Uncategorized

SOLINSKA KRONIKA 333, 15. svibnja 2022.

Piše: prim. mr. sc. Katica OBRADOVIĆ, dr. Med., spec. pedijatar

Primjeren san je vrlo važan za razvoj mozga. U primjerenom spavanju dijete se bolje razvija i fizički i neuromotorno, kognitivno. Postoji niz dokaza da je neprimjeren san tijekom djetinjstva i adolescencije povezan s kognitivnim problemima, smanjenom koncentracijom, poremećajima na emocionalnom i bihevioralnom području. Poremećaj spavanja može negativno utjecati na sazrijevanje mozga

Parasomnije obuhvaćaju neepileptičke napadaje povezane sa spavanjem. San je stanje nepokretnoga položaja tijela i reverzibilno smanjene osjetljivosti na vanjske podražaje. Tijekom sanjanja izmjenjuju se dvije faze. U NREM (non-rapid eye movement) fazi se odvija san bez snova.

Mozak se odmara i karakteriziraju ju spori, visokovoltažni valovi. Za to vrijeme se tkiva obnavljaju, mišići bolje prokrvljuju, luče se hormoni rasta, pohranjuje se energija. REM (rapid eye movement) faza je ona u kojoj sanjamo. Mozak je vrlo aktivan i izmjenjuju se brzi niskovoltažni valovi.

Da je dijete u ovoj fazi spavanja može se vidjeti po brzim pokretima očiju, mogu se javiti nevoljni pokreti mišića lica, čeljusti, frekvencije srca i disanja se mijenja i postaje ubrzana. Ova faza se ponavlja 3 do 4 puta tijekom jedne noći u razmaku od 80 do 120 minuta.

Spavanje je prirodno stanje reducirane svijesti koje se izmjenjuje sa stanjem budnosti, a ta izmjena je jedan od najvažnijih bioloških ritmova-osnovni cirkadijarni ritam. Pravilan san nužan je za sazrijevanje temeljnih moždanih funkcija, a spavanje se sve više prepoznaje kao ključni proces u neurorazvojnim procesima.

Osobe s poremećajima spavanja u ranomu djetinjstvu, u kasnijoj dobi imaju poteškoća u kognitivnim funkcijama kao i češću pojavu psihijatrijskih poremećaja. Navedeno ne iznenađuje jer se zna da od rođenja pa tijekom ranoga djetinjstva obrasci spavanja prolaze kroz značajne promjene koje uključuju postupno sazrijevanje ciklusa spavanja i buđenja, intenziviranje aktivnosti dubokoga sporovalnoga spavanja i progresivno smanjivanje udjela REM spavanja. Smatra se da je REM spavanje pokretač razvoja mozga i rane mijelinizacije u područjima senzorne obrade u fetusa i novorođenčadi te da prati putanju sazrijevanja mozga.

Primjeren san je vrlo važan za razvoj mozga. U primjerenom spavanju dijete se bolje razvija i fizički i neuromotorno, kognitivno. Postoji niz dokaza da je neprimjeren san tijekom djetinjstva i adolescencije povezan s kognitivnim problemima, smanjenom koncentracijom, poremećajima na emocionalnom i bihevioralnom području. Poremećaj spavanja može negativno utjecati na sazrijevanje mozga.

Poremećaji sna su stanja povezana s narušavanjem sna koja mogu omesti normalan rast i razvoj, emocionalno i psihološko stanje djeteta. Iako može zvučati neobično, već sasvim mala djeca mogu imati poremećaje u spavanju. Učestalost javljanja je 15 do 35 posto i to podjednako kod dječaka i djevojčica.

Postoje dvije vrste spavanja: spavanje sa sporim pokretima očiju (NREM), ortodoksno spavanje, i spavanje s brzim pokretima očiju (REM), paradoksno spavanje. Non-REM čini 75 do 80 posto od ukupnoga prospavanog vremena kod odraslih. Sastoji se od 4 faze od kojih svaka predstavlja fazu sve dubljega sna. Prolazak kroz četiri navedene faze koje slijedi REM faza događa se 4 do 7 puta noću. Djeca spavaju veći dio dana, a odrastanjem se broj sati spavanja smanjuje tako da kod nekih odraslih nestane četvrta faza spavanja.

