IZLOŽBA FOTOGRAFIJA O OCU ANTI GABRIĆU »TAMO GDJE PALME CVATU« AUTORA ZVONIMIRA ATLETIĆA – Odjek svečeva života

SOLINSKA KRONIKA 335, 15. srpnja 2022.
Piše: Mario MATIJEVIĆ
Fotografije: Zaklada otac Ante Gabrić

Jedan od temeljnih ciljeva ove izložbe je buđenje istinskoga hodočasničkoga puta kojega je po hrvatskim svetištima diljem Domovine za svoga života prošao otac Ante Gabrić. Njegovi posjeti pak solinskomu prasvetišu još su živi u sjećanjima sudionika velike proslave jubilejâ Crkve u Hrvata godine 1976., a njegove propovijedi i poruke s Gospina Otoka danas više no ikad pozivaju na istinitost kršćanskoga življenja

Solinska Galerija Zvonimir ugostila je izložbu fotografija o životu i radu najpoznatijega hrvatskoga misionara oca Ante Gabrića pod naslovom »Tamo gdje palme cvatu« autora Zvonimira Atletića.

Izložbu su priredili Zaklada otac Ante Gabrić, Hrvatski fotografski centar i Javna ustanova u kulturi »Zvonimir« Solin uz svesrdnu pomoć župe Gospe od Otoka u Solinu te pod pokroviteljstvom Veleposlanstva Indije.

Izložba je otvorena na svetkovinu sv. Petra i Pavla, a nazočnima su o samoj izložbi, njezinu projektnomu putu, ocu Anti Gabriću i Zakladi govorili Mario Matijević u ime Javne ustanove u kulturi »Zvonimir« Solin, Ivan Ugrin i Violeta Oršulić u ime Zaklade.

Solinjani su se izložbom prisjetili susreta s ocem Antom Gabrićem u solinskomu prasvetištu na Gospinu otoku

Uvodnim obraćanjem istaknuto je kako je jedan od temeljnih ciljeva ove izložbe buđenje istinskoga hodočasničkoga puta kojega je po hrvatskim svetištima diljem Domovine za svoga života prošao otac Ante Gabrić. Njegovi posjeti pak solinskomu prasvetišu još su živi u sjećanjima sudionika velike proslave jubilejâ Crkve u Hrvata godine 1976., a njegove propovijedi i poruke s Gospina Otoka danas više no ikad pozivaju na istinitost kršćanskoga življenja.

U ime Zaklade otac Ante Gabrić, o izložbi ali i drugim projektima govorili su Violeta Oršulić i Ivan Ugrin

Govoreći o samoj izložbi i autoru fotografija Ivan Ugrin je istaknuo kako je autor 1977. upoznao i fotografirao Majku Tereziju i oca Antu Gabrića u njihovim misijama u gradovima Kolkata i Maria Polli. Otada su se više puta sreli dok ih je pratio na njihovim putovanjima u Hrvatskoj i Indiji, dokumentirajući njihov rad i život u Hrvatskoj i Indiji. Atletić je vjerojatno fotograf koji je najčešće bio u mogućnosti dokumentirati njihov rad s bolesnim i siromašnim ljudima u njihovim misijama. Ugrin je nadalje zaključio kako je jedan od ciljeva same izložbe koja »hodočasti« po domovinskim svetištima i župama i upoznavanje javnosti s procesom beatifikacije oca Ante Gabrića.

Violeta Oršulić je pak upoznala nazočne s radom Zaklade koja je kao neprofitna organizacija osnovana s ciljem širenja pobožnosti prema Slugi Božjemu ocu Anti Gabriću, oživljavanju misijskih postaja koje je za svoga života i rada osnovao u Bengaliji, najsiromašnijemu dijelu Indije. Oršulić je nadalje istaknula kako je krajnji cilj ovoga djelovanja u misijskim postajama pružanje pomoći siromašnim obiteljima u obrazovanju njihove djece preko projekta kumstva »Palma«, a potom u osposobljavanju odraslih za život kroz revitalizaciju zanatskih radionica koje je za svoga života organizirao o. Ante. Obnovljena župna kuća u Mariapoliju uskoro će postati volonterski centar »Tamo gdje palme cvatu« kako bi se kroz volontiranja pomoglo misijskim postajama, Misionarkama ljubavi Majke Terezije u Kolkati i Mariapoliu te omogućilo dodatne vidove volontiranja u različitim projektima Zaklade.

Rodna pak kuća o. Ante Gabrića u Metkoviću u projektu koji Zaklada provodi s Družbom Isusovom postat će Spomen kuća, tematski muzej, te duhovni centar. Djelovanje Zaklade usmjereno je između ostaloga i uskomu povezivanju Hrvatske i Indije temeljenomu na onomu povijesnom podržavanju Gabrićevih misija domovinske i iseljene Hrvatske zaključila je Violeta Oršulić pozvavši na praćenje i podršku rada Zaklade, a sve s ciljem ispravnoga valoriziranja života i djela oca Ante Gabrića, velikoga zaštitnika i zagovornika.

Otac Ante Gabrić, Sluga Božji

Metković, 28. veljače 1915. – Kolkata, Indija, 20. listopada 1988.
Hrvatski katolički svećenik, isusovac, misionar.

Rođen je u Metkoviću kao osmo dijete Petra i Katarine Gabrić. Godine 1933. primljen je u isusovački novicijat, a u Zagrebu je nakon dvije godine izgovorio isusovačke redovničke zavjete. Studij filozofije polazio je do 1938. na sveučilištima u Italiji, a iste godine se vratio u Metković i objavio roditeljima da ide u Indiju. U zoru 10. listopada 1938. ukrcao se na parobrod u metkovskoj luci i otišao je kao misionar u Indiju. U misiji Bošonti, zaređen je za svećenika 1943. Posvećuje se misionarskom radu među hindusima, muslimanima i malobrojnim katolicima. Osnivao je male seoske škole, kapelice, zanatske škole i bolnice.

Posebno se brinuo za udovice hindusa koje su prognane iz društva, te je za njih osnovao dom, a djecu smješta u sirotišta. Pomagao je u gradnji koliba, nasipa i putova. Organizirao je prehranu školske djece. Nadarenu je djecu slao na dodatno školovanje. Osnovao je misijsku postaju »Maria Polli« u Kumrokhaliu s vjerskim, zdravstvenim i humanitarnim ustanovama. Osnovna škola u Kumrokhaliu danas nosi ime »Otac Ante Gabrić«. Za života je pokrstio na tisuće ljudi. Usko i često je surađivao s Majkom Terezom. Umro je 20. listopada 1988. u Kalkuti a pokopan je po svojoj želji u misijskoj postaji »Maria Polli«. Na sprovodu je bilo oko 20 000 katolika, muslimana i hindusa. Pokopan je sa šakom neretvanske zemlje iz Metkovića i s bočicom Jadranskog mora.

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić otvorio je u 28. veljače 2015. u Zagrebu biskupijski postupak za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića, na dan 100. obljetnice njegova rođenja. U prigodnom je govoru kardinal podsjetio na riječi svete Majke Terezije, koje je 1978. godine izrekla u Metkoviću, rodnome gradu o. Gabrića: »…ljudi u Bengaliji su u ocu Gabriću dobili Isusa. Preko njega i od njega doznali su da ih dragi Bog ljubi. Oni su doznali da su naša braća i sestre…«

Zvonimir Atletić

Istaknuti hrvatski fotograf se veoma rano zanimao za fotografiju te je već 1976. tijekom studiranja na Akademiji dramskih umjetnosti odlučio da će mu fotografija biti profesija. Član je ULUPUH-a od 1982. te mu je status umjetnika (HZSU) dodijeljen 1988.

Njegove su fotografije objavljivane u sredstvima dnevnoga tiska i mnogim časopisima te snima za prospekte, kataloge, plakate, razglednice, kalendare i sl. Osamdesetih godina prati domaću i stranu modnu scenu. Snima kolekcije mnogih modnih kuća te modnih kreatora.

U suradnji s »Glasom koncila« i »Kršćanskom sadašnjosti« umjetničkim je fotografijama obogatio prijevode knjiga Phila Bosmansa, jednog od najprevođenijih kršćanskih duhovnih pisaca današnjice.

Davne 1977. upoznao je i fotografirao Majku Tereziju i oca Antu Gabrića u njihovim misijama u gradovima Kolkata i Maria Polli. Otada su se više puta sreli dok ih je pratio na njihovim putovanjima u Hrvatskoj i Indiji, dokumentirajući njihov rad i život u Hrvatskoj i Indiji. Atletić je vjerojatno fotograf koji je najčešće bio u mogućnosti dokumentirati njihov rad s bolesnim i siromašnim ljudima u njihovim misijama.

»Crnobijele fotografije Zvonimira Atletića ne govore tisuću riječi. One zapravo uopće ne govore. One su zaokružene u svetoj tišini, u tišini kojom otvaramo prostor našoj duši za komunikaciju s našim Stvoriteljem… Danas, u vrijeme nehumane brzine, stresa te stalnih udaraca sa svih strana, On traži pomoć od viteza ali ne s glasnim zvucima već šapćući: »Ne idi nigdje drugdje, ne ostavljaj me, ostani ovdje.« Atletićeve fotografije odgovaraju na ovaj poziv, nude nam pomoć bez ijedne riječi. Ostaju u nama koliko i sam život.« (Branimir Stanić)

SUSTAVNIM UVOĐENJEM NEPRIMJERENE TERMINOLOGIJE DO BRISANJA IDENTITETA SOLINSKOGA SVETIŠTA – Park-svetište Gospe od Otoka?

SOLINSKA KRONIKA 335, 15. srpnja 2022.
Piše: Mario MATIJEVIĆ

U najmanju je ruku začuđujuće kako gruda zemlje okružena hrvatskom rijekom krštenicom, na kojoj je hrvatska kraljica sagradila jednu od najstarijih crkava posvećenih Blaženoj Djevici Mariji, u kojoj su krunjeni i pokopani hrvatski kraljevi, na kojoj se rodilo hrvatsko kraljevstvo, kojom su hodili sveci i grešnici, pape i državnici… može biti nazivan parkom

Ponovna pojava neprimjerenoga izraza u javnome diskursu za jedno od najstarijih i najvažnijih prasvetišta Crkve u Hrvata Gospin otok u kojemu ga se u nekakvome natječaju naziva/svrstava u parkove ponovno pobuđuje pažnju i ukazuje na neka čudna kretanja u suvremenomu Solinu.

