LJEKOVITO BILJE I BILJNI PRIPRAVCI – Kopriva – Urtica sp., porodica Urticaceae

SOLINSKA KRONIKA 333, 15. svibnja 2022.

Piše: dr. sc. Olivera CRMARIĆ

Dvije su vrste koprive, velika ili prava kopriva (Urtica dioica L.) i mala kopriva (Urtica urens L.). Po sastavu i djelotvornosti su slične. Botanička je razlika da je velika kopriva trajna i dvodomna biljka dok je mala kopriva jednogodišnja i jednodomna biljka. Razlika je i u dužini peteljke lista, duža je kod male koprive. Koprive odlikuje razgranati puzavi podanak, uspravna i četverobridna stabljika

Kopriva (Urtica dioica L.) pripada rodu Urtica i porodici Urticaceae. Rod Urtica obuhvaća 50 vrsta i podvrsta. Većina vrsta rasprostranjena je u tropskom području. U flori Hrvatske (Domac, 2002.) navedene su tri vrste, a to su: Urtica dioica L., Urtica urens L. i Urtica pilulifera L. Naziv roda Urtica potječe od latinske riječi »urere« što znači žariti, zbog dlaka žeravka.

Kopriva je jedna od najrasprostranjenijih ljekovitih biljaka našega prostora. Raste uz putove, ograde, na zapuštenim mjestima, po šumama. Osobito voli hranjiva i vlažna tla gdje često prekriva velike površine.

Ljudi su oduvijek znali iskoristiti koprivu. Ljekovita je, jestiva i nadasve korisna za opće stanje organizma. Kopriva je već bila poznata prije 4000 tisuće godina (brončano doba) kada ljudi su od nje izrađivale tkanine, a korištena je za izradu konopa, brodskih jedara, ribarskih mreža itd. Egipćani su koprivu uzgajali za jelo. Hipokrat u 4. st. pr. Kr. spominje koprivu kao hranu i lijek. Galen je u 1. st. propisivao koprivu kao lijek kod gangrene, astme, rana u ustima i krvarenja iz nosa. Stari su Grci bili upoznati s njezinim pozitivnim učincima. Dioskorid je koprivu opisao u svom djelu kao tonikom diuretikom, probavnim sredstvom, pročišćivačem krvi, te kao korisnom biljkom u zacjeljivanju rana. Scrobinius Largo tvrdio je da kopriva pomaže kod trovanja i epilepsije. Plinius, Lusitanius i Sartorius opisali su koprivu kao vrlo dobar stiptik (sredstvo za stezanje tkiva). Plinije je pisao kako mlada kopriva u proljeće daje dobru i zdravu hranu koja cijelu godinu čuva od mnogih bolesti. U Češkoj narodnoj medicini kopriva se koristila kao tvar protiv plućnih bolesti (tuberkuloze), nesanice i kao oblog protiv otjecanja. U Francuskoj je smatrana kao obećavajući pojačivač metabolizma, posebno kod bolesti bubrega i jetre. Korijen i list koprive tradicionalno se koristio za pročišćavanje krvi, protiv krvarenja iz nosa, kod anemije, ekcema, svrbeža, upale bubrega, reumatizma i vodene stolice (Joshi i sur., 2014.). Prije uvoza pamuka kopriva je bila najvažnija vlaknasta biljka u Europi, poznato je da su je Nijemci koristili za vrijeme Prvoga svjetskog rata kao sirovinu za izradu tkanine uslijed zabrane isporuke pamuka. Također, opremu za konje su Nijemci izrađivali od koprive. Sok dobiven od koprive kroz povijest se koristio kao prirodno bojilo tkanine. Korijen je davao žutu, a stabljika zelenu boju.

Dvije su vrste koprive, velika ili prava kopriva (Urtica dioica L.) i mala kopriva (Urtica urens L.). Po sastavu i djelotvornosti su slične. Botanička je razlika da je velika kopriva trajna i dvodomna biljka dok je mala kopriva jednogodišnja i jednodomna biljka. Razlika je i u dužini peteljke lista, duža je kod male koprive. Koprive odlikuje razgranati puzavi podanak, uspravna i četverobridna stabljika. Velika kopriva doseže visinu do 1,5 m dok mala najviše naraste do 60 cm. Listovi su nasuprotni, produženo jajasti, na vrhu zašiljeni, po rubu pilasto nazubljeni. Čitava je biljka prekrivena nježnim dlačicama koje se lako lome, a njihov sekret žari kožu. Cvjetovi se razvijaju u pazušcima listova, mali su i neugledni. Boja cvjetova je zelena, a složeni su u resaste cvatove. Oprašivanje koprive je putem vjetra. Plod je jednosjemeni oraščić. Listovi se skupljaju dok su mladi, sjeme u kolovozu i rujnu, a korijen na jesen.

U današnje se vrijeme kopriva u industriji koristi za dobivanje sirovoga klorofila kojim se boje prehrambene namirnice, zubne paste i sapuni. Kopriva je najbolja biljka za čišćenje i poboljšanje krvi, utječe na izmjenu tvari u organizmu, potiče izlučivanje probavnih sokova pomažući metabolizmu masti. Sadrži puno klorofila, minerala (kalcija, kalija, željeza i fosfora) i vitamina (C i A). Listovi koprive sadrže estere kavene kiseline (samo kod velike koprive), kavenu kiselinu, flavonoide: kemferol, izoramnetin, kvercetin, minerale, silicijevi i visoka koncentracija kalijevih spojeva. U žarnim nitima osim mravlje kiseline, ima i acetilkolin, histamin, serotonin. Korijen koprive pak je bogat proteine lektin (UDA – Urtica dioica aglutinin), polisaharidima, sterolima, ceramidima i hidroksi-masnim kiselinama. Flavonoidi koje sadrži pozitivno djeluju na naš organizam, ekstrakt korijena koristi se protiv opadanja kose, a zbog količine željeza ima pozitivan učinak na stvaranje crvenih krvnih zrnaca.

Pozitivno djeluje na gušteraču i pomaže snižavanju šećera u krvi. Liječi upale urinarnoga trakta i stimulira rad crijeva. Zbog toga koprivu preporučuju kao dio proljetnoga čišćenja organizma. Uputno je koristiti koprivu u proljeće u prehrani kao dodatak varivima, ili za spremanje juha ili je pak dodati mladom siru i palenti, a može se napraviti i omlet s koprivom.

Ljekovita juha od koprive
Za proljetnu ljekovitu krem juhu od koprive, za četiri osobe treba nam: 30 do 40 komada vrhova mlade koprive, tri manja ili dva veća krumpira, dva češnja češnjaka, sol, papar, centimetar debela kriška maslaca iz pakiranja od 250 grama ili dva decilitra vrhnja za kuhanje. Kopriva se opere i krumpir oguli te nareže na kockice. Stavi se kuhati u zasoljenu hladnu vodu u koju smo ubacili i dva češnja češnjaka. Kuhajte dok se krumpir sasvim ne skuha. Dobro usitnite štapnim mikserom, te začinite po želji.

Zbog jakih antioksidacijskih svojstva, sprječava i uklanja djelovanje štetnih reaktivnih kisikovih spojeva (slobodnih radikala). Slobodni radikali mogu uzrokovati nastanak karcinoma, dijabetesa, kardiovaskularnih, autoimunih i neurodegenerativnih bolesti. Vitamin C, A i ß-karoten su među najboljim antioksidantima, stoga kopriva glasi kao odličan antioksidant. Korijen koprive u Europi koristi u fitoterapiji benigne hiperplazije prostate kao i kod problema s mokraćnim traktom. Istraživanja talijanskih znanstvenika navode da ekstrakti korijenja mogu učinkovito sniziti krvni tlak. List koprive je indiciran kao adjutor u simptomatskoj terapiji artritisa, artroze i reumatskih oboljenja. Koristi se i kao diuretik, služi za povećanje renalne eliminacije vode u upalnim procesima donjega urinarnog trakta.

U narodnoj medicini čaj od koprive se koristi za bolesti jetre i žući, za probleme kod mokrenja i dobroćudnoga povećanja prostate, za grčeve u stomaku, čireve, bolesti pluća. Čaj od koprive također je blagotvoran kod virusnih i bakterijskih infekcija, a pomaže kod kožnih bolesti, reume, gihta i išijasa te se preporučuje kod anemije jer kopriva sadrži puno željeza.

Za pripremu čaja 3 velike žlice koprive prelijemo s litrom vrele vode, poklopimo i ostavimo 5 minuta, pije se procijeđeno, može se dodati malo meda.
Ako se šaka suhog ili svježeg korijena stavi preko noći u 3 litre hladne vode i drugi dan kuha 10 minuta dobije se sredstvo za jačanje korijena kose i protiv ispadanja kose.

Može se dvije žlice mladih listova i dvije žlice cvjetova namakati u litru domaćeg bijelog vina, koje procijeđeno spremite u boce i čuvate na hladnom te koristi se jedna čašica ujutro tijekom 15 dana.

Pijenje čaja od koprive kroz duže vrijeme može spriječiti sezonske alergije, ili ublažiti simptome kao što su kihanje i svrbež što ih uzrokuje alergijski rinitis. Također je čaj dobar ekspektorant, kod kašlja uklanja sluz u plućima, smanjuje upale dišnih putova, preporučuje se kod astme.
Svježe iscijeđeni sok iz svježe koprive (20 ml soka) razrijeđen s vodom i zaslađen medom koristi za liječenje slabokrvnosti, izbacivanje pijeska iz mokraćnoga mjehura te snižavanje razine šećera u krvi, a uzima se do 3 puta dnevno.

Danas se list i korijen koprive, na osnovi kliničkih istraživanja službeno smatraju klinički utemeljenom, a pripravci koprive mogu se registrirati kao biljni lijekovi, a ne samo kao dodaci prehrani. List se može koristiti za liječenje reumatoidnoga artritisa i artroza, a zbog blagoga diuretičkoga djelovanja i kod bolesti mokraćnoga sustava, poput cistitisa. Pripravci korijena pak se preporučuju kod subjektivnih tegoba mokrenja, poput čestoga noćnog mokrenja i osjećaja neugode tijekom mokrenja. Naravno liječenje se provodi nakon konzultacije s liječnikom.