Riječ »parasomnija« u prijevodu s grčkoga znači »blizu sna«. Ovaj se opći pojam odnosi na različite poremećaje regulacije procesa inhibicije i pobude u mozgu. Javljaju se tijekom spavanja, kao i prilikom uspavljivanja ili nakon buđenja. Liječnici prepoznaju više od 20 vrsta takvih odstupanja. U medicini se koristi i izraz »poremećaj spavanja«.

U djetinjstvu najčešći oblici parasomnije su: poteškoće pri uspavljivanju. Odlazak u krevet izaziva svojevrstan stres kod djeteta zbog odvajanja od roditelja uslijed kojega se javlja separacijska tjeskoba. Samo uspavljivanje se otežava i ako roditelj pokazuje tjeskobu ili krivnja u odnosu na odvajanje od djeteta što se danas često javlja zbog sve većega izbivanja roditelja iz kuće i kraće provedenoga vremena s djetetom.

Dijete teško zaspi, nose se, ljuljaju, pjevuši mu se, na prestanak radnji snažno protestira; traži ritual. Starija djeca odlaze roditeljima u krevet, igraju se po noći kao da je dan, gledaju TV, traže čitanje i sl. Zbunjenost nakon buđenja.

Somnambulizam (mjesečarenje) koje se pojavljuje u non-REM fazi spavanja. Počinje od 4. do 6. godine života, a najčešće je u 12. godini života djeteta. Dijete ustaje iz kreveta, hoda spavajući i poslije se ne sjeća zbivanja.

Hodanje u snu se javlja u dobi kada i noćne more. Dijete ustaje iz kreveta i izvodi niz povezanih motoričkih radnji. Stanje svijesti je suženo, dijete vam može odgovoriti na pitanje, ali nije budno te se ujutro ne sjeća događaja.

Budite uz dijete kako mu se ne bi nešto dogodilo i nježnim, tihim glasom te dodirom ga uputite u sobu. Ako je dijete već hodalo u snu, dobro bi bilo da osigurate sigurne uvjete u kući i da time izbjegnete nesreću.

Noćni strahovi (»pavor nocturnus«) povezan je s fazom spavanja prije buđenja. Dijete koje nije svjesno zbivanja oko sebe iz sna počne plakati, vrištati nerijetko uz agresivno ponašanje, ali se nakon buđenja ničega ne sjeća. zahvaćaju 1 do 6 posto djece. Počinju se javljati nakon navršenih 18 mjeseci. Noćni strah nastupa u prvoj trećini noći, kada je dijete u NREM fazi spavanja, kada ne sanja već mozak potpuno »odmara«.

Dijete je vrlo uznemireno, može plakati, ali se ne budi. Najčešće ga se ne može umiriti, ono može odbijati da ga se prigrli ili utješi. Važno je da se dijete ne budi te da se bude pored njega radi njegove sigurnosti. Potrebno je biti strpljiv i čekati da se umiri i samo zaspi. Ujutro se djeca ne sjećaju noćnih događaja pa se o tome ne treba niti pričati.

Noćne more pojavljuju se pred buđenje u REM fazi spavanja, pri čemu dijete doživljava neugodne snove (čudovišta i sl.) zbog čega se budi i sjeća se sna. Noćne more su češće i javljaju se kod 35 do 50 posto djece barem jednom. Prosječna dob pojavljivanja je 3. do 6. godina starosti djeteta. Mora nastupa u drugoj polovici noći kada je dijete u REM fazi tj. kad sanja i kad je mozak vrlo aktivan.

Dijete pokazuje veliku uznemirenost, može pričati, vikati, nakon čega se i budi. Dobro je prigrliti dijete, utješiti ga. Može mu se upaliti lampica tijekom noći i dati neka igračka koja će mu pružati sigurnost. Iako se sjeća more, dobro je ne pričati puno o njoj već mu pomoći da što lakše zaspi.