Zanimljivo je štoviše kako u našoj sekularnoj Domovini u kojoj je »vjera privatna stvar« upravo vjerski prostori, mjesta… vrlo brzo izgube epitet privatnoga.

Prije kojih desetak godina na sličnomu natječaju jedno od najstarijih Marijanskih svetišta Crkve u Hrvata, Prasvetište Gospe od otoka dobilo je nagradu kao najljepše uređeni park, a u posljednje se vrijeme eto priča ponavlja, osvrćući pažnju na margine, odnosno sada već namjeru iskrivljavanja stvarnosti.

Slabije upućeni poznavatelji terminologije lako će upisujući riječi u mrežne tražilice pronaći što su to svetišta.

Tako u tekstu kojega donosi profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu dr. sc. Vladimir Dugalić stoji kako su svetišta, posebice ona posvećena Blaženoj Djevici Mariji – »mjesta koja svjedoče osobitu prisutnost Marije u životu Crkve i sastavni su dio duhovne i kulturne baštine nekoga naroda, privilegirana mjesta gdje vjernici, željni učvrstiti svoju vjeru, traže susret s Bogom i Majkom Gospodinovom. U svetištima vjernici traže duhovnu utjehu te su svetišta oaze molitve, zavjeta, ali i mjesta duhovnoga obraćenja u kojima čovjek ponovno zadobiva svoj nutarnji duhovni mir. Uz svetišta razvija se tako bogat duhovni život te nastaju mnogi oblici pučke pobožnosti kao i opsežna molitvenička baština«.

Upisivanjem pak pojma »park« u mrežnu inačicu Hrvatske enciklopedije Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža dolazi se do slijedećega sadržaja:
»Park (engl. < starofranc. Parc < srednjovj. lat. parricus: ograđen prostor).
Prostor u prirodi s planski raspoređenom vegetacijom, stazama, vodenim površinama i motivima, građevnim konstrukcijama i skulpturama; perivoj (novogrč. Περιβόλι < grč. περίβολος: ograda; dvorište). Elementi kojima se oblikuju parkovi su bilje (drveće, grmlje, pokrivači tla – uglavnom trava, trajnice, sezonsko cvijeće) i različiti građevni materijali (pijesak, kamen, opeka, beton, zemlja, drvo i dr.). Sadržaji parka mogu biti odmorišta, umjetna jezera, fontane te specifični objekti (rozariji, alpinumi, pergole i dr.).«

Gledajući rečeno, u najmanju je ruku začuđujuće kako gruda zemlje okružena hrvatskom rijekom krštenicom, na kojoj je hrvatska kraljica sagradila jednu od najstarijih crkava posvećenih Blaženoj Djevici Mariji, u kojoj su krunjeni i pokopani hrvatski kraljevi, na kojoj se rodilo hrvatsko kraljevstvo, kojom su hodili sveci i grešnici, pape i državnici… može biti nazivan parkom.

Štoviše bi li bilo moguće svetišta Majke Božje Bistričke, Majke Božje Trsatske, Gospe od utočišta u Aljmašu, Majke Božje od Krasna ili Majke Božje Lurdske u Vepricu nazivati ili proglašavati parkom.

Međutim povijesna igra koja kao konačni cilj (možda ne namjerno) ima degradaciju samoga prasvetišta nije toliko novoga datuma, barem ne onoga od prije deset godina. Pokušaji pretvaranja Gospina otoka u park započeli su još prije nešto više od devedeset godina.

Prijedlog da se na Otoku uredi park uz ideju da se pored ušća Rike uredi hipodrom i aerodrom, javio se daleke godine 1929. u splitskome tisku. Žestoko su mu se suprotstavili Crkovinarstvo Gospe od Otoka sa župnikom don Matom Mihanovićem te arheolog don Frane Bulić, tadašnji predsjednik Hrvatskoga društva za istraživanje domaće povijesti »Bihać«.

Crkovinari Stipan Milišić, Duje Žižić, Andrija Sesartić i Mate Katić zajedno sa župnikom don Matom Mihanovićem 25. travnja 1930. pišu Općinskoj upravi: Ima jedna godina, da se po Splitskim novinam širi vjest, da bi Ta Ug. Ob. Uprava imala napraviti park perivoj na zemljištu Gospe od Otoka, vlasnosti ove župne crkve. U tomu nas je po prvi put osvjedočila službena odluka Te uprave 21/3 1930 br. 13.330 po kojoj se je uskratila dozvola crkovinarstvu, da gradi župni stan, jer da Obćina kani tu izvesti perivoj.
Dok s jedne strane hvalimo dobre namjere Te Ugl. Uprave, s druge strane ne možemo dopustiti, da na zemljištu eskluzino crkovnom bilo ko (…) bilo koji rad bez dozvole vlastnika. Ne samo to. Potpisani odlučno odbijaju, da se tu pravi park, ne radi parka kao takova, nego radi posljedica, koje nosi sobom park.
To se protivi svetosti mjesta. Tu je naša župna crkva svetište starodavno, tu naše pokopište, tu grobnice naših hrvatskih kraljeva, te ne smijemo dopustiti da se profanira jedno i drugo zabavištima svake vrsti. Iskustvo nam pokazuje, da gdje su parkovi, tu su i legla na žalost i nemorala. Pa da na tom mjestu, svetom i sa nacionalnog i vjerskog gledišta, dopustimo pravljenje parka, bili bi odgovorni i pred Bogom i pred narodom.
Stoga molimo, da se naš stav uzme u obzir i unapred primi na znanje da ne mislimo dopustiti nikomu da tu pravi bilo što, što bi se protivilo našim načelima.
Našom inicijativom cijeli Gospin otok zasadjen je uresnim stablima, tu ima za nas korisne livade oko osam vriti, crkva i pokopište u redu je držano, starine ljubomorno pažene i prema tome posjetiocim svetišta dosta, a za javno šetalište i zabavište Gospin Otok nije do sad bio pa neće ni u buduće.

Don Frane Bulić je Općinskoj upravi u Splitu poslao opširno pismo (objavio ga je i u zagrebačkom Obzoru) u kojem, između ostaloga, stoji: Kada je potpisani pročitao ovog dana člančić na str. 3. br 141., dneva 5. VI. 1929. g. mjesnoga »Novo Doba« pod naslovom: Sutrašnji Solin. Pitanje parka, aerodroma i hipodroma u Solinu, zavapio je prema onoj starinskoj izreci: nulla est insania, quam non dixerit vel scripserit, vel fecerit aliquis Spalatinorum, t.j. nema nikakove budalaštine, koju ne bi izrekao ili napisao ili počinio koji Spalatrin, ne Splićanin koji misli i prema tomu promišljeno radi, nego Spalatrinus, koji nepromišljeno misli, a još nepromišljenije radi. Ili ako pisac nije Splićanin, bacio se je u nepromišljenu rabotu, nepoznavajući ni Solin, ni što se od pet decenija u arheološkom i poljoprivrednom obziru u njemu učinilo, te naprosto sanja.
U gore navedenom člančiću zagovara se:
1. da se spasi romantičan otok Gospe od Otoka za budući veliki park Splita, na komu da bude podignut veliki perivoj;
2. da se u solinskom blatu podigne aerodrom;
3. da bi se u solinskom blatu uredilo jedno konjsko trkalište hipodrom – i to idealno izgradnjom dvaju širokih mostove preko rijeke Jader.
Zahvaliti je Bogu, da se napokon došlo do toga, da se misli na uredjenje solinske rijeke Jader, glede kojega je pitanja potpisani poslao bezbroj usmenih i pismenih poruka splitskoj općini od kojih četrdesetak godina i upozorivao na nepristojno stanje rijeke Jader osobito ispod Gospina mostića, koji vodi na Gospinu Livadu, gdje rijeka Jader leži tako, da se ne zna »utram i partem fluat«, kako je o drugoj rijeci napisao Julij Cezar, prvi namjesnik Dalmacije. (…) Nego glede Gospine Livade, koju bi se namjeravalo urediti za »Park«, pisac članka kao da ne zna, da je ona sva i sva, i gornji i donji dio, vlasništvo Crkve Solinske, da gornji dio dalo bi se samo u nekomu dijelu zašumiti, a da je donji, južni dio, sjenokoša, koja Crkvi rentira lijepog novca.
Potom don Frane spominje arheološka istraživanja na Otoku i otkriće starohrvatske trobrodne bazilike i natpisa kraljice Jelene te kaže da su tadašnje iskopine god. 1898. bile obustavljene zbog nestašice novčanih sredstava i dodaje: Svako dakle uplićanje bilo vlasti, bilo privatnika u Gospinu Livadu u Solinu, za ma bilo koju svrhu, ne bi se dalo opravdati ako nije dozvolom, privolom i potpisanoga društva »Bihaća«, koje naravski ići će na ruku svakomu, osobito kad se radi u korisne svrhe.

U ostatku svoga pisma don Frane raspravlja o uređenju korita Rike te o prijedlogu uređenja hipodroma i aerodroma (o tome ćemo nekom drugom prigodom) te na kraju, između ostaloga, moli vlasti da se u Solinu od kamena mosta dalje do izvora rijeke Jader ne poduzme nikakva u nikaku obziru promjena, osobito ne na Gospinoj Livadi, prije nego li Društvo »Bihać« bude saslušano, a to s obzirom na arheološka istraživanja od njega odavna početa i izvedena i ona koja se imaju još izvesti.

Čudnu igru je ponovno povijest zaigrala na Gospinu otoku. Pred gotovo jednoga stoljeća sa solinskim i splitskim srbofilnim političarima i velikosrpskom diktaturom zatim onom bezbožnom komunističkom, a danas nekom drugom.

Međutim zajednički je nedostatak svim »igračima« što zaboravljaju naime da Gospin otok i Prasvetište već čitavo tisućljeće ne pripada nikome doli Gospi, Blaženoj Djevici Mariji, Majci Božjoj.

Gospin otok je mjesto molitve i sakramenata, kontemplacije, hodočašćâ, suzâ i zavjetâ, obećanjâ i vjernosti, sveto tlo Crkve u Hrvata. Gospin otok je prasvetište, a ne park-svetište!

SOLINSKI OSNOVCI NA PROGRAMU OBUKE NEPLIVAČA U ORGANIZACIJI SAVEZA ŠKOLSKIH SPORTSKIH DRUŠTAVA GRADA SOLINA – Plivanjem kroz život

SOLINSKA KRONIKA 335, 15. srpnja 2022.

