GRADSKA KNJIŽNICA SOLIN: OBILJEŽEN MJESEC HRVATSKE KNJIGE POSVEĆEN MLADIMA – Čitateljska samoizgradnja

SOLINSKA KRONIKA 339, 15. studenoga 2022.
Piše: Marijana BATARELO-JELAVIĆ
Fotografije: Jakov TEKLIĆ

Manifestacija je započela druženjem s piscem Zoranom Žmirićem, dok je atrij Teatrina ugostio izložbu autorice Karin Grenc, a usto su priređene i tri izložbe knjiga. Najmlađima su bile namijenjene pričaonice, a mladima dvije dramske predstave i večer kratkih filmova…

Gradska knjižnica Solin i ove je godine u povodu obilježavanja Mjeseca hrvatske knjige, manifestacije koja se održava u razdoblju od 15. listopada do 15. studenoga, priredila bogat program događanja namijenjenih svim naraštajima. Ovogodišnji Mjesec hrvatske knjige posvećen je mladima jer je 2022. proglašena Europskom godinom mladih, a odvija se pod motom »Misli na sebe – čitaj!«.

Niz prigodnih aktivnosti organiziranih pod okriljem solinske Knjižnice započeo je druženjem s piscem Zoranom Žmirićem koji je svoju prvu knjigu objavio prije 20 godina, a do sada je potpisao 10 naslova među kojima je najnoviji roman »Hotel Wartburg«.

Nakon nekoliko dana u atriju Teatrina GK Solin otvorena je izložba reljefa »Žene u svjetlu« splitske umjetnice Karin Grenc. Izložbu je prigodnim riječima otvorio Jurica Benzon, a zainteresirani su je imali prilike pogledati tijekom čitavog trajanja manifestacije.

Posebnu pozornost publike izazvala je predstava Kazališta »Smješko« »Kakva majka, takva kći«

U isto vrijeme organizirane su čak tri izložbe knjiga, »Jesen uz knjigu – knjižničari preporučuju« i »Nije lako kad si mlad« priređene u središnjoj knjižnici te izložba »Misli na sebe – čitaj!« priređena u ogranku Mravince – Kučine.

U Knjižnici su kao i uvijek do sada posebno mislili na najmlađe pa je tako svim prvašićima solinskih osnovnih škola omogućen besplatan upis, a istu pogodnost imali su i umirovljenici koji se po prvi puta učlanjuju u GK Solin.

Djeca su imala priliku pogledati i veselu predstavu »Paško u knjižnici« te sudjelovati u pričaonici »Čitam priče hrvatskih autora« koja se odvijala u središnjoj knjižnici i u svim ograncima.

Za mlade je bila rezervirana predstava »Sve 5« Kazališta »Smješko« te Večer kratkih filmova za čiju su izradu zaslužni studenti Umjetničke akademije u Splitu, a posebnu pozornost publike izazvala je predstava Kazališta »Smješko« »Kakva majka, takva kći« nadahnuta djetinjstvom i mladenačkim danima Marije Jurić Zagorke, prve novinarke, rado čitane književnice i aktivistice.

Nadalje tradicionalno je u vremenu od 7. do 12. studenog, omogućeno vraćanje knjižnične građe bez naplate zakasnine, a organizirana je i prigodna prodaja otpisanih knjiga u svrhu kupnje novih »Stara + stara = Nova«.

Održan je i čitav niz predstavljanja knjiga hrvatskih autora, a manifestacija je zaključena dodjelom nagrada najčitateljima Dječjeg i omladinskog odjela te Odjela za odrasle. Nagradu su odnijele Sara Benzon korisnica Dječjeg i omladinskog odjela te Ivana Sedlar korisnica Odjela za odrasle.

PREDSTAVLJENA ZBIRKA KRATKIH PRIČA »PARAZIT« AUTORICE MAGDALENE MRČELE
Slojevito i tematski raznoliko
Riječ je o zbirci egzistencijalne tematike koja pokušava prikazati uglavnom poteškoće u životu današnjih mladih, neke teške situacije u kojima ponekad likovi i ljudi djeluju kao društveni paraziti
Zbirku su uz autoricu predstavile njezine kolegice prof. Ema Bodrožić-Selak, prof. i Marija Ljubenkov, prof., a predstavljanje je moderirala Vesna Žižić

Podstanarstvo, hrvatstvo i lažno hrvatstvo, učenici, studiranje, krimići, influenceri, ljudi-paraziti, bengalke, reprezentacija, zaljubljenost i ostavljenost, samo su neke od tema koje obrađuje plodonosna autorica Magdalena Mrčela u svom najnovijem, šestom po redu književnom uratku, zbirci kratkih priča »Parazit« predstavljenoj 3. studenoga u Teatrinu Gradske knjižnice Solin.

Zbirku su uz autoricu predstavile njezine kolegice prof. Ema Bodrožić-Selak, prof. i Marija Ljubenkov, prof. a ulogu moderatorice imala je Vesna Žižić.

– Riječ je o zbirci egzistencijalne tematike koja pokušava prikazati uglavnom poteškoće u životu današnjih mladih, neke teške situacije u kojima ponekad likovi i ljudi djeluju kao društveni paraziti – rekla je autorica dodajući kako je ovu knjigu, jednako kao i svoja dosadašnja djela, nastojala protkati humorom i porukom da se uz trud i dobre ljude može ‘izvući maksimum’ iz svakoga ljudskog bića.

– Slojevitu i tematski vrlo raznoliku zbirku »Parazit« može se promatrati kao 30 jasno formuliranih egzistencijalnih pitanja na koja, kako to inače biva, ne postoje jednoznačni odgovori – rekla je Bodrožić-Selak dodajući kako se autorica kroz 30 kratkih priča, protkanih gogoljevskim »smijehom kroz suze« osvrće na 30 godina vlastitoga postojanja, ali i na postojanje svih onih koji će ovu zbirku uzeti u ruke.

Prema riječima profesorice Ljubenkov autorica Magdalena Mrčela razvila je svoj poseban stil i dotiče se tema koje nju na neki način obilježavaju, književnosti, nogometa i socijalnih tema, no unatoč tome kroz svaku priču donosi nešto novo, neočekivano, a istovremeno pitko i duboko.

– Bez obzira na činjenicu da su neke priče teške, mračne pa i apokaliptične, svijet Magdalene Mrčele nikada nije uzaludni svijet bez nade, kafkijanski, on je uvijek na kraju pozitivan – poručila je profesorica Ljubenkov.

Promociji zbirke »Parazit« nazočila je i fotografkinja Nemi Bulat zaslužna za izradu dojmljive naslovnice te Ivan Bošnjak, prof. koji se pobrinuo za glazbeni ugođaj ove večeri.

PREDSTAVLJANJE POSLJEDNJE ZBIRKE IZ OBITELJSKE PJESNIČKE TRILOGIJE, »MAJKA« AUTORICE NADE TOPIĆ

Udaljena blizina

Zbirkom »Majka« Nada Topić nastavlja »obiteljski« ciklus pjesama objavljenih u zbirkama »Otac« i »Sestra« te zaključuje pjesničku trilogiju. Iako i ovdje pristupa poetskoj obradi i interpretaciji jednoga člana obitelji, koristeći slične ili iste pjesničke postupke, autorica nam ipak donosi zasebni rukopis koji se razlikuje od prethodna dva. Najveću distinkciju predstavljaju grafički umeci koji približavaju rukopis tradiciji vizualne i konkretističke poezije

U sklopu obilježavanja Mjeseca hrvatske knjige u Teatrinu Gradske knjižnice Solin 20. je listopada predstavljena zbirka pjesama »Majka« autorice Nade Topić.

Zbirkom »Majka« Nada Topić nastavlja »obiteljski« ciklus pjesama objavljenih u zbirkama »Otac« i »Sestra« te zaključuje pjesničku trilogiju. Iako i ovdje pristupa poetskoj obradi i interpretaciji jednoga člana obitelji, koristeći slične ili iste pjesničke postupke, autorica nam ipak donosi zasebni rukopis koji se razlikuje od prethodna dva.

Deset pjesama iz zbirke uglazbio je i izveo Frane Duilo, a izvedene su na predstavljanju zbirke u Teatrinu

Najveću distinkciju predstavljaju grafički umeci koji približavaju rukopis tradiciji vizualne i konkretističke poezije. Lirske minijature tako se kaligramski razigravaju oblikujući imenovane pojmove ili ih suptilno skicirajući.

Poetska napetost koja se u zbirci »Otac« temeljila na očevoj odsutnosti, a u zbirci »Sestra« na nježnoj sestrinskoj interakciji, u zbirci »Majka« stvara se u distanciranosti lika majke, koja je mitska i arhetipska figura, objekt promatranja, ali i jezične igre.

Moglo bi se reći da lik majke egzistira neovisno o poetskom dijalogu između »ja« i »ti«, (»ja«) kao njegov glavni »lebdeći« objekt. Ona je uvijek negdje drugo, čak i kad je fizički blizu, nedostupna je i daleka.

Prazan prostor i udaljenost pokušava se prevladati grafičkim intervencijama koje su svojevrsne »stepenice« do majke, pokušaj uspostavljanja komunikacije grafemima.

U knjizi je otisnut i QR kod s poveznicom na glazbenu platformu bandcamp.com (https://nadatopic.bandcamp.com /relases) na kojoj je objavljen glazbeno-poetski album s deset pjesama iz zbirke za koje je glazbu skladao i izveo Frane Duilo.

Pjesme su izvedene i na predstavljanju zbirke u Teatrinu, a uz autoricu o zbirci je ovom prilikom govorila pjesnikinja Irena Delonga Nešić.

PREDSTAVLJENA SLIKOVNICA »MOJA SEKA JE ANĐEO« AUTORICE JELENE STUPALO

Potresni trio

Slikovnicu su uz autoricu predstavili župnik župe Veli Varoš u Splitu i bivši predstojnik Ureda za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije don Mihael Prović, psihologinja prof. dr. sc. Mirjana Nazor i nakladnik Zoran Bošković, a večer je moderirao ravnatelj GK Solin Ivan Peroš

Spisateljica Jelena Stupalo, autorica autobiografskoga romana »Laura« i slikovnice »Moj anđeo čuvar« još je jedno djelo posvetila kćerki Lauri koja je prije devet godina preminula od zloćudne bolesti. Riječ je o slikovnici »Moja seka je anđeo« kojom je autorica na svojevrstan način zaokružila potresnu trilogiju.

Autorica Jelena Stupalo istaknula je kako joj je osnovni cilj približiti djeci pojam gubitka voljene osobe, posebno braće i sestara, na način prihvatljiv njihovoj dobi

– Na pisanje slikovnice potaknula me moja druga kćerka Lorena svojim pitanjima o seki anđelu, a cilj mi je bio približiti djeci pojam gubitka voljene osobe, posebno braće i sestara, na način prihvatljiv njihovoj dobi – rekla je autorica u prigodi predstavljanja najnovijega književnog uratka 5. studenoga u Teatrinu Gradske knjižnice Solin.

Slikovnicu su uz autoricu predstavili župnik župe Veli Varoš u Splitu i bivši predstojnik Ureda za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije don Mihael Prović, psihologinja prof. dr. sc. Mirjana Nazor i nakladnik Zoran Bošković, a večer je moderirao ravnatelj GK Solin Ivan Peroš.

Osvrćući se na teološki aspekt ove vjerske slikovnice don Mihael Prović je istaknuo važnost obrađivanja teške, ali neizbježne teme.

– Rekao bih da je ovo lijepo djelo koje obrađuje tužnu temu te da je namijenjeno, ne samo djeci, već i odraslima koji mogu na određeni način dobiti upute kako se nositi sa smrću bliske osobe i pitanjima djece koja dolaze nakon toga – rekao je don Mihael Prović.

Da je riječ o djelu koje je mnogo više od slikovnice za djecu potvrdila je i psihologinja Mirjana Nazor ističući da se ovdje radi o svojevrsnom putokazu roditeljima kako s djecom razgovarati o temi koju nipošto ne smiju izbjegavati.

– Mala djeca imaju tzv. »magično mišljenje« oni mogu misliti kako su sami krivi za smrt neke osobe jer su bili neposlušni, nisu slagali igračke i sl. Stoga je uistinu nužno razgovarati s djecom, a ukoliko ona to ne žele treba potražiti pomoć stručne osobe – savjetovala je psihologinja.

Nakladnik Zoran Bošković koji je uz već spomenutu trilogiju, objavio i kriminalistički roman »Hotel iz pakla« te slikovnicu »Buco« iste autorice, naglasio je kako ga Jelena Stupalo svakim svojim djelom iznova oduševljava.

Ulomke iz slikovnice čitala je glumica Andrijana Vicković, a u glazbenomu dijelu programa nastupila je vokalistica Ksenija Varvodić Periš uz glasovirsku pratnju Vinka Urlića.

PREDSTAVLJEN PUTOPIS »AUTOSTOPOM PO SVIJETU« AUTORA TOMICE KRSTIĆA

Pogon na nemir

Posjetitelji su saznali nešto više o autorovoj vožnji motociklom po Vijetnamu, o životu s monasima u Laosu, o ljepotama Balija, vulkanima u Indoneziji, boravku u slumu u Manili glavnomu gradu Filipina, druženju s lokalnim stanovništvom u Istočnomu Timoru te radu na farmi borovnica u Australiji

Putopisac i avanturist Tomica Kristić krenuo je prije 6 godina na veliko životno putovanje te se s ruksakom na leđima i 1500 eura u džepu autostopom uputio na Novi Zeland na koji je stigao nakon 3 godine i 9 mjeseci. Tijekom svoga putovanja kroz 25 država i 3 kontinenta prešao je oko 40 tisuća kilometara, a potom je, stigavši na Novi Zeland i njega prohodao, prešavši oko 1500 kilometara u 69 dana.

Zanimljivo iskustvo protkano nizom dogodovština Kristić je pretočio u dva putopisna izdanja, prošle godine objavljeno »Putovanje u Međuzemlje« i najnovije »Autostopom po svijetu« koje je osobno predstavio 7. studenoga u Teatrinu Gradske knjižnice Solin.

Autor Tomica Kristić i njegova supruga Lucy Nguyen na jesen sljedeće godine pokrenut će organizirana putovanja u Vijetnam

U drugomu dijelu putopisne priče autor opisuje svoj put od Vijetnama do Australije i Tasmanije te govori o državama kroz koje je prolazio: Vijetnamu, Laosu, Tajlandu, Maleziji, Singapuru, Indoneziji, Istočnom Timoru i Australiji.

Posjetitelji su tako imali priliku saznati nešto više o njegovoj vožnji motociklom po Vijetnamu, o životu s monasima u Laosu, o ljepotama Balija, vulkanima u Indoneziji, boravku u slumu u Manili, glavnomu gradu Filipina, druženju s lokalnim stanovništvom u Istočnomu Timoru te radu na farmi borovnica u Australiji.

– U prvoj sam knjizi bio više usredotočen na neke svoje unutrašnje nemire, dok u nastavku donosim više informacija o kulturi, običajima i prirodnim ljepotama država kroz koje sam prolazio – rekao je Kristić dodajući kako su mu poseban utisak ostavili Vijetnam, Indonezija, Filipini i divljina Australije.

Uz Tomicu je na putu od Vijetnama do Tasmanije bila i njegova današnja supruga Vijetnamka Lucy Nguyen koju je upoznao tijekom prvoga dijela putovanja, a zajedno su došli na ideju da na jesen sljedeće godine pokrenu organizirana putovanja u Vijetnam te zainteresirane putnike iz prve ruke upoznaju s ljepotama ove zemlje, njezinim ljudima i običajima.

OTKRIVANJEM SPOMEN-POPRSJA DUJI RENDIĆU-MIOČEVIĆU, OSNIVANJEM BIBLIOTEKE RENDIĆ-MIOČEVIĆ, ZNANSTVENIM SIMPOZIJEM I IZLOŽBOM DOBIVEN NOVI ZAMAH »ZVONIMIROVE« KULTURNO-ZNANSTVENE DJELATNOSTI – Potekla don Lovrina rijeka

SOLINSKA KRONIKA 338., 15. listopada 2022.
Piše: Mario MATIJEVIĆ
Fotografije: Jakov TEKLIĆ

Svečanost je održana kao uvod u prvi znanstveni simpozij posvećen velikome Solinjaninu, svećeniku, povjesničaru i humanistu don Lovri Katiću 14. listopada u solinskomu »Zvonimiru«. Simpozij je zaključen organizatorovim riječima kako upravo u partnerskim projektima s potonjim ustanovama leži budućnost kako nove biblioteke i njezinoga istraživačkoga centra, tako i čitavoga »Zvonimira« i kulturne aktivnosti

Spomen poprsje akademiku Duji Rendiću-Miočeviću otkriveno u “Zvonimirovoj” biblioteci rad je akademskoga kipara Duje Matetića

Otkrivanjem spomen-poprsja istaknutoga hrvatskog arheologa, zaslužnoga istraživača salonitanske arheološke baštine, akademika Duje Rendića-Miočevića te potpisivanjem ugovora o darovanju osobne biblioteke Ante Rendića-Miočevića Javnoj ustanovi u kulturi »Zvonimir« Solin, simbolički je započelo novo razdoblje u znanstvenomu vidu života solinske kulture. Svečanost je održana kao uvod u prvi znanstveni simpozij posvećen velikome Solinjaninu, svećeniku, povjesničaru i humanistu don Lovri Katiću 14. listopada u solinskomu »Zvonimiru«.