Tinktura koprive se sprema u koncentraciji 1:5 s 25% etanolnom otopinom. Uzima se 2 do 6 ml triput na dan u čaši mlake vode. List i korijen koprive smatraju se posve sigurnim i primjerenim za dulju uporabu, a klinička su istraživanja pokazala samo prolaznih probavnih problema. Protiv opadanja kose i peruti korisna je tinktura od korijena koprive. Dvadeset kapi alkoholne tinkture, pripremljene na prije opisani način, razmutite u decilitru vode i vrhovima prstiju utrljajte u vlasište. Ostavite da djeluje najmanje pola sata pa kosu operite, opet blagom koprivinom kupkom ili neutralnim blagim medicinskim šamponom. Iako jako rijetko mogu se javiti alergijske reakcije na pripravke koprive.

Kopriva koristi u ekološkoj poljoprivredi kao insekticid i kao biljno hranjivo koje potiče rast i jača otpornost biljaka. Kao sredstvo za prskanje uzima se kilogram svježe koprive i prelije s 10 litara vode, po mogućnosti kišnice. Ostavi se stajati najviše do 24 sata i vrlo je učinkovito sredstvo protiv lisnih uši na povrću, voćkama i ružama. Poželjno je prskanje ponavljati nekoliko dana. Ako se želi koristiti kao tekuće gnojivo onda se ostavi ova ista smjesa koprive kilogram na 10 litara kišnice u većoj plastičnoj posudi prekrivenoj mrežom ili jutenom vrećom da fermentira tijekom 5 do 30 dana, uz svakodnevno miješanje. Ako je temperatura od oko 20 °C gnojivo će biti gotovo za dva tjedna, a spremno je za upotrebu kada se prestane pjeniti kod miješanja. Gnojivo od koprive koristi se razrijeđeno vodom u omjeru 1:10 njime se zalijeva tlo, ne prska se biljka.

Kopriva pospješuje razgradnju komposta. Suhi korijen koprive koristi se kao organsko gnojivo. Reakcija tla, pokazatelj je niza agrokemijskih (fizikalnih, kemijskih i bioloških) svojstava tla važnih za ishranu bilja, tako se fermentacijom suhoga korijena koprive u odstajaloj vodi dobije konačna vrijednost pH = 4,8 koja je najbolja za primjenu gnojiva.

Kopriva se razmnožava sjemenom i podzemnim vriježama, a voli rahla i humusna tla. Ako koprivu sijete, najbolje je da sjeme prikupite tijekom kolovoza i rujna, posijete pred zimu, pa će niknuti u proljeće. Možete posaditi i ukopavanjem vriježa. Ujesen ili početkom proljeća najprije pripremite tlo na mjestu gdje ćete saditi koprivu. Usitnite zemlju, dodajte stajskog i dušičnog gnojiva. Iskopajte zdrave vriježe koprive (bez korijena) dužine oko 25 cm i odmah ukopajte u pripremljeno tlo na dubini od desetak centimetara i razdaljinu od tridesetak centimetara. Vriježe ne držite dugo izvan zemlje.

Kopriva se sakuplja kad je vrijeme sunčano i suho. U proljeće se sakupljaju mladi vrhovi, s gornjih 4 do 6 listova, a koriste se za juhu, varivo, prilog, za sirup ili sok. U proljeće možemo skupljati i cijelu biljku s korijenom. Kod sakupljanja treba uzeti u obzir da za kilogram suhoga lista treba ubrati pet do pet i pol kilograma svježih listova koprive.

Suši se u tankomu sloju, na suhomu mjestu. Suha biljka čuva se u papirnatim ili platnenim vrećicama ili u dobro zatvorenoj staklenoj posudi, na tamnom mjestu.

PADALINE
U mjesecu travnju u Solinu na području Gornje Rupotine pala je 91 litra kiše po četvornomu metru

LJEKOVITO BILJE I BILJNI PRIPRAVCI – Proljetne biljke u prehrani, za čišćenje i liječenje organizma

SOLINSKA KRONIKA 331, 15. ožujka 2022.

Piše: dr. sc. Olivera CRMARIĆ

Ljudi na različite načine nastoje smanjiti učinak nezdravoga načina života. Netko koristi tradicionalno prihvaćeni post, za što je idealno vrijeme korizme kada se većina ljudi odriče određenih štetnih jela i navika. Određeni pojedinci koriste filtriranu vodu, drugi se okreću konzumiranju sirove hrane i kašastih sokova, vjerojatno najčešće se poseže za uzimanjem različitih dodataka prehrani i vitaminsko-mineralnih nadomjestaka

Detoksikacija organizma dvaput godišnje – u jesen i rano proljeće je poželjna rutina ako se osjećate umorno, iscrpljeno i bez energije ili imate problema s probavom i glavobolju.

Cilj je osloboditi tijelo od štetnih tvari koje usporavaju metaboličke procese, ukloniti učinke koje toksini imaju na imunitet, poboljšati rad jetre, obnoviti je, kao i probavni i respiratorni sustav. Na taj će se način u ukupnosti popraviti psihofizičko stanje te povećati energija.

Ljudi na različite načine nastoje smanjiti učinak nezdravoga načina života. Netko koristi tradicionalno prihvaćeni post, za što je idealno vrijeme korizme kada se većina ljudi odriče određenih štetnih jela i navika. Određeni pojedinci koriste filtriranu vodu, drugi se okreću konzumiranju sirove hrane i kašastih sokova, vjerojatno najčešće se poseže za uzimanjem različitih dodataka prehrani i vitaminsko-mineralnih nadomjestaka.

Svatko tko ima cilj detoksicirati organizam vjerojatno će posegnuti i za ljekovitim biljem, a najčešće ono koje djeluje na jetru, probavni i mokraćni sustav koji predstavljaju glavne filtracijske sustave te ujedno snažno detoksiciraju organizam.

Dolaskom proljeća u prirodi počinju rasti najbolje biljke koje se koriste kako za prehranu, tako i za čišćenje organizma od toksina, a mogu pomoći i za brojne druge probleme.

Vrijeme je da izađemo u prirodu i iz sve te raskoši sakupimo barem mali dio biljaka te ih ubacimo u svakodnevnu prehranu ili ih sačuvamo za rješavanje sitnih tegoba kroz godinu.

Maslačak – Taraxacum officinale L.

Maslačak je prepoznatljiva biljka široko rasprostranjena i s dugotrajnom primjenom u pučkoj medicini, koja se preklapa s primjenom u znanstvenoj medicini.

Osim već poznatoga iskorištavanja biljke za sušenje i pripremu čaja, te kao dodatak salatama postoje mogućnosti pripreme maslačkova vina i maslačkova sirupa, čije recepte donosimo.

Vino od maslačka se priprema na način da se posuda zapremnine 6 litara napuni svježe ubranim i usitnjenim cvjetnim glavicama, obavezno po suhom vremenu.

Njima se dodaje 6 litara svježe vode i kuha se, a nakon pola sata dodaju se kore dva domaća neprskana limuna i dvije naranče. Cjelokupna masa se procijedi kroz lanenu krpu. Dobivenom soku se dodaje 3 kg šećera i sok od 2 limuna i 2 naranče, sve se dobro promiješa i ostavi da se ohladi.

U pola šalice mlake vode rastopi se jedna kocka kvasca i pomiješa se s ohlađenim sokom, te ostavi na toplome mjestu 5 dana i prepusti vrenju. Nakon tog vremena, ponovo se procijedi kroz lanenu tkaninu i puni u jake vinske boce ili u boce za pjenušavo vino koje je najbolje prije korištenja držati sat vremena na 100°C u pećnici, da se steriliziraju.

Pune boce je najbolje začepiti strojem za čepljenje boca, i zapečatiti pečatnim voskom te spremiti u hladan podrum na tamnom mjestu, ulaganjem grla boce prema dolje u nasipani pijesak. Nakon dva mjeseca maslačkovo je vino gotovo za konzumiranje, a može se gotovo neograničeno držati. Ispravno pripremljeno vino od maslačka je svijetlo poput vode, i pjeni se kao šampanjac.

Za pripremu sirupa, od maslačka (»med od maslačka«) potrebno je sakupiti 3 do 4 pune šake cvjetnih glavica maslačka koje se dobro prokuhaju u 2 litre vode. Procijedi se tekućina i doda se 1,5 kg šećera i sok od 2 limuna, te se nastavi kuhati dok se ne dobije konzistenciju poput sirupa. Sprema se u boce sa širokim grlom. Tako dobiveni sirup ima okus po medu, a djeluje na jačanje i čišćenje krvi, kao i na poboljšanje probave.

Ljubičica – Viola sp.

Cvatnja ljubice počinje u rano proljeće nježnim cvjetovima privlačnoga mirisa. Cvjetovi se koriste za izradu mirisnih buketića, a njihova je simbolika poniznost, skromnost ili tajna ljubav.

Povezana su prije svega s niskim rastom biljke koja cvjetove saginje prema tlu i skriva među zelenim listovima. Najčešće se koristi kao pokrivač tla na zasjenjenim mjestima. Uspijeva na različitim tlima, ali najviše voli hladna, humusna tla s dobrom drenažom. Osobito je dekorativna kada raste na kamenim zidovima.

Mladi i nježni listovi mogu se koristiti u salatama, a u kasnijem dijelu sezone, kada postanu nešto tvrđi mogu se kuhati s ostalim povrćem za pripremu juha ili uz kuhano meso.

Ekstrakt lista se koristi kao aroma u slasticama ili sladoledu. Sirovi se cvjetovi koriste za ukrašavanje salata i deserta dok kandiranjem postaju ukusna poslastica. Svježe otvoreni cvjetovi ljubičice mogu se koristiti za pripremu nadjeva za mesna ili riblja jela.

Kandirane ljubičice služe i za dobivanje aromatiziranih pića uključujući i likere, a natapanjem cvjetova u vinskom octu, osim boje na njega prenose i aromu.

Mirisna ljubičica se kao lijek upotrebljavala još od starih Grka. Hipokrat ju je preporučivao kod glavobolje, lošeg vida, poteškoća s disanjem ili mamurluka.