Trenerica i voditeljica obuke Zrinka Smoje ističe kako je osnovni cilj programa osposobiti neplivače da samostalno mogu preplivati 25 metara. Naime prema »Kriteriju znanja plivanja« u Hrvatskoj, preplivavanje 25 metara je definirano nazivom »plivač početnik« dok se termin »plivač« odnosi na sposobnost preplivavanja 50 metara

Učenici drugih razreda osnovnih škola s područja grada Solina te općina Klis, Muć i Dugopolje od kraja lipnja ove godine sudjeluju u programu »Hrvatska pliva«. Riječ je o programu obuke neplivača kojega provodi Savez školskih sportskih društava grada Solina i okolice u partnerstvu s Plivačkim klubom »Mornar« iz Splita. Projekt je vrijedan 160 tisuća kuna, sufinancira se u većemu dijelu sredstvima Ministarstva turizma i sporta, a podržava ga i Ministarstvo znanosti i obrazovanja.

Oni nešto iskusniji su svoje vještine pokazali u većem, vanjskom bazenu

– Primarni cilj programa Obuke neplivača je smanjenje broja neplivača na području djelovanja Saveza, uključivanje što većeg broja djece u plivački sport, pozitivno usmjeravanje vrijednosnoga sustava i motivacije te poboljšanje zdravstvenoga statusa kao i poticanje na bavljenjem sportom u cilju prevencije nasilja u školama – rekla je Vesna Žižić, tajnica Saveza i koordinatorica programa »Hrvatska pliva« te jedna od trenerica na ovomu projektu.

– Zadaća nam je provedbom ovoga projekta i njegovom prezentacijom u javnosti dodatno osvijestiti kod djece i njihovih roditelja, ali i općenito u javnosti, nužnost znanja plivanja pogotovo na području uz more i rijeke gdje je mogućnost utapanja izuzetno velika – dodala je Žižić.
Obuka će se provoditi tijekom čitavoga mjeseca srpnja, a svaka skupina prolazi kroz dvotjedni tečaj kojega vode profesori kineziologije, treneri PK-a »Mornar«: Zrinka Smoje, Ante Đapić, Slobodan Glavčić i Damir Radić te Vesna Žižić.

Trenerica i voditeljica obuke Zrinka Smoje ističe kako je osnovni cilj programa osposobiti neplivače da samostalno mogu preplivati 25 metara. Naime prema »Kriteriju znanja plivanja« u Hrvatskoj, preplivavanje 25 metara je definirano nazivom »plivač početnik« dok se termin »plivač« odnosi na sposobnost preplivavanja 50 metara. U tu svrhu konstruirana je ljestvica ocjenjivanja od 12 ocjena od kojih prvih 11 definira stupanj osposobljenosti do »plivača početnika« dok posljednja ocjena, a riječ je o ocjeni 15, definira »plivača«.

– Ocjena 11 primjerice uključuje skok na noge u dubokom bazenu i preplivavanje proizvoljnom tehnikom minimalno 25 metara dok se ocjena 15 odnosi na skok na glavu u duboku vodu i preplivavanje minimalno 50 metara – objasnila je Smoje.
Testiranje i obuka se provode na bazenima PK »Mornar« u Sportskom centru Bazeni Poljud, a tijekom našega posjeta u obuci je sudjelovalo dvadesetak učenika solinskih osnovnih škola, OŠ kraljice Jelene i OŠ don Lovre Katića koji su stigli u pratnji Jelene Sanader te asistentice Minje Bralić zadužene za učenicu s posebnim potrebama.

Nakon uvodnoga zagrijavanja i prozivke vesela ekipa rado je uskočila u bazen, oni sa slabijim znanjem plivanja u unutarnji plići, a oni bolji u dublji, vanjski.

U unutarnjem bazenu su prijateljice Marta Mikas i Ema Babić, obje iz OŠ don Lovre Katića, koje nam stidljivo priznaju kako su do sada plivale samo uz pomoć »mišića«.

– Ja sam se prije bojala dubine, a sada me više nije strah – otkrila nam je Marta dok je Ema dodala kako joj je velika želja da ovo ljeto konačno nauči dobro plivati.

Do njih je Mateo Škrapić koji dolazi iz iste škole, a kojemu je najteže bilo savladati tehniku disanja.

Osnovni cilj programa je osposobiti neplivače da samostalno mogu preplivati 25 metara

– U jednomu smjeru izdržim, a onda moram hvatati zrak. Sad sam naučio kad moram disati na nos, a kad na usta – s ponosom će Mateo.
Duje Maršić priznaje kako je krenuo na obuku jer ga je bilo sram da ne zna plivati i kako će mu sad biti draže ići na plažu, a isti razlozi potaknuli su i Deu Rajić koja se pohvalila kako je odlično naučila zaveslaj.

Duje Bodrožić i Ivan Drnas, učenici OŠ kraljice Jelene trude se iskoristiti svaki trenutak u bazenu.

– Ivan prije i nije baš znao plivati, a sad može izdržati do Brača – hvali Duje prijatelja Ivana dodajući kako im je »fora« ići na bazen.

– Baš mi je dobro i počet ću trenirat plivanje – govori Duje koji je tijekom obuke naučio skakati na glavu tako da bi uskoro, jednako kao i njegovi vršnjaci koji sudjeluju u programu »Hrvatska pliva« mogao postati vrsni plivač. Stupanj njihova plivačkoga znanja bit će naveden i u diplomi koju će dobiti svi polaznici ove nadasve vesele, ali i iznimno važne obuke.

Dalmatinci neplivači

Savez školskih sportskih društava grada Solina i okolice osnovan je 2013. i okuplja oko 3500 učenika iz ukupno devet osnovnih škola s područja grada Solina te općina Klis, Muć i Dugopolje.

Od osnutka Savez djeluje s ciljem poticanja i promicanja školskoga sporta te radi na usklađivanju aktivnosti i natjecanja općinskih i gradskih školskih sportskih društava. U rad i programe Saveza uključeni su učitelji tjelesne i zdravstvene kulture kao i ostali odgojno obrazovni djelatnici.

– U sklopu redovnih aktivnosti koje provodimo 2017. smo u suradnji s Plivačkim klubom »Mornar« iz Splita pokrenuli projekt testiranja znanja plivanja za učenike 2. razreda osnovne škole. Testirali smo generacije 2017./’18., 2018./’19. i 2019./’20., a ove godine smo nakon pauze izazvane pandemijom proveli testiranje generacije 2021./’22.

Moram reći kako su rezultati testiranja izuzetno loši jer je u prvoj generaciji gotovo 50 posto testirane djece svrstano u kategoriju neplivača i slabih plivača, u sljedećoj generaciji ih je bilo 40 posto, a u generaciji 2019./’20. 35 posto. Ove godine smo testirali 383 učenika od kojih je 111 evidentirano kao slabi plivači, a 85 kao neplivači.

Te brojke su iznimno poražavajuće stoga smo se odlučili u partnerstvu s Plivačkim klubom »Mornar« prijaviti na natječaj Ministarstva turizma i sporta na program obuke neplivača »Hrvatska pliva« te smo odmah po saznanju kako smo prošli na natječaju pokrenuli program Obuke – rekla je koordinatorica Žižić dodajući kako su navedeni rezultati još lošiji ako se uzme u obzir da smo »morska županija«.

Posebno iznenađuje činjenica da ti rezultati nimalo ne odskaču od podataka o plivačkim znanjima djece na razini čitave Hrvatske koja su također vrlo loša. Osim toga žalosti činjenica da je među testiranim učenicima bilo i onih koji nikada nisu imala prilike plivati bilo u bazenu, bilo u moru iako im je ono nadohvat ruke.

Potaknuti ovim poražavajućim rezultatima te činjenicom kako je plivanje bazični sport koji obuhvaća gotovo sve mišićne skupine te je kao takav pogodna i poželjna aktivnost za djecu od najranije dobi odlučili smo organizirati obuku neplivača za učenike za koje je utvrđeno da im je ona neophodna.

Nažalost, manje od polovice učenika koji su evidentirani kao loši plivači ili neplivači se odazvalo pozivu za obuku koja traje dva tjedna i u potpunosti je besplatna, a uključuje i organizirani prijevoz uz pratnju – rekla je koordinatorica i trenerica Žižić najavljujući kako će Savez, usprkos lošem odazivu, i idućih godina nastaviti s ovakvim i sličnim aktivnostima.

 

POSJET OBITELJSKOM POLJOPRIVREDNOM GOSPODDARSTVU ROGULJIĆ IZ KUČINA U POVODU DOBIVANJA PRIZNANJA »SUNCOKRET RURALNOG TURIZMA HRVATSKE« – Svaki dan je novi izazov

SOLINSKA KRONIKA 335, 15. srpnja 2022.

Moj otac i moj dida su se bavili poljoprivredom i stočarstvom, a žena i ja smo nastavili. U početku je to sve bilo samo amaterski, a onda se sve malo po malo širilo. Danas se u sklopu našega OPG-a bavimo maslinarstvom, pčelarstvom, stočarstvom i pečenjem soparnika. Sve to ne bi bilo moguće bez velikoga rada i truda čitave obitelji – rekao je Marinko dodajući kako su osim njega i supruge u posao uključena i njihova dva sina 31-godišnji Ivo i 28-godišnji Josip te nevjesta Antea

Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Roguljić iz Kučina dobitnik je priznanja »Suncokret ruralnog turizma Hrvatske« u kategoriji Tradicijska (ruralna) gastronomija. Svečanoj dodjeli priznanja, upriličenoj u sklopu petoga Međunarodnog kongresa o ruralnom turizmu u Cavtatu, nazočili su Marinko i Mirjana Roguljić, supružnici koji su 2003. među prvima na području čitave županije pokrenuli vlastitu poljoprivrednu djelatnost. Ovo uistinu vrijedno priznanje potaknulo nas je na posjet obitelji Roguljić koja nas je ugostila u svom domu u Kučinama, bazi njihovoga djelovanja.

Marinko Roguljić: – Pečenje soparnika jedna je od osnovnih djelatnosti našega OPG-a

– Moj otac i moj dida su se bavili poljoprivredom i stočarstvom, a žena i ja smo nastavili. U početku je to sve bilo samo amaterski, a onda se sve malo po malo širilo. Danas se u sklopu našega OPG-a bavimo maslinarstvom, pčelarstvom, stočarstvom i pečenjem soparnika. Sve to ne bi bilo moguće bez velikoga rada i truda čitave obitelji – rekao je Marinko dodajući kako su osim njega i supruge u posao uključena i njihova dva sina 31-godišnji Ivo i 28-godišnji Josip te nevjesta Antea.