Otvarajući svečanost u ime solinskoga »Zvonimira« Mario Matijević je istaknuo kako je sami spomen-čin uokvirivanje jedne priče te okretanje stranice prema novim poglavljima. Naime prvi znanstveni skup u solinskome »Zvonimiru« posvećen je velikomu istraživaču Salone Duji Rendiću-Miočeviću, drugi obljetnici otkrića nadgrobnoga natpisa i crkve hrvatske kraljice Jelene na Otoku u Solinu, a ovaj zadnji velikome Solinjaninu don Lovri Katiću.

Postavljeno spomen poprsje Duje Rendića-Miočevića, kao i »životna« biblioteka Ante Rendića-Miočevića, istaknutoga arheologa i dugogodišnjega ravnatelja Arheološkoga muzeja u Zagrebu (p)ostaju jedinstveni solinski spomenik istraživačima, bogate prošlosti, a u zalog još bogatije budućnosti.

Obraćajući se nazočnima dr. sc. Ante Rendić-Miočević je izrazio osobnu duboko emotivnu razinu svečanoga trenutka imajući u vidu činjenicu da se u gradu u kojemu su njegov otac Duje i on osobno proveli znatan dio svoga života u istraživanjima, sada postavlja trajni spomen. Štoviše istaknuo je i zasluge pokojnoga ravnatelja solinskoga »Zvonimira« Špira Žižića, svoga studentskoga kolege u preliminarnim koracima poklanjanja osobne biblioteke ustanovi, a koji su realizirani i finalizirani zauzetošću sadašnje generacije.

Dr. sc. Ante Rendić-Miočević veliki zaljubljenik u Solin i njegovu bogatu prošlost ostavio je neizbrisiv trag u gradu na Jadru

Pokrenuta biblioteka po stručnoj obradi i sistematizaciji kao jedinstveni bibliotekarski korpus bit će pridružena postojećoj »Zvonimirovoj« biblioteci nastaloj kako iz vlastite nakladničke djelatnosti tako i procesom razmjene publikacija iz niza časopisa »Tusculum«, kao i bogatom tridesetogodišnjem arhivu mjesečnika »Solinska kronika«.

Objedinjena građa, kako je najavio Matijević nukleus je »Zvonimirova« istraživačkoga centra, a koji će u partnerskoj suradnji s istovjetnim jedinicama s nekoliko fakulteta splitskoga Sveučilišta kao i drugih institucija biti istinski zamašnjak u proučavanju i očuvanju solinskoga kulturno-društvenoga naslijeđa. Štoviše svojom otvorenošću prema odgojno obrazovnim jedinicama bit će referentna točka u formiranju novoga stručnoga kadra na području grada Solina.

DON LOVRINIM STOPAMA U ZNANSTVENOM SVIJETU
Program i tijek simpozija

Po svečanomu otvaranju manifestacije sudionici i participijenti su pristupili samomu znanstvenomu simpoziju. Od prijavljenih 18 sudionika s 16 referata na simpoziju je sudjelovalo 15 izlagača.

Simpozij je otvorio prof. dr. sc. don Josip Dukić s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu, voditelj Centra don Frane Bulić suorganizaotra simpozija.

Uvodno predavanje na znanstvenom simpoziju održao je prof. dr. sc. don Josip Dukić

Dukićevo izlaganje pod naslovom »Ljudi svetoga kamenja« – don Frane Bulić i don Lovre Katić na najbolji je način započelo simpozij uvodeći prisutne u materiju o don Lovri Katiću preko njegova odnosa sa znanstvenim i svećeničkim uzorom, mentorom don Franom Bulićem. Dukić se posebno osvrnuo na djelatnost Centra don Frane Bulić naglasivši kako će solinski »Zvonimir« na svome putu, a poglavito u smjerovima kao što je ovaj simpozij uvijek imati čvrst oslonac.

Drugo predavanje održali su dr. sc. Ante Gverić, ravnatelj Državnoga arhiva u Zadru i dr. sc. don Ante Sorić, ravnatelj Klasične gimnazije Ivana Pavla II. u Zadru pod naslovom Pitomac Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Zadru (1906. – 1911.), u kojemu su donijeli pregled todobnih prilika u zadarskomu sjemeništu te iznijeli zanimljive detalje u formiranju i odgoju mladoga Katića, a koji uvelike doprinose objektivnoj slici u istraživanju njegova života i djela. Predavanje je upravo zbog svoga sadržaja te objektivnosti u pristupu i iznošenju materije izazvalo veliki interes kod sudionika, a kasnije potaknulo i rasprave.

Predavanje izv. prof. dr. sc. Ivana Basića s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu pod naslovom Porijeklo jedne doktorske disertacije i geneza jedne historiografske tradicije: Gottschalkova Dalmacija, don Lovre Katić i hrvatska medievistika 1930-ih zbog autorove zdravstvene spriječenosti na žalost prisutnih nije ovom prigodom održano. Veliki interes među sudionicima simpozija za ovo predavanje potaknulo je organizatore pak da po ostvarenju uvjeta ovo predavanje ponovno organizira u novootvorenjoj »Zvonimirovoj« biblioteci.

Političke crtice društvenoga okvira don Lovre Katića naslov je predavanja koje je održao Ivan Andabak, mag. hist. i mag. ethnol. et anthrop., a u kojemu je donio osnovne informacije o političkim prilikama, vlastitom (kratkom) političkom angažmanu don Lovre Katića, interpretaciju njegovih političkih uvjerenja kao i podatke o njegovim osobnim stradanjima za vrijeme fašističkoga, a i komunističkoga režima.

Predavanje prof. dr. sc. don Marka Trogrlića s Odsjeka za povijest Filozofskoga fakulteta u Splitu o svećeničkom vidu don Lovrina života i djelovanja nije održano.

Izuzetno zapaženo i nadalje tematski inovativno predavanje održala je dr. sc. Silvana Burilovć-Crnov, voditeljica Informativnoga odjela Tiskovnoga ureda Splitsko-makarske nadbiskupije

Izuzetno zapaženo i nadalje tematski inovativno predavanje održala je dr. sc. Silvana Burilovć-Crnov, voditeljica Informativnoga odjela Tiskovnoga ureda Splitsko-makarske nadbiskupije, pod naslovom Neka teološka polazišta pisanih radova don Lovre Katića. Autorica je ovom prilikom naglasila kako do sada uvelike proučavana i razmatrana don Lovrina pisana djela, od strogo znanstvenih do spisateljskih i pjesničkih ukazuju na bliskost njegove teološke misli s polazištima Drugogo vatikanskog koncila, a u duboko pretkoncilskom vremenu.

Mario Matijević, dipl. theol. iz Javne ustanove u kulturi »Zvonimir« Solin u predavanju pod naslovom Obrana »Jereja Glagoljaša« – sukobljeno prijateljstvo don Vinka Brajevića i don Lovre Katića donio je pregled otvorenoga sukoba u medijskomu prostoru dojučerašnjih prijatelja i kolega don Vinka Brajevića i don Lovre Katića. Iznoseći meritum njihova sukoba, a koji je pak rezultirao pokretanjem Crkvenoga sudskoga postupka autor je naglasio kako je bit rada uklapanje u širu sliku todobnoga znanstveno-kulturnoga ozračja.

Mirko Jankov, mag. art.; univ. spec. mus. s Umjetničke akademija Sveučilišta u Splitu, u prilogu naslovljenom Don Frane Bulić i don Lovre Katić u kontekstu očuvanja hrvatske glazbenokulturne baštine ukazao je na važnost istaknutih povijesnih ličnosti i njihov nezaobilazan doprinos u očuvanju i formiranju nacionalne baštine odnosno čitave kulture.

Tonći Ćićerić. prof., ravnatelj Javne ustanove u kulturi »Zvonimir« Solin u predavanju pod naslovom »Slava v višnjih Bogu…« Don Lovre Katić i solinsko pučko pjevanje govoreći o pojedinostima u don Lovrinim doprinosima u očuvanju Crkvenoga, glagoljaškoga i pučkoga pjevanja ukazao je na njegov izravan doprinos i krucijalnu ulogu u očuvanju tradicionalnoga pjevanja.

Umjetničku priču o don Lovri Katiću na simpoziju je na jedinstven način zaokružila dr. sc. Petra Vugrinec, viša kustosica Galerije Klovićevi dvori u Zagrebu kroz predavanje naslovljeno Vjekoslav Parać – nove akvizicije i postojeći fundus JUUK »Zvonimir« u Solinu, a u kojemu se prigodno posebno osvrnula na uzajamno kreativni i plodni odnos Lovre Katića i Vjekoslava Paraća.

Drugi dio predavanja otvorio je dr. sc. Ivan Alduk, pročelnik Konzervatorskoga odjela u Imotskome prilogom pod naslovom Don Lovrini stećci – 90 godina poslije. Predavanje u kojemu je na jedinstveni način aktualizirano i posadašnjeno pitanje kojim se prije gotovo jednoga stoljeća na zapažen i istaknut način bavio don Lovre Katić dalo je uvida u nove smjerove međuinstitucionalne suradnje u budućnosti. Autorovo predavanje, ostalo je jedino s arheološkoga područja na samomu simpoziju jer su zbog objektivnih razloga predavanja dr. sc. Mira Katića ravnatelja Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu pod naslovom Župa Zmina, od istraživanja don Lovre Katića do danas, kao i dr. sc. Ante Jurčevića, ravnatelja Arheološkoga muzeja u Splitu naslovljenog Lovre Katić i razvoj hrvatske arheologije u Dalmaciji – rukovoditelj Muzeja hrvatskih starina u Kninu odgođena za drugu priliku.

Predavanje prof. dr. sc. Marka Rimca uvod je u jednu od idućih tema “Zvonimirova” interesa

Prof. dr. sc. Marko Rimac s Odsjeka za povijest Filozofskoga fakulteta u Splitu predavanjem pod naslovom Kliška okolica u defterima iz osmanskog razdoblja, aktualiziravši jedno od područja u kojima je znatan doprinos ostavio don Lovre Katić, prema riječima organizatora simpozija uveo je nazočne u jednu od budućih tema interesa u »Zvonimirovim« aktivnostima na ovomu polju. Točnije rečeno prema inicijativi dr. sc. Ivana Alduka, a u suradnji s Državnim arhivom u Zadru zajedničkim se projektom pristupa restauraciji i digitalizaciji važne arhivske građe, koja je učestalo bila predmetom interesa don Lovre Katića, te će čitavi projekt u dogledno vrijeme rezultirati međunarodnim znanstvenim skupom u Solinu.

Zaključna predavanja na simpoziju, a kojima se ušlo u svojevrsnu aktualizaciju don Lovrina djela u Solinu održale su dr. sc. Anđelka Slavić, ravnateljica i Maja Mamut, dipl. učiteljica iz Osnovne škole don Lovre Katića u Solinu. Predavanje pod naslovom Don Lovrini mali čuvari baštine – projekti i aktivnosti učenika OŠ don Lovre Katića nazočnima je dalo uvid u raznoliku i bogatu djelatnost najstarije solinske osmoljetke, te razvoj dodatnih smjerova obrazovanja.

Ivica Zelić, prof., ravnatelj Centra izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije u predavanju naslovljenom Što u slapu znači mala kap? – početak i provođenje programa Čuvari baštine ukazao je na nezaobilaznu ulogu solinskih dionika, Osnovne škole don Lovre Katića i JUK »Zvonimir« Solin, u formiranju i pokretanju programa Čuvari baštine, a pod kojim se drugu godinu zaredom odvijaju nebrojni školski projekti u čitavoj županiji.

Simpozij je zaključen organizatorovim riječima kako upravo u partnerskim projektima s potonjim ustanovama leži budućnost kako nove biblioteke i njezinoga istraživačkoga centra, tako i čitavoga »Zvonimira« i kulturne aktivnosti.

Pozitivne reakcije, razvijena rasprava kao i komentari svih sudionika na veliki dio predavanja ukazali su na uspješnost samoga simpozija te opravdanost organizatorove želje za nastavkom manifestacija ovoga tipa na periodičnoj razini, a koje će svoj izričaj naći prema ideji prof. dr. sc. Ivana Basića u »Danima don Lovre Katića«.

Nadalje prema najavi organizatora uz posebni zbornik radova sa simpozija ujedno i tematski broj časopisa za solinske teme – Tusculum, svi će radovi biti i sastavnim dijelom monografije o velikome Solinjaninu.

IZLOŽBA RADOVA VJEKOSLAVA PARAĆA – NOVE AKVIZICIJE U JAVNOJ USTANOVI U KULTURI »ZVONIMIR« SOLIN

Solinjanin od kista

Izložba novih akvizicija Vjekoslava Paraća u Javnoj ustanovi u kulturi »Zvonimir« Solin priređena je u povodu održavanja prvoga simpozija posvećenoga don Lovri Katiću, te na jedinstven način oživljava prijateljstvo dvaju velikih Solinjanâ, umjetnikâ, stvarateljâ koji su iza sebe, perom i kistom, nama u nasljedstvo ostavili duh jedne povijesti našega grada

Drugi dio manifestacije izložba je radova Vjekoslava Paraća koje su kao nove akvizicije u Javnoj ustanovi u kulturi »Zvonimir« Solin znatno obogatile postojeći fundus, a posebice »zaokružile« Paraćev opus u jedinoj solinskoj galeriji.

O novim akvizicijama u »Zvonimirovoj« zbirci govorila je dr. sc. Petra Vugrinec iz Galerije Klovićevi dovri u Zagrebu, priređivačica izložbe

Izložbu je priredila dugogodišnja suradnica solinskoga »Zvonimira« dr. sc. Petra Vugrinec, viša kustosica Galerije Klovićevi dvori u suradnji s Mariom Matijevićem koji je pak i ovom prilikom istaknuo važnu ulogu koju su u nabavci novih akvizicija, pravovremenom financijskom reakcijom odigrali ravnatelj ustanove Tonći Ćićerić i gradonačelnik Dalibor Ninčević. Uz kupljene akvizicije izložbi, a time i »Zvonimirovu« fundusu su pridružena i dva Paraćeva crteža koja je uz osobnu biblioteku poklonio dr. sc. Ante-Rendić Miočević.

Govoreći o Paraćevim djelima, njegovu umjetničkom stvaralaštvu i velikom cjeloživotnom prijateljstvu s don Lovrom Katićem dr. sc. Petra Vugrinec je istaknula kako je uz Jozu Kljakovića i don Franu Bulića ovaj dvojac ostavio neizbrisiva traga u hrvatskoj povijesti i kulturi, te znatno utjecao na brojna buduća pokoljenja.

Štoviše naglasila je kako će upravo preko ovakvih »Zvonimirovih« projekata solinski velikani i dalje sa svojim čvrsto postavljenim životnim, humanističkim, znanstvenim vrijednostima zasigurno utjecati i na oformljivanje novih naraštaja. Respektabilna zbirka umjetničkih djela, kao i njihovo učestalo projektno afirmiranje u kulturnomu životu pokazatelj su kako i stručno »Zvonimirovo« osoblje u tome igra nezaobilaznu ulogu.

Analizirajući Paraćeva djela dr. sc. Petra Vugrinec se posebno osvrnula na ona koja nose teološku tematiku i poruku, pa je tako uz crteže Isus s braćom Parać u Paraćevim dvorima, De profundis za djevojčicu, Procesija, ukazala na utjecaj don Lovre Katića koji je pak do punoga izražaja došao u novoj akviziciji Kraljica Jelena s maketom crkve Blažene Gospe od Otoka. Parać je naime upravo pod dubokim don Lovrinim utjecajem, a godine 1975. prasvetištu Gospe od Otoka kao zavjetni dar poklonio sliku Gradnja crkve na Otoku. Zamoljen od tadašnjega župnika don Tugomira Marije Jovanovića da po uzoru na vranjičku i klišku crkvu, unutrašnjost Gospine crkve na Otoku oslika povijesnim motivima, Parać je zbog starosti ponudu nevoljko odbio. Sve donedavno unutrašnjost crkve Gospe od Otoka unatoč tome bila je ukrašena paletom boja koju je pomno i sa snažnom simbolikom odabrao upravo Vjekoslav Parać.

»Zvonimirova« zbirka Paraćevih djela novim je akvizicijama poprimila respektabilne okvire

Zaključujući predavanje i otvarajući izložbu dr. sc. Petra Vugrinec je napomenula kako devet novih akvizicija u »Zvonimirovu« fundusu nose ogroman potencijal u budućemu kretanju kulturne djelatnosti ustanove.

Zaključujući ovogodišnju manifestaciju Mario Matijević je zahvalivši sudionicima, a na poseban način najvećem »Zvonimirovom« osobnom donatoru dr. sc. Anti Rendiću Miočeviću naglasio kako je ovogodišnji simpozij tek uvod u nove manifestacije sličnoga (znanstvenoga) karaktera.

Štoviše napomenuo je kako će se u tekućim pregovorima s Katoličkim bogoslovnim fakultetom u Splitu i Odsjekom za povijest filozofskoga fakulteta u Splitu uskoro definirati okviri znanstvenoga simpozija i popratnih kulturnih manifestacija kojima će se nagodinu u ovo vrijeme obilježiti događaji iz solinske povijesti.