Plinije je isticao njezinu djelotvornost kod nesanice, smirivanja ljutnje i bijesa te za jačanje srčanoga mišića. Arapi su je koristili kod upale grla i krajnika, nesanice i jetrenih tegoba. Kneipp je hvalio čaj i sirup od ljubičice kod kašlja i hripavca, nervoznoga lupanja srca ili histerije. U tradicionalnoj medicini za ljekovite svrhe se skupljaju svi dijelovi biljke, dok industrija parfema i kozmetička industrija koriste cvjetove.
Ljubičica u svom sastavu ima dosta aktivnih tvari od kojih najznačajniji su saponini, glikozid iridin, spojevi salicilne kiseline, gorke tvari, eterično ulje i alkaloid odoratin.

U narodnoj medicini mirisna ljubičica ima dugu tradiciju kod liječenja raka i kašlja hripavca. Budući da sadrži salicilnu kiselinu koja je osnova za dobivanje aspirina, uspješno se koristi u liječenju glavobolje, migrene i nesanice. Cijela biljka pospješuje znojenje, mokrenje i stolicu, služi kao sredstvo za iskašljavanje, ima ublažujuća i protuupalna svojstva.

Unutarnja primjena ljubice djeluje pozitivno na bronhitis, dišni katar, kašalj, astmu te rak dojke, pluća i probavnoga trakta. Čaj od ljubičice priprema se od listova, cvjetova i korijena, i to za šalicu čaja čajna žlica mješavine.

Vanjska primjena biljke je kod infekcije usta i upale grla. Biljka se može koristiti svježa ili se nakon žetve u cvatnji suši za kasniju upotrebu. Cvjetovi ublažavaju bol i koriste se prilikom oboljenja žuči i pluća. Korijen je puno jače sredstvo za iskašljavanje od ostalih dijelova biljke.

Tratinčica, Bellis perenis, Asteraceae

Mladi listovi tratinčice se spremaju kao ukusna salata, međutim zbog svoga ljekovitog djelovanja služe i za proljetno pročišćavanje krvi, ili u situacijama kada je potrebno ojačati krvnu sliku npr. kod anemije.

Tratinčica djeluje i kod bolesti respiratornih organa kao kod iscrpljujućega kašlja, pleuritisa, prsnih bolova, upalnih stanja i infekcija, kod bolesti želuca i crijeva, bolesti jetre i žuči kao i kod detoksikacije jetre kod trovanja. U kozmetici je također vrlo cijenjena biljka koja blagotvorno djeluje na kožne bolesti kao edema ili varikoznih vena.

Osim toga se koristi za izradu prirodnih krema i losiona za ublažavanje pigmentacijskih mrlja od sunca. Novija istraživanja potvrđuju i preporučuju uporabu čaja i svježega soka od listova tratinčice i kod karcinoma dojki. Tratinčica je prirodan metabolik jer potiče metabolizam na bolju izmjenu tvari.

Bljušt – Tammus communis, porodica Dioscoreaceae

Bljušt je trajna zeljasta povijuša koja naraste u dužini i do tri metra. Stabljika joj je tanka s naizmjenično poredanim šiljastim i srcolikim tamnozelenim listovima. U pazušcima listova izbijaju neugledni cvjetovi žućkaste boje, složeni u grozdaste cvatove.

Plod je okrugla crvena bobica. Korijen je nepravilnoga oblika, gomoljasto odebljan, dug do 20, a širok 5 do 10 cm. Vrijeme cvatnje biljke je od svibnja do lipnja. Bobice su bez mirisa, ukusne i slatkaste, ali otrovne.

Biljka raste u šikarama, na livadama, kamenjarima, u hrastovim i bukovim šumama. Mladi izdanci beru se za jelo u rano proljeće, korijen u rano proljeće ili najesen, a po potrebi i u vrijeme vegetacije, te list u vrijeme vegetacije. Svježi korijen djeluje brzo i vrlo nadražujuće na kožu te je kod njegova vađenja potrebno zaštititi ruke. U pučkoj medicini preporučuju se u tu svrhu biljni čajevi od divljega odnosno samoniklog jestivog bilja.

Cijela biljka sadrži spojeve slične histaminu, sluz, steroidne saponozide, kristale kalcijev oksalat, a u zrelim bobicama nedefinirani otrovni sastojci, šećer i pektin.

Kako su saponinski spojevi otrovni i ima ih u korijenu i plodu onda se mora naglasiti da je bljušt otrovan. Njegov sok izaziva jako povraćanje i proljev. Zabilježeni su smrtni slučajevi trovanja bobicama – plodovima.

Ipak u malim količinama u narodnoj medicini se koristi kao lijek za vanjsku uporabu. Svježi korijen bljušta koristi se najčešće usitnjen kao oblog, za liječenje reume, modrica i križobolje, potkožni izljevi krvi, pucanje kapilara i hematomi. Ipak u proljeće mladi kuhani izdanci bljušta se rado jedu i u takvomu obliku nisu opasni, iako ih je najbolje izmiješati s drugim proljetnim biljkama.

Petrovac – Agrimonia eupatoria L.

Raste na vlažnim livadama, u jarcima, uz vode, na prisojnim brežuljcima i stijenama. Voli topla mjesta i vapnenasto tlo. On je biljka čitave sjeverne polutke.

Petrovac je trajna biljka koja ima uspravnu, dlakavu stabljiku visine do 70 cm. Listovi su postavljeni naizmjenično, perasti, a listići jajastog do dugoljasto lančastoga oblika. Cvjetovi su raspoređeni u dugačkom grozdu uokolo same stabljike, mali su i žute boje.

Cvatnja je od svibnja do kolovoza. Plodovi su orašastoga oblika i imaju kukaste čekinje. Turica je gotovo bez mirisa, a gorkog je okusa.

Mladi izdanci koji se razvijaju prije cvatnje mogu se upotrebljavati za jelo u obliku variva ili za juhu od lisnatoga povrća. Biljka je dosta bogata vitaminom C i karotenima. Bogata je i treslovinom pa je zbog toga dobra u liječenju bolesti želuca i crijeva. Za tu svrhu se bere gornji dio biljke u cvijetu.

Osim toga koristi se u liječenju oboljenja jetre, žutice, sklonosti taloženju mokraćne kiseline u tijelu i kod žučnih kamenaca. Izvana se koristi protiv krvarenja rana, krvarenja bubrega, protiv bolesne slezene, kože i krvotoka.

Poznati domaći lijek za žuticu je čaj od petrovca: 3 gr isjeckanoga suhog lišća popari se s 2 dl vruće vode i ostavi u pokrivenoj posudi 15 minuta. Na dan popijemo 3 šalice vrućeg čaja u gutljajima.

Preslice – Equisetum arvense L

Pripravci od preslice se koriste za liječenje bolesti najčešće dišnoga, probavnog i mokraćnog sustava. Najčešće se koristi u obliku čajeva, ali treba paziti kako kod nje tako i kod korištenja bilo kojih biljnih pripravaka da se ne koristi predugo i u visokim koncentracijama te da se ne zaslađuje šećerom već se ili pije nezaslađena ili se zasladi medom.

Za uklanjanje bolova mokraćnoga mjehura kao i za otapanje bubrežnih kamenaca poznat je čaj koji se dobiva kuhanjem jedne žlice preslice i jedne žlice plodova šmrike (borovice) u 2,5 dcl vode i to 5 minuta. Ostavi se 15 minuta poklopljeno, ocijedi se i pije svako sat vremena.

Čaj pripravljen od 2/3 preslice i 1/3 steže (Potentilla tormentilla), ukupno 50 g na litru vode, kuhanje 15 min, je najviše zbog visokog postotka kremene kiseline iznimno učinkovit kod krvarenja iz pluća, ali i iz želuca, a može se koristiti i za ušmrkavanje kod krvarenja iz nosa.

Preslica u kombinaciji s gospinom travom je djelotvoran čaj za pročišćavanje krvi, za slabokrvnost, ali i za ubrzavanje metabolizma i protiv debljanja. Preslica pripremljena u visokoj koncentraciji, tako da se 150 g biljke namače preko noći u litri vode, ujutro se procijedi i služi za grgljanje kod upala zubnoga mesa i krajnika, a mogu se ispirati i gnojne rane, kožni lišajevi ili čirevi po tijelu ili na licu.

Poznati su i odvari preslice s drugim biljkama, a koji se upotrebljavaju u nadoknađivanju minerala u organizmu, u pomaganju liječenja gihta, arterioskleroze i visokoga tlaka. Biljku osušite na sjenovitom mjestu i spremite u hermetički zatvorene kutije te po potrebi kombinirajte kuhanje čajeva s dodatkom meda.

Cikorija – Cichorium intybus

Cikorija je biljka iz porodice Asteraceae koja sadrži do 20% inulina, gorke tvari, pektin i kalij i odlično je sredstvo za proljetnu detoksikacijsku kuru jer pospješuje probavu, potiče lučenje žuči, djeluje diuretski te stimulira metabolizam.

Inulin je sastavljen od fruktoznih podjedinica koji se nakon što uđe u organizam samo manjim dijelom razgradi zbog toga je poznata hrana za dijabetičare koji puno lakše podnose fruktozu od glukoze. Osim toga, inulin koji cikorija sadrži djeluje probiotički, tj. potiče rast i broj probiotičkih (prijateljskih) bakterija u crijevima, čime djeluje korisno kako na probavu tako i na funkcioniranje cjelokupnog organizma.

U vremenima kriza, naše mame i bake koristile su je kao zamjenu za kavu, a u narodnoj medicini poznata je kao lijek za oboljenja jetre i žučnih putova, jačanje imuniteta i malokrvnosti, potpomaže probavu hrane i sastavni je dio mješavina za čišćenje organizma. Čaj od korijena divlje cikorije priprema se tako što se puna žlica osušenog korijena prelije litrom ključale vode i kratko prokuha, a pije tri puta dnevno prije jela.

Mišjakinja, Stellaria media

Cijenjeno povrće u Rimsko doba i poznato je da je jestiva i ljekovita biljka, puna vitamina i minerala. U zadnje vrijeme je zaboravljena kao divlje povrće iako je prva koja krene rasti u proljeće. Tako upravo sada kada ljudi osjećaju proljetni umor nakon zimske prehrane, mišjakinja već neko vrijeme buja po vrtovima i savršeno se može uklopiti u pripremi ukusne salate od samoniklog povrća, a naravno može se dodati i kašastim zelenim sokovima iz blendera.