– Trenutačno imamo 500 stabala maslina u Kučinama i na Šolti gdje posjedujemo 25 tisuća metara četvornih zemljišta. Imamo i 180 košnica pčela koje su trenutačno smještene u Lici, a tu pod Mosorom imamo tor s 30 grla stoke, krava i teladi. U poljoprivredi moraš biti u više grana jer nikad ne znaš kad će koja podbaciti. Tako primjerice ako jedne godine ne rode masline imamo pčelinje proizvode i obrnuto. Najbolje je kad sve funkcionira, ali onda se stvarno »ubijemo» od posla – objašnjava Marinko dodajući kako je vrlo važna dobra raspodjela poslova.

– Kod nas se točno zna tko je za što zadužen s tim da uvijek svi uskačemo tamo gdje je u nekom trenutku najviše posla – objašnjava Marinko.
Sin Ivo, po struci energetičar, brine o pčelama dok je njegov mlađi brat Josip, inženjer prehrambene tehnologije, zadužen za stoku. Mirjana zajedno s nevjestom Anteom, koja se odlično uklopila u obiteljski posao, peče soparnike, a Marinko vodi računa o maslinama.

– Moramo pohvaliti našeg Josipa jer je vjerojatno jedini student u Hrvatskoj koji je diplomirao na temu soparnika, a mentorica mu je naravno bila mama Mirjana – s ponosom će Marinko.

OPG ima i 180 košnica s pčelama te proizvodi prepoznatljivi i cijenjeni med te sve ostale pčelinje proizvode

– Ivo se specijalizirao za pčele, on je povjerenik Hrvatskoga pčelarskog saveza za Županiju splitsko-dalmatinsku – dodaje otac Marinko napominjući kako uz med u ponudi svoga OPG-a imaju i sve pčelinje proizvode, matičnu mliječ, pelud i api med.

– Sada smo stvarno zaokružili čitavu priču i ne planiramo više širiti djelatnost. Jedino što bismo željeli pokrenuti, a što trenutačno prostorno ne možemo ostvariti, jest kušaonica soparnika i meda – govori Marinko koji je prije nekoliko godina mjesto nositelja OPG-a prepustio sinu Ivi.
– Nadali smo se da će on kao mlađi lakše povući poticaje iz Eurospkih fondova, ali na kraju je ispalo da ne upadamo niti u jednu ciljanu skupinu tako da nismo ništa dobili.

Moram pohvaliti Grad Solin koji nam je krajem prošle godine dodijelio poticaj u sklopu Programa potpora poljoprivredi, a zahvale idu i solinskoj Turističkoj zajednici, odnosno njezinoj direktorici Jeleni Stupalo, koja nam pruža podršku – rekao je Marinko otkrivajući kako je upravo Jelena Stupalo zaslužna za dobivanje spomenutoga priznanja.

Naime TZ Solin je posredstvom Županije splitsko-dalmatinske, prijavila njihov OPG na spomenuti natječaj u kojem je sudjelovalo 138 projekata s područja čitave Hrvatske, a ocjenjivačka komisija je odabrala 59 najboljih.

– Ovo nam priznanje uistinu mnogo znači, supruga i ja smo išli zajedno na dodjelu. Bilo bi dobro da smo mogli ostati još koji dan u Cavtatu i malo se odmoriti, ali mi smo žurili natrag jer u ovom poslu nema godišnjega odmora – govori Marinko ponosan na svoje sinove koji su preuzeli velik dio posla.

Josip je diplomirao na temu soparnika, a mentorica mu je naravno bila mama Mirjana

– Da oni nisu bili spremni uskočiti i sami se angažirati vjerojatno bismo odustali od svega jer Mirjana i ja sami ne bismo mogli – govori Marinko dodajući kako se uz posao nađe vremena i za društvo.

– U prostoru gdje su nekada bile štale uredili smo mjesto za okupljanje, a u dvorištu su komin i krušna peć koja je tu za naše gušte – govore gostoljubivi Roguljići, vesela i složna obitelj koja zajedničkim snagama prevladava sve probleme.

– U ovomu je poslu svaki dan novi izazov jer nikad ne znaš što te čeka. Ako nam se slučajno dogodi da nam je primjerice jedno auto u kvaru sve nam se poremeti. Osim toga ovo je posao bez radnoga vremena, prilagođavaš se situaciji. Uglavnom smo u pet ujutro na nogama, a u izvanrednim situacijama, kad imamo veće narudžbe soparnika startamo u tri ujutro – govore Roguljići složni u poslu, ali i u stavu da ništa ne bi mijenjali.

Tko jednom proba uvijek se vraća

– Do onoga velikog požara 2017. godišnje smo imali 300 do 400 kila suhih smokava. Nakon požara smo posadili nova stabla, ali na njima još uvijek nema toliko roda. Požar nas je dosta unazadio, tada nam je izgorio i tor kojega smo samo privremeno uredili, ali nismo ga vratili u onakvo stanje kakav je nekada bio – govore Mirjana i Josip

– Moja je obitelj porijeklom iz nekadašnje Poljičke republike poznate po izradi soparnika koje su baka i majka pekle nekoliko puta godišnje, uglavnom u vrime posta – prisjetio se Marinko dodajući kako je i njegova supruga Mirjana, rodom iz Prugova, brzo naučila pripremati ovaj autohtoni specijalitet sastavljen od tijesta, blitve, peršina, luka i maslinova ulja.

Vrijedna i snalažljiva Mirjana uskoro je došla na ideju da bi se priča sa soparnikom mogla podignuti na višu razinu.

– Sve je krenulo sasvim slučajno, naime, Mirjana je prodajući ribu za jednoga ribara na splitskoj peškariji došla na ideju da bi se tu mogao prodavati i soparnik. Ispekla je dva i povela sa sobom djecu, Ivu i Josipa. Napravila im je improvizirani štand od gajbi i posložila soparnike koji su nestali u roku od pola sata, a Ivo i Josip su na taj način zaradili više nego što ona zaradi tijekom pola dana prodaje ribe – ispričao je Marinko dodajući kako je danas pečenje i prodaja soparnika jedna od četiri glavne djelatnosti njihova OPG-a.

Mirjana pak tumači kako joj kod izrade soparnika najviše vremena oduzima priprema blitve.

– Tu je još i izrada tijesta, nadjevanje, priprema ognjišta, pečenje i konačno rezanje i serviranje. To je čitavi proces i nikad ne možeš planirati unaprijed jer ne znaš kolika će biti narudžba. Važno je da je soparnik uvijek svjež i to je pravilo kojega se strogo držimo. Osim toga treba uvijek imati osiguranu dovoljnu količinu blitve. Mi je naravno sami uzgajamo, ali to nam ni u kojem slučaju nije dovoljno, tako da smo u međuvremenu pronašli kooperanta u Otoku kod Sinja od kojega nabavljamo svježu, ekološki uzgojenu blitvu – govori Mirjana koja je prije bila zadužena i za sušenje smokava.

– Do onoga velikog požara 2017. godišnje smo imali 300 do 400 kila suhih smokava. Nakon požara smo posadili nova stabla, ali na njima još uvijek nema toliko roda. Požar nas je dosta unazadio, tada nam je izgorio i tor kojega smo samo privremeno uredili, ali nismo ga vratili u onakvo stanje kakav je nekada bio – govore Mirjana i Josip koji je zadužen za stoku pod Mosorom za koju kopaju lokve i stvaraju pašnjake, a uskoro planiraju i obnoviti tor.

– To je zatvoreni, dobro uhodani sustav u kojemu tele živi u pokretu s majkom, a to se ne može ni sa čim mjeriti. Onaj tko jednom kod nas uzme meso uvijek se vraća – govori Josip, koji je kao inženjer prehrambene tehnologije dobro obučen za ovaj dio posla.

UČENICI 4.A I 4.D RAZREDA OSNOVNE ŠKOLE DON LOVRE KATIĆA PREDSTAVILI DRAMSKO-SCENSKU IGRU »SOLINSKI KONTRAPUNKT« – Ljubav prema naslijeđu

SOLINSKA KRONIKA 335, 15. srpnja 2022.

Predstava je nastala u sklopu istoimenoga projekta kojega su osmislile učiteljice Anđela Vujević i Jelena Orošnjak s ciljem poticanja učenika na istraživanje kulturne, umjetničke i prirodne baštine svoga grada te upoznavanja s pojmom turizma kao važnoga elementa u razvitku hrvatskoga društva, ali i poštovanja identiteta drugoga

»Svaki grad ima svoju priču, ali svaka je nedopričana jer ona traje dok traje grad!« poručili su učenici 4.a i 4.d razreda Osnovne škole don Lovre Katića na početku prezentacije dramsko-scenske igre »Solinski kontrapunkt« upriličene sredinom lipnja u Javnoj ustanovi u kulturi »Zvonimir« Solin.

Predstava je nastala u sklopu istoimenoga projekta kojega su osmislile učiteljice Anđela Vujević i Jelena Orošnjak s ciljem poticanja učenika na istraživanje kulturne, umjetničke i prirodne baštine svoga grada te upoznavanja s pojmom turizma kao važnoga elementa u razvitku hrvatskoga društva, ali i poštovanja identiteta drugoga.

Sama riječ kontrapunkt predstavlja nešto što je oprečno ili suprotstavljeno čemu, a ipak se uzajamno nadopunjuje i može činiti cjelinu. Tako učenici kroz svoj projekt i finalnu dramsko-scensku igru suprotstavljaju sadašnjost prošlosti, odnosno suvremeni ples događajima iz prošlosti, tradicionalnu glazbu suvremenoj, kostimografiju povijesnih ličnosti kostimografiji djece plesača te rekvizite iz prošlosti suvremenom lutkarstvu u kojem se koriste najrazličitijim predmetima iz svakodnevnog života.

Okupljene je prije početka dramsko-scenske igre pozdravila Anđelka Slavić, ravnateljica OŠ don Lovre Katića koja nije krila zadovoljstvo zbog realizacije ovog vrijednog projekta.

– Naša škola s ponosom nosi ime znamenitog Solinjanina don Lovre Katića, arheologa, povjesničara, književnika i svećenika koji je iskazivao neizmjernu ljubav prema svom rodnom Solinu i domovini Hrvatskoj, ali i prema najmlađima s kojima je često obilazio solinske Starine, učio ih istinskim vrijednostima i prenosio riječi svoga rođaka don Frane Bulića: »Iz kamena povijest, a iz povijesti svijest i budućnost naroda« – istaknula je ravnateljica dodajući kako učenici ove najstarije solinske osmoljetke još od 1998. provode projekt »Čuvari baštine«.