Egzemplar zavičajne opsesije

Povod tekstu koji prati izložbu Novih akvizicija Javne ustanove u kulturi »Zvonimir« u Solinu je uvrštavanje čak devet novih djela Vjekoslava Paraća u postojeći fundus koji broji devet radova ovoga, uz Jozu Kljakovića, najznačajnijega umjetnika Solinskoga zaljeva gdje susreću se Mediteran i dinarsko zabrđe, more i tekućica Jadro, a zvukovi zavičaja odjekuju tragovima tisućljetne helenske, rimske, starokršćanske i hrvatske prošlosti.

 

Manastirine (Vizija rodnoga kraja), oko 1960., ugljen na papiru zagorjelom u požaru Paraćeva atelijera 1967., 53 x 42 cm, posveta na poleđini: Vjenčani poklon Anti i Marini Rendić-Miočević, 7. VII. 1973., donacija dr. Ante Rendića-Miočevića

Objedinjeni u već respektabilan presjek Paraćeva likovnoga stvaralaštva crteži, akvareli, gvaševi i tempere u bitnomu odražavaju tematske odrednice ovoga sadržajno konzistentnog opusa. S izuzetkom konstruktivističkoga traganja za formom i opijenosti francuskim joie de vivreom Paraćev se imaginarij generirao iz bogatoga tezaurusa prošlosti, krećući se unatrag radije nego naprijed. Nekako simptomatično za sve umjetnike oko 1900. iz Splita i okolice je to zaustavljeno vrijeme, grčevito odupiranje napretku, a njihovi odlasci i napuštanje zavičaja radi školovanja ili usavršavanja, uglavnom su uvijek manje značajni nego povratci.

Parać je upravo egzemplar zavičajne opsesije, te Omnia mea mecum porto popudbine. Dakako, povijesno-umjetnička tendencija apostrofiranja svega progresivnoga, inovativnog originalnog, u tijeku s europskim odlučit će se upravo za onaj pariški dio Paraća – zavodljive linije pariške koketerije, nepodnošljive lakoće postojanja i stvaranja. Novopridošli fundus Paraćevih djela u »Zvonimiru« odražava više podnošljivu težinu trajanja, s jedinom mogućom sudbinom slikara koji je rastao, molio se i volio u sjeni jablana i vrba kraj Gospe od Otoka ćuteći slavne dane krunidbe hrvatskih kraljeva u suglasju lepeta krila i zvonjave koja kao da odjekuje: Crkvica se gradi, Tamjanom se kadi.

Tri su ključne teme novih slika: eshatološke teme, kršćanska prošlost udružena sa starohrvatskom povijesti i zavičajne nostalgije. Povezane su dakako čitavim znanstveno-umjetničkim kontekstom kraja te objedinjuju Herkule hrvatske povijesti i arheologije, kao i crkve jer radi se o don Frani Buliću – arheologu, don Lovri Katiću – književniku i povjesniku te klasičaru Duji Rendiću-Miočeviću, da spomenemo samo one izravno povezane s djelima o kojima ćemo govoriti.

Slikarstvo je to temeljno rodoljubno, puno nostalgije za onim što je našem ništavnom vremenu prethodilo, a papiri na kojima prizor nastaje dvodimenzionalna su uprizorenja sjete i duboke nostalgije te danas već tako teško shvatljiva djela puna nepatvorene istine i ljepote.
Većina djela iz novih akvizicija nekoć su se nalazila u čuvenoj zagrebačkoj zbirci osebujnoga kolekcionara dr. Josipa Kovačića čiji se sakupljački nerv koncentrirao, osim na prve hrvatske slikarice rođene u 19. stoljeću, i na protagoniste istoga razdoblja pa se u zbirci znao naći i pokoji zanimljivi rad Kljakovića te, evo svjedočimo, i Paraća. Paraćeva djela iz te zbirke srećom danas nastavljaju život u zavičaju iz kojega su potekla te se podastiru javnosti koja ih je oduvijek dobro razumjela i s radošću baštinila.

Petra VUGRINEC

NAKON IZGRADNJE NOVE CRKVE SOLINSKO PRASVETIŠTE GOSPE OD OTOKA U POTEŠKOĆAMA SVAKODNEVNOGA OČUVANJA DOSTOJANSTVA SVETOGA MJESTA – Vratiti Otok Materi!

SOLINSKA KRONIKA 336, 15. kolovoza 2022.
Piše: Mario MATIJEVIĆ

Pješački, biciklistički i promet motornim vozilima, kretanje sugrađana i posjetitelja s kućnim ljubimcima, nedolično ponašanje i odijevanje turista, a ponekad i domicilnoga stanovništva oko i u crkvama prasvetišta, glasna glazba iz ugostiteljskih objekata i drugih manifestacija koja remeti bogoslužja svakodnevni su doprinosi u nepoštovanju svetosti mjesta

Izvirući iz života i mučeničke smrti biskupa Dujma i svetih solinskih mučenika, znanih i neznanih Solinjana koji su svoju vjeru posvjedočili krvlju, napajajući snagu svoga toka sa zapada preko rimskih biskupa, a potom benediktinskih samostana i zadužbina hrvatskih knezova i kraljeva solinsku Crkvu nisu nadvaldala ni avarska ni gotska, turska ni mletačka, pa ni paklena vrata bezbožnoga komunizma.

Od svoga izvora u salonitanskim vremenima na hrvatskoj rijeci Krštenici, hrvatskomu Jordanu salonitanska, solinska, Crkva u Hrvata ukorijenila se u prasvetištu Gospe od Otoka. Već više od tisuću godina na Otoku, zavjetom i zalaganjem Jelene, hrvatske kraljice svete uspomene Crkva časti Majku Božju, našu Gospu od Otoka.

»Ljubomornim čuvanjem blaga vjere koje im je povijest povjerila«, kako je to rekao jedan od svetih hodočasnika na Otoku, Sveti Ivan Pavao II. vjerni solinski puk čuvao je i očuvao Materin i kraljičin Otok, njegovo prasvetište.

Svakodnevna izgradnja prasvetišta

Svega koju godinu od ponovne uspostave solinske župe (ponovno uspostavljena 1911. odcjepljenjem od vranjičke kojoj je pripala) zbog brzorastućega broja stanovnika, a time i župljana solinski su župnici iskazali potrebu za izgradnjom veće crkve.

Povijesna je želja i potreba nedavno ostvarena u novoj crkvi Svete Obitelji. Međutim nakon više od stoljeća, ostvarenjem zacrtanoga cilja i izgradnjom novoga liturgijskoga prostora pred solinskim vjerničkim pukom i njegovim pastirima stoji novi, daleko teži i opsežniji cilj. Izgradnja svakodnevne svijesti o prasvetištu.

Neosporna je činjenica kako zadnji veliki val doseljavanja stanovništva u »Najmlađi grad« nije jednakom brzinom pratio razvoj svijesti o bogatoj solinskoj baštini, a time u ovome slučaju o samome prasvetištu. Štoviše već običnom šetnjom i usputnim, nasumičnim, ali ugodnim razgovorima s »posjetiteljima« Otoka odmah se uviđa razina (ne)poznavanja svetosti mjesta na kojemu se nalaze.

Iako su nepoznavanje i nesvjesnost o nekomu mjestu isključivo odgovornost pojedinca i odraz razine njegove kulture i društvene zauzetosti, nemoguće je ne primijetiti da poneke lokalne institucije i istaknuti pojedinci (ne)namjerno, vlastitim djelovanjem prasvetištu dodaju neke druge, sporedne epitete kojima se gotovo nezamjetno, ali sasvim uspješno skreće pažnja s onoga najvažnijega.

Štoviše pomnim promatranjem svakodnevnih situacija u prasvetištu vrlo brzo se uočavaju različiti komunalno-sigurnosni problemi koji narušavaju dignitet samoga mjesta.

Ozbiljni komunalni problemi

Nakon jasnih znakova zabrane postavljenih na pristupnim točkama prasvetištu nalaze se i stupovi s kamerama

Pješački, biciklistički i promet motornim vozilima, kretanje sugrađana i posjetitelja s kućnim ljubimcima, nedolično ponašanje i odijevanje turista, a ponekad i domicilnoga stanovništva oko i u crkvama prasvetišta, glasna glazba iz ugostiteljskih objekata i drugih manifestacija koja remeti bogoslužja svakodnevni su doprinosi u nepoštovanju svetosti mjesta.

Imajući na umu činjenicu da je današnji Solin nastao oko Gospina Otoka i da je sami Otok s prasvetištem sastavni dio gradskoga korpusa iluzorno je i protuučinkovito nastojati da se svakodnevna pješačka komunikacija preko Otoka onemogući.

Međutim imajući u vidu epizode iz noćnoga života, a koje se jednako kao u čitavomu gradskom središtu nerijetko odvijaju i na samomu Otoku, u potpunosti je opravdano težiti da se na pristupne točke u samo prasvetište postave vrata s mogućnošću zaključavanja u kasnim noćnim satima. Praksa je to koja je dobro poznata u svjetskim i brojnim nacionalnim svetištima.

Kotačima na vjernike

Među najvećim komunalno-sigurnosnim problemima koji narušavaju dignitet prasvetišta svakako je promet biciklima i motociklima. Iako su s ciljem rasterećenja gradskoga središta od prometovanja motornim vozilima, a posljedično i samoga prasvetišta izgrađeni most i Ulica dr. Franje Tuđmana koji gradsko središte spajaju s najvećim solinskim naseljem Priko vode nebrojene su svakodnevne situacije u kojima brojni vozači, valjda s ciljem uštede sve skupljih naftnih derivata, koriste pravac preko Gospina Otoka za prometovanje, iako je isto znakovima zabranjeno, štoviše označeno kao pješačka zona.

Nebriga, a u konačnici krajnja nekultura i nepoštovanje kod vozača bicikla i motocikala nažalost sve učestalije do izražaja dolazi i tijekom nedjeljnih euharistijskih slavlja na kojima vozači razvijaju vještine prometovanja između vjernika koji na službi Božjoj sudjeluju na prostoru izvan i ispred nove crkve.

Otegotna okolnost ove situacije leži u činjenici da nekadašnji prometni, a sada pješački pravac između dvaju mostova nema nikakvih prepreka za prometovanje ovoga tipa vozila. Činjenica pak kako se pod tim asfaltom još uvijek nalazi tisućljetna krunidbena bazilika i mauzolej hrvatskih vladara najmanje je što je u ovoj epizodi priče bitno.

Zabranu prometovanja preko prasvetišta unatoč postavljenim znakovima zabrane jednako krše strani i domaći vozači
Kretanja motociklima kroz pješačku zonu na Otoku nerijetko se događaju i za nedjeljnih svetih misa, kada je prostor prepun vjernika

Nejasno je u konačnici kako prekršitelji zabrane prometovanja ne prezaju ni pred učinkovitošću desetak gradskih kamera visoke razlučivosti postavljenima na dvama stupovima uz spomenuti pravac.

Otok svetoga Franje

Uz brojnu djecu i obitelji koji uljepšavaju i uveseljavaju sliku našega grada, a time i samoga prasvetišta na Otoku, Solin zaista obiluje i nebrojenim jedinkama najvjernijega čovjekova prijatelja i pratitelja. Iako sve životinje kao Božja stvorenja, a današnjemu društvu poglavito dragi psi, u kršćanskoj tradiciji imaju svoju značajnu, pozitivnu ulogu, njihovo kretanje po prasvetištu, izuzevši terapijske i pse vodiče zasigurno mora u potpunosti bili regulirano, odnosno ograničeno.

Na zauzimajući pritom stranu također brojnih »pasomrzaca«, kojima nerijetko obiluju i vjernički krugovi, a što je još jedna od posljedica nepoznavanja i nepriznavanja Crkvene tradicije i nauka, neizostavno je naglasiti kako psima, ma koliko trenirani bili nije mjesto u prasvetištu.

Štoviše upravo brojne svakodnevne epizode i istinske »scene« na koje se može u prasvetištu naići s psima bez povodca, brnjice, koji obavljaju nuždu po zelenima površinama (istim onima na kojima se igraju djeca) svjedoče kako našim najvjernijim prijateljima ipak nije mjesto u prasvetištu.

Unatoč upozorenjima na svim pristupnim točkama sve je veći broj vlasnika pasa koji svoje ljubimce izvode u šetnju u solinsko prasvetište

Nerijetko je nadalje susresti tijekom nedjeljnih euharistijskih slavlja brojne šetače, domaće i turiste koji upravo tijekom Službe moraju proći sa svojim ljubimcima među okupljene vjernike.

Nažalost epizode s vlasnicima pasa koji ih šetaju oko nove i stare crkve te po zelenim površinama nakon usmenoga upozorenja bilo župljana, sugrađana ili dobronamjernih prolaznika o svetosti mjesta na kojemu se nalaze, poprimaju gotovo nadrealne scene i izraze. Slučajevi su to koje zasigurno možemo sresti i u Lourdesu, Fatimi, Mariji Bistrici i drugim svetištima.

Decibeli i služba Božja

Suživot prasvetišta i živoga gradskoga središta mladoga grada kao što je Solin i po pitanju (glasne) glazbe i raznih manifestacija nerijetko se umjesto susreta pretvara u istinski sudar.

Ometanje nedjeljnih kao i svakodnevnih poslijepodnevnih euharistijskih slavlja iz svega nekoliko metara udaljenih ugostiteljskih objekata, one nešto zrelije Solinjane vraća u 1976. kada su slavlja na Otoku ometana glasnom (komunistički obojanom) glazbom iz nekadašnje Sokolane, današnjega Doma kulture Zvonimir. Štoviše sve brojniji hodočasnici ovakve situacije, ako je suditi po njihovim reakcijama zasigurno ne doživljavaju ni gostoljubivo ni kulturno ne dajući pritom dojam skladnoga suživota u gradu na Jadru.

Zrcalo društvene razvijenosti

Solinsko prasvetište na Otoku neizostavni je i temeljni dio kulture ovoga grada, te je bili vjernici ili ne najgledanije zrcalo stupnja naše društvene razvijenosti.

Solinsko prasvetište Gospe od Otoka istinski je kulturalni izražaj koji ukazuje na očekivanja i postignuća, ciljeve i ostvarenja vjerničke i društvene zajednice grada na Jadru. Štoviše ispravno sudioništvo u izgradnji svakodnevne svijesti o prasvetištu nezaobilazno prati i izgradnju same društvene zajednice.

Kada društvo, bilo vjerničko ili ne, prihvati da je solinsko prasvetište »mjesto i vrijeme« u kojemu se vjernički puk okuplja i izražava vlastitu sakramentalnu pripadnost Božjem narodu, a s ciljem služenja čovjeku i čitavomu društvu, tada će sazrjeti i solinska društvena zajednica s Gospinim Otokom i prasvetištem kao zrcalom njegova identiteta.

Prasvetište na Gospinu Otoku identitetsko je zrcalo društva i čitavog naroda

SOLINSKI OSNOVCI NA PROGRAMU OBUKE NEPLIVAČA U ORGANIZACIJI SAVEZA ŠKOLSKIH SPORTSKIH DRUŠTAVA GRADA SOLINA – Plivanjem kroz život

SOLINSKA KRONIKA 335, 15. srpnja 2022.

Trenerica i voditeljica obuke Zrinka Smoje ističe kako je osnovni cilj programa osposobiti neplivače da samostalno mogu preplivati 25 metara. Naime prema »Kriteriju znanja plivanja« u Hrvatskoj, preplivavanje 25 metara je definirano nazivom »plivač početnik« dok se termin »plivač« odnosi na sposobnost preplivavanja 50 metara

Učenici drugih razreda osnovnih škola s područja grada Solina te općina Klis, Muć i Dugopolje od kraja lipnja ove godine sudjeluju u programu »Hrvatska pliva«. Riječ je o programu obuke neplivača kojega provodi Savez školskih sportskih društava grada Solina i okolice u partnerstvu s Plivačkim klubom »Mornar« iz Splita. Projekt je vrijedan 160 tisuća kuna, sufinancira se u većemu dijelu sredstvima Ministarstva turizma i sporta, a podržava ga i Ministarstvo znanosti i obrazovanja.

Oni nešto iskusniji su svoje vještine pokazali u većem, vanjskom bazenu

– Primarni cilj programa Obuke neplivača je smanjenje broja neplivača na području djelovanja Saveza, uključivanje što većeg broja djece u plivački sport, pozitivno usmjeravanje vrijednosnoga sustava i motivacije te poboljšanje zdravstvenoga statusa kao i poticanje na bavljenjem sportom u cilju prevencije nasilja u školama – rekla je Vesna Žižić, tajnica Saveza i koordinatorica programa »Hrvatska pliva« te jedna od trenerica na ovomu projektu.

– Zadaća nam je provedbom ovoga projekta i njegovom prezentacijom u javnosti dodatno osvijestiti kod djece i njihovih roditelja, ali i općenito u javnosti, nužnost znanja plivanja pogotovo na području uz more i rijeke gdje je mogućnost utapanja izuzetno velika – dodala je Žižić.
Obuka će se provoditi tijekom čitavoga mjeseca srpnja, a svaka skupina prolazi kroz dvotjedni tečaj kojega vode profesori kineziologije, treneri PK-a »Mornar«: Zrinka Smoje, Ante Đapić, Slobodan Glavčić i Damir Radić te Vesna Žižić.

Trenerica i voditeljica obuke Zrinka Smoje ističe kako je osnovni cilj programa osposobiti neplivače da samostalno mogu preplivati 25 metara. Naime prema »Kriteriju znanja plivanja« u Hrvatskoj, preplivavanje 25 metara je definirano nazivom »plivač početnik« dok se termin »plivač« odnosi na sposobnost preplivavanja 50 metara. U tu svrhu konstruirana je ljestvica ocjenjivanja od 12 ocjena od kojih prvih 11 definira stupanj osposobljenosti do »plivača početnika« dok posljednja ocjena, a riječ je o ocjeni 15, definira »plivača«.