Kopriva – Urtica dioica

Proljetna »kraljica« jestivoga i ljekovitoga bilja. Za jelo se koriste samo svježi, prokuhani listovi i vršci koprive. Nježne vrške biljke s 4 do 6 listića beru se u gumenim rukavicama. Od koprive se pripremaju brojna jela kao juhe, variva, umaci, salate, kao špinat…. Koprivu treba blanširati, nakon čega se ili koristi ili smrzne. Može se i konzervirati sušenjem, za upotrebu u zimskim mjesecima ili za pripremanje čaja. Kopriva poboljšava probavu, stimulira čitavi organizam, potiče cirkulaciju i rad srca, čisti i jača krv, smanjuje šećer, pomaže kod gripe i prehlade i astme.

PADALINE
U mjesecu veljači 2022., u Solinu na području Gornje Rupotine, ukupne padaline su bile 45 litara po četvornomu metru.

LJEKOVITO BILJE I BILJNI PRIPRAVCI – Oplemenite prostor sobnim biljkama

SOLINSKA KRONIKA 330, 15. veljače 2022.
Piše: dr. sc. Olivera CRMARIĆ

Biljke mogu biti učinkovit način, ujedno jednostavan i put kojim se može promijeniti izgled i »podignuti« svaki dnevni boravak ili drugu prostoriju u domu. Prepreka tom cilju ne treba predstavljati nedostatak sunčeve svjetlosti, jer postoje brojne biljke koje su vrlo lijepe i mogu bujno rasti i s minimalnim izvorom svjetlosti. Stoga pokušajte unijeti biljke u sjenovite kutke doma, uljepšat će prostor, podignuti raspoloženje ukućana i poboljšati kvalitetu zraka, jer možete imati raskošne biljke čak i u najmračnijim sobama

Slonova noga – Beaucarnea recurvata, porodica Agave

Dobila je naziv po stabljici koja je zadebljana pri dnu te sliči slonovoj nozi. Vrlo dobro raste u sušnijim uvjetima, a može preživjeti pri slabom osvjetljenju i pola godine. Poželjno je preko ljeta jače osvjetljenje, a slabije zimi.

Vrlo često se uzgaja u malim posudama jer ne treba veliki prostor. Ovo je idealna biljka za osobe koje vole biljke u stanu, a nemaju vremena za posvetiti se održavanju sobnog bilja, jer nije zahtjevna i gotovo svatko ju može imati kao svog biljnog ljubimca.

Slonova noga spada među otpornije i izdržljivije biljke, nije potrebno često zalijevanje, možda jednom u 10 dana, ali listove je poželjno malo češće prskati hladnom vodom kako ne bi presušili ako je suhi zrak u zatvorenim stambenim ili poslovnim prostorima. Idealna temperatura za ovu biljku je oko 20° C.

Raste vrlo sporo tako da ju nema potrebe često presađivati, možda jednom u dvije do tri godine, odnosno tek kada njezino korijenje počne polako izlaziti iz posude. Najučinkovitije za uzgoj su plitke, keramičke posude u kojima ljepota slonove noge dolazi do izražaja i u kojima neće doći do viška vlage u tlu.

Sanseverija – Sanseveria

Poznata je pod nazivima sablja, sabljarka, indijansko pero i svekrvin jezik. Idealna je sobna biljka za sve zaposlene i zaboravne ljubitelje sobnih biljaka. Ne voli pretjerano zalijevanje, odlikuje se otpornošću i skromnim zahtjevima, a odlična je za pročišćavanje zraka u prostorijama. Ne treba je previše zalijevati, jer je podložna truljenju.

Prilikom zalijevanja treba pripaziti da voda ne dospije u središte biljke, a zalijevati onda kada se zemlja u teglici prosuši. Sanseverije se presađuju svake 2 do 3 godine u malo veće posude, supstrat u koji sadimo sanseverije treba biti propustan, a za sadnju se koristiti pliće i šire posude, jer imaju plitak korijen.

Rod Sanseveria obuhvaća više od 50 vrsta, poznati su varijeteti koji se razlikuju po veličini, boji, širini i obliku lista. Boja lista sanseverija je zelena s manje ili više izraženim šarama, ima ih sa žutim obrubom listova ili niske sanseverije sa širim listovima. Sve su popularnije cilindrične sanseverije čiji se listovi mogu preplitati u različite oblike.

Porijeklo sanseverije su stepska područja Afrike. Dobila je ime po princu od San Severa, a u Europi je postala popularna od 18. stoljeća. Ako imate malu djecu bolje je da lončanice sa sanseverijama držite na povišenom mjestu, jer neke sorte mogu izazvati dijareju pojede li se njihovo lišće.

Dobro rastu i u prostorijama koje imaju slabo osvjetljenje. U tom slučaju će šare na listovima biti slabije izražene. U svijetlim prostorijama sanseverije će cvjetati, ali ne podnose izravnu sunčevu svjetlost. Njihovi cvjetovi su mali i neugledni, a imaju miris koji podsjeća na miris vanilije.

Visoka vlažnost zraka i zemlje ne odgovara ovim biljkama, pa su zapravo idealne biljke za stanove jer se mogu postaviti blizu radijatora, uopće im ne smetaju manjak vlage i temperatura zraka. Jednom kada im pronađete mjesto, dobro je ne premještati ih, pa će se najbolje razvijati na svom stalnom mjestu.

Sanseverije se razmnožavaju dijeljenjem biljke, što je jednostavan način razmnožavanja. Tijekom proljeća kada se presađuju biljke sanseverije možemo podijeliti i na taj način razmnožiti. Biljke se presađuju kada vidimo da im je posuda postala tijesna. Posuda treba biti samo malo veća, jer presađivanje u mnogo veću može dovesti do šoka i propadanja biljke.

Ovo je jedna je od najtolerantnijih sobnih biljaka koja može preživjeti sve, a istovremeno izgledati svježe i privlačno, te dekorirati prostor u kojem je smjestimo.

Zlatni puzavac – Epipremnum aureum, porodica kozlačevki, Araceae

Ova biljka je penjačica koja može narasti i do 2 metra, a sadi se kao sobna biljka najviše zbog efektnih srcolikih listova. Kod nas je popularna sobna biljka jer je zahvalna za održavanje, može rasti u vis s potpornjem, a šarenolisne sorte se osobito mogu saditi i u posude obješene na zidu.

Postoje brojne sorte sobnih puzavaca koji se međusobno razlikuju po listovima. Ima ih krupnolisnih ili sitnolisnih sorti, boja lista varira od najobičnijih sa zelenim lišćem, bijelo prugastim lišćem, crvenkastim, ljubičastim, ili dlakavim srebrno prugastim listovima. Porijeklo zlatnog puzavca je Južna Amerika, a kod nas se odavno smatra da ova biljka donosi novac i sreću.

Zlatni puzavac je biljka koja odlično pročišćava zrak u domu pa je i to razlog što je rasprostranjen kao sobna biljka, ali krasi i mnoge druge zatvorene prostore poput primjerice poslovnih prostora, ureda i trgovina. Zbog svoje sposobnosti pročišćavanja zraka na način da uklanja brojne štetne kemikalije koje kruže zrakom te u potpunosti može pročistiti zrak u stanu ova dekorativna biljka bi trebala biti jedna od prvih kada se odabiru sobne biljke.

Zlatni puzavac je vrlo jednostavan za održavanje i ne treba posebne uvjete za život. Listovi puzavca mogu biti svjetliji i tamniji, a njihova boja ovisi isključivo o količini svijetla kojoj su izloženi. Iako traži svijetlo mjesto za rast, ipak ne podnosi jako sunce tijekom ljetnih mjeseci.

Svjetlo je bitnije mlađim biljkama, starije biljke mogu biti i na tamnijem mjestu u stanu. Intenzitet osvjetljenja je bitan samo za izgled listova, jer se šare na listu mogu održati samo ako biljka stoji na punomu svijetlu. Kako se radi o puzavici, kako biljka raste i stari pri dnu najčešće ogole, potrebno je iz reznica uzgajati mlade biljke, na način da se odlomi grančica, uklone se dva do tri donja lista, a mogu se jednostavno zakorijeniti i u čaši s vodom, a zatim posaditi u zemlju.

Kao i svaka druga sobna biljka na listovima puzavca se nakuplja prašina pa je najbolje tada tuširati biljku i kada se listovi posuše vratite na njegovo mjesto. Inače puzavac treba redovito zalijevati, ali mu korijen ne smije biti uronjen u vodu. Naravno ljeti treba češće zalijevanje i redovito dohranjivanje pa nam tada bujno rastu.

Fitonija – Fittonia, porodica Lamiales

Postoji više od pedeset poznatih vrsta ove biljke ali sve su nastale od dvije:
Fittonia gigantea- iz Bolivije, koja je oko 60 cm visoka zeljasta trajnica, s ovalnim, na vrhu lagano zašiljenim listovima, jarkocrvenih žila na tamnozelenoj lisnoj površini.

Fittonia verschaffeltii – iz Kolumbije, koja je niska, puzajuća biljka čiji su listovi okrugli do srcoliki ili jajasti, na vrhu tupo zaobljeni, dugi i do 10 cm, i njima prekriva tlo. Javlja se u dva oblika: Argyroneura – srebnih žila i Pearcei – svijetlo crvenih žila.

Cvjetovi fitonije su sitni i neugledni, bijeli ili blijedo krem boje, skupljeni u cvast nalik klasu, a cvatnja je u jesen. Postoje brojni varijeteti koji se razlikuju po obliku, veličini i rasporedu listova, a naravno spektar boje je iznimno velik pa se u ponudi mogu naći osim srebrne, roze i crvene nervarure lista, postoje i bijela, fuksije, terakota, modra i gotovo crna. Fitonija je tako postala zanimljivija i vrlo dekorativna biljka za uređenje prostora. Osobito je velika primjena kada se posade uz visoke biljke, gdje služe kao pokrivači tla.

