Na temelju članka 8. stavka 5. Pravilnika o radu Javne ustanove u kulturi Zvonimir Solin (BROJ:00-0813-2021 od 11. listopada2021.) ravnatelj Javne ustanove u kulturi Zvonimir Solin donosi ODLUKU o načinu provjere stručnih i drugih radnih sposobnosti kandidata prijavljenih na natječaj.
https://zvonimirsolin.hr/wp-content/uploads/2024/07/Odluka-o-provjeri-sposobnosti_natjecaj2024.pdf
Novi program 29. Solinskog kulturnog ljeta 2024, preuzmite na poveznici ispod:
https://zvonimirsolin.hr/wp-content/uploads/2024/06/solinsko_kultorno_ljeto_program_2024.pdf
Javna ustanova u kulturi Zvonimir Solin, 21210 Solin, Kralja Zvonimira 50 raspisuje NATJEČAJ za radno mjesto
https://zvonimirsolin.hr/wp-content/uploads/2024/06/natjecaj_za_radno_mjesto.pdf
Na temelju dlanka 8. stavka 5. Pravilnika o radu Javne ustanove u kulturi Zvonimir Solin (BROJ:
od) ravnatelj Javne ustanove u kulturi Zvonimir Solin donosi ODLUKU o naičnu provjere struinih i drugih radnih sposobnosti kandidata prijavljenih na natječaj
https://zvonimirsolin.hr/wp-content/uploads/2024/05/Odluka.pdf
Javna ustanova u kulturi Zvonrmir Solin, 21210 Solin, Kralja Zvonimira 50 raspisuje natječaj za radno mjesto.
Voditelj/ica tehnike – 1 izvršiteljl/ica, na neodređeno puno radno vrijeme, 40 sati tjedno.
https://zvonimirsolin.hr/wp-content/uploads/2024/04/natjecaj_voditelj_tehnike.pdf
JAVNI POZIV ZA DOSTAVU PONUDA ZA ORGANIZACIJU PROGRAMA
“ADVENT U SOLINSKOJ GRADINI”
Javna ustanova u kulturi Zvonimir Solin poziva sve zainteresirane pravne i fizičke osobe da dostave ponudu za organizaciju programa manifestacije „Advent u solinskoj Gradini”, koja će se održati na ljetnoj pozornici u Gradini, od 9. prosinca 2023. do 2. siječnja 2024. godine. Cjeloviti tekst Javnog poziva nalazi se na poveznici:
https://zvonimirsolin.hr/wp-content/uploads/2023/10/JAVNI-POZIV-ZA-DOSTAVU-PONUDA-ZA-ORGANIZACIJU-PROGRAMA-ADVENT-U-SOLINSKOJ-GRADINI.pdf
SOLINSKA KRONIKA 346, 15. lipnja 2023.
Antun Gustav Matoš jedan je od najpoznatijih hrvatskih književnika svih vremena. U sklopu projekta »Hrvatski književni velikani« ove su školske godine učenici i učitelji OŠ don Lovre Katića nizom aktivnosti obilježili obljetnicu njegova rođenja.
– Prije 150 godina rodio se čovjek. Prije 150 godina u dalekome Tovarniku, pokraj Vukovara, rodilo se dijete. Bijaše to petak, 13. lipnja 1873. godine.
Legenda kaže da je babica pri porodu roditeljima rekla da će postati velik i poznati čovjek, ali će u životu puno patiti. I doista, Matoš posta glazbenikom i pjesnikom, velikanom hrvatske književnosti – riječi su to kojima su 6. lipnja 2023. učenici OŠ don Lovre Katića započeli pjesničko-glazbenu večer »U zagrljaju s Matošem«.
Riječ je o jednoj od mnogih aktivnosti u kojima su učenici sudjelovali u sklopu obilježavanja 150. obljetnice rođenja Antuna Gustava Matoša.
Započeli su čitanjem Matoševih pjesama uz zadatak vizualizacije odabranih stihova. Birali su ilustraciju, fotografiju ili videozapis te su Matoševe pjesme predstavljali ostatku razreda.
Početkom veljače na mrežnoj stranici škole objavljena je prigodna prezentacija o životu i djelu hrvatskoga pjesnika, a priložene su i njegove najpoznatije pjesme koje su učenici grafički uredili.
