Biblioteka Jozo Kljaković

Nakladništvo

Ta snaga nad snagama nije čovjekovo smrtno djelo. To je Božje djelo koje živi u čovjeku odkad postoji, i živjeti će dok bude postojao.
Jozo Kljaković


Biblioteka Jozo Kljaković

Godine 2012. Javna je ustanova u kulturi »Zvonimir« Solin u suradnji s prof. dr. sc. don Josipom Dukićem u namjeri objavljivanja niza knjiga s tekstovima Joze Kljakovića pokrenula istoimenu biblioteku u sklopu nakladničke djelatnosti Ustanove.

Iako su brojni tekstovi o Kljakoviću svoje mjesto nalazili na stranicama našega mjesečnika Solinska kronika, koji bilježi povijest solinske svakodnevice preko četvrt stoljeća, kao i našega znanstvenoga časopisa za solinske teme »Tusculum«, prvotni je cilj same biblioteke svakako bila svojevrsna revitalizacija lika i djela Joze Kljakovića u rodnomu Solinu, a upravo preko njegovih dosad ili neobjavljenih ili objavljenih, ali javnosti gotovo u potpunosti nepoznatih tekstova.

Zvonimirova djelatnost od samih je početaka bila usmjerena prema Kljakoviću kao jednomu od najvećih potomaka solinske loze. Tako je upravo u Galeriji »Zvonimir« sredinom devedesetih godina 1996. održana prva izložba Kljakovićevih djela u samostalnoj Hrvatskoj te je uz kontinuirana gostovanja njegovih slika na tematskim izložbama u Solinu i o Solinu Kljaković upravo 2012. izložbom njegovih nepoznatih i novopronađenih djela u Solinu dobio »novi život«.

Kljakovićev je jezični stil u svim knjigama identičan. Jednostavan, pitak s kratkim rečenicama, jezgrovit, a opet često obogaćen podužim rečeničnim izrazima. Leksik je tipičan todobni poslijeratni, nerijetko obogaćen brojnim anglizmima i talijanizmima ovisno o adresatima kojima i temama o kojima piše. Na isti način na koji Kljaković slika ulja i slaže mozaike kompozicijski slaže i svoj tekst, nerijetko romantičarski opisujući prirodu, krajobraze i društvo, a portretistički duboko i detaljno pojedinca, osobu. Nerijetko pisac Kljaković poseže i za cinizmom u kojemu je najsnažnije za čitava života ostalo živjeti ono njegovo izvorno »Solinsko«.

Tekstovi pisca Kljakovića snažno su određeni kršćanskim egzistencijalizmom i personalizmom, filozofskim usmjerenjima i tokovima tipičnima za postratno europsko humanističko društvo. Kljaković se doista svojom političkom filozofijom na tragu kršćanskih egzistencijalista građanskomu individualističkomu društvu te totalitarnim kolektivističkim društvima (fašizmu, nacizmu i komunizmu) suprotstavlja personalističkim, komunitarnim i pluralističkm društvom. Društvom koje je duboko nadahnuto kršćanskim poimanjem osobe, zajedništva i solidarnosti.

Kljakovićev politički put kretao se od jugoslavenskog unitarizma i nacionalizma do osviještenog i umjerenog hrvatskog nacionalizma. Njegovi tekstovi obiluju izričitim odbijanjem pa čak i zgražanjem nad svakim onim »izmom« koji je obilježio ljudsko društvo, a koji su nažalost snažno opečatili i njegov život. On je za čitava svoga života uz veliku naklonost nacionalne opcije Hrvatske seljačke stranke predvođene Vlatkom Mačekom, uvijek bio i ostalo socijalno osviješten.

U konačnici, slikar, scenograf, pisac Kljaković duboko je u umjetničkom, leksičkom filozofsko-teološkom i političkom smislu ostao uvjereni i nepokolebljivi humanist.