Biljka traži zasjenjen položaj, nikako je ne treba izlagati izravnom sunčevom svijetlu, a kako se radi o tropskoj biljci odgovara im toplina i vlaga zemlje i zraka. Idealna temperatura im je od 21 do 25 stupnjeva Celzijevih, a noćna ili zimska temperatura ne smije padati ispod od 16 do 17 stupnjeva Celzijevih, pa se zbog toga često javlja kao biljka u terarijima. U ljetnom periodu treba je zalijevati dva do tri puta tjedno, zimi manje, ali se tlo ne smije osušiti, a poželjno je biljku svakodnevno orošavati mlakom odstajalom vodom.

Prihranjivanje je svako 2 do 3 tjedna, tekućim gnojivom ali u slabijoj koncentraciji od navedene. Učinkovite su i dekorativne ako ih se posadi skupa s nekoliko biljaka, a osobito kada imaju različite boje. Fitonije se razmnožavaju jednostavno reznicama kojima se odstrane donji listovi, ali da ima barem 3 do 4 reda listova, ožiljava već za 2 tjedna u čaši s vodom.

Fitonija je vrlo dekorativna ako ima dovoljno svijetla, kada ima nevjerojatan kontrast obojenih žila listova, ako listovi ne postanu zeleni. Treba je čuvati od propuha, suše i prezalijevanja. Da bi dobili bujni grm treba zalamati vrhove grančica i cvjetove.

Spatifilum – Spathiphyllum

Svima poznata prekrasna sobna biljka s cvjetovima nalik na bijela jedra neki zovu jedarce, neki mirni ljiljan, a neki jednostavno spatifilum. Među ljubiteljima biljaka već je odavno popularna jer nije osjetljiva.

Spatifilum ne podnosi previše sunca i najbolje će uspijevati ako ga smjestimo uza sjeverni prozor ili ga udaljimo barem 1 ili 2 metra od prozora. Treba pripaziti da ne bude na propuhu. Bez obzira radi li se o domu ili uredu, spatifilumi su izvrsne sobne biljke jer mogu rasti u slabom osvjetljenju. Spatifilum može preživjeti s vrlo malo vode, a prekomjerno zalijevanje je za njega kobno.

Vlaga potrebna listovima može se osigurati redovitim prskanjem listova prskalicom, barem jednom dnevno. Da bi bujno rastao spatifilum traži neko tekuće biljno gnojivo namijenjeno sobnim biljkama koje cvatu, a gnojidba se vrši dva puta godišnje što je dovoljno za zdrav rast.

Tijekom zime ne treba gnojenje i jednostavno je potrebno pustiti biljku da se malo odmori, a zalijemo je samo jednom tjedno. Spatifilum je biljka koja se najbolje presađuje u proljeće u samo malo veće posude, tako se korijen lakše prilagođava na presađivanje i brzo pokazuje dobre rezultate, tj. kreće u porast. Široki listovi su jako dekorativni, intenzivne zelene boje kada su zdravi, ali su pravi magneti za prašinu, stoga je poželjno prebrisavanje vlažnom krpom.

Naravno jednostavno je otuširati biljku, pustiti je da se prosuši te vratiti na njeno mjesto. Spatifilum ne voli izravno sunčevo svjetlo, u tom slučaju može doći do gubljenja boje i oštećivanje lista.

PADALINE

U mjesecu siječnju 2022. u Solinu na području Gornje Rupotine palo je 17 litara kiše po četvornomu metru.

LJEKOVITO BILJE I BILJNI PRIPRAVCI – Kolesterol i biljke protiv kolesterola

SOLINSKA KRONIKA 329, 15. siječnja 2022.
Piše: dr. sc. Olivera CRMARIĆ

Kolesterol je od iznimne važnosti za strukturu i integritet u staničnim membranama svih tkiva kao i za normalan rad samoga organizma. Sudjeluje u stvaranju hormona, vitamina A, D i E te žučnih kiselina. Kolesterol je prekursor u proizvodnji steroidnih hormona, uključujući glukokortikoide -kortizon, mineralokortikoide – aldosteron, spolnih hormona – androgen – testosteron i estrogena – estradiol

Kemijska formula kolesterola je C27H46O. Iako postoji više vrsta lipoproteina kolesterol, najvažnije su dvije:

• LDL-čestice niske gustoće koje prenose kolesterol i odlažu ga u pojedina tkiva i organe;

• HDL-čestice visoke gustoće koje sakupljaju na sebe i prenose suvišan kolesterol iz raznih tkiva u jetru.

Najveći dio kolesterola do 80 posto organizam stvara u jetri pa je to endogeni kolesterol, dok samo 20 posto je egzogeni kolesterol koji dolazi iz hrane.
Biokemijski proces kojim se edogeni kolesterol sintetizira u organizmu je dosta složen i naziva se »put HMG-CoA reduktaze«. Ovim načinom se pomoću acetil-koenzima A kod odrasle osobe mogu sintetizirati 1 do 2 grama kolesterola na dan. Treba pritome razmotriti i spoznaju da veći unos kolesterola prehranom smanjuje njegovu sintezu u organizmu, dok manji unos ima suprotni učinak.

Treba svakako reći da za koncentraciju kolesterola u krvi nije važna samo njegova sinteza u jetri ili unos prehranom, već uvelike ovisi o genetici pojedinca, o stupnju apsorpcije, transporta i izlučivanju kolesterola te o katabolizmu žučnih kiselina.

Povećani kolesterol tzv. hiperkolesterolemija je vrlo rizični čimbenik koji dovodi do brojnih bolesti kao ateroskleroza, srčani udar, angine pektoris i drugih srčanih bolesti. Kod pojave ateroskleroze dolazi do lokalnoga zadebljanja endotela tj. oštećenja unutrašnjega sloja stijenke arterije. Ta se zadebljanja nazivaju ateromi ili plakovi koji sužavaju promjer krvnih žila i mogu prouzročiti srčani i moždani udar.

Za prevenciji i terapiji hiperkolesterolemije najčešće se koriste ljekovi – statini, ali možemo si pomoći i promjenom prehrane, korištenjem brojnih ljekovitih biljaka te u zadnje vrijeme i nutraceuticima.

Širok je spektar biljaka koje svojim biološki aktivnim sastojcima izravno ili posredno utječu na metabolizam kolesterola, te na smanjenje njegove razine. Ovdje ćemo spomenuti nekoliko.

Piskavica – Trigonella foenum-graecum

Piskavica je vrlo ljekovita biljka koja se u antičko doba primjenjivala za liječenje brojnih bolesti. Stimulira metabolizam jetre i bubrega te općenito zagrijava tijelo. Smiruje i liječi sluznicu dišnoga, probavnog i urogenitalnog trakta. Djelotvorna je i protiv alergija i peludne groznice. Snižava kolesterol u krvi već nakon 10 dana primjene. Danas se najčešće koristi za liječenje dijabetesa i visokoga kolesterola. Kod oba tipa dijabetesa konzumacije piskavice uspostavlja ravnotežu šećera u krvi pomoću aminokiseline 4-hidroksi-izoleucin, koja kontrolira lučenje inzulina.

Kod kardiovaskularnih problema koristi se sjeme piskavice jer snižava kolesterol i trigliceride čime pomaže protiv ateroskleroze i stvrdnjavanja arterija. Piskavica sadrži saponine koji smanjuju apsorpciju kolesterola iz masne hrane, a neka su istraživanja dokazala da steroidni saponini djeluju i na smanjenje stvaranja lošega kolesterola u organizmu.

Postoji nekoliko načina upotrebe sjemenki piskavice, kao prah, kao dodatak začinima, ali najčešće se pije kao čaj. Dokazano je i djelovanje etanolnog ekstrakta (tinkture) sjemenki piskavice koja može do 26 posto smanjiti razine kolesterola u plazmi.

Ljuta papričica – čili

Čili sadrži kapsaicin (8-metil-N-vanilil-6-nonenamid) koji povećava sagorijevanje kalorija pa organizam može sagorjeti i do 100 kalorija više nego bez njegove konzumacije. Istraživan je učinak konzumiranja jednoga grama sušene i mljevene ljute paprike te je dokazano povećanje tjelesne temperature, a time i veću potrošnju energije. Čili smanjuje osjećaj gladi te pomaže kod kontrole apetita i povećava potrošnju kalorija nakon obroka, te je koristan za mršavljenje.

Čili djeluje protiv raznih bolova, djeluje kao antireumatik, ima antikancerogeno djelovanje te smanjuje rizik pojave šećerne bolesti.
Kapsaicin jača cirkulaciju, pomaže bržoj izmjeni tvari u organizmu i smanjiva opasnost od nakupljanja kolesterola i stvaranje plaka u stijenkama arterija.

Alfa-alfa

Alfa-Alfa je vrsta djeteline koju karakteriziraju lijepi plavoljubičasti cvjetovi. Raste na području zapadne Azije i istočnoga Mediterana. Klice alfa-alfe poznate su kao sjajan izvor vitamina A, B2, B5, C i K i folne kiseline te u tragovima cink, bakar i magnezij koji djeluju na povećanje energije u organizmu, na poboljšanu koncentraciju i na povećanje kognitivnih sposobnosti. Ova biljka sadrži saponin koji smanjuje apsorpciju kolesterola u organizmu i sprječava nakupljanje u arterijama. Za najbolje rezultate preporuča se konzumacija 120 grama sjemenki alfe-alfe tijekom osam tjedana, ali ne duže!

Češnjak za smanjivanje povišenog kolesterola

Češnjak je najbolje jesti sirov, nasjeckan usitno desetak minuta prije konzumacije. Stoljećima se koristi kao hrana koja liječi jer djeluje na sprečavanje raka, snižavanje kolesterola i visokoga krvnog tlaka, a liječi i prehladu. Njegovo djelovanje je široko od antimikrobnoga do kardioprotektivnoga i dislipidemijskoga učinka te protiv stvaranja tromba u krvnim žilama.

Aktivna tvar češnjaka je alicin koji reducira sintezu (inaktivacija HMG-CoA reduktaze) i apsorpciju kolesterola u crijevima zbog čega ima sposobnost smanjenja ukupnoga kolesterola između 9 do 12 posto. Osobe koje imaju problema s zgrušavanjem krvi i oni koji već imaju terapiju antikoagulansima trebaju se savjetovati s liječnikom o njegovoj konzumaciji.