Noćno mokrenje (enureza) je nekontrolirano mokrenje noću pojavljuje se 3 do 4 sata nakon početka spavanja, uz inače urednu kontrolu mokrenja tijekom dana. Noćna enureza je najčešća između 4. i 14. godine života u gotovo svakoga desetog djeteta, češća je u dječaka uz veću učestalost u djece čiji su roditelji imali enurezu.

Škrgutanje zuba tijekom spavanja (bruksizam), govorenje u snu (somnolokvija), jutarnje glavobolje, apneja. Navedene smetnje se povezuju s patološkim sazrijevanjem cirkadijalnog sustava koji dovode do promjena u obrascu spavanje – budnost.

Pojedinačni trzaji pri uspavljivanju i sindrom nemirnih nogu pojavljuju se u prvoj fazi spavanja. Poremećaj ritmičkih pokreta se može javiti već kod beba od nekoliko mjeseci (dobro je to napomenuti pedijatru pri pregledu).

Dijete ritmički pokreće određeni dio tijela, npr. glavu ili trup. Važno je da ritmičku radnju ne zaustavljate već se pobrinite da se dijete ne može ozlijediti u krevetu. Možete dijete podragati, pustiti laganu glazbu pravilnoga ritma, u sobu staviti sat koji otkucava sekunde, tijekom dana omogućiti djetetu što više ritmički pravilnih pokreta.

Uzroci poremećaja spavanja mogu biti različiti. Organski mogu biti zbog bolesti CNS-a, gladi, kronične bolesti, bolova (uho, trbuh), poremećaja prehrane ili disanja. Vanjski uzroci mogu biti u konfliktu među roditeljima, osobnosti roditelja, preseljenju, rođenju mlađega djeteta, promjeni kreveta, temperamentu djeteta, promjeni dnevnoga ritma, izloženosti neprikladnoga sadržaja na televiziji.

Ukoliko poremećaj spavanja potraje u kontinuirano dužem razdoblju, posljedice se mogu odraziti ne samo na dijete već i na čitavu obitelj (narušena obiteljska dinamika i harmonija; obiteljski stres, depresija majke, smanjenje kognitivnih sposobnosti, emocionalni poremećaji i poremećaji ponašanja u djece; nervoza, hiperaktivnost, smanjenje pažnje, niski prag frustracije, zamjetno više ozljeda i padova, razvoj kroničnih poremećaja spavanja).

Korisno je napraviti dnevnik djetetova spavanja. Bilježite djetetove svakodnevne aktivnosti, da li je boravilo na zraku, drijemanje danju, pospanost, uzimanje lijekova, hrane, mjesto spavanja, vanjski podražaji (pogotovo neposredno prije spavanja!) i sl. Možda će vam taj način bilježenja pomoći shvatiti što ometa san vašeg djeteta.

SOLINSKA KRONIKA 326, 15. listopada 2021.

Piše: dr. sc. Olivera CRMARIĆ

Crveno i crno grožđe je za razliku od bijeloga grožđa, bogato i resveratrolom, snažnim antioksidantom i oružjem u borbi za očuvanje zdravlja. Nalazimo ga u kožici grožđa, a postoje brojna istraživanja i dokazi da sprječava začepljenje arterija i potiče nastajanje korisnoga ili HDL kolesterola. Resveratrol istovremeno štiti i mozak na način da stimulira formiranje ili oslobađanje dušičnoga oksida koji pak povećava prokrvljenost mozga

Vinova loza Vitis vinifera iz porodice Vitaceae penjačica je koja doseže visinu do 15 metara. Grožđe dozrijeva od srpnja do listopada, ovisno o podneblju i vrsti vinove loze. Plod u zrelim bobama grožđa ima 20 do 30 posto šećera i vode do 70 posto. Sadrži još i flavonoide, resveratrol, vinsku, jabučnu, jantarsku i maleinsku kiselinu, a od minerala kalij, mangan, magnezij, kalcij, natrij, željezo, silicij, fosfat, jod. Sadrži još i A, B, C i P vitamine, a antocijan daje boju grožđu. Zbog velikoga sadržaja šećera zastupljenih u obliku fruktoze i glukoze, 100 g grožđa sadrži oko 75 kcal, s time da grožđani šećer za razliku od ostalih voćnih šećera vrlo brzo ulazi u krvotok. Bobice grožđa obiluju tvarima koje djeluju antioksidacijski i antikancerogeno.