Tom je prigodom Aktiv učitelja Hrvatskoga jezika objavio natječaj za izbor najljepših literarnih radova nadahnutih stihovima Antuna Gustava Matoša. Upravo su izabrane radove uz recitacije Matoševih stihova učenici čitali na spomenutoj pjesničko-glazbenoj večeri. Ugođaj ne bi bio potpun bez glazbene pratnje njihovih vršnjaka za koju se pobrinula učiteljica Glazbene kulture Slavica Dadić.
Učenice Mira Aužina i Jelena Babić pod mentorstvom učiteljice Likovne kulture Ljubinke Grujin Vuletić izradile su prigodni školski pano nadahnut poznatim Matoševim spomenikom na Gornjemu gradu u Zagrebu.
– Cilj nam je bio pjesnika dovesti k nama u zagrljaj. Trudile smo se vjerno izraditi njegovu sliku, a pored njega je gordi jablan iz pjesme »Jesenje veče« jer smatramo da taj »samac usred svemira«, kako ga pjesnik naziva, predstavlja upravo Matoša – rekle su mlade umjetnice Mira i Jelena.
Posjetitelji naše škole mogli su uživati u maloj izložbi učeničkih radova, ali i u galeriji prikupljenih fotografija učenika i učitelja s Gornjega grada u Zagrebu, pored Matoševa spomenika.
Projekt je uključivao i snimanje radijske igre »Moj spas za Matoša« što učenici Multimedijske grupe upravo privode kraju.
– Bilo mi je jako zabavno snimati radijsku emisiju. Ne smijem previše odati, ali tražila sam i pronašla Matoša u njegovim pjesmama, u domoljublju, ljubavi i patnji, a sve ćete to shvatiti kad poslušate emisiju – najavila je petašica Josipa Mandušić.
– Zagrlimo i ne zaboravimo pjesnika u čijim stihovima i danas prepoznajemo neka nova gnijezda bez sokola, uske varoši i ljude, slutnje žalosnih soneta, a u isto vrijeme i snažno domoljublje kad nam kaže: Dok je srca, bit će i Kroacije. Nanese li vas put na zagrebački Gornji grad, sjednite s Matošem, sjetite se njegove inspirativne životne priče i njegovih stihova – rekla je za kraj voditeljica projekta Hrvatka Kuko.
Tovarnik, 13. lipnja 1873. – Zagreb, 17. ožujka 1914.
Književna djela: Iverje, Novo iverje, Ogledi, Vidici i putovi, Umorne priče, Naši ljudi i krajevi, Pečalba, Oko Lobora, Pjesme (objavljene posmrtno)
Najpoznatije pjesme: Notturno, Maćuhica, 1909. Gospa Marija, Utjeha kose, Jesenje veče…
Rođen je na petak, 13.
Babica je prorekla da će postati poznatim čovjekom, ali će u životu patiti.
Ponavljao je sedmi razred zbog negativnih ocjena iz fizike i, pazite sad, hrvatskoga jezika.
Pobjegao iz austrijske vojne škole.
Uhićen, ali pobjegao iz vojnoga zatvora.
Kao vojni bjegunac 13 godina nije smio natrag u Hrvatsku.
Svirao violončelo što ga je prehranilo u prvim godinama izvan domovine.
Potajno noću prelazio granicu i dolazio u Zagreb.
Posljednju pjesmu Notturno napisao u bolničkome krevetu.
U noći kad je umro ostavio ceduljicu na kojoj piše: Ugasio sam se.
Njegov je nadimak bio Gustl.
»Biti Matoš znači ne biti nikada dosadan!« rekao je Ivo Andrić.
Drugi Festival izvrsnosti u organizaciji Centra izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije, Javne ustanove u kulturi »Zvonimir« Solin, Arheološkoga muzeja u Splitu i drugih partnerskih institucija zbog vremenskih je neprilika umjesto u solinskoj Gradini održan u sportskoj dvorani u Arapovcu 5. i 6. svibnja dok je završna večer održana 7. svibnja u Teatrinu Gradske knjižnice Solin.
Na početku događaja okupljenima su se obratili župan Blaženko Boban, zamjenik gradonačelnika Solina Ivica Rakušić te zamjenik ravnatelja CARNET-a, Ivan Šabić.
– Možemo utjecati na to da nam djeca budu izvrsna, onako kako to radi Centar izvrsnosti, a ove godine s naglaskom na kulturnu baštinu. Hvala svima, ali iznad svega srce ide izvrsnoj djeci koja na izuzetan način prezentiraju Splitsko-dalmatinsku županiju i šire pozitivnu priču – rekao je župan i pozvao da svi promoviraju i potiču ove izvrsne mlade ljude.