Mario MATIJEVIĆ

Libar moga života

U doba mog djetinjstva stara rimska Salona, današnji Solin, nije bio više najveći rimski grad na našoj obali, nego jedno malo selo u kome se osjećala prošlost i vidjeli ostatci jedne velike civilizacije.
Jozo Kljaković


Više o knjizi

Libar moga života

Biblioteka Jozo Kljaković

»Libar moga života« knjiga je od svojih 150 stranica A5 formata sadržaj koje je podijeljen u tri zasebne, logički i kronološki poredane cjeline. Knjigu je priređivač opremio i popisom stranih i manje poznatih riječi, kratkim životopisom Joze Kljakovića te popisom izabrane literature.

Knjiga je svojevrsni nastavak, logični slijed Kljakovićevih dotad poznatih i od strane Matice hrvatske objavljenih publikacija (»U suvremenom kaosu« 1992. i »Krvavi val« 2011.). Riječ je o rukopisu jedne od neobjavljenih knjiga, a koji se nakon Jozine smrti sačuvao kod njegova brata Živka, koji je također bio slikar. Kako priređivač i urednik napominje u uvodnomu dijelu knjiga je naslovljena Libar moga života upravo prema podatcima pronađenima u jednomu pismu između Vinka Nikolića i Joze Kljakovića, a koje se čuva u arhivu Papinskoga hrvatskog zavoda svetoga Jeronima.

Knjiga zbog svoga memoarskoga stila nalikuje prvoj knjizi »U suvremenom kaosu« te stoga pomalo čudi činjenica da je Jozo napravio svojevrsnu reviziju ovoga djela, ali koje je produbljivanjem i davanjem novih detalja u nekim dijelovima dodatno pojasnio.

Dalmatinske teme

Sjećam se ljetnih predvečerja, dok je Solin takov bio, sjećam se opojnog mirisa vinove loze i drugog raslinja, koji se je spajao s mirisom mora. U doba predvečerja don Frane je dolazio u Solin, da obiđe svoje iskopine, ili da strancima tumači sadržaj svakog otkrivenog kamena.
Jozo Kljaković


Više o knjizi

Dalmatinske teme

Biblioteka Jozo Kljaković

»Dalmatinske teme« objavljene godine 2013. logični su nastavak priče započete objavljivanjem Kljakovićeva rukopisa u knjizi Libar moga života. Osim naime autorovih autobiografskih radova priređivač don Josip Dukić u šezdesetak Kljakovićevih članaka, eseja i polemika objavljenih u različitim novinama, a koji se čuvaju u arhivu Papinskoga hrvatskoga zavoda svetog Jeronima u Rimu, prepoznao je materijal za tematsko formiranje novih publikacija.

Dalmatinske teme tako sabiru osam Kljakovićevih članaka objavljenih u razdoblju od 1948. do godine 1962., a poredane su svojevrsnim kronološkim redom, odnosno po redoslijedu objavljivanja u izvornim novinama i revijama. S obzirom da članci obrađuju teme, osobe i događaje iz Dalmacije, logično je bilo da priređivač knjizi udjeli i takav naslov.

Dalmatinke teme tako obrađuju pitanje Hrvatske u poratnom turobnom vremenu, tri eseja o velikom Kljakovićevom prijatelju i supatniku Ivanu Meštroviću, članak o čovjeku koji je Jozu prepoznao i usmjerio »Sjećanje na don Franu Bulića«, a u povodu dvadesete godišnjice njegove smrti. »Split i splitski umjetnici« te »Spomen-crkva u Biskupiji« značajni su zbog svjedočanstva jednoga vremena, društva i stanja uma grada Splita, kao i svih todobnih društvenih okolnosti u okolici Knina.

Čovjek bez maske

Kardinal Stepinac je, kao i njegov narod, pročišćen bolju i stradanjima, prignuo glavu pred Kraljem Vjekova, pred Isusom, i pripravio se je na borbu protiv rušitelja kršćanskog Zapada, staru svoju borbu, koju je vjekovima vodio.
Jozo Kljaković


Više o knjizi

Čovjek bez maske

Biblioteka Jozo Kljaković

Knjiga posvećena hrvatskome mučeniku, kardinalu Alojziju Stepincu »Čovjek bez maske« treća je u nizu i čini dosadanju srž, okosnicu Kljakovićeva literarnoga stvaralaštva. U Kljakovićevim prilozima ukoričenima u ovoj publikaciji do potpunoga je izražaja došla sva njegova filozofska, teološka, humanistička misao izražena posebnim leksikom. Upravo osoba kardinala Alojzija Stepinca, velikog Kljakovićevog prijatelja i uzora, najsažetije, najsnažnije i najočitije utjelovljuje borbu čovjeka, pojedinca protiv bezumnosti raznih »izama« jednoga vremena.