Kroz razne igre, radionice i ples, djeca su mnogo naučila o prošlosti svoga grada

– Doista se trudimo ugraditi u naše najmlađe ljubav prema naslijeđu kako bi ga sačuvali za nove generacije, a izvrsne projekte koje provodimo prepoznali su na nacionalnoj i na međunarodnoj razini te smo postali dio UNESCO mreže udruženih škola. Projekt kojega danas predstavljamo, »Solinski kontrapunkt«, izaziva u nama poseban osjećaj jer ga provode djeca koja su unatoč teškim vremenima izazvanima pandemijom vrijedno radila na njegovoj realizaciji. Moram istaknuti i to da je isječak ove dramsko-scenske igre, prikazan prije dvije godine na smotri LiDraNo, zasluženo izborio prolazak na državnu razinu. Ponosni smo kad vidimo kako naši mladi mogu biti kreativni i razigrani, a istovremeno odgovorni i ozbiljni – rekla je ravnateljica upućujući čestitke učiteljicama koje su osmislile i zajedno sa svojim učenicima provodile projekt te posebno učenicima koji u njemu sudjeluju i roditeljima koji su im pružili bezrezervnu podršku.

»Solinski kontrapunkt« započeo je prije tri godine, a provodio se kroz satove razrednika te izvannastavne aktivnosti, plesnu, multimedijsku, likovnu i turističku grupu te pjevački zbor.

Tijekom satova razrednika učenici su se upoznavali s povijesnim lokalitetima svoga grada i njegovim povijesnim ličnostima te odabrali četiri bitna događaja iz prošlosti koja su uprizorili u spomenutoj dramsko–scenskoj igri kombinirajući suvremeni ples i dramatizaciju. U projekt su se uključili i učenici multimedijske grupe koji su uz pomoć mentorice snimili kratki film, a vrijedan doprinos realizaciji zacrtanih ciljeva dali su i polaznici likovne grupe koji su crtali i slikali viđene motive te pripremili virtualnu izložbu. Djeca su sudjelovala i u izradi scenografije i kostimografije korištene tijekom izvedbe dramsko-scenske igre, a svakako treba naglasiti i to da su u realizaciju projekta bili uključeni i učenici s teškoćama što je cijeloj priči dalo dodatnu dimenziju.

Osvrćući se na ovaj projekt njegove idejne začetnice, učiteljice Anđela Vujević i Jelena Orošnjak, istaknule su važnost istraživanja vlastite tradicije i baštine u razvijanju osjećaja identiteta i pripadnosti narodu.

– Pripadnost narodu povećava osjećaj kolektivnog samopoštovanja, a što više poštujemo narod kojemu pripadamo više cijenimo i sebe i svoje bližnje. Zato je važno provoditi ovakve projekte i u njih uključivati našu djecu koja će biti temelj našeg društva sutra. Provodeći projekt »Solinski kontrapunkt«, koji nam je donio mnogo uzbuđenja, ali i obilje rada i truda, svi su sudionici uživali – rekle su Vujević i Orošnjak dodajući kako su kroz razne igre, radionice i ples, djeca puno naučila o prošlosti svoga grada, a stečeno znanje svakako će prenositi i dalje kao pravi mali čuvari kulturne baštine.

 

EUROPARLAMENTARNA ZASTUPNICA ROMANA JERKOVIĆ PONOVO UPOZORAVA EUROPSKU KOMISIJU ZBOG PROBLEMA KANCEROGENOG ŠTETNOG OTPADA, OVOGA PUTA NA GRADSKOJ PLAŽI KOSICA U VRANJICU – Solinski azbest u europskomu parlamentu

SOLINSKA KRONIKA 335, 15. SRPNJA 2022.

– Moramo početi mijenjati svijest ljudi da na to ne smiju pristajati te da je država zakonski obvezana takve lokalitete sanirati. Zato koristim ovu priliku da pozovem građane da mi se jave putem moje web stranice te dojave informacije o sličnim problemima – zaključila je zastupnica Jerković

Hrvatska zastupnica u EP, Romana Jerković, (SDP, S&D) postavila je pitanje Europskoj komisiji kako bi upozorila na nezbrinuti kancerogeni azbestni otpad na gradskoj plaži Kosica u Vranjicu, koji ugrožava zdravlje ljudi na čitavom solinskom području.

Vranjička plaža Kosica nastala je nasipanjem azbestne sirovine uz obalu (zračna fotografija iz 1968.)

– Žalosti me vidjeti da resorno Ministarstvo uporno ignorira zahtjeve svojih građana koji upozoravaju na probleme štetnoga otpada u blizini njihovih domova. Otpada kojega je Hrvatska država prema zakonu dužna zbrinuti. Ovom nemaru u prilog najbolje govori i činjenica da je Komisija 24. rujna 2021. protiv Hrvatske pokrenula postupak zbog sustavnih nedostataka u pravilnoj primjeni Direktive o odlagalištima otpada i Okvirne direktive o otpadu. Usprkos opetovanim upozorenjima Komisije, koja su već rezultirala i tek će rezultirati financijskim sankcijama, Vlada RH i dalje ne čini ništa po pitanju sanacije opasnog otpada – naglasila je zastupnica Jerković.

Mještani u Vranjicu svjedoče kako neki od vranjičkih potoka koji u more uviru na Kosici prolaze kroz samu tvornicu Salonit, te su u prošlosti korišteni kao ispustni kanali za otpadne vode iz tvornice

Zastupnica je početkom mjeseca srpnja dobila odgovor Europske komisije na pitanje o Kosici u kojemu je naglašeno da su države članice obvezne »poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurale da se gospodarenje otpadom obavlja na način kojim se ne ugrožava zdravlje ljudi i ne šteti okolišu« te da je Komisija bila »svjesna azbestnog otpada nastalog djelovanjem bivše tvornice Salonit u Vranjicu, no dosad nije primila informacije o povezanim učincima na gradsku plažu Kosica«.

U odgovoru Komisije je također navedeno kako Komisija smatra prioritetnima situacije poput ovih »u kojima pravo EU-a nije pravilno ili uopće nije preneseno u nacionalno zakonodavstvo ili u kojima postoji znatan utjecaj na temeljne slobode ili ključna načela prava EU-a«. Zastupnici Jerković ovo nije prvi puta da upozorava Komisiju zbog nedosljedne primjene okolišnih direktiva. Ranije ove godine uputila je pitanje o tome što će Komisija poduzeti kako bi Republiku Hrvatsku natjerala da očisti oko 270 000 tona opasnog otpada nekadašnje tvornice ferolegura koji ugrožava zdravlje ljudi u Dugom Ratu.

– Već više od godine dana u Europskomu parlamentu, a i u Hrvatskoj, govorim o pravu čovjeka na život u čistom i zdravom okolišu. Stanje okoliša izravno utječe na naše zdravlje, a izloženost kancerogenim tvarima poput ovih koje nalazimo u štetnomu otpadu, nažalost, jedan je od razloga za visoku pojavnost raka. Moramo početi mijenjati svijest ljudi da na to ne smiju pristajati te da je država zakonski obvezana takve lokalitete sanirati. Zato koristim ovu priliku da pozovem građane da mi se jave putem moje web stranice te dojave informacije o sličnim problemima – zaključila je zastupnica Jerković.

Zastupnica će nastaviti komunikaciju s Komisijom te obavijestiti medije i javnost o novim zbivanjima.

SOLINSKI AMFITEATAR NA FESTIVALU IZVRSNOSTI UGOSTIO 65 UČENIČKIH TIMOVA IZ ČITAVE ŽUPANIJE – IZVRSNA SALONA

SOLINSKA KRONIKA 334, 15. lipnja 2022.
Piše: Mario MATIJEVIĆ
Fotografije: Centar izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije

– Projekti koje provode u svojim školama u sklopu ovih programa zaista su nešto što vrijedi vidjeti, a zbog čega smo i organizirali Festival izvrsnosti. Prošlogodišnja konferencija sa 29 učeničkih projekata bila je izuzetno uspješna, stoga smo odlučili povećati broj sudionika i predstavljenih projekata pa je ove godine sudjelovalo čak 65 učeničkih timova. Veći broj sudionika doveo nam je i veći broj zanimljivih, kreativnih projekata, ali i prilika za upoznavanje među učenicima – istaknuo je Ivica Zelić, ravnatelj Centra izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije

Nakon prošlogodišnje jednodnevne završne konferencije održane na Manastirinama Salona je u najboljemu svjetlu pokazala jedinstveni potencijal svojih lokaliteta u proučavanju, predstavljanju i očuvanju baštine ugostivši dvodnevnu manifestaciju »Festival izvrsnosti«.

Riječ je o jedinstvenomu projektu kojega je organizirao Centar izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije u suradnji s Gradom Solinom, Arheološkim muzejom u Splitu i Javnom ustanovom u kulturi »Zvonimir« Solin. Dvodnevni festival pružio je priliku polaznicima programa Centra da sa svojim mentorima javnosti predstave iskustva i projekte koje su ostvarili u ovoj školskoj godini.

Festival je ukazao na nužnost i svrsishodnost poboljšavanja infrastrukture na salonitanskim lokalitetima

Otvaranju manifestacije su uz veliki broj učenika, njihovih mentora, nastavnika i profesora nazočili i predstavnici Županije, Grada Solina i brojnih drugih institucija. Obraćajući se nazočnima zamjenik župana Splitsko-dalmatinske županije Stipe Čogelja, osvrnuo se na rad Centra kao prepoznate institucije i jedinstven doprinos svih učenika.

Učenici – baštinici

– Oko dvije tisuće djece godišnje prođe kroz programe Centra izvrsnosti. Da ništa ne napravite kroz četiri godine nego da stvorite toliko prekrasnih mladih ljudi, koji su razvili hvale vrijedne ideje i projekte, napravili ste sve. Djeca su naša baština koju ostavljamo iza nas, ponosan sam kada vidim što su marljivo radili kroz ovu godinu – poručio je Čogelja poželivši Centru, a i Festivalu izvrsnosti još puno plodonosnih godina.

Pročelnik Upravnoga odjela za prosvjetu, kulturu, tehničku kulturu i sport Tomislav Đonlić istaknuo je kako Centar godinama uzorno i uspješno ispunja svoju prvotnu misiju.

– Oni vrlo uspješno prepoznaju potencijalno darovite i motivirane učenike u sustavu obrazovanja te ih potiču na dodatan rad. Godinama nižu velike uspjehe i Centar je kao takav prepoznat izvan granica Splitsko-dalmatinske županije, ali je i prepoznat kod drugih država. Veseli nas veliki entuzijazam učenika koji su nam večeras izložili radove na temu baštine. To su vrijednosti koje želimo i dalje razvijati kod mladih ljudi – poručio je Đonlić.