Prva dva dana festivala učenici i mentori su predstavili projekte unutar programa »Čuvari baštine«, »Dalmatinski suvenir«, »RAST« i »Mother Earth«.
– Čestitam svim sudionicima Festivala izvrsnosti na kreativnim projektima i proizvodima koje su pokazali na ovoj jedinstvenoj manifestaciji. Sve tri večeri Festivala izvrsnosti popraćene su emocijama koje su bile prisutne u svakoj ispričanoj priči naših »Čuvara baštine«, u svakom »Dalmatinskom suveniru« učeničkih zadruga koji su marljivo izrađivali učenici cijele školske godine. Riječi mentora, voditelja, učenika i ostalih prisutnih, dokaz su da ova priča ima veliki potencijal, a to su pokazali učenici i mentori kroz izvannastavne aktivnosti i programe »RAST«, »Mother Earth« i »CIMAJ«, naglasila je s oduševljenjem Zorana Bašić Plazibat iz Centra izvrsnosti SDŽ.
Izvannastavne aktivnosti pokazale su se kao savršen spoj tradicionalnih vrijednosti i modernog doba gdje su učenici kroz ekologiju i projekte održivog razvoja dali svoje viđenje problema današnjice unutar programa RAST i Mother Earth.
Od ukupno 82 projekta koja su učenici predstavili u ova tri dana, stručni žiri je donio odluku i nagradio najbolje.
Prvu i posljednju večer ovogodišnjega Festivala izvrsnosti prigodnim je riječima zaključio ravnatelj i Spiritus movens Centra Ivica Zelić zahvalivši ponajprije svim sudionicima, posjetiteljima i podržavateljima festivala koji su još jednom pokazali kako izgleda učenička kreativnost na jednom mjestu.
– Ovaj je festival uza sve one brojne projekte koje provodimo tijekom čitave školske godine, plodonosno mjesto susreta i jedinstveni poticaj djeci i mladima da se uključe u naše programe, kao i nadahnuće odgojno-obrazovnim djelatnicima za rad u školi i izvan škole. U današnjemu je svijetu i vremenu izuzetno važno znanje učiniti zanimljivim, a time i privlačnim to vjerujem uspijevamo već treću godinu zaredom povezujući ga sa zabavom. Na taj način naime zainteresirali smo učenike za razvoj vještina u području koje ih zanima. Štoviše pružili smo i jedinstvenu priliku drugima da vide čime se to djeca i mladi bave te koliko kreativni i inovativni mogu biti – zaključio je ravnatelj Zelić najavljujući još sadržajniji festival dogodine.
Program ima za cilj razvijanje inovativnosti, kreativnosti, kritičkoga mišljenja, informacijske i digitalne pismenosti te sposobnosti za istraživački i suradnički rad kroz planiranje, provedbu i predstavljanje projekata u području baštine. Realizacijom ovakve vrste programa uključene učenike i djelatnike potiče se na izgradnju osobnoga, kulturnoga i zavičajnoga identiteta stvaranjem sadržaja vezanih uz materijalnu i nematerijalnu baštinu, usko vezano uz područje koje ih okružuje te na taj način utječe na razvoj svijesti o potrebi očuvanja prirodne i kulturne zavičajne baštine.
Ovogodišnja tema programa »Čuvari baštine« bila je: »Mlade ruke, mudre glave« a sudjelovalo je 18 osnovnih škola te 11 srednjih škola Splitsko-dalmatinske županije.
Prvo mjesto osnovnih škola u programu »Čuvari baštine« pripalo je OŠ Silvije Strahimir Kranjčević i njihovoj »Paškurici – pogačici ispisanoj ljubavlju«.
Drugo mjesto u kategoriji osnovnih škola u programu »Čuvari baštine« osvojila je Osnova škola Gradac projektom »Ćakulaonica«.
Treće pak mjesto u kategoriji osnovnih škola u programu »Čuvari baštine« pripalo je Osnovnoj školi Manuš s projektom pod nazivom »Daj mi kus soparnika«.
U kategoriji srednjih škola u programu »Čuvari baštine«, prvo mjesto osvojili su učenici Obrtno tehničke škole u Splitu s projektom »Tradicijska izrada drvenih igračaka«.