– Ocjena 11 primjerice uključuje skok na noge u dubokom bazenu i preplivavanje proizvoljnom tehnikom minimalno 25 metara dok se ocjena 15 odnosi na skok na glavu u duboku vodu i preplivavanje minimalno 50 metara – objasnila je Smoje.
Testiranje i obuka se provode na bazenima PK »Mornar« u Sportskom centru Bazeni Poljud, a tijekom našega posjeta u obuci je sudjelovalo dvadesetak učenika solinskih osnovnih škola, OŠ kraljice Jelene i OŠ don Lovre Katića koji su stigli u pratnji Jelene Sanader te asistentice Minje Bralić zadužene za učenicu s posebnim potrebama.

Nakon uvodnoga zagrijavanja i prozivke vesela ekipa rado je uskočila u bazen, oni sa slabijim znanjem plivanja u unutarnji plići, a oni bolji u dublji, vanjski.

U unutarnjem bazenu su prijateljice Marta Mikas i Ema Babić, obje iz OŠ don Lovre Katića, koje nam stidljivo priznaju kako su do sada plivale samo uz pomoć »mišića«.

– Ja sam se prije bojala dubine, a sada me više nije strah – otkrila nam je Marta dok je Ema dodala kako joj je velika želja da ovo ljeto konačno nauči dobro plivati.

Do njih je Mateo Škrapić koji dolazi iz iste škole, a kojemu je najteže bilo savladati tehniku disanja.

Osnovni cilj programa je osposobiti neplivače da samostalno mogu preplivati 25 metara

– U jednomu smjeru izdržim, a onda moram hvatati zrak. Sad sam naučio kad moram disati na nos, a kad na usta – s ponosom će Mateo.
Duje Maršić priznaje kako je krenuo na obuku jer ga je bilo sram da ne zna plivati i kako će mu sad biti draže ići na plažu, a isti razlozi potaknuli su i Deu Rajić koja se pohvalila kako je odlično naučila zaveslaj.

Duje Bodrožić i Ivan Drnas, učenici OŠ kraljice Jelene trude se iskoristiti svaki trenutak u bazenu.

– Ivan prije i nije baš znao plivati, a sad može izdržati do Brača – hvali Duje prijatelja Ivana dodajući kako im je »fora« ići na bazen.

– Baš mi je dobro i počet ću trenirat plivanje – govori Duje koji je tijekom obuke naučio skakati na glavu tako da bi uskoro, jednako kao i njegovi vršnjaci koji sudjeluju u programu »Hrvatska pliva« mogao postati vrsni plivač. Stupanj njihova plivačkoga znanja bit će naveden i u diplomi koju će dobiti svi polaznici ove nadasve vesele, ali i iznimno važne obuke.

Dalmatinci neplivači

Savez školskih sportskih društava grada Solina i okolice osnovan je 2013. i okuplja oko 3500 učenika iz ukupno devet osnovnih škola s područja grada Solina te općina Klis, Muć i Dugopolje.

Od osnutka Savez djeluje s ciljem poticanja i promicanja školskoga sporta te radi na usklađivanju aktivnosti i natjecanja općinskih i gradskih školskih sportskih društava. U rad i programe Saveza uključeni su učitelji tjelesne i zdravstvene kulture kao i ostali odgojno obrazovni djelatnici.

– U sklopu redovnih aktivnosti koje provodimo 2017. smo u suradnji s Plivačkim klubom »Mornar« iz Splita pokrenuli projekt testiranja znanja plivanja za učenike 2. razreda osnovne škole. Testirali smo generacije 2017./’18., 2018./’19. i 2019./’20., a ove godine smo nakon pauze izazvane pandemijom proveli testiranje generacije 2021./’22.

Moram reći kako su rezultati testiranja izuzetno loši jer je u prvoj generaciji gotovo 50 posto testirane djece svrstano u kategoriju neplivača i slabih plivača, u sljedećoj generaciji ih je bilo 40 posto, a u generaciji 2019./’20. 35 posto. Ove godine smo testirali 383 učenika od kojih je 111 evidentirano kao slabi plivači, a 85 kao neplivači.

Te brojke su iznimno poražavajuće stoga smo se odlučili u partnerstvu s Plivačkim klubom »Mornar« prijaviti na natječaj Ministarstva turizma i sporta na program obuke neplivača »Hrvatska pliva« te smo odmah po saznanju kako smo prošli na natječaju pokrenuli program Obuke – rekla je koordinatorica Žižić dodajući kako su navedeni rezultati još lošiji ako se uzme u obzir da smo »morska županija«.

Posebno iznenađuje činjenica da ti rezultati nimalo ne odskaču od podataka o plivačkim znanjima djece na razini čitave Hrvatske koja su također vrlo loša. Osim toga žalosti činjenica da je među testiranim učenicima bilo i onih koji nikada nisu imala prilike plivati bilo u bazenu, bilo u moru iako im je ono nadohvat ruke.

Potaknuti ovim poražavajućim rezultatima te činjenicom kako je plivanje bazični sport koji obuhvaća gotovo sve mišićne skupine te je kao takav pogodna i poželjna aktivnost za djecu od najranije dobi odlučili smo organizirati obuku neplivača za učenike za koje je utvrđeno da im je ona neophodna.

Nažalost, manje od polovice učenika koji su evidentirani kao loši plivači ili neplivači se odazvalo pozivu za obuku koja traje dva tjedna i u potpunosti je besplatna, a uključuje i organizirani prijevoz uz pratnju – rekla je koordinatorica i trenerica Žižić najavljujući kako će Savez, usprkos lošem odazivu, i idućih godina nastaviti s ovakvim i sličnim aktivnostima.

 

SOLINSKI AMFITEATAR NA FESTIVALU IZVRSNOSTI UGOSTIO 65 UČENIČKIH TIMOVA IZ ČITAVE ŽUPANIJE – IZVRSNA SALONA

SOLINSKA KRONIKA 334, 15. lipnja 2022.
Piše: Mario MATIJEVIĆ
Fotografije: Centar izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije

– Projekti koje provode u svojim školama u sklopu ovih programa zaista su nešto što vrijedi vidjeti, a zbog čega smo i organizirali Festival izvrsnosti. Prošlogodišnja konferencija sa 29 učeničkih projekata bila je izuzetno uspješna, stoga smo odlučili povećati broj sudionika i predstavljenih projekata pa je ove godine sudjelovalo čak 65 učeničkih timova. Veći broj sudionika doveo nam je i veći broj zanimljivih, kreativnih projekata, ali i prilika za upoznavanje među učenicima – istaknuo je Ivica Zelić, ravnatelj Centra izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije

Nakon prošlogodišnje jednodnevne završne konferencije održane na Manastirinama Salona je u najboljemu svjetlu pokazala jedinstveni potencijal svojih lokaliteta u proučavanju, predstavljanju i očuvanju baštine ugostivši dvodnevnu manifestaciju »Festival izvrsnosti«.

Riječ je o jedinstvenomu projektu kojega je organizirao Centar izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije u suradnji s Gradom Solinom, Arheološkim muzejom u Splitu i Javnom ustanovom u kulturi »Zvonimir« Solin. Dvodnevni festival pružio je priliku polaznicima programa Centra da sa svojim mentorima javnosti predstave iskustva i projekte koje su ostvarili u ovoj školskoj godini.

Festival je ukazao na nužnost i svrsishodnost poboljšavanja infrastrukture na salonitanskim lokalitetima

Otvaranju manifestacije su uz veliki broj učenika, njihovih mentora, nastavnika i profesora nazočili i predstavnici Županije, Grada Solina i brojnih drugih institucija. Obraćajući se nazočnima zamjenik župana Splitsko-dalmatinske županije Stipe Čogelja, osvrnuo se na rad Centra kao prepoznate institucije i jedinstven doprinos svih učenika.

Učenici – baštinici

– Oko dvije tisuće djece godišnje prođe kroz programe Centra izvrsnosti. Da ništa ne napravite kroz četiri godine nego da stvorite toliko prekrasnih mladih ljudi, koji su razvili hvale vrijedne ideje i projekte, napravili ste sve. Djeca su naša baština koju ostavljamo iza nas, ponosan sam kada vidim što su marljivo radili kroz ovu godinu – poručio je Čogelja poželivši Centru, a i Festivalu izvrsnosti još puno plodonosnih godina.

Pročelnik Upravnoga odjela za prosvjetu, kulturu, tehničku kulturu i sport Tomislav Đonlić istaknuo je kako Centar godinama uzorno i uspješno ispunja svoju prvotnu misiju.

– Oni vrlo uspješno prepoznaju potencijalno darovite i motivirane učenike u sustavu obrazovanja te ih potiču na dodatan rad. Godinama nižu velike uspjehe i Centar je kao takav prepoznat izvan granica Splitsko-dalmatinske županije, ali je i prepoznat kod drugih država. Veseli nas veliki entuzijazam učenika koji su nam večeras izložili radove na temu baštine. To su vrijednosti koje želimo i dalje razvijati kod mladih ljudi – poručio je Đonlić.

Na Festivalu je kroz dvije večeri sudjelovalo 65 učeničkih timova

Pozdravljajući nazočne u ime suorganizatora dr. sc. Ante Jurčević, ravnatelj Arheološkoga muzeja u Splitu istaknuo je kako je prošlogodišnja završna konferencija učeničkih radova u Festivalu izvrsnosti dobila dostojnoga nasljednika u jedinstvenoj promidžbi bogate nacionalne kulturne baštine. Štoviše ravnatelj Jurčević je naglasio kako ovaj i njemu slični programi uvijek imaju pozitivan odjek u radu najstarijega muzeja i jedne od najstarijih kulturnih institucija u ovomu dijelu čitave Europe.

Nove generacije i novi pristup

Osvrćući se na razlog organiziranja kao i cilj Festivala izvrsnosti kao i dosadašnja učenička postignuća Ivica Zelić, prof., ravnatelj Centra izvrsnosti naglasio je interdisciplinarnost izvannastavnih programa koji se provode u školama diljem županije, a u kojima sudjeluje više od dvije tisuće djece.
– Projekti koje provode u svojim školama u sklopu ovih programa zaista su nešto što vrijedi vidjeti, a zbog čega smo i organizirali Festival izvrsnosti.

Prošlogodišnja konferencija sa 29 učeničkih projekata bila je izuzetno uspješna, stoga smo odlučili povećati broj sudionika i predstavljenih projekata pa je ove godine sudjelovalo čak 65 učeničkih timova. Veći broj sudionika doveo nam je i veći broj zanimljivih, kreativnih projekata, ali i prilika za upoznavanje među učenicima – istaknuo je Ivica Zelić, ravnatelj Centra izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije napominjući kako velik odaziv i kvaliteta pristiglih projekata nagovješćuju daljnji rast i razvoj Festivala izvrsnosti.

Festivalski cilj predstavljanja projekata na kojima su učenici radili u ovoj školskoj godini kroz tri različita programa: »Čuvari baštine«, »Centar izvrsnosti multimedije i jezika« (CIMAJ) te »Dalmatinski suvenir« uspješno je dostignut te je unatoč marginalnim organizacijskim poteškoćama pokazao sav potencijal oživljavanja salonitanskih lokaliteta u ovu svrhu.

Razvoj vještina i znanja koje učenici mogu dosegnuti kroz ove programe te ih obogatiti poduzetničkim kompetencijama uz sposobnost kritičkoga promišljanja vrlo brzo daju rezultate prepune kreativnih i inovativnih rješenja na ovomu obrazovnom polju.

– Učenicima treba dati temu i poticaj, a isto tako i mogućnost da pokažu svoje vještine i talente. Veseli nas vidjeti da na naše programe dolaze učenici iz drugih županija i susjedne nam BiH. Tako su na Festivalu svoje radove predstavili učenici iz šibenske Osnove škole Faust Vrančić te Srednja strukovna škola Silvija Strahimira Kranjčevića iz Livna. Cilj je čitavoga programa stvaranje odgovornih građana, nositelja društvene zajednice koji znaju što žele i rade – dodao je Zelić ističući kako Centar izvrsnosti već godinama potiče učeničku izvrsnost i rad s darovitim učenicima, a najavio je i nove programe.

Prema održivosti i zelenom okolišu

– Pored brojnih projekata koje provodimo tijekom školske godine, ovakvi susreti mogu biti poticaj djeci i mladima da se uključe u naše programe, kao i nadahnuće odgojno-obrazovnim djelatnicima za rad u školi i izvan škole. Također, spoj zabave i znanja idealan je način kako zainteresirati učenike za razvoj vještina u području koje ih zanima kao i jedinstvena prilika da roditelji i šira javnost vide čime se to djeca i mladi bave te koliko kreativni i inovativni mogu biti – istaknuo je ravnatelj Zelić posebno pak naglasivši novost koju u program uvode iduću godinu, a riječ je o interdisciplinarnomu programu RAST, vezanomu za održivi okoliš i zaštitu klimatskih promjena.

– Trenutačno je otvoren poziv školama u kojemu smo napravili program međunarodne suradnje s Izraelom, konkretno s njihovim ministarstvom obrazovanja. Odabrat ćemo pet projekata s naše strane, te isti broj s njihove, a cilj je da zajedno rade na njima. Najbolje projekte nagradit ćemo odlaskom u Izrael – zaključio je Zelić.

Na Festivalu je kroz dvije večeri sudjelovalo 65 učeničkih timova

Stručno povjerenstvo za procjenu projekata prve festivalske večeri u sastavu Dragan Šupe, prof. iz Centra izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije, Matea Dorčić, dipl. iur., pročelnica Upravnoga odjela za turizam i pomorstvo Splitsko-dalmatinske županije, dr. sc. Ante Jurčević, ravnatelj Arheološkoga muzeja u Splitu i Mario Matijević, dipl. theol., iz Javne ustanove u kulturi »Zvonimir« Solin odabrao je najbolje radove. Tako je Osnovna škola Jesenice osvojila treće mjesto, drugo Osnovna škola Fausta Vrančića Šibenik, a prvo mjesto Osnovna škola Srinjine. Nagrađeni su i srednjoškolci, najboljim su ocijenjeni učenici Škole likovnih umjetnosti Split, drugo mjesto osvojila je Srednja škola Jure Kaštelan Omiš, a treće mjesto Srednja tehnička prometna škola Split.

Prema glasovima publike pobjednik je Prirodoslovna škola Split, drugo mjesto osvojila je Osnovna škola Josip Vergilij Perić Imotski, a treće mjesto Osnovna škola Vjekoslav Parać Solin.

Festivalski cilj predstavljanja projekata na kojima su učenici radili u ovoj školskoj godini kroz tri različita programa: »Čuvari baštine«, »Centar izvrsnosti multimedije i jezika« (CIMAJ) te »Dalmatinski suvenir« uspješno je dostignut te je pokazao sav potencijal oživljavanja salonitanskih lokaliteta u ovu svrhu
»Baština« i »Čuvari baštine«

Zapaženi rezultati s područja društvenih znanosti koji su posljedica suradnje Centra izvrsnosti, osnovnih i srednjih škola kao i partnerskih institucija na području čitave županije vrlo brzo su usmjerili djelovanje prema humanističkomu i srodnim područjima.

Ideja multidisciplinarnog pristupa programima je ono čemu ćemo se stremi u svim programima. Pri promišljanju poticajnih programa u društveno humanističkom, umjetničkom i drugim područjima koje se ne želi ukalupiti u klasične programe Centra izvrsnosti, uključena je u promišljanje svih aktivnosti skupnim imenom nazivanih program »Baština«.

Riječ je o programu koji pretpostavlja multidisciplinaran pristup, a koji pak uključuje povijest, zemljopis, geografiju, biologiju, geologiju, likovnu kulturu, glazbenu kulturu, arhitekturu, turizam, prirodu, društvo, etnologiju, etimologiju, religijsku kulturu i pismenost, tehničku kulturu, hrvatski jezik, strane jezike, mrtve jezike, sportsku pismenost, tehničku pismenost, filmsku pismenost, medijsku pismenost…

U školskoj godini 2020./2021. koja je sama po sebi bila izazovna pokrenut je i prvi potprogram Baštine, »Čuvare baštine«.
Riječ je o potprogramu koji je namijenjen potencijalno darovitim učenicima u umjetničkom i humanističkom području, kao i svim učenicima koji su zainteresirani za projektnu nastavu, interdisciplinarni pristup, suradničko, istraživačko i inovativno učenje.

Provodi se kao aktivnost u matičnim školama, pod vodstvom koordinatora projekta – motiviranog, kreativnog i svestranog učitelja, nastavnika, stručnoga suradnika ili ravnatelja.

Ovi projekti što je vidljivo već u drugoj godini provođenja pridonose izgradnji osobnoga, kulturnoga i zavičajnog identiteta stvaranjem zanimljivih i korisnih sadržaja te na taj način utječu na razvoj svijesti o potrebi očuvanja prirodne i kulturne zavičajne baštine. Štoviše dodatni iskorak je razvijanje generičkih kompetencija inovativnosti, kreativnosti, sposobnosti kritičkoga mišljenja, informacijske i digitalne pismenosti te sposobnosti za istraživački, projektni i suradnički rad.

Projekti također potiču izvrsnost i darovitost u umjetničkim i humanističkim područjima te promiču demokratske vrijednosti kroz aktivno i participativno poučavanje, s jedne te koristan rad s druge strane.