Crveno i crno grožđe je za razliku od bijeloga grožđa, bogato i resveratrolom, snažnim antioksidantom i oružjem u borbi za očuvanje zdravlja. Nalazimo ga u kožici grožđa, a postoje brojna istraživanja i dokazi da sprječava začepljenje arterija i potiče nastajanje korisnoga ili HDL kolesterola. Resveratrol istovremeno štiti i mozak na način da stimulira formiranje ili oslobađanje dušičnoga oksida koji pak povećava prokrvljenost mozga. Njegova je koncentracija veća u prerađevinama grožđa, soku i vinu. Zadnjih godina brojna istraživanja su dokazala njegove mnogostruke pozitivne učinke za ljudski organizam kao kardioprotektivno, antidemencijsko, antikancerogeno, usporavanje procesa starenja, pomoć u borbi protiv suvišnih kilograma, protuupalno djelovanje. Resveratrol je zaslužan za tamnocrvenu boju grožđa i vina, akumuliran je u opni grožđa, a nalazi se i u vinu. Budući da je koncentracija resveratrola proporcionalna trajanju maceracije znatno je viši udio resveratrola u crnim vinima.

Tajna crnog vina

U sjemenkama crnoga grožđa nalaze se i tri najjača biljna flavonoida, kvercetin, antocijani i proantocijani. Ova skupina spojeva štiti krvne žile i kapilare, daje stanicama energiju osobito srčanom, ali i drugim mišićima, uravnoteženje krvni tlak te sprječava bolesti krvnih žila nastalih djelovanjem slobodnih radikala.

Resveratrol se smatra najjačim antioksidansom pronađen u prirodi čije je djelovanje 1000 posto jače od ostalih poznatih antioksidanta. Ima sposobnost vezanja i izbacivanja slobodnih radikala iz organizma štiteći ga od njihova štetnog djelovanja koji se odvija na razini molekularnih oštećenja, što pak rezultira prijevremenim starenjem organizma i podložnosti razvoja čitavoga niza bolesti.

Resveratrol djeluje kod postojećih tumora, a također i kod pred malignih stanja. Snažno je sredstvo detoksikacije i čisti krvne žile od štetnoga kolesterola i triglicerida. Proširenim venama vraća elastičnost, a koži mladenački izgled. Također znanstvena istraživanja potvrđuju i djelovanje resveratrola na stimuliranje enzima zaslužnih za produljenje životnoga vijeka.

Danas na tržištu postoji čitav spektar dodataka prehrani koji sadrže izolirane pigmente (likopen, resveratrol i sl.) iz crvenoga voća i povrća. Ipak najbolje je konzumirati voće i povrće na vrhuncu sezone sazrijevanja istih jer su tada najbogatije nutrijentima i drugim korisnim tvarima poput biljnih pigmenata, a koje zajedno sinergijskim djelovanjem imaju jače djelovanje od izoliranih. Rana jesen je vrijeme sazrijevanja grožđa i spravljanje vina i to je najbolje vrijeme konzumiranja grožđa. Crno vino uz resveratrol sadrži i polifenole koji vinu daju jačinu okusa i ključni su u procesu starenja vina. Čaša dobroga vina dnevno ima pozitivne učinke na organizam kao i grozd crnoga grožđa.