Fermentirana crvena riža

Crvena riža fermentira pomoću gljivice (Monascus purpureus) čime nastaje niz spojeva iz skupine monakolina, osobito monakolin K koji je poznat kao lovastatin – djelatna tvar u lijekovima koji smanjuju razinu kolesterola u krvi. Djeluje u jetri na način da inhibira HMG-CoA reduktazu, enzim koji je neophodan za sintezi kolesterola.

Korištenjem fermentirane crvene riže umjesto statina smanjuje se nuspojava miopatije (bol u mišićima) koja se javlja kod korištenja statina. Također je crvena riža alternativa za osobe intolerantne na statine. Prema Europskoj agenciji za sigurnost hrane »Monakolin K iz crvene riže pridonosi održavanju normalne razine kolesterola u krvi«, a djelotvoran je kod dnevnoga unosa 10 mg monakolina K iz ekstrakta fermentirane crvene riže.

Artičoka – Cynara scolymus, kod povišenog kolesterola

Ekstrakt svježega lista artičoke sadrži spoj cinarin koji se koristi u liječenju hiperkolesterolemije. S listovima artičoke treba biti pažljiv ako ih se ide sušiti jer su aktivni spojevi vrlo osjetljivi.

Artičoka djeluje na način da ubrzava eliminaciju žuči i žučnih kiselina, a time neposredno dolazi do povećane razgradnje kolesterola. Artičoka dakle ne smanjuje stvaranje kolesterola nego utječe na njegovu razgradnju što u konačnici dovodi do smanjenja razine LDL kolesterola, a u isto vrijeme kod nekih osoba blago povisuje razinu HDL-a, iako je bilo slučajeva i sniženja koncentracije HDL-a. Terapija od 8 tjedana s 400 mg ekstrakta lista artičoke dala je zadovoljavajući rezultati smanjena LDL kolesterola za 10 do 20 posto.

Artičoka pojačava djelovanje lijekova inhibitora β-HMG-CoA reduktaze koji smanjuju razinu kolesterola (razni lijekovi koji sadrže statine), a njene ekstrakte ne smiju koristiti osobe s opstrukcijom žučnih vodova i s žučnim kamenima.

Sikavica – Sylibum marianum L. Gaertn

Djeluje na metabolizam kolesterola kroz aktivnu tvar silimarin koji predstavlja kompleksnu mješavinu polifenolnih spojeva među kojima je sedam flavonolignana i jedan flavonoid. Silimarin čini više od 60 posto ekstrakta dobivenoga iz sjemenki sikavice. Osnovno djelovanje mu je hepatoprotektivno, uz snažan antioksidativan učinak. Uz dodatak selena značajno smanjuje posljedice oksidativnoga stresa i apsorpciju kolesterola, kao i razinu LDL i ukupnoga kolesterola. Inhibicija apsorpcije kolesterola je način djelovanja silimarina i daje pozitivne promjene kod kolesterola i sadržaju lipida u jetri.

Cikorija ili vodopija

Biljka koja može djelovati na smanjivanje kolesterola. Bogata je inulinom koji djeluje na apetit, izlučivanje želučanih i probavnih žlijezda te pražnjenje crijeva. Poboljšava rad jetre, žuči i bubrega te ubrzava metabolizam. Cikorija može biti od koristi za problem usporene probave i nadimanja. Također zbog inulina djeluje na snižavanje razine kolesterola u krvi kao i na snižavanje razine šećera u krvi.

Nutraceutici za smanjivanje kolesterola

Danas se vrlo često koristi termin nutraceutici koji označava hranu ili sastojke hrane koji pružaju zdravstvene dobrobiti, uključujući prevenciju, ali i liječenje bolesti. U pravilu se radi o izoliranim nutrijentima iz biljaka, o dodacima prehrani kao i funkcionalnoj hrani te biljnim ekstraktima. Vezano za smanjenje kolesterola postoje brojni nutraceutici koji različitim mehanizmima djelovanja smanjuju razine kolesterola u krvi.

Najčešće djeluju na način da inhibiraju sintezu kolesterola djelovanjem na enzim HMG-CoA reduktaze ili enzim proprotein konvertaza, mogu djelovati na redukciju apsorpcije kolesterola u crijevima ili djeluju na metabolizam žuči, a mogu utjecati i preventivno protiv razvoja ateroskleroze.

Polikozanoli

Prirodni dugolančani alifatski alkoholi dobiveni ekstrakcijom, najčešće iz voska šećerne trske i rižinoga voska. Brojne kliničke studije potvrdile su smanjenje razine LDL-kolesterola, slično statinima, za 25 posto i povećavanje razinu HDL kolesterola. Djeluju na inhibiciju aktivnosti HMG-CoA reduktaze, no potrebna su daljnja istraživanja kako bi se utvrdio točan mehanizam djelovanja.

Polifenoli

Sveprisutne molekule u prirodi koje su široko rasprostranjene u hrani biljnoga porijekla. Osim antioksidacijskoga djelovanja, polifenoli imaju i druga djelovanja kao što su antiartritično, antitrombotsko, antiviralno, antibakterijsko djelovanje. Za smanjivanje kolesterola pretpostavlja se da djeluju na inhibiciju HMG-CoA reduktaze, kao i ACAT2 i MTP. Određena istraživanja polifenola ekstrahiranih iz bergamota su potvrdila redukciju LDL kolesterola za više od 30 posto i triglicerida za više od 40 posto.

Međutim vršena su i druga placebom kontroliranim istraživanja na 204 zdravih muškaraca i žena tijekom 4 tjedna koja su pokazala je da ipak izolirani flavonoidi iz citrusa konzumirani uz obrok ne smanjuju koncenetraciju triglicerida i kolesterola u osoba sa lagano povišenom razinom kolesterola u krvi. Trebala bi dodatna istraživanja kako bi utvrdili utječu li polifenoli na snižavanje povišene razine kolesterola u krvi.

Probiotici

Kod povišenoga kolesterola imaju pozitivan utjecaj na razinu kolesterola, zahvaljujući probiotičkim mikroorganizmima. Dnevna konzumacija 300 g jogurta koji sadrži Bifidobacterium longum i Lactobacillus acidophilus povećavaju razinu HDL kolesterola, smanjuju LDL kolesterol te smanjuju ukupnu razinu lipida u krvi. Vjerojatno je da djeluju na smanjivanje apsorpcije kolesterola u crijevima, kao i na vezivanje kolesterola na bakterijske stanice ili fiziološko djelovanje krajnjih produkata fermentacije kratkolančanih masnih kiselina.

Fitosteroli

Biljni steroli kojih najviše sadrži hrana biljnog porijekla (voće, povrće, biljna ulja, orašasti plodovi, sjemenke, žitarice, leguminoze) su po svojoj funkciji slični kolesterolu. Fitosteroli se natječu s kolesterolom za vezanje na NPC1L1 transporter odgovoran za prijenos kolesterola i fitosterola u unutrašnjost crijeva te povećavaju aktivnost transmembranskih proteina odgovornih za ponovo izlučivanje apsorbiranih fitosterola natrag u tanko crijevo i iz jetre u žuč što rezultira otpuštanjem fitosterola u crijeva, žučne vodove i jetru, a čime se smanjuje apsorpcija kolesterola u tankom crijevu. Fitosteroli se u biljkama ne nalaze u velikim količinama, pa je njihov ukupan unos uobičajenim načinom prehrane nedostatan za značajnije farmakološke učinke. Dodaci prehrani sadrže uglavnom estere sterola i stanola najčešće 500–1.000 mg. Djelotvorni su kod dnevnog unosa od najmanje 0,8 g biljnih sterola/stanola.

Beta-glukan

Polisaharid izoliran iz stanične stijenke pekarskog kvasca Saccharomyces cerevisiae ili iz različitih gljiva. 1,3-1,4-D glukan izoliran iz stanične stijenke zobi i ječma iskazuje povoljan učinak na razinu kolesterola u krvi, a time i na rizik od kardiovaskularnih bolesti. Beta glukani doprinose održavanju normalne razine kolesterola u krvi, a djelotvorni su kod dnevnog unosa od 3 g beta-glukana iz zobi, mekinja zobi, ječma, mekinja ječma ili iz mješavine ovih beta-glukana. Na smanjivanje razine kolesterola djeluju sprječavanjem reapsorpcije žučnih soli i konačno smanjenje sinteze kolesterola u jetri.

Berberin

Alkaloid prisutan u kori, korijenu i podancima biljaka iz roda Berberis, iako se tradicionalno koristio kao antmikrobno sredstvo u liječenju infekcija, novija istraživanja su pokazala da berberin smanjuje razinu kolesterola za 29%, razinu trigliceride za 35% i LDL kolestrola za 25%, dok na HDL kolesterol ne utječe. Djeluje na inhibiciju određenog enzima koji ima važnu ulogu u regulaciji ekspresije LDL receptora i u metabolizmu kolesterola.

Omega-3 masne kiseline

Kod povišenih triglicerida i za smanjivanje razine kolesterola imaju manje djelovanje ali djeluju preventivno na proces razvoja ateroskleroze. Kako se radi o kroničnoj upalnoj bolesti upotrebom terapije s omega-3 masnim kiselinama smanjuje se razinom medijatora upale – eikozanoida i citokina što potvrđuje njihovo protuupalno djelovanje. Omega-3 masne kiseline imaju pozitivno djelovanje na sami endotel krvnih žila, djeluju preventivno u ranom stadiju razvoja ateroskleroze smanjujući veličinu plaka. Vrlo je važno da djeluju i kao inhibitori na agregaciju/sljepljivanje trombocita čime daju svoj doprinos i u antiagregacijskoj terapiji. S obzirom da omega-3 masne kiseline pridonose zdravlju srca i krvnih preporučan je unos od 250 mg EPA i DHA.

PADALINE

U mjesecu prosincu 2021. u Solinu na području Gornje Rupotine pala je 161 litra kiše po četvornomu metru.