Drugo mjesto u ovoj kategoriji pripalo je Srednjoj školi Petar Šegedin Korčula za projekt pod nazivom »3 moja brata i mi, korčulanske bratovštine«.
Treće mjesto u kategoriji srednjih škola u ovome programu pripalo je Srednjoj školi braće Radić Kaštel Štafilić Nehaj za projekt pod nazivom »Udica se zadije za prste«.
Ukupni pak pobjednici programa »Čuvari baštine« prema mišljenju stručnoga žirija su učenici OŠ Silvije Strahimir Kranjčević s projektom »Paškurica – pogačica ispisana ljubavlju«.
Osnovna ideja programa se krije u njegovom nazivu:
R – razluči, A – analiziraj, S – smisli, T – testiraj.
Kroz projekte u sklopu programa RAST, učenici zajedno sa svojim mentorima obrađuju teme uočavanja određenoga problema ili izazova u njihovoj bližoj okolini/zajednici, bilo da se radi o neprihvatljivom odlagalištu otpada, neuređenom dječjem igralištu, loše iskorištenom prostoru (oko škole, u kvartu, mjestu..) te pronalaze rješenja za stvarni problem u njihovoj okolini.
U ovogodišnjemu je programu sudjelovalo 5 osnovnih škola te 3 srednje škole Splitsko-dalmatinske županije.
Nagradu za najbolji projekt unutar programa RAST osvojila je Škola za dizajn, grafiku i održivu gradnju s projektom »Tranzicija – škola, kvart, grad«.
Riječ je o novomu programu, točnije istraživačkom projektu CI SDŽ i Odjela za darovite Ministarstva obrazovanja Države Izrael.
Provedba projekta je zamišljena kao suradnja učenika iz RH sa skupinama učenika iz Izraela, polaznika programa za darovite u Državi Izrael u provođenju istraživanja na temu klimatskih promjena i njihova utjecaja na društvo. Program pokriva područja istraživanja: onečišćenje zraka, onečišćenje mora, problem mikroplastike te globalno zagrijavanje.
Za sudjelovanje je odabrano 5 osnovnoškolskih timova u sklopu projekta »Jadranski RZC STEM«.
Najbolji projekt unutar programa »Mother Earth« osvojili su učenici OŠ Josip Pupačić Omiš i OŠ Kamen Šine Split s projektom »Scream from deep sea pollution«.
Program je namijenjen visokomotiviranim i potencijalno darovitim učenicima s interesom za jezično izražavanje, pisanje, novinarstvo, fotografiju, film, web dizajn i montažu.
Osnovna ideja programa je umrežavanje visokomotiviranih i darovitih učenika na školskoj, općinskoj, gradskoj i županijskoj razini, pri čemu učenici bilježe vijesti iz svojih škola i predstavljaju ih preko društvenih mreža, kroz članke, foto i video uratke, prezentacije putem medija osmišljenoga samo za njih.
Kroz ovaj program s njima rade zainteresirani školski mentori u manjim grupama usmjeravajući njihove potencijale u stvaranje kreativnih, inovativnih i korisnih produkata. Jedan od ciljeva ovog programa je uspostava modela izvješćivanja šire javnosti o postignućima škola, aktivnostima CI HBŽ i pozitivnim pričama lokalne zajednice putem kojega će sudionici moći objavljivati svoje uratke, razmjenjivati ideje i iskustva i komunicirati sa drugim učenicima, na materinjem i na jezicima koje uče u školi i izvan škole.
U programu je sudjelovalo 7 osnovnih škola te 6 srednjih škola Splitsko-dalmatinske županije.
U programu CIMAJ, za prestižnu nagradu »Oskar izvrsnosti« učenici su predstavili 13 projekata, i to u nekoliko kategorija.
U kategoriji »Vijest i reportaža« među osnovnim školama prvo mjesto pripalo je učenicima OŠ Marjan Split i njihov »Posjet institutu za oceanografiju i ribarstvo«, dok je za istu kategoriju u srednjim školama prvo mjesto pripalo Komercijalno-trgovačkoj školi Split s reportažom »Impressum«.
U kategoriji »Intervju«, prvo mjesto osnovnih škola osvojili su učenici OŠ Slatine kroz intervju s fotoreporterom Feđom Klarićem, »Smoje mi je bio ne samo novinarski, nego i životni otac«. U istoj kategoriji među srednjim školama prvo mjesto osvojili su učenici V. gimnazije Vladimir Nazor i njihov intervju s Tisjom Kljaković Gašpić.