Crno vino također ima utjecaja na zdravlje ljudi, pa umjeren unos alkohola pomaže smanjivanju faktora rizika za kardiovaskularne bolesti. Jedno piće crnoga vina ima korisne učinke dok tri pića ili više imaju suprotan učinak i djeluju kao prooksidansi. Pretpostavlja se da je resveratrol koji se nalazi u sjemenkama grožđa, djelomično zaslužan za zaštitne učinke crnoga vina. Resveratrol poboljšava funkciju endotela i utječe na vazodilataciju te na taj način pomaže zaštiti čovjekov krvožilni sustav.

Francuski paradoks

Od godine 1992. nakon spoznaje fenomena da je mortalitet i učestalost kardiovaskularnih bolesti u Francuza i pored prehrane s visokim udjelom masnoće, oko 40 posto niža u odnosu na ostatak Europe (francuski paradoks), a što se objašnjava svakodnevnim unosom umjerene količine crvenoga vina, tj. aktivnosti resveratrola, isti postaje predmetom velikoga interesa za istraživače.

Resveratrol je prirodni fitoaleksin koji se sintetizira u više od 70 biljnih vrsta. Fitoaleksini su tvari koje biljke sintetiziraju kao odgovor na stresne uvjete poput mehaničkoga oštećenja, deficita vode, infekcije patogenim mikroorganizmima, UV zračenja, klimatskih promjena, prisutnosti nekih kemijskih tvari i teških metala. Resveratrol je kemijski (3,5,4′-trihidroksistilben) i mala je hidrofobna planarna molekula netopljiva u vodi, a topljiva u etanolu i DMSO. Prvi ga je izolirao Takaoka davne 1940. iz otrovnoga korijena bijele čemerike (Veratrum grandiflorum). Resveratrol je prvi puta otkriven u vinovoj lozi (Vitis vinifera) tek 1976., a u vinu 1992. Kožica i grožđane sjemenke sadrže najveću koncentraciju resveratrola (50 do 100 μg/g). Koncentracija resveratrola iznosi 0,2 do 14 mg/L u crvenim te 0,1 do 0,8 mg/L u bijelim vinima. Tijekom procesa fermentacije koncentracija resveratrola se povećava.

Ljekovito djelovanje resveratrola potvrđeno je brojnim znanstvenim studijama, a odnose se na djelovanje resveratrola na prevenciju i/ili usporavanje razvoja kroničnih bolesti poput kardiovaskularnih, neurodegenerativnih, kancerogenih bolesti, na povećanju otpornosti organizma na stres, kao i na produljenju očekivanoga životnog vijeka. Resveratrol može modulirati brojne fiziološke signalne puteve na staničnoj razini. Njegovo je djelovanje ovisno o dozi te djeluje dvostruko. Pri manjim dozama resveratrol djeluje na način da pomaže oporavku stanice, što se najviše odnosi na krvožilni sustav i oporavak nakon infarkta miokarda. Pri višim dozama djeluje depresivno na kardiološku funkciju što rezultira nestabilnim redukcijskim okruženjem te povećanjem veličine miokardijalnog infarkta.

Umjerene količine

Kardioprotektivni učinci resveratrola pripisuju se brojnim farmakološkim učincima koji obuhvaćaju vazodilatacijske učinke, inhibiciju lipidne peroksidacije i sinteze eikozanoida, inhibiciju agregacije trombocita te ima antioksidacijske i protuupalne učinke. Kako je već prije navedeno kardiovaskularno djelovanje ovisi o dozi. Pri niskim dozama resveratrol smanjuje rizik od kardiovaskularnih događaja, a pri visokim dozama djeluje depresivno na kardiovaskularnu funkciju te povećava broj apoptotičkih stanica (stanice kod kojih je već programirano propadanje, tj. smrt istih). Točna granica između niske i visoke doze resveratrola nije još uvijek točno definirana, a ograničeni su i znanstveni podaci o receptorima na koje se resveratrol veže.