Školski tim Osnovne škole Kraljice Jelene

Stručno povjerenstvo koje čine Dragan Šupe, prof. iz Centra izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije, Matea Dorčić, dipl. iur., pročelnica Upravnoga odjela za turizam i pomorstvo Splitsko-dalmatinske županije, dr. sc. Ante Jurčević, ravnatelj Arheološkoga muzeja u Splitu i Mario Matijević, dipl. theol., iz Javne ustanove u kulturi »Zvonimir« Solin svake godine određuje područje: lokalne znamenitosti (materijalna baština), nematerijalna lokalna baština (običaji, folklor, jezik, velikani…), prirodna baština (korelacija s ekologijom)

Oskar izvrsnosti »CIMAJ«

Riječ je o programu Centra izvrsnosti multimedije i jezika (CIMAJ) koji je namijenjen visokomotiviranim i potencijalno darovitim učenicima s interesom za jezično izražavanje, pisanje, novinarstvo, fotografiju, film, web dizajn i montažu. Osnovna ideja programa je umrežavanje visokomotiviranih i darovitih učenika školskoj, općinskoj, gradskoj i županijskoj razini.

Program je namijenjen učeničkomu bilježenju vijesti iz vlastitih škola i predstavljanju putem društvenih mreža, kroz članke, foto i video uratke, predstavljanja putem medija osmišljenoga samo za njih.

Kroz program s učenicima u manjim grupama rade i zainteresirani školski mentori usmjeravajući učeničke potencijale u stvaranje kreativnih, inovativnih i korisnih produkata. Jedan od ciljeva ovog programa je uspostava modela izvještavanja šire javnosti o školskim postignućima, aktivnostima CI SDŽ i pozitivnim pričama lokalne zajednice putem kojega će sudionici objavljuju svoje uratke, razmjenjuju ideje i iskustva te komuniciraju s drugim učenicima, na materinjem i na jezicima koje uče u školi i izvan škole.

Potprogram »CIMAJ školski projekti« namijenjen je visokomotiviranim i potencijalno darovitim učenicima koji imaju interes za jezično izražavanje, pisanje, novinarstvo, fotografiju, film, web dizajn i montažu.

Provodi se kao aktivnost u matičnim školama, pod vodstvom koordinatora projekta – motiviranog, kreativnog i svestranog učitelja, nastavnika, stručnog suradnika ili ravnatelja.

Dalmatinski suvenir

Dvodnevnu manifestaciju pohodio je veliki broj učenika, njihovih mentora, nastavnika i profesora

Cilj programa je poticanje i razvijanje kreativnosti, inicijative i poduzetništva kod potencijalno visokomotivirane i potencijalno darovite djece i mladih. Program se odvija u matičnim školama u okviru postojećih učeničkih zadruga, a cilj mu je omogućiti djeci i mladima koji pokazuju interes i darovitost u području poduzetništva, razvoj poduzetničkih kompetencija kroz iskustvo izrade cjelovitoga proizvoda. Počevši od ideje, preko izrade i proizvodnje, do marketinga i prodaje.

Rezultati prve festivalske večeri

OSNOVNE ŠKOLE

3. mjesto OŠ Jesenice »Crkveno pučko pjevanje našeg zavičaja«

OŠ Jesenice i učenička zadruga »Lavanda i ruzmarin« nastoje jačati samosvijest o baštini vlastitog zavičaja. Život težaka, ribara i svi događaji od kočete do odlaska s ovog svijeta pjevali su se i kroz liturgiju.

Od župa koje pripadaju ovoj općini: sv. Roko- Jesenice, sv. Josip – Dugi Rat, sv. Ante – Duće najstariju tradiciju ima župa sv. Roka. Crkveni pučki napjevi proizašli iz glagoljaških, čuvali su jezik i vjeru svetu. Prenosili su se pjevajući s generacije na generaciju. Da bi se sačuvali, važno bi ih bilo i notno zapisati bez obzira što neki napjevi danas odstupaju od izvornog, a neki su se baš zbog toga izgubili u potpunosti. Naglasak je na korizmenom vremenu. Naša zamisao je da naš rad može doprinijeti brizi za očuvanje pjevane baštine u simbiozi sa školom kao odgojnom i kulturnom ustanovom.

2. mjesto OŠ Fausta Vrančića Šibenik »Marenda s Faustom«

Obrađujući osobu hrvatskoga velikana po kojemu njihova škola nosi ime učenici su kroz projekt obradili i tradiciju »marendavanja« u Šibeniku te su spojivši dva područja otkrili što se jelo u vremenu kada je živio Faust Vrančić. S obzirom da o navedenoj temi učenici u svomu radu nisu pronašli dovoljno pisanih izvora, projekt su realizirali u suradnji sa šibenskim stručnjacima iz različitih područja, muzejske djelatnosti, turističke i kulinarske.

1. mjesto OŠ Srinjine »SPARA«

Učenici iz Osnovne škole Srinjine

Učenički projekt obrađuje »sparu« – ženski uporabni predmet nalik okruglom jastučiću promjera 15 do 20 cm, a koji su žene stavljale na glavu kako bi olakšale nošenje tereta. Učenici su uz pomoć svojih nastavnika, pod mentorstvom učiteljice Milice Josipović na projektu radili i surađivali u skladu sa svojim uzrastom, mogućnostima, zanimanju i interesu. Tako su učenici prvoga razreda su izradili razredne »Zavičajne slovarice«, a učenici zadrugari izradili spare od različitih materijala. Usto su učili kako se izrađuju davno zaboravljena sita i rešeta, te košare koje su se nosile na spari i na glavi. Projektom su učenici doprinijeli i očuvanju baštine u vidu bilježenja riječi, izraza, poslovica, molitvi i kletvi. Dramska je pak sekcija iskoristila materijale te ih scenski uprizorila, dok su članovi foto grupe i informatičari o čitavomu projektu napravili uratke koji su prezentirani.

SREDNJE ŠKOLE

3. mjesto Srednja tehnička prometna škola Split »U potrazi za izgubljenim ča«

Riječ je o projektu posvećenomu očuvanju splitskoga govora koji teško odolijeva utjecaju dijalekata obližnjih krajeva i sve se više približava štokavskome, a u životnom okruženju gotovo da se i ne može čuti izvorni splitski govor. Svoju komunikacijsku ulogu ovaj je idiom izgubio desetljećima unatrag. Projektom i svim njegovim sastavnicama učenici su dali vlastiti doprinos u proučavanju splitske čakavštine, njezina očuvanja, kao i podizanja na novu razinu.

2. mjesto Jure Kaštelan Omiš »Omiška Kampanulica – svjedokinja omiške povijesti«

Učenici SŠ Jure Kaštelan Omiš istraživanju za projekt pristupili su interdisciplinarno. Zaboravljene ili manje poznate omiške užance istraživali su na temelju relevantne pisane građe, starih fotografija te u razgovoru sa starijim sumještanima. Rezultate istraživanja zatim su pretočili u kratke priče o zaboravljenim omiškim užancama.
Omiška Kampanulica je antropomorfiziran lik koji je stvoren prema samonikloj endemskoj biljci Zidnoj zvončiki koja raste na zidovima kuća i crkava u starom dijelu Omiša. Rastući visoko iznad kala, Kampanulica je »čula«, »vidjela« i »upamtila« sve omiške užance i sve mijene koje su se u Omišu događale kroz stoljeća. S obzirom na njezinu rasprostranjenost u gradu te prepoznatljivu ljubičastu boju, Omiška Kampanulica postala je idealan medij za »storytelling« koncept. U projektu je, zajedno s mentoricom, sudjelovalo šest učenica 3. razreda hotelijersko – turističkog usmjerenja. Implemetirajući istraživački rad u koncept »storytellinga« mentorica je poticala učenice na kritičko promišljanje o kulturnoj i povijesnoj nematerijalnoj baštini s naglaskom na revalorizaciju i revitalizaciju iste s ciljem razvoja novog omiškog brenda.

1. mjesto Škola likovnih umjetnosti »Čovik je tovaru čovik«

Učenici su se posebno potrudili na štandovima predstaviti svoje projekte i škole

Projektom su učenici predstavili tovara kao životinju koja je krivo percipirana. Predrasude o njima kao o manje inteligentnim životinjama, koje su jako tvrdoglave. Sve sastavnice na Festivalu posvećene su tovarima, pa su tako napravili društvenu igru i animirani film. Tovara su približili kao životinju koja je željna ljubavi i pažnje te kao životinju koja je od davnina najbolji čovjekov prijatelj, pogotovo u Dalmaciji. Za potrebe prezentacije projekta učenici su doveli smo i pravoga tovara iz splitskog zoološkog vrta. Na jedinstveni način učenici su pokazali vlastito pozicioniranje kao mladih umjetnika, plasiranje svojih radova.

GLASOVI PUBLIKE

3. mjesto OŠ Vjekoslava Paraća »Zaboravljene igre i brojalice«
2. mjesto OŠ Josip Vergilij Perić
1. mjesto Prirodoslovna škola »Zaboravljena legenda: kako je kliški David pobijedio Osmanliju Golijata«

NAJBOLJI ŠTAND

I. gimnazija Split »Opleti«

Rezultati druge festivalske večeri

NAJBOLJA VIJEST I REPORTAŽA

Srednja škola Blaž Jurjev Trogiranin (»Bradata aukcija: učenici prodaju profesorovu bradu za brobu protiv raka«)
Osnovna škola OŠ Bol (»Bura, bolsko dite«)

NAJBOLJI INTERVJU

Srednja škola 2. gimnazija Split (Intervju s igračem Hajduka Ivanom Krolom)
Osnovna škola Kraljice Jelene Solin (Intervju s rukometašicom Ivanom Kapitanović)

NAGRADA PORTALA LIBAR

Osnovna škola: OŠ Slatine
Srednja škola: Zdravstvena škola Split

NAJBOLJI PODCAST

Srednja škola: Zdravstvena škola Split (»Ako ne sada, kada?«)
Osnovna škola: OŠ Slatine (»Glas iz Slatina daleko se čuje«)

NAJBOLJI DOKUMENTARNI FILM

Srednja škola: 2. gimnazija Split
Osnovna škola: OŠ Manuš

NAJBOLJI REPORTERI

Srednja škola Dora Maravić (Srednja škola Blaž Jurjev Trogiranin)
Osnovna škola OŠ Bol (Bolski reporteri)

NAJBOLJI PROJEKT

Srednja škola 2. gimnazija Split (»DRUGAčiji multimedijalci!«)
Osnovna škola OŠ Slatine (»Glas iz Slatina daleko se čuje«)

 

KOLAŽOM BROJNIH MANIFESTACIJA SEDMU GODINU ZA REDOM U SOLINU OBILJEŽEN MEĐUNARODNI DAN OBITELJI – Neraskidiva veza u temeljima Grada

SOLINSKA KRONIKA 333, 15. svibnja 2022.

Galerija Javne ustanove u kulturi »Zvonimir« Solin ugostila je izložbu likovnih radova učenika od 1. do 4. razreda svih solinskih osnovnih škola na temu »Obitelj i ja«.
U parku na Širini održane su radionice za trudnice i roditelje, a najmlađi su uživali u manifestacijia »Svijet iluzije i čarolije«. Kroz humanitarnu akciju pedijatrijske ordinacije i ordinacija školske medicine pod okriljem solinskoga Doma zdravlja postale su bogatije za mnoštvo slikovnica i igračaka

OTVORENA IZLOŽBA LIKOVNIH RADOVA UČENIKA OD 1. DO 4. RAZREDA SOLINSKIH OSNOVNIH ŠKOLA NA TEMU »OBITELJ I JA«

»Važnost obitelji i obiteljskoga okruženja«

Povodom Međunarodnoga dana obitelji, koji se odlukom Ujedinjenih naroda obilježava od 1994. na dan 15. svibnja, u galeriji Javne ustanove u kulturi »Zvonimir« Solin otvorena je izložba likovnih radova učenika od 1. do 4. razreda svih solinskih osnovnih škola na temu »Obitelj i ja«.

Uz osnovne škole u organizaciji izložbe sudjelovali su Koordinacijski odbor Grada Solina prijatelja djece i Vijeće za prevenciju kriminaliteta Grada Solina.

Okupljenima su se u prigodi otvaranja izložbe obratili koordinatorica projekta Grad prijatelj djece Radojka Bućan i gradonačelnik Solina Dalibor Ninčević koji je zahvalio malim likovnjacima i njihovim mentorima.

– I ovom prilikom bih istaknuo važnost obitelji i obiteljskoga okruženja koje nas gradi kao ljude te oblikuje naše karaktere, stavove i uvjerenja – rekao je gradonačelnik Ninčević.

Uslijedila je dodjela nagrada učenicima koji su odlukom stručnoga povjerenstva osvojili jedno od prva tri mjesta. Tako je nagrada za najbolji rad pripala Emi Polić, učenici 2. r., mentorica Fani Vidović, drugo mjesto osvojio je Lovre Milanović 4. r., mentorica Anđela Vujević, a treće Roko Radinović, 4. r., mentorica Jelena Orošnjak. Svi troje dolaze iz Osnovne škole don Lovre Katića.

Nagrađeni učenici OŠ don Lovre Katića

– Nacrtala sam svoju obitelj, mamu, tatu, stariju sestru i sebe. Volim crtati i jako me veseli ova nagrada – rekla je prvonagrađena Ema koju je tijekom dodjele nagrade pratila mama Danijela.

– Ema obožava crtati, naučila je od starije sestre. Nemamo ni jedan prazan papir u kući, a sav novac koji uštedi ulaže u nabavku likovnog pribora – s ponosom je ispričala Emina mama.

MANIFESTACIJE U PARKU NA ŠIRINI ZA (BUDUĆE) MAME I DJECU

Trudnice, rodilje, iluzija i čarolija

U obilježavanje Međunarodnoga dana obitelji uključio se Klub trudnica i roditelja-Podružnica Solin koji je zajedno s Koordinacijskim odborom Grada Solina prijatelja djece 12. svibnja u parku na Širini održao radionice za trudnice i roditelje.

U sklopu predavanja na temu »Fizički izazovi trudnoće« Ana Čaljkušić, bacc. ft. savjetovala je okupljene o ispravnom provođenju tjelesne aktivnosti u prenatalnom periodu, disanju i relaksaciji pri porodu, postnatalnom oporavku majki te motoričkom razvoju djece dok je nutricionistkinja Iva Tokić iznijela niz savjeta vezanih uz ispravnu prehranu u trudnoći. »Za život zdrav važan je ispravan stav« poručili su organizatori ovog događanja.

Sljedećega dana na istoj lokaciji u parku upriličena je manifestacija pod nazivom »Svijet iluzije i čarolije« u kojoj su najmlađi, ali i oni nešto stariji, uživali u nastupu ilizionista i mađioničara »Caspera«.

Iznimno zanimanje okupljenih izazvao je foto kutak s čarobnim ogledalom uz pomoć kojega je ovo veselo druženje ostalo zabilježeno i na fotografijama. Čaroliju za sve generacije priredio je Grad Solin, a idejno ju je osmislila Ivana Mitar. Najmlađima se ovom prilikom pridružio i gradonačelnik Dalibor Ninčević.

Dan uoči Međunarodnoga dana obitelji održana je još jedna vesela radionica u parku. Riječ je o radionici »Plesom do zdravlja« za čiju su organizaciju zaslužni »Volonteri u parku – Živjeti zdravo«, plesna udruga »Solinski bubamarci« i Odred izviđača »Posejdon« Solin.

HUMANITARNA AKCIJA PRIKUPLJANJA SLIKOVNICA I IGRAČAKA ZA PEDIJATRIJSKU ORDINACIJU I ORDINACIJU ŠKOLSKE MEDICINE

Međusobna darivanja

Dječje gradsko vijeće Grada Solina predvođeno predsjednikom Marinom Pundom i koordinatoricom projekta »Grad prijatelj djece« Radojkom Bućan pokrenulo je veliku humanitarnu akciju prikupljanja slikovnica i igračaka za pedijatrijsku ordinaciju i ordinaciju školske medicine koje djeluju pod okriljem solinskoga Doma zdravlja.

Prikupljenu donaciju članovi DGV-a uručili su 13. svibnja, dva dana uoči Međunarodnoga dana obitelji, solinskim pedijatrima prim. mr. sc. Katici Obradović, dr. med. spec. ped. i Hrvoju Raosu dr. med. spec. ped., dok je donaciju za ordinaciju školske medicine preuzela Vlatka Gabrić, dr. med. spec. šk. med.

Dio doniranih igračaka predan je solinskim pedijatrima prim. mr. sc. Katici Obradović, dr. med. spec. ped. i Hrvoju Raosu dr. med. spec. ped.

Uručenju donacije nazočio je i gradonačelnik Dalibor Ninčević koji je zajedno s dr. Katicom Obradović zahvalio malim gradskim vijećnicima na uloženom trudu i iskazanoj humanosti.

– Ove će donacije našim malim pacijentima olakšati čekanje na pregled – rekla je dr. Obradović koja je ovom prilikom donirala po 20 primjeraka svoje knjige »Naše dijete – Pitanja i odgovori iz pedijatrijske ordinacije« Klubu trudnica i roditelja – podružnica Solin i Dječjem vrtiću »Cvrčak« Solin.