U kategoriji »Najbolji reporteri« prvo su mjesto osvojili učenici OŠ kralja Zvonimira Solin, dok su u istoj kategoriji među srednjoškolcima prvo mjesto osvojili učenici V. gimnazije, Vladimir Nazor u Splitu.
U kategoriji »Podcast«, prvo mjesto među osnovnim školama pripalo je učenicima OŠ Josipa Pupačića Omiš i njihov »Podcast u Petici – Hamletovanje«, dok je isto mjesto među srednjoškolskom kategorijom pripalo učenicima SŠ II. gimnazije u Splitu i njihov uradak »Rade Popadić: Dobar je novinar zainteresiran, marljiv i savjestan – na takvima je veliko breme odgovornosti«.
U kategoriji »Dokumentarni film« prvo mjesto osvojili su učenici OŠ Slatine i njihov dokumentarac »Ča more znači«, dok je isto mjesto, u istoj kategoriji pripalo učenicima srednje Škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju i njihov dokumentarac »Čuvari baštine na Hvaru«.
U kategoriji »Nagrada CIMAJ-evaca«, prvo mjesto pripalo je OŠ Slatine i II. gimnaziji Split, dok je u posljednjoj kategoriji, »Grand prix«, prvo mjesto pripalo učenicima OŠ Slatine – »Glas iz Slatina daleko se čuje« i Komercijalno trgovačkoj školi i njihovom digitalnom školskom listu »KonTaŠ«.
Približavajući se stoljeću svoga postojanja u gradskomu središtu zgrada Doma kulture podvrgnuta je još jednom, ovoga puta opsežnijem građevinsko-adaptacijskom zahvatu. Naime nakon nemogućnosti izgradnje planiranoga Kulturno (informativnoga) centra na novopronađenom senzacionalnom arheološkom lokalitetu uz Samostan svetoga Rafaela planirana su sredstva preusmjerena u preuređenje »Zvonimirove« zgrade.
Planirano preuređenje obuhvatit će ponajprije zastarjelu i dotrajalu veliku dvoranu s popratnim prostorijama u prizemlju, a zatim i dio ostalih prostorija koje će nakon više desetljeća osvanuti u ruhu dostojnomu društvenoga resora i vremena u kojemu ova ustanova djeluje.
Početku radova na rekonstrukciji prethodilo je potpuno iseljenje svih sastavnica »Zvonimirova« djelovanja što je pak iziskivalo poseban trud i pažnju imajući u vidu da je riječ o neprekidnom, tridesetogodišnjemu radu ustanove. Obavljajući potrebne predradnje, usklađujući ih s hodogramom projekta i planirajući nastavak djelovanja solinskoga »Zvonimira« ravnatelj Tonći Ćićerić je istaknuo detaljnost, ali i ekspeditivnost pri ostvarivanju preduvjeta.
– Moram javno zahvaliti svim »Zvonimirovim« djelatnicima koji su, uz svoje redovne poslove u produkciji naših programa, kroz protekla dva tjedna odradili veliki posao pakiranja i preseljenja cjelokupne građe i inventara iz Doma kulture. Najveći su izazov predstavljali transport i pohrana našega fundusa umjetnina i ostale vrijedne arhivske građe, ali i taj je zadatak odrađen besprijekorno. Usprkos činjenici da ćemo tijekom radova na Domu biti dislocirani na više lokacija, siguran sam da se to neće negativno odraziti na naš rad, dapače, pred vratima je i 28. Solinsko kulturno ljeto koje će naši djelatnici, bez obzira na otežane uvjete rada, zasigurno realizirati na visokoj razini. S nestrpljenjem iščekujemo završetak projekta adaptacije i povratak u Dom, koji će, obnovljen i suvremeno opremljen, pružiti mogućnost za realizaciju brojnih novih kulturnih programa.
Imajući u vidu sve nedavno realizirane projekte u gradu Solinu, njihovu preciznost kao i ekspeditivnost u izvedbi i poštivanju rokova uz visoku razinu profesionalnosti, djelatnicima »Zvonimira« i svim sudionicima kulturnoga života u gradu preostaje iščekivati konac radova kojima će nakon punoga stoljeća postojanja zgrade, solinski »Zvonimir« u infrastrukturnomu smislu ući u 21. stoljeće.