Na Festivalu je kroz dvije večeri sudjelovalo 65 učeničkih timova

Pozdravljajući nazočne u ime suorganizatora dr. sc. Ante Jurčević, ravnatelj Arheološkoga muzeja u Splitu istaknuo je kako je prošlogodišnja završna konferencija učeničkih radova u Festivalu izvrsnosti dobila dostojnoga nasljednika u jedinstvenoj promidžbi bogate nacionalne kulturne baštine. Štoviše ravnatelj Jurčević je naglasio kako ovaj i njemu slični programi uvijek imaju pozitivan odjek u radu najstarijega muzeja i jedne od najstarijih kulturnih institucija u ovomu dijelu čitave Europe.

Nove generacije i novi pristup

Osvrćući se na razlog organiziranja kao i cilj Festivala izvrsnosti kao i dosadašnja učenička postignuća Ivica Zelić, prof., ravnatelj Centra izvrsnosti naglasio je interdisciplinarnost izvannastavnih programa koji se provode u školama diljem županije, a u kojima sudjeluje više od dvije tisuće djece.
– Projekti koje provode u svojim školama u sklopu ovih programa zaista su nešto što vrijedi vidjeti, a zbog čega smo i organizirali Festival izvrsnosti.

Prošlogodišnja konferencija sa 29 učeničkih projekata bila je izuzetno uspješna, stoga smo odlučili povećati broj sudionika i predstavljenih projekata pa je ove godine sudjelovalo čak 65 učeničkih timova. Veći broj sudionika doveo nam je i veći broj zanimljivih, kreativnih projekata, ali i prilika za upoznavanje među učenicima – istaknuo je Ivica Zelić, ravnatelj Centra izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije napominjući kako velik odaziv i kvaliteta pristiglih projekata nagovješćuju daljnji rast i razvoj Festivala izvrsnosti.

Festivalski cilj predstavljanja projekata na kojima su učenici radili u ovoj školskoj godini kroz tri različita programa: »Čuvari baštine«, »Centar izvrsnosti multimedije i jezika« (CIMAJ) te »Dalmatinski suvenir« uspješno je dostignut te je unatoč marginalnim organizacijskim poteškoćama pokazao sav potencijal oživljavanja salonitanskih lokaliteta u ovu svrhu.

Razvoj vještina i znanja koje učenici mogu dosegnuti kroz ove programe te ih obogatiti poduzetničkim kompetencijama uz sposobnost kritičkoga promišljanja vrlo brzo daju rezultate prepune kreativnih i inovativnih rješenja na ovomu obrazovnom polju.

– Učenicima treba dati temu i poticaj, a isto tako i mogućnost da pokažu svoje vještine i talente. Veseli nas vidjeti da na naše programe dolaze učenici iz drugih županija i susjedne nam BiH. Tako su na Festivalu svoje radove predstavili učenici iz šibenske Osnove škole Faust Vrančić te Srednja strukovna škola Silvija Strahimira Kranjčevića iz Livna. Cilj je čitavoga programa stvaranje odgovornih građana, nositelja društvene zajednice koji znaju što žele i rade – dodao je Zelić ističući kako Centar izvrsnosti već godinama potiče učeničku izvrsnost i rad s darovitim učenicima, a najavio je i nove programe.

Prema održivosti i zelenom okolišu

– Pored brojnih projekata koje provodimo tijekom školske godine, ovakvi susreti mogu biti poticaj djeci i mladima da se uključe u naše programe, kao i nadahnuće odgojno-obrazovnim djelatnicima za rad u školi i izvan škole. Također, spoj zabave i znanja idealan je način kako zainteresirati učenike za razvoj vještina u području koje ih zanima kao i jedinstvena prilika da roditelji i šira javnost vide čime se to djeca i mladi bave te koliko kreativni i inovativni mogu biti – istaknuo je ravnatelj Zelić posebno pak naglasivši novost koju u program uvode iduću godinu, a riječ je o interdisciplinarnomu programu RAST, vezanomu za održivi okoliš i zaštitu klimatskih promjena.

– Trenutačno je otvoren poziv školama u kojemu smo napravili program međunarodne suradnje s Izraelom, konkretno s njihovim ministarstvom obrazovanja. Odabrat ćemo pet projekata s naše strane, te isti broj s njihove, a cilj je da zajedno rade na njima. Najbolje projekte nagradit ćemo odlaskom u Izrael – zaključio je Zelić.

Na Festivalu je kroz dvije večeri sudjelovalo 65 učeničkih timova

Stručno povjerenstvo za procjenu projekata prve festivalske večeri u sastavu Dragan Šupe, prof. iz Centra izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije, Matea Dorčić, dipl. iur., pročelnica Upravnoga odjela za turizam i pomorstvo Splitsko-dalmatinske županije, dr. sc. Ante Jurčević, ravnatelj Arheološkoga muzeja u Splitu i Mario Matijević, dipl. theol., iz Javne ustanove u kulturi »Zvonimir« Solin odabrao je najbolje radove. Tako je Osnovna škola Jesenice osvojila treće mjesto, drugo Osnovna škola Fausta Vrančića Šibenik, a prvo mjesto Osnovna škola Srinjine. Nagrađeni su i srednjoškolci, najboljim su ocijenjeni učenici Škole likovnih umjetnosti Split, drugo mjesto osvojila je Srednja škola Jure Kaštelan Omiš, a treće mjesto Srednja tehnička prometna škola Split.

Prema glasovima publike pobjednik je Prirodoslovna škola Split, drugo mjesto osvojila je Osnovna škola Josip Vergilij Perić Imotski, a treće mjesto Osnovna škola Vjekoslav Parać Solin.

Festivalski cilj predstavljanja projekata na kojima su učenici radili u ovoj školskoj godini kroz tri različita programa: »Čuvari baštine«, »Centar izvrsnosti multimedije i jezika« (CIMAJ) te »Dalmatinski suvenir« uspješno je dostignut te je pokazao sav potencijal oživljavanja salonitanskih lokaliteta u ovu svrhu
»Baština« i »Čuvari baštine«

Zapaženi rezultati s područja društvenih znanosti koji su posljedica suradnje Centra izvrsnosti, osnovnih i srednjih škola kao i partnerskih institucija na području čitave županije vrlo brzo su usmjerili djelovanje prema humanističkomu i srodnim područjima.

Ideja multidisciplinarnog pristupa programima je ono čemu ćemo se stremi u svim programima. Pri promišljanju poticajnih programa u društveno humanističkom, umjetničkom i drugim područjima koje se ne želi ukalupiti u klasične programe Centra izvrsnosti, uključena je u promišljanje svih aktivnosti skupnim imenom nazivanih program »Baština«.

Riječ je o programu koji pretpostavlja multidisciplinaran pristup, a koji pak uključuje povijest, zemljopis, geografiju, biologiju, geologiju, likovnu kulturu, glazbenu kulturu, arhitekturu, turizam, prirodu, društvo, etnologiju, etimologiju, religijsku kulturu i pismenost, tehničku kulturu, hrvatski jezik, strane jezike, mrtve jezike, sportsku pismenost, tehničku pismenost, filmsku pismenost, medijsku pismenost…

U školskoj godini 2020./2021. koja je sama po sebi bila izazovna pokrenut je i prvi potprogram Baštine, »Čuvare baštine«.
Riječ je o potprogramu koji je namijenjen potencijalno darovitim učenicima u umjetničkom i humanističkom području, kao i svim učenicima koji su zainteresirani za projektnu nastavu, interdisciplinarni pristup, suradničko, istraživačko i inovativno učenje.

Provodi se kao aktivnost u matičnim školama, pod vodstvom koordinatora projekta – motiviranog, kreativnog i svestranog učitelja, nastavnika, stručnoga suradnika ili ravnatelja.

Ovi projekti što je vidljivo već u drugoj godini provođenja pridonose izgradnji osobnoga, kulturnoga i zavičajnog identiteta stvaranjem zanimljivih i korisnih sadržaja te na taj način utječu na razvoj svijesti o potrebi očuvanja prirodne i kulturne zavičajne baštine. Štoviše dodatni iskorak je razvijanje generičkih kompetencija inovativnosti, kreativnosti, sposobnosti kritičkoga mišljenja, informacijske i digitalne pismenosti te sposobnosti za istraživački, projektni i suradnički rad.

Projekti također potiču izvrsnost i darovitost u umjetničkim i humanističkim područjima te promiču demokratske vrijednosti kroz aktivno i participativno poučavanje, s jedne te koristan rad s druge strane.

Školski tim Osnovne škole Kraljice Jelene

Stručno povjerenstvo koje čine Dragan Šupe, prof. iz Centra izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije, Matea Dorčić, dipl. iur., pročelnica Upravnoga odjela za turizam i pomorstvo Splitsko-dalmatinske županije, dr. sc. Ante Jurčević, ravnatelj Arheološkoga muzeja u Splitu i Mario Matijević, dipl. theol., iz Javne ustanove u kulturi »Zvonimir« Solin svake godine određuje područje: lokalne znamenitosti (materijalna baština), nematerijalna lokalna baština (običaji, folklor, jezik, velikani…), prirodna baština (korelacija s ekologijom)

Oskar izvrsnosti »CIMAJ«

Riječ je o programu Centra izvrsnosti multimedije i jezika (CIMAJ) koji je namijenjen visokomotiviranim i potencijalno darovitim učenicima s interesom za jezično izražavanje, pisanje, novinarstvo, fotografiju, film, web dizajn i montažu. Osnovna ideja programa je umrežavanje visokomotiviranih i darovitih učenika školskoj, općinskoj, gradskoj i županijskoj razini.

Program je namijenjen učeničkomu bilježenju vijesti iz vlastitih škola i predstavljanju putem društvenih mreža, kroz članke, foto i video uratke, predstavljanja putem medija osmišljenoga samo za njih.

Kroz program s učenicima u manjim grupama rade i zainteresirani školski mentori usmjeravajući učeničke potencijale u stvaranje kreativnih, inovativnih i korisnih produkata. Jedan od ciljeva ovog programa je uspostava modela izvještavanja šire javnosti o školskim postignućima, aktivnostima CI SDŽ i pozitivnim pričama lokalne zajednice putem kojega će sudionici objavljuju svoje uratke, razmjenjuju ideje i iskustva te komuniciraju s drugim učenicima, na materinjem i na jezicima koje uče u školi i izvan škole.

