brojanja uzdrmanom Meksikancu, prekidao je Plantićeve napade, zaustavljao njegove serije, a pružao predah i »čuvao« Romera. Da je samo jednom brojao visokom Meksikancu (190 cm), a trebao je, runda bi pripala Luki uvjerljivo i mu dala veliku prednost za nastavak.

Ovako je svih pet sudaca moralo dati rundu u korist dominantnog Luke, no jednoglasnih 10:9 bilo je bonus Romeru – marinac se oporavio, uspostavio ravnotežu u drugoj rundi, precizno kažnjavao neizrađene Lukine napade koji je htio završiti meč i u nesmiljenim, strahovitim razmjenama, teškom ratu između konopaca u kojem se nijedan borac nije štedio, uspio dati povod sucima da meč uvedu u neizvjesnost – drugu su rundu jednoglasno sa 10:9 dodijelili Meksikancu i s potpuno poravnatim rezultatom Plantić i Romero su ušli u odlučujuću treću rundu.

Umor nakon strahovitoga kreševa u prve dvije runde nije se mogao izbjeći, Luka je i dalje nametao ritam, riskirao, nemilice je pljuštalo s obje strane, a suci su pronašli svoje razloge da meč i prolazak u četvrtfinale dodijele jedinom predstavniku Meksika, ozbiljne svjetske boksačke sile. Plantić je evidentno zakinut, kao što su ga suci zakinuli protiv prvog nositelja Britanca Whittakera na olimpijskim kvalifikacijama u Parizu, srećom kad se Luka već plasirao u Tokio, a sad su mu oduzeli pobjedu za četvrtfinale.

Luka je na ringu pružio maksimum, lavovsko srce i borbenu energiju, boksao hrabro i kvalitetno kako je najavio – bolje nego u šesnaestini finala kada je podijeljenom odlukom 3:2 pobijedio Jordanca Al Hindawija!

– Ne možemo biti zadovoljni, pokradeni smo, Romero je bio u dva teška »knockdowna«, a sudac mu nije htio brojati. Ne znam i na osnovu čega su mu pripale druga i treća runda. Što je, tu je, idemo dalje prema Beogradu, na Svjetsko prvenstvo – Luka je rekao nakon meča.

A to je boks, sport raširen i velike snage na svim kontinentima, olimpijski sport bez prava na popravni, a da bi se stiglo do Tokija moralo se proći brutalno sito i rešeto kvalifikacija. Luka Plantić zaslužio je više, barem još borbu s olimpijskim i svjetskim prvakom Lopezom u četvrtfinalu za medalju, no suci su imali svoje računice.

Luka i njegov trener Tomislav, zaslužuju sve čestitke i medalje za hrabrost, borbenost i pravo sportsko ponašanje. Mogu biti uzor svim mladima koji tek ulaze u ring.

Priredio: Miro PODRUG

Novi broj Solinske Kronike

posljednji broj solinske kronike

Pratite nas

   Facebook

   RSS

   Newsletter

Zvonimir Solin Newsletter

Najvažnije vijesti u vašem email sandučiću