Resveratrol regulira mRNA ekspresiju glavnih gena uključenih u kontrolu staničnoga ciklusa, apoptoze, metastaziranja, stanične adhezije i receptorskih signalnih puteva. Iako je nekoliko kliničkih studija rezultiralo ohrabrujućim podacima o djelovanju resveratrola na smanjenje oksidacijskoga stresa i upale, očuvanje kardiovaskularnih funkcija, pojačanje kognitivnih sposobnosti, inhibiciju rasta karcinoma te na smanjenje inzulinske rezistencije u dijabetičara, još uvijek nisu točno definirani rizici i specifične preporuke za oralnu i topikalnu primjenu resveratrola.
Za razliku od statina, lijekovi protiv kolesterola, resveratrol smanjuje aterogenost čestica LDL-a smanjenjem razine oksidiranog LDL-a, te na taj način doprinosi zaštiti od ateroskleroze.

U protekciji neurodegenerativnih bolesti kao Alzheimerove, Parkinsonove ili Huntingtonove bolesti te moždane ishemije ili epilepsije dokazan je učinak resveratrola koji može prolaziti kroz krvno-moždanu barijeru. Djeluje na aktivaciju sirtuina odnosno zaštitom neurona od oksidacijskoga stresa, ishemije i apoptoze uzrokovane toksinima (glutamat i NMDA). Resveratrol povećava razgradnju nataloženih peptida i povećava ekspresiju sirtuina koji imaju važnu ulogu u zaštiti neurona od oksidativnoga stresa kao i propadanje neurona već potiče njihovo preživljavanje.

Protiv kožnih problema

Antimikrobni učinak grožđa temelji se na visokoj koncentraciji flavonoida, stilbena, fenolnih kiselina poput galne kiseline, pri tome grožđani polifenoli ne uzrokuju hemolizu ljudskih eritrocita. Smatra se da mehanizam antimikrobnoga učinka uključuje povezivanje polifenola grožđa s proteinima mikroorganizama čime se mijenja selektivna propusnost plazmatske membrane mikroorganizama. Antibakterijski učinak grožđanih polifenola obuhvaća brojne bakterije kao MRSA-u, Staphylococcus aureus, Propionibacterium acnes, Escherichia coli, Salmonella enteritidi,. Helicobacter pylori… Ekstrakt grožđanih sjemenki pokazuje veću antimikrobnu aktivnost protiv Gram pozitivnih bakterija u odnosu na Gram negativne. Učinkovit je protiv kožnih problema kao Akne vulgaris koja je najčešća kožna bolest u svijetu i pogađa 85 posto adolescenata i 10 posto odraslih ljudi. Karakterizirana je poremećajem pilosebacealne jedinice s upalnim imunim odgovorom na bakteriju P. acnes. Konvencionalno liječenje retinoidima i benzoil peroksidom često izaziva nuspojave poput iritacije kože. Resveratrol inhibira upalne markere uključene u stvaranju upalnih lezija akne. Klinička studija je dokazala potencijalnu učinkovitost resveratrola u liječenju akne vulgaris jer pokazuje značajnu inhibiciju rasta P. acnes pri 50 μg/ml, a pri koncentraciji od 100 μg/ml pokazuje kontinuiranu inhibiciju rasta.

Prema znanstvenim studijama nadalje resveratrol djeluje i protugljivično i ima antimikotički učinak prema Candidae albicans pri koncentraciji 10 do 20 μg/ml. Također je potvrđeno i antivirusno djelovanje protiv HIV-1 gdje je pri koncentraciji od 10 μM netoksičan za stanice, a reducira viralnu replikaciju 20 do 30 posto.

Resveratrol je pokazao i preventivno djelovanje na inzulinsku rezistenciju, hiperglikemiju, dijabetes tipa 2 i dislipidemiju. Primjena 5 mg trans-resveratrola dvaput dnevno kroz četiri tjedna kod muškaraca s dijabetesom tipa 2 dokazala je inzulinsku osjetljivost i značajno smanjene razine glukoze u krvi.

Zacjeljivanje rana je kompleksan i dinamični proces koji se odvija u tri faze, a najvažnije za ozlijeđene je skraćivanje trajanja faza i osiguravanje idealnoga stvaranja ožiljka. Neki istraživači ističu da antibiotici mogu odgoditi reepitelizaciju. Primjena grožđanih proantocijanidina uzrokuje stvaranje više kolagenih vlakana i rezultira kontrakcijom i zatvaranjem rana. Resveratrol ima veliki potencijal za topikalnu primjenu u liječenju dijabetičkoga stopala i dokazano je da primjena 50 mg trans-resveratrola dvaput dnevno kroz 60 dana uzrokuje smanjenje ulcerozne rane.