Potprogram »CIMAJ školski projekti« namijenjen je visokomotiviranim i potencijalno darovitim učenicima koji imaju interes za jezično izražavanje, pisanje, novinarstvo, fotografiju, film, web dizajn i montažu.

Provodi se kao aktivnost u matičnim školama, pod vodstvom koordinatora projekta – motiviranog, kreativnog i svestranog učitelja, nastavnika, stručnog suradnika ili ravnatelja.

Dalmatinski suvenir

Dvodnevnu manifestaciju pohodio je veliki broj učenika, njihovih mentora, nastavnika i profesora

Cilj programa je poticanje i razvijanje kreativnosti, inicijative i poduzetništva kod potencijalno visokomotivirane i potencijalno darovite djece i mladih. Program se odvija u matičnim školama u okviru postojećih učeničkih zadruga, a cilj mu je omogućiti djeci i mladima koji pokazuju interes i darovitost u području poduzetništva, razvoj poduzetničkih kompetencija kroz iskustvo izrade cjelovitoga proizvoda. Počevši od ideje, preko izrade i proizvodnje, do marketinga i prodaje.

Rezultati prve festivalske večeri

OSNOVNE ŠKOLE

3. mjesto OŠ Jesenice »Crkveno pučko pjevanje našeg zavičaja«

OŠ Jesenice i učenička zadruga »Lavanda i ruzmarin« nastoje jačati samosvijest o baštini vlastitog zavičaja. Život težaka, ribara i svi događaji od kočete do odlaska s ovog svijeta pjevali su se i kroz liturgiju.

Od župa koje pripadaju ovoj općini: sv. Roko- Jesenice, sv. Josip – Dugi Rat, sv. Ante – Duće najstariju tradiciju ima župa sv. Roka. Crkveni pučki napjevi proizašli iz glagoljaških, čuvali su jezik i vjeru svetu. Prenosili su se pjevajući s generacije na generaciju. Da bi se sačuvali, važno bi ih bilo i notno zapisati bez obzira što neki napjevi danas odstupaju od izvornog, a neki su se baš zbog toga izgubili u potpunosti. Naglasak je na korizmenom vremenu. Naša zamisao je da naš rad može doprinijeti brizi za očuvanje pjevane baštine u simbiozi sa školom kao odgojnom i kulturnom ustanovom.

2. mjesto OŠ Fausta Vrančića Šibenik »Marenda s Faustom«

Obrađujući osobu hrvatskoga velikana po kojemu njihova škola nosi ime učenici su kroz projekt obradili i tradiciju »marendavanja« u Šibeniku te su spojivši dva područja otkrili što se jelo u vremenu kada je živio Faust Vrančić. S obzirom da o navedenoj temi učenici u svomu radu nisu pronašli dovoljno pisanih izvora, projekt su realizirali u suradnji sa šibenskim stručnjacima iz različitih područja, muzejske djelatnosti, turističke i kulinarske.

1. mjesto OŠ Srinjine »SPARA«

Učenici iz Osnovne škole Srinjine

Učenički projekt obrađuje »sparu« – ženski uporabni predmet nalik okruglom jastučiću promjera 15 do 20 cm, a koji su žene stavljale na glavu kako bi olakšale nošenje tereta. Učenici su uz pomoć svojih nastavnika, pod mentorstvom učiteljice Milice Josipović na projektu radili i surađivali u skladu sa svojim uzrastom, mogućnostima, zanimanju i interesu. Tako su učenici prvoga razreda su izradili razredne »Zavičajne slovarice«, a učenici zadrugari izradili spare od različitih materijala. Usto su učili kako se izrađuju davno zaboravljena sita i rešeta, te košare koje su se nosile na spari i na glavi. Projektom su učenici doprinijeli i očuvanju baštine u vidu bilježenja riječi, izraza, poslovica, molitvi i kletvi. Dramska je pak sekcija iskoristila materijale te ih scenski uprizorila, dok su članovi foto grupe i informatičari o čitavomu projektu napravili uratke koji su prezentirani.

SREDNJE ŠKOLE

3. mjesto Srednja tehnička prometna škola Split »U potrazi za izgubljenim ča«

Riječ je o projektu posvećenomu očuvanju splitskoga govora koji teško odolijeva utjecaju dijalekata obližnjih krajeva i sve se više približava štokavskome, a u životnom okruženju gotovo da se i ne može čuti izvorni splitski govor. Svoju komunikacijsku ulogu ovaj je idiom izgubio desetljećima unatrag. Projektom i svim njegovim sastavnicama učenici su dali vlastiti doprinos u proučavanju splitske čakavštine, njezina očuvanja, kao i podizanja na novu razinu.

2. mjesto Jure Kaštelan Omiš »Omiška Kampanulica – svjedokinja omiške povijesti«

Učenici SŠ Jure Kaštelan Omiš istraživanju za projekt pristupili su interdisciplinarno. Zaboravljene ili manje poznate omiške užance istraživali su na temelju relevantne pisane građe, starih fotografija te u razgovoru sa starijim sumještanima. Rezultate istraživanja zatim su pretočili u kratke priče o zaboravljenim omiškim užancama.
Omiška Kampanulica je antropomorfiziran lik koji je stvoren prema samonikloj endemskoj biljci Zidnoj zvončiki koja raste na zidovima kuća i crkava u starom dijelu Omiša. Rastući visoko iznad kala, Kampanulica je »čula«, »vidjela« i »upamtila« sve omiške užance i sve mijene koje su se u Omišu događale kroz stoljeća. S obzirom na njezinu rasprostranjenost u gradu te prepoznatljivu ljubičastu boju, Omiška Kampanulica postala je idealan medij za »storytelling« koncept. U projektu je, zajedno s mentoricom, sudjelovalo šest učenica 3. razreda hotelijersko – turističkog usmjerenja. Implemetirajući istraživački rad u koncept »storytellinga« mentorica je poticala učenice na kritičko promišljanje o kulturnoj i povijesnoj nematerijalnoj baštini s naglaskom na revalorizaciju i revitalizaciju iste s ciljem razvoja novog omiškog brenda.

1. mjesto Škola likovnih umjetnosti »Čovik je tovaru čovik«

Učenici su se posebno potrudili na štandovima predstaviti svoje projekte i škole

Projektom su učenici predstavili tovara kao životinju koja je krivo percipirana. Predrasude o njima kao o manje inteligentnim životinjama, koje su jako tvrdoglave. Sve sastavnice na Festivalu posvećene su tovarima, pa su tako napravili društvenu igru i animirani film. Tovara su približili kao životinju koja je željna ljubavi i pažnje te kao životinju koja je od davnina najbolji čovjekov prijatelj, pogotovo u Dalmaciji. Za potrebe prezentacije projekta učenici su doveli smo i pravoga tovara iz splitskog zoološkog vrta. Na jedinstveni način učenici su pokazali vlastito pozicioniranje kao mladih umjetnika, plasiranje svojih radova.

GLASOVI PUBLIKE

3. mjesto OŠ Vjekoslava Paraća »Zaboravljene igre i brojalice«
2. mjesto OŠ Josip Vergilij Perić
1. mjesto Prirodoslovna škola »Zaboravljena legenda: kako je kliški David pobijedio Osmanliju Golijata«

NAJBOLJI ŠTAND

I. gimnazija Split »Opleti«

Rezultati druge festivalske večeri

NAJBOLJA VIJEST I REPORTAŽA

Srednja škola Blaž Jurjev Trogiranin (»Bradata aukcija: učenici prodaju profesorovu bradu za brobu protiv raka«)
Osnovna škola OŠ Bol (»Bura, bolsko dite«)

NAJBOLJI INTERVJU

Srednja škola 2. gimnazija Split (Intervju s igračem Hajduka Ivanom Krolom)
Osnovna škola Kraljice Jelene Solin (Intervju s rukometašicom Ivanom Kapitanović)

NAGRADA PORTALA LIBAR

Osnovna škola: OŠ Slatine
Srednja škola: Zdravstvena škola Split

NAJBOLJI PODCAST

Srednja škola: Zdravstvena škola Split (»Ako ne sada, kada?«)
Osnovna škola: OŠ Slatine (»Glas iz Slatina daleko se čuje«)

NAJBOLJI DOKUMENTARNI FILM

Srednja škola: 2. gimnazija Split
Osnovna škola: OŠ Manuš

NAJBOLJI REPORTERI

Srednja škola Dora Maravić (Srednja škola Blaž Jurjev Trogiranin)
Osnovna škola OŠ Bol (Bolski reporteri)

NAJBOLJI PROJEKT

Srednja škola 2. gimnazija Split (»DRUGAčiji multimedijalci!«)
Osnovna škola OŠ Slatine (»Glas iz Slatina daleko se čuje«)

 

TRADICIONALNI SUSRET SOLINJANINA IGORA GRUBIŠIĆA I UČENIKA OSNOVNE ŠKOLE DON LOVRE KATIĆA – Znanje je jedini neuništivi kapital

SOLINSKA KRONIKA 334, 15. lipnja 2022.

Grubišić od 1992. redovito posjećuje solinsku školu kako bi se upoznao s aktualnim projektima učenika te ih nagradio za njihov trud i zalaganje. Ove godine su ga u školskoj knjižnici dočekali predstavnici četvrtih razreda uključeni u realizaciju projekta »Solinski kontrapunkt« i učenici eko grupe predvođeni profesoricom Ankicom Glavinom

Učenici i djelatnici Osnovne škole don Lovre Katića puna tri desetljeća njeguju prijateljstvo sa Solinjaninom Igorom Grubišićem, nekadašnjim učenikom ove škole, diplomiranim ekonomistom i istinskim zaljubljenikom u solinsku povijesnu i prirodnu baštinu koji je svoj radni vijek proveo u Njemačkoj, a i danas živi na relaciji Hrvatska-Njemačka.

Grubišić od 1992. redovito posjećuje solinsku školu kako bi se upoznao s aktualnim projektima učenika te ih nagradio za njihov trud i zalaganje. Ove godine su ga u školskoj knjižnici dočekali predstavnici četvrtih razreda uključeni u realizaciju projekta »Solinski kontrapunkt« i učenici eko grupe predvođeni profesoricom Ankicom Glavinom.

Četvrtaši su gostu predstavili detalje projekta vezanog uz solinsku povijesnu baštinu, a uz njih je bila i profesorica Sanja Modrić koja je govorila o realizaciji projektnog dana na temu »Raznolikost prošlosti«. Članovi eko grupe upoznali su gosta s činjenicom da njihova škola još od 2002. nosi status Eko škole, pohvalili su se i ovogodišnjim stjecanjem platinastog statusa te realizacijom projektnog dana »Ispred sebe bistri, iza sebe čisti«.