 

LJEKOVITO BILJE I BILJNI PRIPRAVCI – Darovi za Kralja

SOLINSKA KRONIKA 328, 15. prosinca 2021.

Piše: dr. sc. Olivera CRMARIĆ

Tamjan je jedna od najstarijih mirisnih smola, njime se trgovalo još prije 5000 godina na Arapskom poluotoku i u sjevernoj Africi, gdje je bio vrijedan poput zlata. U staromu Egiptu se koristio u religijskim obredima, za balzamiranje mumija, za cijeljenje rana, ali i u kozmetici za izradu maske za pomlađivanje, a pougljeni tamjan je ženama služio za iscrtavanje očiju i obrva

Tamjan – Boswellia sp. – porodica Burseraceae

Tamjan je aromatična smola koja se dobiva iz stabla Boswellia – tamjanovac, kojih nalazimo diljem Azije i Afrike, a dobiva se zarezivanjem kore tamjanovca. Boswellia su zimzelena stabla iz porodice Burseraceae koja obuhvaća tridesetak vrsta.

Može narasti do 5 ili 6 metara visine, lišće joj postane vrlo gusto i u razdoblju najvećih vrućina i suše prestaje vegetativna aktivnost, a lišće opada kao što se događa kod naših biljaka u zimskim mjesecima. Biljka cvate stvarajući vrlo lijep cvat, sastavljen od malih bijelih cvjetova skupljenih u grozd.
Kako smo spomenuli rod Boswellia ima više vrsta od kojih se može dobivati smola tamjana, a najviše se za to koriste Boswelia Sacra, Boswelia Carterii (arapski tamjanovac) i Boswelia Serrata (indijski tamjanovac).

Vrste imaju i svoje varijetete, pa smola tamjana koja se dobiva ovisno o mjestu uzgoja i varijeteta može varirati po kemijskom sastavu, boji i mirisu.
Tamjan je jedna od najstarijih mirisnih smola, njime se trgovalo još prije 5000 godina na Arapskom poluotoku i u sjevernoj Africi, gdje je bio vrijedan poput zlata. U staromu Egiptu se koristio u religijskim obredima, za balzamiranje mumija, za cijeljenje rana, ali i u kozmetici za izradu maske za pomlađivanje, a pougljeni tamjan je ženama služio za iscrtavanje očiju i obrva.

Ajurvedska medicina je upotrebljavala tamjan za liječenje astme, artritisa, za zacjeljivanje rana, za zaštitu od patogenih mikroorganizma kao i za pročišćavanja krvi. Bio je jedna od najpoželjnijih biljaka na svijetu i u vrijeme staroga Rima, činjenica je da su ga stari Rimljani obožavali i trošili više tisuća tona tamjana godišnje za svoje potrebe.

Tamjan se od davnina koristi i u kršćanstvu u obredima rimokatoličke i pravoslavne Crkve.
Tamjan je osim toga i jedna od najstarijih i najljekovitijih biljaka koja se tisućljećima upotrebljava za liječenje brojnih bolesti i poremećaja. Ima široku primjenu i izvan medicine, u kozmetici, za osvježavanje prostora i kao sredstvo za opuštanje tijekom meditacija. Tamjan kao lijek ne uzrokuje nikakve nuspojave kod kontinuirane primjene.

Najvažniji sastojak tamjana su bosvelijske kiseline koje imaju izuzetno snažno protuupalno i analgetičko djelovanje i vrlo su učinkovite u smanjivanju boli uzrokovanih artritisom i upalnim stanjima zglobova i kostiju. Preporuča se za ublažavanje simptoma Chronove bolesti, za liječenje cista i za normaliziranje cirkulacije krvožilnog sustava.

Ekstrakt tamjana – tamjanov acetat, dokazano utječe na neurološka oštećenja, olakšava simptome depresije i smanjuje tjeskobu. Za tamjanov acetat je znanstveno dokazano da ima izuzetan utjecaj na dio mozga koji je odgovoran za emocionalni razvoj i stanje čovjeka. Tamjan ima anksiolitički učinak što zapravo opisuje njegovu sposobnost da smanji tjeskobu i napetost kod ljudi i potakne tijelo i um na opuštanje.

Izuzetno svojstvo tamjana da smiri i opusti organizam, te da prevlada negativne emocije, prepoznato je pa se danas najčešće korisi kao prirodno sredstvo za liječenje depresije i anksioznosti. Ovo djelovanje može objasniti njegovu povijesnu uporabu tijekom vjerskih obreda, molitve ili meditacije. Omogućavajući brže postizanje smirenja i ispunjujući organizam pozitivnom energijom postao je sredstvo koje pomaže kod brojnih metoda za postizanje ravnoteže uma i tijela. U svrhe stvaranje emocionalne ravnoteže i umirivanja od velike pomoći je i sami miris tamjana primjenjen kao aromaterapija.

Ulje tamjana ima jedinstveni učinak na dišni sustav pa se koristi kao pomoć kod bronhitisa, prehlada i alergija. Vrlo povoljno djeluje na sve vrste sinusitisa i na astmu, a njegova primjena je vrlo jednostavna jer je dovoljno nakapati na ruku nekoliko kapi ulja i udisati njegov miris više puta dnevno kako bi pomogao pročišćavanju dišnih puteva. Ulje je izrazito blagotvorno i u liječenju problematične kože pa pomaže u rješavanju problema s aknama, ožiljcima, strijama i borama, na potpuno neškodljiv i netoksičan način. Nikada se ne koristi potpuno čisto ulje tamjana, već ga treba razrijediti s nekim baznim uljem.

Indija je danas najveći proizvođač tamjana. Indijci vrlo često žvaču smolu tamjana za poboljšanje zdravlja desni i zuba, jer njegova antimikrobna svojstva održavaju usnu šupljinu slobodnom od raznih patogenih mikroorganizama.

Premda i arapski i indijski tamjanovac imaju ljekovito djelovanje, klinički se najviše ispitivao upravo indijski, Boswelia serrata. Kemijski spojevi odgovorni za učinkovitost tamjanovca su derivati bosvelične kiseline koji inhibiraju upalne procese. Iako mehanizmi djelovanja nisu još u potpunosti razjašnjeni, postoje objašnjenja da ekstrakt tamjanovca ometa molekule koje omogućuju nakupljanje upalnih stanica u tkivu.

Derivati bosvelične kiseline ekstrakta tamjanovca djeluju i na sustav lipooksigenaze smanjujući lokalne upalne čimbenike leukotriene. Uz to, ekstrakt tamjanovca djeluje i na enzime koji rastu u upalnim i degenerativnim bolestima i nazivaju se matriks metaloproteinaze sprječavajući njihovu pretjeranu aktivnosti matriks metaloproteinaza još je jedan od mehanizama djelovanja tamjanovca.

Djelovanje ekstrakta tamjana na osteoartritis je dokazano kliničkim istraživanjima. Potvrđeno je da smanjuje jutarnju ukočenost i intenzitet boli, poboljšava snagu i pokretljivost zglobova, sve bez nuspojava uobičajenih za klasične protuupalne lijekove.

Eterično ulje arapskoga tamjanovca ima izraženo sedativno djelovanje na način da umiruje i usporava disanje, pa se koristi inhalacijski ili dermalno kod stresa i nervoza. S ciljem olakšavanja dišnih tegoba zbog svog mukolitičkog i ekspektorirajućeg djelovanja nalazi svoju primjenu u terapiji astme i bronhitisa inhalacijom.

U kozmetici se koristi najviše za izradu anti-age kozmetike, pa bi najjednostavnija primjena bila da u 20 ml biljnog ulja ploda divlje ruže ili badema nakapate 5 kapi eteričnog ulja arapskog tamjanovca, a koristi se za njegu lica prije spavanja.

Zadnjih godina istraživanja ekstrakta tamjana pokazuju da ima pozitivan učinak u smanjivanju lošega kolesterola. Također indicije su da pojačava učinak kemoterapije, a antikancerogeno djelovanje je vezano uz njegovo izazvanje apoptoze stanica raka, za sada samo u »in vitro« pokusima.

Smirna, mirra – Commiphora myrrha – porodica Burseraceae

Smirna se može uzgajati u posudama, obično se za uzgoj odabire Commiphora wildii, a najčešće se uzgaja kao bonsai. Biljka se razmnožava sjemenom ili vegetativno zakorijenjivanjem reznica. U vrtlarstvu je biljka cijenjena kao ukrasni bonsai, a također i kao prirodni repelent za muhe, komarce i druge dosadne kukce

Postoji pedesetak vrsta Commiphora, ali najviše se koristi za proizvodnju smirne grm Commiphora myrrha koji raste u vrućim i suhim polupustinjskim područjima Afrike, Arabije, Pakistana i Indije. Commiphora listopadno stablo, jako je dugovječna, a u punom vegetativnom razvoju naraste do 4 metra. Deblo je kvrgavo i debelo, sa srebrno-sivom napuknutom korom. Ponekad se u podnožju debla stvori veliki caudex koji svojom rezervom vode omogućava biljci da preživi u razdobljima duge suše i velike vrućine.

Na granama su suhe i oštre bodlje. Listovi su, mali, kožni i intenzivno zelene boje. Cvatovi smirne su narančaste boje u obliku metlica. Plodovi su vrlo ukrasne crvene bobice.

Na kraju ljeta iz pukotina kore izlazi smola, smirna, koja ima slatkast balzamični miris, po okusu je gorkokisela, a po boji žuto-narančasta.
Smirna se može uzgajati u posudama, obično se za uzgoj odabire Commiphora wildii, a najčešće se uzgaja kao bonsai. Biljka se razmnožava sjemenom ili vegetativno zakorijenjivanjem reznica. U vrtlarstvu je biljka cijenjena kao ukrasni bonsai, a također i kao prirodni repelent za muhe, komarce i druge dosadne kukce.

Smola smirne kao i tamjan, sakuplja se iz kore grma starog 3 do 4 godine, zareže se oko 2,5 cm duboko i pušta da isteče, a otprilike 2 tjedna kasnije kada se smola potpuno stvrdne, sakuplja se odvajanjem od kore.