Vjera u uskrsnuće mrtvih i život vječni za ovozemnoga života obilježavanjem dana premiuća pojedinaca naše zajednice, njihova »Dies natalis« za vječnost, potiče nas da stvaranjem novih kulturnih sadržaja nastavljamo njihov rad na zajedničkoj izgradnji zajednice odstojne Kraljevstva nebeskoga.
Čuvajući uspomenu na Duju Rendića-Miočevića, zaslužnog istraživača salonitanske i solinske spomeničke baštine Javna ustanova u kulturi »Zvonimir« Solin u suradnji s partnerskim institucijama i pojedincima godine 2016. pod okriljem svoga Časopisa za solinske teme »Tusculum« organizirala je znanstveni skup u povodu sto godina od njegova rođenja. Rezultati istraživanja predstavljenih na skupu objavljeni su u zasebnomu broju časopisa iz 2017.
Oslanjajući se pak na pozitivan odjek znanstvenoga skupa i zbornika radova, a u uskoj suradnji s njegovim sinom Antom Rendićem-Miočevićem, solinski je »Zvonimir« razrađujući očuvanje uspomene na život i djelo Duje Rendića-Miočevića godine 2022. u novooformljenoj Biblioteci svečanim spomen činom, a u sklopu svečanosti otvaranja znanstvenoga simpozija posvećenoga don Lovri Katiću, postavio njegovo spomen-poprsje, autorski rad kipara Duje Matetića.
S ciljem prisjećanja stručne javnosti, kao i upoznavanja mlađih naraštaja sa životom i djelom u povodu pak 30. obljetnice preminuća Duje Rendića-Miočevića priredili smo ovu izložbu fotografija i manjega dijela stručnih materijala s njegovih istraživanja u Saloni. Svrsishodno je bilo pak izložbu prirediti u Biblioteci koja je dobrim dijelom nastala upravo nesebičnom donacijom knjiga obitelji Rendić-Miočević čime se trag ove obitelji u istraživanju, proučavanju i očuvanju bogate solinske baštine dodatno produbljuje.
Čuvanjem uspomene, ali i neprestanim proučavanjem rada Duje Rendića-Miočevića nastojimo ostati na njegovu pravcu koji u arheologiji traži i pronalazi modele predviđanja neizbježnih kulturnih promjena, a s ciljem njihova boljega razumijevanja i mogućnosti planiranja za budućnost naše društvene zajednice.
Gledajući njegova kapitalna djela proistekla iz aktivnoga istraživačkoga rada očito je kako su modeli razvoja značajnih kulturnih događaja i prekretnica, uspostavljanje, razvoj i raspad društvenih zajednica i gradova tek dio tema kojima je Duje Rendić-Miočević oslikavajući svakodnevicu (salonitanskoga) društva, usmjerio povijest i baštinu našega grada.
Eruditski, sveobuhvatni pristup prvenstveno arheološkomu polju kakav je imao promiče pristup prošlim kulturama u njihovoj cjelovitosti, proučavajući život jednoga društva u potpunosti, njegove trgovačke odnose, kretanja kroz krajobraze, pisana i umjetnička dostignuća, njegova vjerovanja…
Naša prošlost je naše kulturno nasljeđe, a život i rad Duje Rendića-Miočevića nudi način kako ga ispravno usvojiti, očuvati te obogaćeni njegovim vrjednotama prenositi budućim naraštajima.
Izložba nastoji kroz tri polazišta, a s našega salonitanskoga i solinskoga vidokruga nakon tri desetljeća od njegova preminuća pružiti uvid u život i rad Duje Rendića-Miočevića.
Prvi vid interpretira Rendića-Miočevića kao čitača salonitanske i solinske arheološke baštine u kojemu se on u vlastitomu formiranju kreće od epigrafičara do najvišega stupnja čovjekove pismenosti, poetskog izričaja koji je predočio u svome djelu »Carmina Epigraphica«.
Duje Rendić-Miočević je radom u Saloni i Solinu, u Arheološkomu muzeju u Splitu i Zagrebu slijedio tragove velikana nacionalne arheologije i kulture te ga se s toga stajališta promatra i predstavlja u drugomu vidu izložbe.
Treći vid zaključuje njegovo djelovanje kao svojevrsnoga ambasadora, poslanika Salone u (znanstvenom) svijetu, na značajnim međunarodnim skupovima i inozemnim manifestacijama, ali i običnim putovanjima.