– Uređenje okoliša naš je stalni zadatak, kao i briga o vraćanju starinskih vrsta biljaka u školski vrt, a pomažemo i humanitarne udruge te znanstvene projekte zaštite rijetkih i ugroženih životinja u Hrvatskoj. Tako smo pri uređenju školske fasade pazili da gnijezda lastavica ostanu čitava, a usvojili smo i dvije rijetke i zaštićene životinja u Hrvatskoj, dupina Ivana i bjeloglavog supa Luku – rekla je profesorica Ankica Glavina prisjećajući se pokojne kolegice Ljiljane Batarelo koja je pokrenula mnoge eko projekte škole.

Grubišić se zahvalio učenicima i profesorima na iznimnom angažmanu i uloženom trudu.

– Ono što me posebno oduševilo dok sam slušao vaša izlaganja jest zajedništvo u realizaciji plemenitih ciljeva. I ovom prilikom bih naglasio kako je znanje jedini neuništivi kapital koji nam ostaje do kraja života – poručio je Grubišić koji je osim lijepim riječima učenike darivao i poklonima iznenađenja vezanima za kreativnost, prirodu, rekreaciju i kulturu.

Gostu je na dugogodišnjoj suradnji i podršci zahvalila ravnateljca OŠ don Lovre Katića Anđelka Slavić, a učenici su mu uručili prigodne darove, likovni rad sedmašice Natali Klarić i domaće maslinovo ulje.

 

KONCEM MJESECA SVIBNJA U KULTURNOMU CENTRU U VRANJICU ODRŽANA DJEČJA LIKOVNE RADIONICE NA TEMU »MORE« – Lokalno djelovanje i bioraznolikost

SOLINSKA KRONIKA 334, 15. lipnja 2022.

U uvodnomu dijelu radionice djeca su imala priliku pogledati edukativni video i poslušati izlaganje Marina Mandića, prof. biologije i kemije, tajnika udruge »Don Frane Bulić«. Voditeljica likovne sekcije Udruge Marijana Grubić naglasila je pak kako je cilj radionice bio prikazati svijet zaštićenih vrsta morske flore i faune te upozoriti na potrebu njihova očuvanja

Ribice, ježinci, rakovi, školjke i morski konjici tek su neki od veselih prikaza zastupljenih na velikom panou morskog podmorja kojeg su izradili polaznici dječje likovne radionice na temu »More« održane 31. svibnja u Kulturnomu centru u Vranjicu.

Za organizaciju radionice u kojoj je sudjelovalo tridesetak mališana zaslužni su Udruga »Don Frane Bulić« i Ina Barić Požnjak, hrvatska predstavnica na ovogodišnjemu izboru Miss Europe Continental i poduzetnica angažirana u humanitarnom radu s djecom i invalidnim osobama.

– Moram reći da sam vrlo osjetljiva na djecu, posebno zbog činjenice da sam odrastala bez bioloških roditelja, najprije u Domu za nezbrinutu djecu, a poslije u obitelji koja me posvojila. Volim vidjeti osmjeh na dječjim licima, želim ih uveseliti i priuštiti im nešto na što nisu inače naviknuti – otvoreno je ispričala Ina Barić Požnjak dodajući kako je uspjela ostvariti suradnju s tvornicom »Karbon« koja je osigurala sav materijal za radionicu, kolaž, boje i ljepilo, te »Klik butik« u Zagrebu koji je donirao dječje sunčane naočale za sve sudionike radionice.

– Nadam se da ćemo ovaj projekt započet u Vranjicu, posredstvom vašega sumještanina Ante Milišića, nastaviti i dalje s drugom djecom diljem Hrvatske, a posebno u dječjim domovima i sigurnim kućama. Svakako bih voljela da i ova suradnja s vranjičkom udrugom postane dugoročna kako bismo im i dalje osiguravali materijal potreban za rad likovne radionice. Ovom prilikom sam doznala da im je u planu i osnivanje dječjega zbora pa ću pokušati angažirati neki krojački salon koji bi im pomogao u nabavci odjeće za male pjevače – najavila je Ina Barić Požnjak.

U uvodnomu dijelu radionice djeca su imala priliku pogledati edukativni video i poslušati izlaganje Marina Mandića, prof. biologije i kemije, tajnika udruge »Don Frane Bulić«.

– Djecu je potrebno od malih nogu učiti o ekologiji kako bi postali svjesni važnosti velike bioraznolikosti. Pokušao sam djelovati lokalno, odnosno predstaviti djeci lokalne organizme koji su im poznati iz svakodnevnoga života. Drago mi je što vidim da na području Vranjica imamo sve više ježinaca koji su zapravo bioindikator čistoga mora – rekao je Mandić dodajući kako se edukacijom mladih stvaraju dobri temelji za budućnost.

Voditeljica likovne sekcije Udruge Marijana Grubić naglasila je pak kako je cilj radionice bio prikazati svijet zaštićenih vrsta morske flore i faune te upozoriti na potrebu njihova očuvanja.

Veliki pano veličine četiri metra četvorna sa šarenim prikazom podmorja ubuduće će krasiti prostorije Kulturnoga centra u Vranjicu.

UČENICI I DJELATNICI OSNOVNE ŠKOLE VJEKOSLAVA PARAĆA OBILJEŽILI DAN ŠKOLE – Paraćev platinasti sjaj

SOLINSKA KRONIKA 334, 15. lipnja 2022.

Jedna od posebnosti ovogodišnje proslave usmjerena je upravo na čuvanje uspomena. Naime, učenici su ovom prigodom izradili vremensku kapsulu, odnosno kutiju s pismima i porukama. Kutija je pohranjena u arhivi škole uz uputu da se otvori za 30 godina, a oni koji je otvore moći će steći uvid u navike i razmišljanja sadašnjih osnovnoškolaca

Osnovnoškolci OŠ Vjekoslava Paraća zajedno s djelatnicima i ravnateljem Đurom Baloevićem 27. su svibnja proslavili 52. obljetnicu svoje škole. Dan ove solinske osmoljetke tradicionalno se obilježava 22. travnja na blagdan Svetoga Kaja, međutim ove je godine proslava odgođena zbog proljetnih praznika, ali i zbog obilježavanja još jednog važnog trenutka, dobivanja platinastoga statusa za 20 godina članstva u programu Međunarodne eko škole.

Pozdravljajući okupljene ravnatelj Baloević nije skrivao zadovoljstvo činjenicom da je nakon dvogodišnje pauze prigodni program ponovno upriličen u školskom predvorju.

– Ovdje radimo, ovdje provodimo dane i sretan sam što je vrijeme izolacije iza nas i što možemo opet biti zajedno tu gdje i pripadamo – rekao je ravnatelj dodajući kako ovoga puta zaista imaju mnogo povoda za slavlje.

– S posebnim zadovoljstvom upućujem čestitke našoj učenici Dini Hamzić i njezinoj mentorici Suadi Hadžić na osvajanju prvoga mjesta na državnom natjecanju iz islamskoga vjeronauka održanom 9. svibnja u Zagrebu. Naglasio bih kako je uz talent važan i uporan rad, a upravo je to odlika naše Dine, ali i brojnih drugih učenika koji su u proteklom razdoblju ostvarili zapažene rezultate na brojnim natjecanjima – rekao je Baloević uručujući priznanje nagrađenoj učenici i njezinoj mentorici.

Prigodni pokloni uručeni su i učiteljici Jeleni Žunić te Žani Milat profesorici biologije i kemije koje su ove školske godine stekle status učitelja mentora.

Pozdravljajući okupljene ravnatelj Baloević nije skrivao zadovoljstvo činjenicom da je nakon dvogodišnje pauze prigodni program ponovno upriličen u školskom predvorju

S posebnim emocijama ravnatelj se ovom prilikom oprostio i od dugogodišnje djelatnice Marije Pleštine, prof. povijesti i geografije, koja je nakon gotovo četiri desetljeća rada otišla u zasluženu mirovinu.

– Moj glavni moto tijekom svih godina rada bili su red, rad i poštenje. Uvijek mi je predstavljalo zadovoljstvo provoditi vrijeme u ovoj školi, a tugu zbog odlaska ublažava činjenica da iza mene ostaju mlade, vrijedne kolege koje će i dalje prenositi znanja nekim novim generacijama učenika – poručila je profesorica Pleština.

Proslavi Dana škole nazočili su brojni gosti i uzvanici, a među njima i gradonačelnik Dalibor Ninčević koji je slavljenicima uputio prigodne čestitke.
– Danas smo imali više razloga za slavlje. Osim što je svetokajska osmoljetka proslavila svoj Dan škole, dobila je i platinasti status za 20 godina članstva u programu Međunarodne eko škole. Isti status dobila je još jedna solinska škola i to OŠ don Lovre Katića – rekao je gradonačelnik osvrćući se i ovom prilikom na zahtjevnu ulogu nastavnika koji se trude svakodnevno, pored znanja, djeci usaditi i vještine kako uspješno premostiti prepreke i kako od nemogućega napraviti moguće.

– Svi vrlo dobro znamo da su uz pravu podršku djeca motivirana i spremna usvajati nova znanja i svladavati izazove. Dragi nastavnici, veliko vam hvala na tome. Isto tako, draga djeco, školski dani brzo prođu stoga vas podsjećam da uz učenje ne zaboravite misliti i na druženja sa školskim prijateljima. Uz znanje iz škole nosite i uspomene za cijeli život – poručio je gradonačelnik.

Jedna od posebnosti ovogodišnje proslave usmjerena je upravo na čuvanje uspomena. Naime, učenici su ovom prigodom izradili vremensku kapsulu, odnosno kutiju s pismima i porukama. Kutija je pohranjena u arhivi škole uz uputu da se otvori za 30 godina, a oni koji je otvore moći će steći uvid u navike i razmišljanja sadašnjih osnovnoškolaca.

Djeca su i ove godine proslavu Dana škole obogatila glazbenim, plesnim, glumačkim i drugim točkama, a školski zbor predvođen Đurđicom Kalebić, prof. glazbene kulture premijerno je predstavio himnu škole. »Čista voda, trava, cvijet, život nam je vesel lijep. Eko svijet nam lijepo sja, vesela smo družina…« – poručili su raspjevani učenici OŠ Vjekoslava Paraća.

 

Novi broj Solinske Kronike

posljednji broj solinske kronike

Pratite nas

   Facebook

   RSS

   Newsletter

Zvonimir Solin Newsletter

Najvažnije vijesti u vašem email sandučiću