Antikancerogeni učinak se zapravo temelji na ideji o korištenju prirodnih tvari, koje u netoksičnim dozama za organizam, djeluju kao kemoterapija kod prekanceroznih lezija, tzv kemoprevencija. Interes za korištenjem prirodnih tvari kao potencijalne kemoprevencijske tvari je u stalnom porastu. Resveratrol predstavlja idealnu molekulu kao jaki kemoprevencijski, ali i kemoterapijski agens jer ima relativno nisku toksičnost i ograničene nuspojave. Antikancerogeno djelovanje resveratrola prvi je uočio Jang 1997. kod smanjenja broja kožnih tumora u miševa nakon topikalne primjene resveratrola. Nakon toga je broj istraživanja s resveratrolom povećan za 98 posto na svjetskoj razini. Primjena 1 do 5 mg/kg resveratrola dnevno zaustavlja rast karcinoma dojke u miševa, a brojne »in vitro« i »in vivo« studije su dokazale antiproliferacijski, antikancerogeni i kemoprevencijski učinak resveratrola na limfoidni i mijeloidni tumor; tumor dojke, prostate, kolona, pankreasa, pluća, jajnika i cerviksa te melanoma. Međutim primjena niskih doza resveratrola, poput onih u vinu nije dovoljna za takav odgovor kod ljudi. Mehanizmi antikancerogenoga djelovanja resveratrola još su uvijek nejasni, ali se povezuju s antioksidacijskim učinkom i sposobnosti neutraliziranja slobodnih radikala, na njegovo protuupalno djelovanje, na inhibiciju stanične proliferacije te inhibiciju brojnih enzima.

Antioksidativno djelovanje

Oksidacijski je stres na staničnoj razini kod ljudi povezan s kardiovaskularnim i neurodegenerativnim bolestima i čvrsto je vezan s kancerogenezom i drugim bolestima udruženim sa starenjem. Oksidacijski stres je uzrokovan viškom reaktivnih spojeva kisika. Njihov višak uključuje brojne upalne medijatore uzrokujući oštećenja staničnih membrana i lipidnu peroksidaciju nezasićenih masnih kiselina, promjene u proteinima na način da mijenja njihovu tercijarnu strukturu te promjene kod DNA. Resveratrol je antioksidant koji značajno smanjuje markere oksidacijskoga stresa te inhibira stvaranje reaktivnih spojeva kisika.

Istraživanjima je utvrđeno da se oko 70 posto oralno uzetog resveratrola apsorbira, no samo se manje količine nepromijenjenoga resveratrola mogu naći u plazmi. Tako mala biološka raspoloživost nastaje zbog njegova brzog metaboliziranja i izlučivanja primarno urinom. Najbrojniji metaboliti resveratrola kod ljudi su trans-resveratrol-3-O-glukuronid i trans-resveratrol-3-sulfat, a pokazalo se da se više od 80 posto resveratrola konjugira u resveratrol-glukuronid, dok se ostatak pretvara u resveratrol-sulfat. Također, pokazalo se da je biološka raspoloživost resveratrola u obliku glukozida (npr. piceid), a kojega ima u soku od grožđa, još manja, te da na biološku raspoloživost trans-resveratrola iz crnoga vina ne utječe hrana. Točnije, biološka raspoloživost trans-resveratrola iz vina je gotovo ista i kada se vino uzima na prazan želudac i kada se uzima s hranom. Potrebno je napomenuti da crno vino sadrži više flavonoida kvercetina od bijeloga vina koji pak poboljšava biološku raspoloživost resveratrola.

PADALINE

U mjesecu rujnu 2021. u Solinu na području Gornje Rupotine palo je 47 litara kiše po četvornom metru.