Donaciju je u ime DV-a »Cvrčak« preuzela ravnateljica Anđela Biuk koja je uz zahvalu dr. Obradović naglasila važnost ovakve stručne literature za sve one koji se u svom poslu susreću s najmlađima.

Niz darivanja zaključile su predstavnice Kluba trudnica i roditelja koje su ovom prilikom uručile donaciju patronažnoj službi Doma zdravlja Solin.

OTVORENA JOŠ JEDNA DJEČJA OLIMPIJADA U ORGANIZACIJI VRTIĆKE USTANOVE »CVRČAK« SOLIN

Dječje odmjeravanje snage

Olimpijada je i ove godine obuhvatila pet disciplina u kategoriji dječaka i djevojčica: skok u dalj, bacanje loptice, trčanje na 50 metara, štafeta 4 X 25 i nogomet, a u natjecanju su osim vrtićkih kuća DV-a »Cvrčak« sudjelovali i mališani svih privatnih vrtića koji djeluju na području grada Solina

Podizanjem zastave i paljenjem baklje otvorena je još jedna dječja olimpijada održana na igralištu NK »Solin« u organizaciji vrtićke ustanove »Cvrčak« Solin.

Otvaranje je izvođenjem hrvatske himne uveličala učenica 6. razreda OŠ don Lovre Katića Marina Muštra i sama bivša polaznica DV-a »Cvrčak«.

Riječ je o manifestaciji pokrenutoj od strane Hrvatskog olimpijskoga odbora koja se odvija pod sloganom »I ja ću biti olimpijac«, a podršku malim olimpijcima iskazali su gradonačelnik Dalibor Ninčević i njegov zamjenik Ivica Rakušić.

– Veseli me što smo nakon dvije godine ponovno ovdje i nadam se da nas nikada više neće pogoditi nešto slično pandemiji kroz koju smo prošli jer naša djeca zaslužuju igru i druženje – poručio je gradonačelnik Ninčević.

Okupljene je pozdravila i ravnateljica solinske vrtićke ustanove Anđela Biuk upućujući zahvalu svima koji su dali doprinos u organizaciji natjecanja.
– Moto naše Olimpijade je »Brže! Više! Jače!« i vjerujem kako naši olimpijci koji su jako puno trenirali jedva čekaju odmjeriti snage na sportskom polju – rekla je ravnateljica ističući kako je važno sudjelovati, a ne pobijediti.

Mališani su ponijeli olimpijsku zastavu

Olimpijada je i ove godine obuhvatila pet disciplina u kategoriji dječaka i djevojčica: skok u dalj, bacanje loptice, trčanje na 50 metara, štafeta 4 X 25 i nogomet, a u natjecanju su osim vrtićkih kuća DV-a »Cvrčak« sudjelovali i mališani svih privatnih vrtića koji djeluju na području grada Solina.
U disciplini skok u dalj za djevojčice pobjedu je odnijela Marijeta Glavina iz DV-a »Sveti Roko«, a u istoj disciplini za dječake najbolji je bio Karlo Ivanović iz DV-a »Škrinjica«.

Najspretniji u bacanju loptice u dalj bili su Eni Banovac iz DV-a »Tratinčica« i Ivan Mandušić iz DV-a »Pipi duga čarapa«.

Najbrži u trčanju na 50 metara bili su Ameli Jelović iz DV-a »Sveti Ante« i Ante Sedlar iz DV-a »Tratinčica«.

U disciplini štafeta 4 X 25 u kategoriji djevojčica najbolja je bila ekipa DV-a »Salona« u sastavu: Marta Đogaš, Josipa Muslim, Marija Buzov i Nika Režić, dok je u kategoriji dječaka pobjedu odnijela ekipa DV-a »Mala sirena« u sastavu: Andrija Bekavac, Nikola Drezga, Deni Lišnić i Jure Matoš.
U nogometu, u kategoriji djevojčica pobjedu je odnijela ekipa DV-a »Sveti Roko« u sastavu: Doris Burić, Lara Listeš, Anamarija Orošnjak, Marta Pleština i Petra Vuković, dok su u kategoriji dječaka najbolji bili mališani DV-a »Jadro«: Mario Boban, Andro Jelinčić, Toma Kljaković-Gašpić, Filip Barišić i Stipe Bulić.

Nakon zbrajanja svih rezultata po vrtićima prvo mjesto pripalo je DV-u »Tratinčica« dok je nagradu za »fair play« ponio DV »Gabrijel«.
Svim sudionicima olimpijade uručene su diplome, a pobjednicima medalje i pehari.

 

RAZGOVOR S VRANJIČANKOM MAJOM ERCEGOVIĆ KAPETANICOM DRVENOGA JEDRENJAKA – »Ćer o’ stareg kalafata«

SOLINSKA KRONIKA 331, 15. ožujka 2022.

Razgovarala: Marijana BATARELO-JELAVIĆ
Fotografije: Jakov TEKLIĆ

– Otac je s gradnjom broda krenuo 1991. početkom Domovinskoga rata u teška vremena kada u kući nismo imali novca niti za najosnovnije potrebe. Po struci je bio brodograditelj i cili je život proveja u brodarstvu. Najprije je radio u škverovima, a onda je nabavio izletnički brod, zvao se »Toni« i s njime je organizirao jednodnevne izlete. Zime je provodio izrađujuć kaiće koje je prodavao, a ja sam uvik trčkarala oko njega – priča kapetanica Maja

»Majka, žena, kapetanica…« riječi su koje na najbolji način opisuju 37-godišnju Vranjičanku Maju Ercegović koja stojeći 20 godina za kormilom jedrenjaka živi svoj san, ali i san svog oca Tomislava Mandića koji je 10 godina svoga života posvetio izradi dvadesetčetiri metarskog drvenog ljepotana koji s ponosom nosi ime »Moja Maja«.

– Otac je s gradnjom broda krenuo 1991. početkom Domovinskoga rata u teška vremena kada u kući nismo imali novca niti za najosnovnije potrebe. Po struci je bio brodograditelj i cili je život proveja u brodarstvu. Najprije je radio u škverovima, a onda je nabavio izletnički brod, zvao se »Toni« i s njime je organizirao jednodnevne izlete. Zime je provodio izrađujuć kaiće koje je prodavao, a ja sam uvik trčkarala oko njega – priča nam Maja tijekom ugodne ćakule uz kavu na vranjičkoj rivi.

Dvadesetčetiri metarski drveni jedrenjak »Moja Maja« Tomislav Mandić je gradio punih 10 godina

– Dok pričamo meni je u glavi kako sam tribala iskoristit ovu bonacu za lakirat brod – smije se Maja koja nije naučila mirovati.

– Od malena sam uz oca stalno nešto radila i to mi je u krvi. Sićan se da bi došla iz škole i na brzinu napisala domaći samo da mu mogu pomagat oko broda.

Unatoč ratnim vrimenima odlazija je u Bosnu i u Slavoniju i dovozio kubike i kubike drvene građe, hrastovine, borovine, tikovine i mahagonija, a posebna avantura bila je nabavka motora koji pogoni »Moju Maju«. Za kupit motor proda je izletnički brod i auto, golfa, a onda je bio problem kako ga prinit na brod. Tu nam je u pomoć priskočila Hrvatska vojska sa svojim helikopterom. I onda smo 2001. krenuli na prvu plovidbu, otac i ja – prisjetila se Maja napominjući kako je jedan pano u salonu rezerviran za fotografije vezane uz gradnju jedrenjaka.

– U početku sam plovila s ocem, a onda on zbog godina i bolesti više nije mogao ići sa mnom. Prvi put sam samostalno zapovidala 2014. Čoviku koji je bija sa mnom i koji je vozija brod je iznenada pozlilo, naškodile mu pečene paprike i luk toliko da je završija u bolnicu, a ja ostala sama s brodon punin gostiju. Sutradan je tribalo privezat brod u Gružu, stvarno je bilo nezgodno, nepovoljan vitar, puste jahte, ali uspila sam i to me ohrabrilo da nastavim – govori nam Maja.

Vranjička kapetanica uz jedrenjak kojim tijekom turističke sezone plovi na sedmodnevnim krstarenjima

Njezinog oca, kalafata Tomu odnila je azbestoza 2018. Nije radio u Salonitu, ali živio je blizu.

– Njegov odlazak bio mi je dodatni motiv da nastavim unatoč svim predrasudama s kojima sam se susrela, a bilo ih je dosta.

Govorili su mi: di će jedna žena upravljat brodom, žena donosi nesriću na brodu i slično. U početku su svi mislili da mi je to samo hir i da će me proći, a kad su vidili koliko sam uporna i koliko se trudim i predrasude su nestale – kroz smijeh će Maja koja je nakon završene Opće gimnazije Vladimir Nazor upisala Pomorski fakultet gdje je stekla diplomu iz pomorskoga menadžmenta.

– Ja sam odmah nakon osnovne škole, a pohađala sam OŠ Vjekoslava Paraća, htjela upisati srednju pomorsku, ali kako sam bila odlična učenica moj razrednik se oštro protivio tome i nagovorio me da upišem gimnaziju. Poslije je ipak prevladala ljubav prema pomorstvu iako mi u konačnici diploma ne znači puno. Ovo je posao gdje moraš raditi i biti spreman na sve, od najnižih poslova do upravljanja brodom, nema tu biranja – govori Maja koja uza se ima posadu sastavljenu od dva mornara i konobara, dok je za kuhanje zadužen njezin suprug Hrvoje.

– Uglavnom je to stalna, uigrana ekipa i to je jako važno – tvrdi Maja dodajući kako je riječ o ljudima s kojima punih pet mjeseci provodi 24 sata dnevno te je jako važno da se dobro slažu.

– Bazirani smo na sedmodnevna krstarenja, a kapacitet su nam 24 putnika. Sezona traje od polovice svibnja do polovice listopada, ali to ne vrijedi za zadnje dvije godine jer 2020. zbog situacije s koronom nismo ni isplovili, a prošle godine smo odradili tek polovicu uobičajene sezone – požalila nam se kapetanica Maja dodajući kako je ovogodišnju sezonu, s obzirom na rat u Ukrajini, teško predvidjeti jer već stižu otkazi rezervacija.

– Nerijetko čujem komentare kako je meni lako jer radim pet mjeseci, a ostatak godine odmaram, ali to su ljudi koji ne znaju da je zima za nas posebno intenzivna jer je to vrime kad se brod sređuje. Skidaju se jedra i tapeti, sve se rasprema i kreće servis motora i generatora, brušenje, lakiranje, pituravanje. Osim toga treba preživit zimu jer nam je brod jedini izvor prihoda – ističe naša sugovornica dodajući kako joj najteže pada odvojenost od djece.

– Toni ima 9, a Marieta 4 godine i već su naučili da ljeta provode s mojom mamom, bakom Ivkom bez koje ne bismo mogli funkcionirati. Toni ne voli brod, draži su mu brojevi, dok je Marieta pravo materino dite, s dvi i po godine je već upravljala pentom – kroz smijeh će Maja dodajući kako je često pitaju li voljela da njezina djeca nastave ovaj posao.

Posebno je mjesto u brodskome salonu rezervirano za pano s fotografijama izgradnje velebnoga jedrenjaka

– Ne znam što bi odgovorila. Nije ovo lako. Trebaš bit stvarno zaljubljen u brod i more, trebaš imati san i slijediti ga. Ja sam sretna i ne bi ništa mijenjala, a oni kako odluče. Bez obzira koji posao odaberu ja ću ih podržati – poručuje Maja koju je još davno novinar Damir Tolj, u svojoj reportaži smjestio u stihove poznate Oliverove pjesme »Ćer o’ stareg kalafata«.

»Pape jon je gradi brode, bi je meštar od zanata, na sve bande kad se ode nigdir takvog kalafata. Bi je meštar zlatne ruke ma najlipje ča je jema nisu brodi nasrid luke vengo ćer krasota je’na…«

Rad s ljubavlju nema cijenu

Kalafat Toma Mandić je brod, koji je nazvao po kćeri jedinici izgradio u dvoru, na mjestu današnjega maslinika, a porinuo ga je ispred kuće, gdje je i danas vezan, uz pomoć čuvene »Brodospasove« pomorske dizalice »Veli Jože«.

– Trebalo je najprije grtalicom izdubit dno da brod ne nasidne jer je bilo plitko – objašnjava nam Maja dok se zajedno uspinjemo na jedrenjak praćeni pogledima kućnoga ljubimca, dvogodišnjeg dalmatinera Skubija koji se radije drži kopna.

Dok nam kapetanica s ponosom pokazuje svoga drvenog ljepotana primjećujemo kako svaki »kantun« odiše ljubavlju koju je njezin pokojni otac Toma ugradio u ovo svoje životno djelo.

– Teško je procijenit njegovu pravu vrijednost jer nije sve u materijalu, to su sati i sati rada, deset godina svoga života je on u ovo uložija. To niko ne može platit – s nostalgijom će Maja.

Gost na vr’ jarbola

Dvogodišnjem dalmatineru Skubiju kraj je draži od mora

– Na brodu sam doživila puno lipih trenutaka, ali bilo je i neugodnih situacija. Svega ima kad vozite dvadesetak ljudi koji zajedno trebaju provesti sedam dana. Bilo je tu puno novih ljubavi, pa čak i prosidbi, ali bilo je i prekida.

Dođu zajedno i nakon dva dana se posvađaju pa traže odvojene kabine, a ja ih nemam di smistit jer je sve puno. E onda moraju izdržat kako znaju – kroz smijeh će Maja dodajući kako ima i posebno zahtjevnih gostiju.

– Bude i pijanstava, a jednom nam se jedan gost popeja na vrh jarbola i nije zna sić, pa ti odluči šta ćeš s njim – veselo će Maja koja se s godinama naučila nositi sa svim situacijama.

– Najvažnije je da mi predvidimo neveru i da se na vrime sklonimo na sigurno, a ove peripetije s gostima se uvik nekako riješe – poručuje iskusna kapetanica.

Od vrtla do mora

Kad nije na brodu ili oko njega Maja je u vrtu. Obrađuje masline, sadi rajčice, kupus i krumpire.

– Imamo 28 stabala maslina, a ovo ostalo sadimo za svoje potrebe. Domaće je domaće, a mi nismo naučili mirovat – govori Maja pokazujući na maslinik zasađen na zemljištu na kojemu je njezin otac gradio jedrenjak.

– Moram pohvaliti muža, iako on neće moć virovat da ga hvalim – smije se Maja dodajući kako bi bez njega teško sve stigla.

– Hrvoja sam upoznala u vrime kad je radio kao mornar na turističkim brodovima. Tada sam i ja na »Mojoj Maji« radila kao mornar i tribala sam razvuć kablove u marini, a on se ponudio da mi pomogne.

Naravno da sam odbila iako mi je bio simpatičan. Sad smo već 13 godina u braku i moramo se slagat jer kako bi inače izdržali toliko miseci na brodu po cili dan zajedno – veselo će Maja.

SLUŽBENI REZULTATI POPISA STANOVNIŠTVA OTKIRVAJU DEMOGRAFSKU SLIKU U SOLINU – Broj stanova raste brže od broja stanovnika

SOLINSKA KRONIKA 330, 15. veljače 2022.
Piše: Marijana BATARELO-JELAVIĆ
Fotografije: Arhiva Solinske kronike

U odnosu na Popis iz 2011. Solin ima 986 stanovnika više, dok je pak u vremenskom razdoblju od 2001. do 2011. broj stanovnika porastao za gotovo pet tisuća. Usporeni rast broja stanovništva pak recipročno ne slijedi porast broja stambenih jedinica koje nastavljaju rasti jednakom brzinom. Tako su 2011. zabilježene 9 252 stambene jedinice, dok ih je 2021. popisano čak 10 865 od kojih se 10 649 koristi za stalno stanovanje

Prema prvim službenim rezultatima Popisa stanovništva provedenog 2021. dostupnih na mrežnim stranicama Državnoga zavoda za statistiku Solin ima 24 912 stanovnika što je za 986 ili 4.12 posto više u odnosu na rezultate popisa od prije deset godina.

Prije dvadeset pak godina Solin je imao 19 011 stanovnika te je do 2011. broj porastao za gotovo pet tisuća stanovnika. Unatoč neusporedivo manjem rastu broja stanovnika Solin se svrstao među osam hrvatskih gradova koji su u posljednjih deset godina zabilježili porast.

U skupini gradova koji su se uspjeli othrvati negativnim trendovima katastrofalne demografske slike osim Solina našla su se još dva grada s područja Splitsko-dalmatinske županije, Supetar i Stari Grad, te u čitavoj domovini Krk, Dugo Selo, Sveta Nedjelja, Biograd na Moru i Novalja.

Gledano u apsolutnim brojkama Solin bilježi najveći rast broja stanovnika, dok se prema postotnom rastu svrstao na treće mjesto.

Stanogradnja ne bilježi usporeni rast, štoviše sukladno broju stanovnika broj stanova je u konstantnom ubrzanom porastu

U gradu uz Jadro je tijekom proteklih deset godina narastao i broj kućanstava, naime na popisu iz 2011. bilo ih je 7 872 dok ih je 2021. evidentirano 8 373, a porastao je i broj stambenih jedinica. Tako su 2011. zabilježene 9 252 stambene jedinice, dok ih je 2021. popisano čak 10 865 od kojih se 10 649 koristi za stalno stanovanje.

Iz Grada poručuju kako puno čimbenika utječe na spomenute brojke, te da Solin značajna proračunska sredstva ulaže upravo u brojne pronatalitetne i demografske mjere.