U usporedbi s ostalim gradovima na istočnoj obali Jadrana, može se reći da je Salona bila veliki grad: bez obzira gdje povučemo granicu njezina rasprostiranja, na svom je vrhuncu morala imati između 40 i 60 tisuća stanovnika, što je brojka koju je većina naših velikih gradova dosegnula tek u 20. stoljeću.
No, veličina Salone ne ogleda se samo u njezinoj površini, ona ima puno veću značenjsku vrijednost današnjim stanovnicima Saloni okolnih područja. Ona je za mnoge identitetsko mjesto, točka prijeloma, jedan od onih lokaliteta koji nas definira kao društvo. Naime, posljednjih smo desetljeća više puta bili na svojevrsnom civilizacijskom testu koji je inicirala njezina izravna ili planirana devastacija, a koji nismo uvijek položili s osobitim uspjehom.
Donekle tješi činjenica da se u važnim trenutcima uvijek pronašlo dovoljno onih koji su znali, mogli i htjeli reagirati i svojim angažmanom doprinijeti da posljedice devastacije budu daleko veće. Ne ulazeći u osnovni problem, a to je nedovoljna svijest o tome što znači imati lokalitet kao što je Salona u svome susjedstvu, moram podvući da je odgovornost na svima nama, kako na Solinjanima, gradskoj upravi, investitorima i posjetiteljima, tako i na arheolozima i konzervatorima.
Značaju Salone u prvome redu doprinose arheološka istraživanja, no put od iskopavanja do toga da ono što je pronađeno postane dio baštine koju smo spremni pojmiti kao dio sebe ponekad je predug.
Nakon dvjesto godina od početka sustavnih iskopavanja poznajemo tek malene djeliće onoga što je ona nekoć bila, a zahvaljujući onima koji su je istraživali prije nas, ona je postala sinonim za važan antički lokalitet. Danas su uvjeti terenskoga rada lakši nego nekada, no u promišljanjima o ovoj antičkoj metropoli uvelike se naslanjamo na istraživače koji su nam ne samo onim što su pronašli, već i načinom na koji su vodili istraživanja, dali smjernice kako tumačiti ostatke života u antici, kako čitati spomenike i što je podjednako važno, kako prenijeti znanje.
U Saloni su iskopavali mnogi, no malo je onih kojima je stečena erudicija dozvoljavala vidjeti širu perspektivu koja izlazi daleko izvan okvira sonde koje istražuju. Jedan od takvih istraživača bio je i Duje Rendić-Miočević, o kojemu sam kao istraživaču Salone, ali i drugih lokaliteta, imao prigode slušati svjedočanstva nekoliko generacija njegovih studenata, a redom svi su isticali njegovo veliko znanje, odmjerenost, pristojnost te brigu za studente.
U Saloni je započeo svoj radni vijek: kao kustos, a potom i ravnatelj Arheološkog muzeja u Splitu, ondje je vodio više istraživanja, a objavio je i brojne epigrafske spomenike koje je pronašao. Kako je njegovo polje djelovanja bilo uistinu široko, a u isto vrijeme temeljito, rado se bavio pitanjem Grka na istočnoj obali Jadrana, o kojima je neke odgovore pronašao upravo u Saloni, interpretirajući glasoviti natpis o poslanstvu Isejaca Cezaru koji je pronađen nedaleko od »Porta Caesarea«.
Pedesetih je godina prošloga stoljeća reformirao program studija arheologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a po tom se modelu nastava arheologije održavala idućih pola stoljeća. Među ostalim, uveo je obaveznu terensku praksu za studente jer je znao da se ovom znanošću ne može baviti netko tko nije proveo tjedne i mjesece na terenskim istraživanjima, u neposrednom doticaju s iskopanim materijalom i dijelovima arhitekture.
Nakon iznimno uspješnih istraživanja koje je šezdesetih godina prošlog stoljeća vodio u Danilu kod Šibenika, u Saloni je sedamdesetih godina, opet uz brojne studente, vodio istraživanja na spoju sjevernog i istočnog ugla stare gradske jezgre, nedaleko od »Porta Caesarea«. Znao je što istraživanja u Saloni mogu pružiti studentima i koliko mogu poticajno djelovati na njihovo kasnije znanstveno određenje i razvitak.
Salona je ipak nekadašnja metropola te je i mogućnost pronalaska raznovrsnog materijala daleko veća nego na ostalim lokalitetima, što je svakome tko se želi baviti rimskom civilizacijom od iznimne važnosti.