Knjiga sadrži trinaest tematskih članaka objavljenih u razdoblju od 1947. do 1961., a prethodi im Kljakovićev predgovor koji je priređivač don Josip Dukić pronašao u arhivu Papinskoga hrvatskoga zavoda svetoga Jeronima u Rimu. Kljaković je u ovoj knjizi na poseban način pokazao hrabrost pravovremeno i na pravim mjestima pišući o komunistima, Josipu Brozu Titu, partizanima, ustašama, Anti Paveliću, Srbima i Jugoslavenima. Sva njegova pronicljivost, aktualnost pa čak i proroštvo dolaze do izražaja u tekstovima o hrvatsko-srpskim odnosima i ćirilici.

Politički tekstovi i polemike

Sam narod nije nikada ništa odlučio. On uvijek slijedi svoje vođe. Kad vođama treba boriti se gumenim kuglicama, narod se bori tim kuglicama; kad vođama se prohtije boriti se olovnim kuglicama, narod se bori olovnim kuglicama.
Jozo Kljaković


Više o knjizi

Dalmatinske teme

Biblioteka Jozo Kljaković

»Politički tekstovi i polemike« na 142 stranice donosi četrnaest Kljakovićevih članaka objavljenih od godine 1953. do 1963., a koje je pak napisao u Buenos Airesu i Rimu. Svi su članci objavljeni u nezavisnom tjedniku iseljenih Hrvata u Kanadi »Hrvatski glas«. Neobjavljeni tipkopis (uz Kljakovićeve rukom pisane intervencije) »Crveni pelivan« don Josip Dukić je pronašao u vatikanskom Arhivu. Tekstovi u ovoj knjizi također su izuzetno aktualni te snažno ocrtavaju politički profil Joze Kljakovića, kao takvi kako ističe priređivač velik su i važan doprinos u rasvjetljavanju jednoga od najslabije istraženih razdoblja Kljakovićeva života, razdoblja u kojemu se odigrala njegova politička pustolovina od jugoslavenskog unitarista i nacionalista do osviještenog i umjerenog hrvatskog nacionalista.

Perturbatori javnoga poretka

Ako se oduzme Hrvatima njihov svagdašnji pacifizam i humanost, osjećaj za pravdu i principe, Hrvata više kao naroda nema.
Jozo Kljaković


Više o knjizi

Dalmatinske teme

Biblioteka Jozo Kljaković

Zadnja, a ne i posljednja publikacija u sklopu Biblioteke Jozo Kljaković »Perturbatori javnoga poretka« objavljena je godine 2018. Ona na 175 stranica objedinjuje čak 16 članaka napisanih u razdoblju od 1948. do 1963. godine. Pet je članaka izvorno sačuvano u tiskanomu obliku, dva u rukopisu i čak devet u tipkopisu te za dvije potonje grupe priređivaču nije poznato jesu li bile ranije objavljenje. Članci u ovoj knjizi iznose vrlo mučne teme koje su Kljakovića pretvorile u hrabrog polemičara, vrlo jasnih uvjerenja koja su ga na kraju stajala uskrate zasluženoga priznanja, ali i samoga zdravlja. Štoviše upravo je priprema ove knjige »stavila točku na i« u raspravama o autentičnosti, izvornosti Kljakovićevih članaka. Svi članci ove kao i prethodnih četiriju knjiga potekli su izravno iz Slikareva dlana, istoga onoga koji potpisuje velebna ulja na platnu, slaže mozaike i slika brojne freske.

Zvonimir Solin Newsletter

Najvažnije vijesti u vašem email sandučiću