Svake godine se izdvaja više od trećine izvornoga proračuna, preko 30 milijuna kuna, za funkcioniranje predškolskoga odgoja, dok se za poboljšanje života djece i mladih kroz različite aspekte izdvaja preko 5 milijuna kuna: za stipendije učenika i studenata, za radni školski materijal, za prijevoz učenika s teškoćama u razvoju, za novčane mjesečne potpore za novorođenu djecu, za produljeni porodiljni dopust te za obitelji s četvero i više djece.

Nadalje, u cilju povećanja smještajnih kapaciteta za djecu otvoren je veliki vrtićki centar u naselju Priko Vode te pet dodatnih učionica za OŠ kraljice Jelene. Radi se na izgradnji vrtića u Rupotini i izradi projektne dokumentacije za novi vrtić u Svetom Kaju, a s danom 1. listopada 2021. na snagu je stupila Odluka o izjednačavanju cijene boravka u gradskim i privatnim vrtićima.

Naš grad je zasigurno primjer dobre prakse kako najmlađima i njihovim obiteljima osigurati sigurnu budućnost, a činjenicu da ga iz godine u godinu mlade obitelji prepoznaju kao grad pogodan za kvalitetan život i stanovanje potvrđuju i navedene brojke temeljene na najnovijem popisu stanovništva – poručili su iz Grada Solina.

Mravince i Kučine ispred Solina

Mravince i Kučine u kojima prednjači gradnja obiteljskih kuća bilježe veći porast broja stanovnika nego ostatak Solina

Prema rezultatima koje je Državni zavod za statistiku objavio sredinom siječnja, a temeljem popisa stanovništva provedenog 2021., u solinskom Mjesnom odboru Mravince živi 1 712 stanovnika što je za 84 više u odnosu na popis iz 2011.

Istovremeno je u Kučinama evidentirano 1 079 stanovnika odnosno 105 više nego 2011., dok je u naselju Solin, koje obuhvaća područje MO Centar, Priko vode, Rupotina, Srednja strana i Sveti Kajo, zabilježena brojka od 21 058 stanovnika što je za 846 više u odnosu na popis obavljen prije deset godina.

Povećanje bilježe i Blaca na kojima su 2011. živjela 2 stanovnika dok ih je sad evidentirano 3, a jedino naselje koje bilježi pad broja stanovnika je Vranjic u kojem trenutačno živi 1 060 osoba što je za 50 manje u odnosu na prošli popis.

Demografska katastrofa

Broj stanovnika Hrvatske u razdoblju od 2011. do 2021. manji je za čak 396 360 osoba, odnosno za 9.25 posto. Pokazuju to prvi rezultati provedenoga popisa stanovništva prema kojem Hrvatska trenutačno broji 3.888,529 stanovnika, dok ih je 2011. imala 4.284,889.

Prema službenim podacima Državnoga zavoda za statistiku broj stanovnika Hrvatske neprestano pada od 1991., kada je u njoj živjelo 4.784,265 stanovnika što znači da je RH od osamostaljenja do danas izgubila 895 736 stanovnika ili 18.7 posto stanovništva.

Pad broja stanovnika zabilježen je u svim hrvatskim županijama pa tako i u Splitsko-dalmatinskoj u kojoj trenutačno živi 425 412 stanovnika, što je gubitak od 29 386 u odnosu na prošli popis kad ih je bilo 454 798.

Očekivano, uz pad broja stanovnika zabilježen je i pad broja kućanstava koji trenutačno na razini RH iznosi 1.438,423, dok je ukupan broj stambenih jedinica 2.350,444. Broj kućanstava u 2011. bio je za 5.31 posto veći i iznosio je 1.519,038, dok je istovremeno broj stambenih jedinica 2011. bio manji za 4.61 posto i iznosio je 2.246,910.

Slična situacija dogodila se i u Splitsko-dalmatinskoj županiji koja je 2011. imala 156 080 kućanstava dok ih je 2021. zabilježeno 152 143, dakle 3 937 manje, dok je broj stambenih jedinica značajno porastao, za čak 20 586. Naime, 2011. ih je bilo 255 056, a 2021. čak 275 642, međutim za stalno stanovanje koristi se tek 225 650 stanova što je za gotovo 50 tisuća, ili točnije 49,992 manje od njihova ukupnog broja.

Zabilježeni pad broja stanovnika potvrdio je loše demografske prognoze, ali i statistike objavljivane tijekom proteklih nekoliko godina. Tome je svakako pridonio i ulaz Hrvatske u Europsku uniju, 2013., od kada se, prema službenim podacima, bilježi stalni porast iseljavanja.

Postupno objavljivanje podataka

Gledano u apsolutnim brojkama Solin bilježi najveći rast broja stanovnika, dok se prema postotnom rastu svrstao na treće mjesto

Najnoviji popis stanovništva, proveden od strane Državnoga zavoda za statistiku, DZS, bio je jedinstven u odnosu na sve dosadašnje jer su se podaci po prvi prvi puta prikupljali digitalno, a popisivanje se provodilo u dvije faze: samopopisivanjem uz pomoć sustava e-Građani od 13. do 26. rujna 2021., te terenskim popisivanjem za koje je bilo predviđeno da će trajati od 27. rujna do 17. listopada, ali je iz niza razloga rok pomican dva puta, najprije do 29. listopada, potom do 14. studenoga.

Građani su sami mogli izabrati način popisivanja, a referentna točka popisa bio je 31. kolovoza 2021., prema konceptu uobičajenog mjesta stanovanja tako da su na popis stanovništva Hrvatske ušli svi oni građani koji su uoči referentnog trenutka živjeli u svom mjestu stanovanja s namjerom da u njemu ostanu barem godinu dana.

Prvi rezultati u kojima su sadržani broj stanovnika te broj kućanstava i stambenih jedinica objavljeni su 14. siječnja ove godine dok će se ostali podaci, sadržani u popisnom obrascu, objavljivati tijekom narednih mjeseci.

Naime, prema informacijama DZS-a objava podataka regulirana je uredbama Europske unije te je Hrvatska sukladno tome dužna dostaviti Eurostatu sve podatke 27 mjeseci od relevantne godine.

DZS će, istaknuto je, najmanje mjesec dana prije objave svakog podatka najaviti to u svojem kalendaru, kako bi javnost bila pravovremeno informirana.

Objava će se odvijati sukcesivno na način da će se prvo objaviti podaci o spolu, dobi, etnokulturalnim obilježjima i pohađanju škole, a zatim i prema svim ostalim obilježjima.

SOLINSKE ULICE – POGLED KROZ SJEĆANJA I SADAŠNJOST – »Žila kucavica« u gradskomu središtu

SOLINSKA KRONIKA 329, 15. siječnja 2022.

Piše: Branko GRGIĆ BARKOV
Fotografije: Jakov TEKLIĆ

Tri velike prometnice koje dijele i povezuju Solin uzdužno, nose značajna imena: jugoistočna Marulićeva, središnja Zvonimirova i sjeverozapadna Radićeva, poprečno ih povezuje Ulica dr. Franje Tuđmana. Zaista odabrani nazivi sažeto povezuju razdoblja naše državnosti i korijene kulture. Fizički su nastale u različitim vremenima i na različite načine

Od vremena daleke prošlosti, kada smo se uspravili na dvije noge pa do današnjih dana suvremenoga društva trudili smo se stvoriti mrežu putova i cesta. Cilj je uvijek bio isti, omogućiti što lakšu međusobnu komunikaciju i što brže svladavanje udaljenosti.

O tome nam pak govori i bogatstvo našega jezika razlikujući nazive; staze koje smo možda prve utabali (šumske staze, kozje staze), putove po kojima smo putovali (poljski put, brdski put) i konačno brze prometnice po kojima se danas kreću vozila velikim brzinama (ceste 1. i 2. reda, autoputovi).

Kada smo se dovoljno namnožili počeli smo se grupirati u zaseoke, sela, gradiće, a danas su to postali gradovi i ogromne zajednice čiji se prirast više ne može niti kontrolirati. U gusto naseljenim i urbanim sredinama lakše su komuniciranje i snalaženje omogućile ulice.

Prostori s obostranim ulazima kroz koje ulazimo u naše kuće, stanove, dućane, a zbog čega se i zovu ulice. S vremenom su ti prolazi i ulazi, ulice dobili imena i kućne brojeve, koji su se nerijetko mijenjali sukladno postojećim vlastima i ideologijama. Ne kaže se slučajno da je ime znak i obilježje ljudi i vremena.

Stari Solin ili Solin moga djetinjstva bio je netipično dalmatinsko mjesto, bez kaleta, bez trga, bez nekoga središta. Raštrkan po obroncima i padinama Kozjaka tek nešto gušće poredan uz Jadro ili glavnu seosku cestu. Mali zaseoci ili susjedstva nazivani prema većinskim prezimenima starih obitelji ili prema toponimima na kojima su izgrađeni. Paraći, Gašpini, Ponkovi, Bašini, Japirkovi… Rupotina, Bilice, Donja Strana i sl.

Odlučio sam stoga kroz nekoliko nastavaka u Solinskoj kronici napisati mali dio svojih sjećanja i današnjih zapažanja vezanih uz današnje tri velike solinske ulice. Svjestan sam činjenice da su sjećanja nestalna jer ih velike vremenske udaljenosti čine slabijima i promjenjivijima, a današnja opažanja su individualni pogledi s obzirom na važnost detalja koje autor daje.

Tri velike prometnice koje dijele i povezuju Solin uzdužno nose značajna imena. To su: jugoistočna Marulićeva, središnja Zvonimirova i sjeverozapadna Radićeva, poprečno ih povezuje Ulica dr. Franje Tuđmana. Zaista odabrani nazivi sažeto povezuju razdoblja naše državnosti i korijene kulture. Fizički su nastale u različitim vremenima i na različite načine.

Ulica Kralja Zvonimira

Ovo je najstarija ulica u Solinu (barem kada se promatra s gledišta novijega vremenskog razdoblja). Listajući »Atlas – kartografski spomenici hrvatskog Jadrana« u izdanju AGM-a, Zagreb 1995., na starim gravurama ne može se naći precizna lokacija niti pravac pružanja današnje Zvonimirove ulice. Naznačeni su prometni pravci između istaknutoga Klisa prema Splitu, uvijek prisutna rijeka Jadro i poneki ostatak antičkih objekata.

Ako se pak preskoči nekoliko stoljeća i zađe u sredinu dvadesetoga (od kada postoje moja sjećanja), otkrije se da je Zvonimirova ulica glavna poveznica između Splita i ovoga dijela Dalmacije sa zaleđem i dalje s Bosnom. Tako je ova seoska cesta bila i ostala »žila kucavica« čitavoga Solina.

Najvećim je dijelom položena preko vanjskih bedema Salone, od Bilankuše pa do Kapelice je to i dokazano prilikom brojnih arheoloških istraživanja koja su provedena za potrebe polaganja komunalnih instalacija.

Pamtim mijene i važnije događaje koji su se odvijali po njoj. Tu sam po prvi puta vidio čete naoružanih vojnika, kolone mazgi i opreme koji su pedesetih godina marširali na ukrcaj u luku i pjevali »Zona A, zona B, bit će naše obadvije«.

Prvi razred Osnovne škole u školskoj godini 1952./’53.

U prvi razred osnovne škole krenuo sam na Reviju (današnji River) pa ovdje prilažem fotografiju malih prvašića snimljenu na skalinama uz vodopad.
Otvaranjem škole na Bilankuši, svakodnevno smo do nje hodali ovom ulicom i promatrali što ima novoga ili zanimljivog za djecu u odrastanju na selu.

Prolazili smo pokraj dvije mesnice, brijačnice, ulaza u Macel (klaonicu), velike mlinice, dućana mješovite robe, pekarnice, gostionice, postolarije i tri funtane. To je bilo uglavnom sve. Nezanimljivo za nas.

Pošta je bila na početku ulice, u privatnoj kući. Unutra je bila jedina telefonska govornica u čitavom Solinu. Privatne parcele su bočno doticale ulicu i činile privraća i vrtove između pojedinačnih kuća. Uz ulicu je s lijeve strane bila duga foša u koju su se slijevale kišne vode na ulicu i razne otpadne vode, a završavala je na Širini u rijeci. Dugo je bila otvorena i pružala ružne vonje i sivilo seoske kloake. Kad su je jednom prekrili betonskim pločama to je bio veliki napredak u komunalnom redu staroga Solina.

Ali fizika ulice nikada nije bila bogzna što pa ni sjećanja na to nisu bitna. Događaji uz nju su rijetki i upečatljivi i dugo ostaju zapisani u sjećanju. Kao što su jutarnje budnice, kada je limena glazba naviještala državne praznike.

Muzika iz zvučnika na drvenim stupovima s drečećim marševima. Sprovodi sa Širine s mrtvačkom kočijom i visokim vijencima od palmi. Maškarade i derneci, jata tuka koje su seljanke iz Zagore šibama gonile prema vratima Macela pred Božićne blagdane. Kod Buffeta na Širini ispred kojeg je u kasnim poslijepodnevnim satima jedan stari gospodin svirao na zlatnoj harfi. Fanteka i svih čuda jednog cirkusa. Prvih vožnji na ringišpilu na livadi današnjeg parka. Straha pri gledanju nepokretnog udava ispod staklenog poklopca. Ne mogu preskočiti nedjeljna događanja u Bašti Gašpić. Roditelji su nas vodili popit narančadu iz staklenih boca. Pića su se hladila u gajbama u rijeci, a piva se točila iz bačava. Uvečer smo slušali muziku uživo. Na svojim instrumentima su svirali i pjevali Mijo, Jugoslav i Marinko. Parovi su plesali na betonskom podiju. Vješti flamanski slikar bi sve ovo lako skupio u samo jednoj slici seoskog života.

Kakva je ulica danas?

Zadržala je svoje gabarite i položaj u prostoru kakvi su bili i ranije.

Obogatila se novim sadržajima, zasvijetlila semaforima i zagušila automobilima. Oni kojima se žuri ne vole je, ali oni koji njome hodaju imaju vremena obazirati se i primijetiti neke detalje koji podsjećaju na prošlost ili »blagodati« sadašnjosti.

Ima i kontinuiteta jer se i dalje na nekim mjestima krumpir uzgaja uza sami rub ulice, a i maslinici su u punomu sjaju uz privraća obiteljskih kuća. Nogostupa uglavnom nema obostrano, a često su suženi na svega tridesetak centimetara pa se njima ne mogu mimoići dvije osobe. Pridoda li se ovakvomu stanju i pokoji hidrant postavljen usred nogostupa ili primjerice dio bunkera iz Drugoga svjetskog rata koji je na jednomu mjestu doslovno prepolovio površinu nogostupa, lako je zamisliti kako se teško pješaci snalaze u svemu tome.

Međutim ni vozačima nije jednostavan ulazak u Zvonimirovu ulicu. Izgradnjom velikoga prometnog čvora na Širini ona je naime postala gotovo slijepa ulica.

Jedino pravac iz Splita ima krajičkom desne trake izravan spoj s početkom ulice. Svi ostali koji se kreću iz Svetoga Kaja, Radićeve ulice, Vranjica preko Meteriza ili iz Marulićeve, a žele ući u samo gradsko središte moraju se uspeti nadvožnjakom prema Splitu i čekati trenutak da se iz sporednoga spoja (bez trake za ubrzavanje!) poprečno uguraju u silazni krak i uz dosta sreće odvezu prema ulazu u Solin.

Takvo prometno rješenje onemogućilo je izravan dolazak do npr. Parka na početku ulice, restorana, veterinarske stanice, pazarića, stanovâ, poslovnicâ i tako sve do početka dvosmjerne regulacije prometa u sredini kratke dionice Zvonimirove ulice. Ovo je za mene degradiranje najvažnije i najživlje ulice grada Solina, odnosno samoga gradskoga središta.

Početak ulice resi najstariji i najljepši park u Solinu.

Čitavome je parku nasušno potreban sustavni pristup i cjelovito projektno rješenje

Tu su ostatci stogodišnjih stabala platana, spomenici, dječja igrališta i kao najnoviji sadržaj je na brzinu izvedena »skate« rampa za mlade i njihove potrebe za vještinom klizanja i preskakanja. Sami park je ozbiljno nagrizlo i nedavno izgrađeno parkiralište. Zbog čega ovo sve napominjem?

Ovomu je prostoru nasušno naime potreban sustavni pristup i cjelovito projektno rješenje iz kojih bi se zatim crpili pojedinačni detalji kako bi jednoga dana zablistao na pravi način, a sada, odnosno odavno već nije tako. Stvari se događaju potpuno slučajno. Hortikulturno je u potpunosti zapušten (osušeni jablani čekaju da ih netko posiječe prije no što padnu nekome na glavu ili parkirani automobil).

Veliki vodoskok kao atrakcija i živost leži zapušten unutar korita rijeke pa niti kadikad, u sparnim ljetnim danima ili u vrijeme vikenda ne uljepšava ovaj divan park omeđen rukavcima bistre rijeke. Nadam se boljim vremenima. Kada?

S obzirom da već pišem o, za mnoge nebitnim stvarima, o samomu početku ove ulice napomenut ću još dvije »sitnice«.

Ispred zgrade pošte davno je podignut obzid u trokutastomu obliku u kojemu se u svojevrsnoj minijaturi htjelo prikazati poznate salonitanske arheološke lokalitete. Pokušaj je u potpunosti neuspio jer je rješenje bilo više za kućnu upotrebu negoli za javni prostor.