O njegovome doprinosu svjetskoj epigrafiji, numizmatici, onomastici i ilirologiji nema potrebe ovdje iznositi jer se uglavnom tiču prostora izvan Salone, no valja spomenuti dvije iznimne cjeline njegova opusa. Već je kao mlađi znanstvenik počeo proučavati natpise u stihu, a do te je mjere bio opčinjen lirikom tih epitafa da je tijekom vremena preveo stotinjak ovih pjesama, pritom otkrivajući i svoju poetsku stranu u njihovim prepjevima. Natpisi s područja Salone čine većinu ove zbirke koja je 1987. god. objavljena pod naslovom »Carmina epigraphica«.
Drugi dio tiče se njegovih radova o ranome kršćanstvu na području Dalmacije, u kojima donosi niz novih interpretacija crkvene arhitekture, posebice one u Saloni. Svi njegovi znanstveni radovi na ovu temu tiskani su postumno u knjizi »Dalmatia christiana – opera omnia« godine 2011.
Vjerojatno najsnažniji društveni angažman Duje Rendića-Miočevića bio je vezan upravo uz spas i očuvanje arheološke baštine Salone, o čemu je napisao dva teksta. Prvi je objavljen 1977. u sklopu inicijative »S.O.S za baštinu«, a u kojemu je sažeto donio pregled koji i danas glasi za jedan od kanonskih tekstova o salonitanskome urbanizmu. Drugi je tekst, nazvan »(In)felix Salona«, tiskan 1988. godine, a nastao je kao reakcija na izgradnju tzv. Zaobilaznice koja je prekrila značajan odsječak Salone. Poprilično pesimistično i rezignirano, ali nadasve srčano, akademik Rendić-Miočević reagira na kulturocid koji se tada proveo nad veličanstvenim ostatcima južnog dijela Salone. Vjerujem da bi danas drugačije reagirao, budući da Salona polako, ali sigurno izlazi ne samo iz tame zemlje već i iz tame nebrige i neznanja.
Osobno nisam poznavao Duju Rendića-Miočevića, no znanstvenim je radovima, ali i u svjedočanstvima njegovih najbližih suradnika, ostavio snažan utisak na mene. Pripada onoj generaciji znanstvenika koja nije uživala tehnološke pogodnosti koje danas uvelike olakšavaju znanstveni i terenski rad, no čija je razina upotrebljivoga znanja bila na gotovo nedostižnoj razini. Neke od tih časnih starina imao sam prilike doživjeti i ostati fasciniran spektrom tema o kojima mogu suvereno razgovarati, tako da mi je otprilike jasno na koliko se razina studentima ustvari odvijala terenska nastava koju je vodio Duje Rendić-Miočević.
Poslije ovih nekoliko godina pod njegovim vodstvom, terenska nastava u Saloni više od četrdeset godina nije bila organizirana za studente, što je nedvojbeno bila velika šteta. Nakon što su se stvorili uvjeti za njezinu ponovnu uspostavu, rado sam se 2018. prihvatio organizacije istraživanja koja primarno služe edukaciji novih naraštaja studenata.
S obzirom na velik interes studenata za sudjelovanjem na ovome lokalitetu, čini se da im poprilično znači istraživati ovdje, a svima koji sudjeluju u iskopavanjima nastojimo ugraditi svijest o očuvanju ovoga lokaliteta, počesto se pozivajući na primjere nekih od zaslužnih nam prethodnika. S tim mislima vratit ću se na početak teksta i na onu odgovornost koju kao znanstvena zajednica, ali i društvo općenito imamo, upravo riječima pokojnog akademika.
Spominjući kontinuitet procesa uništavanja ovog lokaliteta, u svome »S.O.S za Salonu«, Rendić-Miočević progovara tekstom koji je još uvijek aktualan: »Na nama svima je da taj proces, čije su tendencije i danas očite, ne samo usporimo, nego da ga i u što većoj mjeri uklonimo spasivši, i za našu današnjicu i budućnost uopće koliko je to u našoj moći danas da učinimo, te doista neprocjenjive vrijednosti, koje su proizvod našeg kraja, ali duhovno vlasništvo čitavog čovječanstva, prema kojemu, kao čuvari tih izuzetnih vrijednosti, imamo i ljudskih i moralnih nezaobilaznih obaveza«.
Najvažnije vijesti u vašem email sandučiću