Danas je to sve razbijeno i krhotine kamena su razbacane ispod već odrasloga stabla. Zar se taj lijepi prostor, oaza u samomu gradskom središtu ne bi mogao hortikulturno urediti zasađivanjem prikladnog niskog zelenila i cvijeća? Sigurno bi bio ljepši ukras gradu negoli ovaj zapušteni detalj u strogom gradskom središtu.

Zadnji primjer javno neprihvatljivoga zauzeća prostora s jednim na brzinu sklepanim kafićem nikako ne mogu preskočiti.

Solin je nekada naime bio poznat po točionicama i dobrim zalogajima onoga vremena. Gostionice su nudile jednostavna domaća jela i pića te privlačile bonkuloviće iz Splita i okolice.

Danas su to kafići, okupljališta mladih i starijih. Lijepo su i u trendu današnjih interijera uređeni. A onda u samo jedno poslijepodne među njima se pojavila vanjska terasa izgrađena plastičnom imitacijom drvenih dasaka i stupova, opasana cimama konopa, a omeđena posudama sa zabodenim plastičnim cvijećem. Idilu osigurava i mali vodoskok između (plastičnih) bačava.

Mislio sam da je riječ o scenografiji za neki kaubojski film i da je sve to kratkoga vijeka. Taman. Stoji tu već od ljeta i pokazuje nam kako se može raditi što je koga volja. E po meni ne može, ako se degradira javni prostor, pa iako je zahvat unutar privatne parcele.

Kafići u najstrožem gradskom središtu postaju ogledalo grada i njegova društva

Grad ima pravo propisati uvjete kojima se određuju detalji s obzirom na vrijednost prostora i okolnoga uređenja. Takvi su nam propisi dobro poznati počevši od Dubrovnika i Makarske pa sve do brojnih drugih gradova na našoj obali.

Završavam ovaj esej o Zvonimirovoj ulici u Solinu. Meni najdražoj i posebnoj jer je svaka kuća u njoj muzej uspomena na događaje i naraštaje žitelja koji su uz nju postojali ili se događali. O njima bih mogao pisati još dugo, ali nema se komu.

Malo nas je ostalo i više nikoga to ne zanima. Lijepe novouređene vrijednosti u njoj poput Gradine i Teatrina sam preskočio. Ljepota je ugodna oku, ali ružnoća više za oko »zapinje«. Možda će se netko drugi odvažiti da napiše i dopuni ova moja opažanja tako da zapisi ostanu u arhivu Solinske kronike.

SOLINJANI U POSJETU HRVATIMA U VOJVODINI I GRADU HEROJU »Ikavicu Hrvat zbori, Ikavicu Hrvat ljubi«

SOLINSKA KRONIKA 328, 15. prosinca 2021.

U programu su uz Solinjane sudjelovali i recitatori, pjesnici i etno grupe na ikavici iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije, a naglasak je ove godine bio na dalmatinskoj ikavici.
Pisme ili crtice na ikavici pivali su, odnosno kazivali, i članovi hrvatskih kulturnih udruga iz Subotice, Bačkoga Brega, Monoštora, Beograda, kao i gosti sa Širokoga Brijega

Solinjani su od 18. do 21. studenoga boravili u Vojvodini, u gostima kod Hrvatskoga kulturnog društva »Vladimir Nazor« Stanišić, mjesta na sjeveru Bačke u kojega su se iza Drugog svjetskog rata, tijekom takozvane Savezne kolonizacije, doselili i brojni Dalmatinci.

Udruga Solinjani, ženska klapa »Tamarin« i autori knjiga na zavičajnom govoru i ikavici, Ante Tešija i Mia Sesartić, predstavljali su tako svoj grad i županiju na manifestaciji »Ikavica – govor hercegovačkih, dalmatinskih, ličkih, bosanskih, šokačkih i bunjevačkih Hrvata« kojega je 12. put organiziralo spomenuto hrvatsko kulturno društvo.

Društvo je osnovano s ciljem razvijanja i njegovanja kulture, kulturne tradicije, standardnoga hrvatskog jezika i dijalekta dalmatinske ikavice, umjetničkoga i književnoga stvaralaštva Hrvata.

Ova književno-glazbena večer pod egidom »Ti jezikom svojim zbori – tuđi poštuj, a svojim se diči« održala se u dvorani Mađarskog kulturno-umjetničkog društva »Ady Endre« u Stanišiću.

Posjetitelji su tako mogli čuti anegdote i priče iz života staroga Solina, ali i Dalmatinske zagore, uz lipu dalmatinsku pismu u izvođenju ženske klape »Tamarin«.

Književno-glazbena večer pod egidom »Ti jezikom svojim zbori – tuđi poštuj, a svojim se diči« održala se u dvorani Mađarskog kulturno-umjetničkog društva »Ady Endre« u Stanišiću

U narodnim nošnjama uz svoj bogati tradicijski stol ponosno su stajali članovi Udruge Solinjani koji su mirise Dalmacije ponijeli u pripremljenim kroštulama, rafiolima, orahnjačama, pandulatu, štrudelu, šapicama, suvim smokvama, arancinima, domaćim likerima poput rogačuše, orahovice, limunčela, višnjevače… Osim što su njihove vrijedne ruke pripremile svo slatko i likere, i sami stol je odisao bogatstvom tradicije ukrašen suvenirima među kojima se isticala glava Solinjanke.

Ali prije slatkoga muški dio udruge rezao je na štandu i pršut koji se nudio gostima, uz sir, soparnik, inćune… Vonjala je Dalmacija na svakom koraku.
U programu su uz Solinjane sudjelovali i recitatori, pjesnici i etno grupe na ikavici iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije, a naglasak je ove godine bio na dalmatinskoj ikavici.

Pisme ili crtice na ikavici pivali su, odnosno kazivali, i članovi hrvatskih kulturnih udruga iz Subotice, Bačkoga Brega, Monoštora, Beograda, kao i gosti sa Širokoga Brijega.

Materinja ikavica

Ivan Karan, predsjednik Hrvatskoga kulturnog društva »Vladimir Nazor« pozdravio je sudionike kao i brojne uzvanike među kojima je bio i generalni konzul Republike Hrvatske u Srbiji sa sjedištem u Subotici Velimir Pleša, zatim Mirjana Biščević, supruga veleposlanika Republike Hrvatske u Republici Srbiji Hidajeta Biščevića, zatim član županijske komisije za dodjelu sredstava, Stanišićanac Stipe Samardžić, član Gradskoga vijeća Sombora zadužen za oblast nacionalnih manjina Silard Janković, pomoćnik gradonačelnika Sombora za oblast međunarodne suradnje Ivan Šimunov, član Izvršnoga odbora Hrvatskoga nacionalnog vijeća zadužen za kulturu Vojislav Temunović i vijećnik Hrvatskoga nacionalnog vijeća Darko Sarić Lukendić.

Predsjednik Karan je govorio o potrebi zadržavanja materinjega govora, ikavice, pa se u tom nastojanju svake godine održava i natječaj za najlipšu pismu na ikavici.

– Naše je društvo početkom rujna raspisalo natječaj za Najlipšu pismu na ikavici hrvatskih autora koji žive ili su rođeni u Srbiji – uvodno je rekao predsjednik HKD-a »Vladimir Nazor« te predstavio nagrađene autore.

Neumorni rad Društva

Tako je autorica prvoplasirane pisme »Raniteljica«, pisane na šokačkoj ikavici, Marica Mikrut iz Sombora, drugoplasiranu pismu »Normalno je da budeš pospan ka trčeš za menon« na dalmatinskoj ikavici napisala je Ljiljana Crnić iz Beograda, inače rodom iz Kaštel Sućurca. Trećeplasiranu »Bunjevački svatovi« na bunjevačkoj ikavici je napisao Tomislav Vukov iz Subotice koju je pročitala njegova supruga Željka, novinarka i voditeljica najvećih manifestacija bunjevačkih Hrvata.

Nastupi ikavaca bili su podijeljeni u blokove. Na početku bloka šokačke ikavice nastupilo je Hrvatsko kuturno-prosvjetno društvo »Silvije Strahimir Kranjčević« Bački Breg.

»Kranjčević« je, kako se moglo čuti, najstarije aktivno hrvatsko društvo u bačkom Podunavlju – neprekidno djeluje od 1947. Nakon nepune dvije godine uspješnoga rada, društvo je moralo promijeniti ime u Kulturno-prosvetno društvo, pod kojim je djelovalo do 1952. kada se ponovno moralo registrirati.

Društvo je uzelo ime hrvatskoga pjesnika Silvija Strahimira Kranjčevića, a do danas je najvažnija kulturna institucija u selu, koja djeluje u više sekcija. Na Skupštini 2004. društvu je vraćen hrvatski atribut, te od tada nosi ime Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo »Silvije Strahimir Kranjčević«, naveli su voditelji Ivan Karan i njegova supruga Ana Jurišić, oboje za ovu prigodu odjeveni u nošnje, sinjsku i vrličku.

Anita Đipanov Marjanović, članica pjevačke skupine »Kraljice Bodroga« i literarne sekcije u KUD Hrvata »Bodrog« Bački Monoštor, recitirala je prvoplasiranu pismu »Raniteljica« Marice Mikrut.

Nastavio se potom niz hercegovačke ikavice, pa je šestu godinu zaredom u Stanišiću nastupila etno grupa »Sinovi Hercegovine« sa Širokoga Brijega sa svojim pismama i gangama.

Književnica Ljljana Crnić stigla je iz Beograda, inače je rodom iz Kaštel Sućurca, članica Društva književnika Srbije i Hrvatskog udruženja pisaca.
Osnivač je i predsjednica Hrvatskoga kulturnog centra – Beograd. Piše na standardnom hrvatskom jeziku i na štokavskoj i čakavskoj ikavici. Napisala je desetak knjiga, a knjige su joj prevođene na šest jezika. Upravo joj je objavljena nova knjiga »Ne bih, al’ moram«. Dobitnica je više nagrada u zemlji i inozemstvu. Prije nekoliko dana proslavila je 50 godina aktivnog bavljenja kulturom te je ovom prigodom pročitala svoju drugonagrađenu pismu.

Dalmatinska ikavica i solinski autori

U narodnim nošnjama uz svoj bogati tradicijski stol ponosno su stajali članovi Udruge Solinjani

Blok dalmatinske ikavice otvorila je Ženska klapa »Tamarin« koja čuva i njeguje izvorno klapsko pjevanje, potiče upoznavanje domaće i međunarodne javnosti sa značajem klapske pjesme, hrvatskog jezika, dalmatinskog dijalekta, zavičaja i konobe, objašnjavajući njihovo značenje nekada i danas. Naše su Tamarinke svojim nastupom razgalile srca publike u Stanišiću, a potom su se predstavili svojim zapisima na ikavici i solinski autori.

Mia Sesartić je pročitala nekoliko anegdota iz svoje knjige »Solin sve u šešnest«, a Ante Tešija, pisme iz svoje zbirke »Iz dubine duše« što je posebno bilo drago predsjedniku društva Ivanu Karanu jer je ogorski kraj, odakle je rodom i Tešija, ujedno i kraj odakle su došli i Karanovi u Vojvodinu.

Nakon Drugoga svjetskog rata u Stanišić se doselilo 2500 Hrvata, a kako nam navodi predsjednik društva Ivan Karan, prema zadnjem popisu iz 2011. u Općini Sombor ima oko osam tisuća Hrvata, od toga je u Stanišiću njih 340, u subotičkoj općini 16 tisuća, Novom Sadu pet tisuća, Beogradu oko sedam tisuća.

Općina Sombor trenutačno ima oko 80 tisuća stanovnika, a sam grad oko 45 tisuća.

Pozdravni govori

Na kraju programa koji je zbog važećih epidemioloških mjera moralo završiti do 20 sati predsjednik Ivan Karan zahvalio je riječima:
– Dragi prijatelji, čuvajmo, i ljubimo našu rič i u pisanim i elektronskim medijima, na književnim večerima, ali najvažnije u svakodnevnom govoru u obiteljima. Sjetimo se stihova akademika Vlatka Pavletića: Ikavicu Hrvat zbori, Ikavicu Hrvat ljubi. Dragi prijatelji svima vama puno hvala što ste nam priuštili divno večer. Bog Vam poživija običaj i sitite se nas i iduće godine.

U ime Hrvatskog kulturnog društva »Vladimir Nazor« zahvaljujem donatorima ove večeri: Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Splitsko–dalmatinskoj županiji, Pokrajinskom tajništvu za obrazovanje, upravu, propise i nacionalne manjine, svima koji su pomogli manifestaciju, predsjednici Udruge »Solinjani« Heli Milišić, Stipi Samardžiću – članu županijske komisije za dodjelu sredstava, članovima društva i svima koji su pomogli u organizaciji večeri – poručio je Karan nakon čega su gostima uručili prigodne darove, među kojima knjige i slike sa saziva njihovih likovnih kolonija »Ivan Gundić Ćiso-Dalmata« s vojvođanskim motivima.

Solinjani su uzvratili suvenirima koji će Stanišićance i njihove goste podsjećati na ovaj susret, pa su tako predsjednica udruge Solinjani Hela Milišić, njezin zamjenik Jerko Podrug i član Upravnog odbora udruge Miro Podrug uručili darove u ime Grada Solina i gradonačelnika Dalibora Ninčevića, Udruge Solinjani, Klape Tamarin i direktorice Turističke zajednice grada Solina Jelena Stupalo.

– Nakon što smo se u lipnju ove godine, na poziv Makedonsko hrvatskog društva – Hrvatski kulturni centar »Marko Marulić«, predstavili u Bitoli, u Makedoniji, i na taj način zajednički obilježili Dan državnosti Republike Hrvatske, ovo je još jedan važan program u kojem smo sudjelovali i predstavljali naš kraj, u pismi, riči, i slatkome, naravno. Upoznali smo nove ljude, stekli nove prijatelje i nadamo se daljnjem razvijanju suradnje s našim ljudima izvan Hrvatske.

Ovo je bilo zaista lijepo druženje koje nećemo zaboraviti, a posebno hvala našim domaćinima koji su nas puna srca dočekali – rekla je Hela Milišić zahvalivši se na potpori za odlasku na manifestaciju Gradu Solinu, solinskoj Turističkoj zajednici i Splitsko-dalmatinskoj županiji.

Svoje knjige uručili su domaćinima za uspomenu i Ante Tešija, Mia Sesartić i Jakov Teklić koji je predstavljao Javnu ustanovu u kulturi Zvonimir i »Solinsku kroniku«. Bilo je dirljivo za vrijeme programa, ali i uoči njega jer je bilo i susreta starih prijatelja.
Večer je završila uz večeru, pismu i u posebno dobrom raspoloženju uz obećanje za ponovni susret.

U obilasku Subotice

Solinjani su nadalje posjetili i središte Sombora i Suboticu o čijoj su povijesti i znamenitostima čuli od Svetislava Milankovića, člana Hrvatskoga nacionalnog vijeća u Srbiji koji ih je proveo na nekoliko lokacija.

Tako se moglo čuti i vidjeti kako se sanira crkva Svete Terezije Avilske, katedralna bazilika građena u razdoblju od 1773. do 1798. i kako u Subotici ima više od 20 katoličkih crkava, među njima su i crkve sv. Roka i sv. Jurja.

Ispričao nam je kako u Subotici još žale za svojim tramvajem koji je vozio od 1897., a ugašen je 1974. što su gradski čelnici obrazložili njegovom neisplativošću, budući da je autobusni prijevoz bio jeftiniji. Tako im je sada ostao samo kao muzejski primjerak.

Posebno je divno bilo čuti kako imaju više od 30 kilometara drvoreda kojim smo se prošetali i do Gradske kuće, koja je simbol grada i dom mnogih lokalnih institucija, a sagrađena je u razdoblju između 1908. i 1912.

Pokušava se iznaći najbolje rješenje sanacije katedrale

Visoka je 76 metara, a projektirali su je poznati budimpeštanski arhitekti. Izgrađena je u secesijskom stilu uz notu mađarskoga foklora, a u njoj se nalazi i vijećnica s raskošnim vitrajima koja služi za održavanje sjednica, vjenčanja, koncerte, ali i druge važne skupove.

Prošetali smo potom i do zgrade Narodnog kazališta, zatim subotičke sinagoge, kao i Gimnazije »Svetozar Marković« u centru grada na kojoj se nastava održava na tri jezika: srpskom, mađarskom i hrvatskom.

Obišli smo i Palić jezero omiljeno turističko odredište u Vojvodini, koje se nalazi osam kilometara od Subotice.

Počast Gradu Heroju

Na povratku iz Vojvodine, 21. studenoga Solinjani su posjetiti Vukovar u spomen na 30. obljetnicu stradanja ovoga grada heroja i odali počast žrtvama.

Zahvalili su tom prigodom i Slavku Juriću, predsjedniku »Hvidre« Vukovar, koji ih je dočekao i bio im pratnja pri obilasku Spomen doma hrvatskih branitelja i Memorijalnoga groblja gdje su upalili svijeće, a potom obišli i obnovljeni Vodotoranj. Pored ovoga simbola stradanja i otpora grada tijekom Domovinskoga rata Tamarinke su zapjevale autorsku obradu pjesme »Ne dirajte mi ravnicu« na ponos svih okupljenih Solinjana.

 

Novi broj Solinske Kronike

posljednji broj solinske kronike

Pratite nas

   Facebook

   RSS

   Newsletter

Zvonimir Solin Newsletter

Najvažnije vijesti u vašem email sandučiću