Najpoznatije vrste smirne su Commiphora mukul, grm porijeklom iz Indije; Commiphora gileadensis sorta rasprostranjena u Saudijskoj Arabiji, Jemenu i jugoistočnom Egiptu; Commiphora wildii ili Namibijski tamjan, koji je endemska vrsta rasprostranjena na stjenovitim padinama između 600 i 1000 metara nadmorske visine.

Upotreba smirne od davnina je velika. Smola ili smirna koristila se u prošlosti za balzamiranje mrtvih i spaljivanje poput tamjana u okviru vjerskih obreda. Ovidij u 10. knjizi Metamorfoze spominje biljku commiphora myrrha, biljku povezanu s božanskom ljepotom.

Danas se u modernoj medicini koristi i u pripremi lijekova zbog svojih ljekovitih svojstava: pokazuje antibakterijsko, antivirusno i protuupalno djelovanje, smanjuje pretjerani rad štitnjače. Stoga se koristi protiv infekcija probavnog sustava, upalnih procesa kože te kod hipertireoze.
Ulje smirne se dobiva iz smole ove biljke i značajna je njegova upotreba u kozmetici jer djeluje tako da zateže kožu, zaustavlja krvarenje te potiče zacjeljivanje rana. Ulje smirne djeluje i kao antiseptik, uništava gljivice, dezinficira i sprječava upale te potiče prokrvljenost.

Uz to obnavlja i jača kožu i vrlo je djelotvorno kod kožnih problema. Budući da smirna ima općenito vrlo dobra njegujuća svojstva, njeno ulje se koristi i u ostalim mnogobrojnim proizvodima za njegu.

Smirna kao i tamjan zbog antiseptičkih svojstava nalazi primjenu u stomatologiji i proizvodnji preparata u terapiji parodontalnih bolesti. Ulazi u sastav zubnih pasta i voda za usta. U aromaterapiji smirna ima primjenu jer čisti dušu, daje unutarnju snagu i potiče smirenost i ravnotežu. Pomaže kod gubitka volje i kod duševnoga umora, daje optimizam i pouzdanje i odlična je kao ulje za meditaciju.

Smirna se već tisućljećima upotrebljava zbog svog jakog baktericidnoga djelovanja. Nađeni su zapisi na papirusima u starom Egiptu o primjeni kod balzamiranje ljudi i životinja. U vrijeme Hipokrata primjenjivana je kao tonik i antiseptik, kao ekspektorans kod pojačanog sekreta respiratornih organa, a zbog antimikrobnog djelovanja i u terapiji urogenitalnih organa.

U Bibliji se smirna dovodi u svezu s poklonstvom triju mudraca s Istoka novorođenom djetetu Isusu, Evanđelje po Mateju (2,11) spominje među darovima uz zlato i tamjan i smirnu. Drevne su civilizacije poznavale miru još davno prije Kristova rođenja.

Mira / smirna je gumirezina, koja se prvenstveno dobiva od biljne vrste Commiphora. Sastoji se od nepravilno oblikovanih komada, kvrgastih ili okruglastih zrna, katkad gotovo grozdastih, žućkaste ili crvenkastosmeđe boje. Zrna su na prijelomu školjkasta i voštanog sjaja, žilava su i teško se razbija u prašak koji je žutosmeđe do crvenkastosmeđe boje. Miris smirne je svojstven i aromatičan, a okus gorak i ljutkast. Kad se žvače, lijepi se za zube.

Postoji i Indijska mira ili Guggul-smola koja potječe od vrste Commiphora mukul Hook, koju neki zapadni znanstvenici smatraju patvorinom. U Indiji nalazi primjenu u ayurvedskoj medicini kao antireumatik. Smirna se sastoji od vrlo kompleksne smjese strukturno različitih spojeva, koji se mogu svrstati u tri skupine. Eterično ulje koje je žuto do žutozeleno i gusto, a postotak jako varira od 6 do 17 posto.

U ulju prevladavaju seskviterpeni i seskviterpenski ugljikovodici kao i seskviterpenski alkoholi. Druga skupina je topljiva smolna frakcija zastupljena je s 25 do 40 posto, a sastoji se najviše od komiforske kiseline i njihovih estera. Treća skupina je vodotopljivi dio gume i iznosi 30 do 60 posto.

Postoje brojni znanstveni radovi koji potvrđuju već poznata svojstva smirne, da ima baktericidno djelovanje, pospješuje granulaciju i zacjeljivanje rana, a u obliku alkoholnih otopina primjenjuje se u liječenju upale sluznice usta i ždrijela. Dokazan je njen analgetski učinak, protuupalno i antipiretsko djelovanje. Tinktura smirne se koristi najviše pri parodontalnim oboljenjima.

Uzročnici parodontalnih bolesti su bakterije iz plaka, mekih naslaga i kamenca. Sredstva na bazi mire za njegu usne šupljine su obično kao otopine za premazivanje zubnog mesa ili vode za usta.

Smirna je u EU registrirana i kao prirodni začinski ekstrakt za hranu.

PADALINE

U mjesecu studenom 2021. u Solinu na području Gornje Rupotine palo je 250 litara kiše po četvornom metru.

LJEKOVITO BILJE I BILJNI PRIPRAVCI – Dunja – Cydonia oblonga – za prehranu i zdravlje

SOLINSKA KRONIKA 327, 15. studenoga 2021.

Plod dunje je poznati lijek za probavne tegobe. Svježi sok od dunja iz sokovnika treba popiti odmah da ne bi oksidirao, ali učinkovit je kod želučanih bolova kao i problema s probavom. Najbolje djeluje ako se pije prije jela

Dunja (Cydonia oblonga) je stara voćka porijeklom iz sjevernoga Irana gdje je rasla kao samonikla biljka, a stari Grci su je uzgajali i zvali jabuka iz Kidona, prema području s najkvalitetnijim sortama dunje. Kod Rimljana je dunja bila posvećena Veneri i bila je simbol ljubavi i sreće.

Dunja se uzgaja diljem Hrvatske. Njeno stablo može narasti do sedam metara i oblikom podsjeća na stablo jabuke. U 100 grama svježe dunje ima 57 kcal / 238 kJ, od čega 0.40 posto proteina, 0.1 posto masti, 15.3 posto ugljikohidrata. Svježi plod dunje bogat je željezom, a sadrži i kalij, kalcij, magnezij, natrij, sumpor, klor te bakar, karoten (provitamin A), vitamine B1 i B2, vitamin C i niacin.

Visoki udio kalija pomaže regulaciji povišenoga krvnog tlaka. Plod dunje je bogat vlaknima i pektinom te pomaže kod probavnih smetnji kao i u regulaciji kolesterola zbog pektina koji snižava »loš« LDL kolesterol, a povisuje »dobri« HDL kolesterol. Osim ploda, ljekovita svojstva imaju i sjemenke te listovi dunje.

Plod dunje je poznati lijek za probavne tegobe. Svježi sok od dunja iz sokovnika treba popiti odmah da ne bi oksidirao, ali učinkovit je kod želučanih bolova kao i problema s probavom. Najbolje djeluje ako se pije prije jela.

U literaturi se često spominje čaj od dunja koji se radi na način da se opranim plodovima izvadi sredina, izreže se na listiće ili komadiće te lagano kuha u litri vode 15 do 20 minuta, ohladi se procijedi i pije u gutljajima tijekom dana. Ovaj čaj blagotvorno djeluje na dišne tegobe, smiruje kašalj, promuklost i ublažava simptome bronhitisa. Mišljenja sam da kompot od dunja djeluje jednako te ako imate u vrtu stablo dunje ili možete nabaviti dunje, svakako preporučam. Jako ukusan i ljekoviti kompot, a osobito ako ga zasladite pravim medom.

Od soka dunje može se pripremiti zaslađivač na način da se na litru ocijeđenoga soka doda 2 kg šećera i kratko prokuha. Sprema se u steriliziranim bocama i upotrebljava za zaslađivanje čaja.

Dunje su vrlo ukusne i pečene, a pripremaju se na način da se samo oprane dunje bez guljenja izrežu na kriške, stave se u jednom sloju u tavi za pečenje, doda se malo vode i posipaju se šećerom. Peku se oko sat vremena na 180°C. Gotove su kada omekšaju i promjene boju iz žute u crvenkastu.
Bez obzira kako pripremili ili konzumirali plod dunje zbog sadržaja znatnih količina trijeslovine u narodnoj medicini se koristi za liječenje proljeva u dojenčadi i djece, a osobito je koristan i omiljen čaj od listova dunje.

Sjemenke dunje kao i sjemenke svih plodova iz porodice ruža, sadrže amigdalin ili vitamin B17 za čije djelovanje postoje suprotstavljena mišljenja. Stoga je u narodnoj medicini preporuka da se sjemenke dunje ne koriste zdrobljene već se koristi sluz koju ispuštaju nakon umakanja u vodu. Sluz od dunje je iznimno ljekovita kod brojnih kožnih tegoba, od raspucanih usana do opekotina i dekubitusa, stoga je čest sastojak kremama za njegu oštećene kože.

Imate li dunju u vrtu sigurno znate da se radi o vrlo otpornom stablu, koje kad dosegne punu veličinu, svake godine rađa obiljem plodova koje ne bi trebalo pustiti da propadnu.

Kao pomoć protiv čira na želucu može se pripremiti hladni čaj od kamilice u koji smo stavili namakati sat vremena žlicu sjemenki dunje i lana. Procijedi se i pije nezaslađeno pola sata prije jela 2 do 3 puta na dan.

Protiv kašlja također pomaže žlica sjemenki dunje koje se u ovom slučaju preliju sa 100 ml vode. U dobivenu gustu sluzavu masu može se dodati oko 15 g svježe iscijeđenoga soka od trputca i 100 g meda od kadulje. Na taj način se dobije učinkoviti sirup protiv kašlja koji se uzima po jednu žličicu tri puta na dan prije jela.
List dunje je jednako kao plod i sjemenke ljekovit pa se čaj od lista dunje koristi za reguliranje probave, za smirivanje i smanjivanje upaljene sluznice želuca i crijeva, ali zaustavlja i dijareju (proljev). Čaj se priprema kada se 3 osušena lista dunje preliju šalicom kipuće vode, poklope i ostave odstajati 15 do 20 minuta. Pije se nezaslađeni topli i procijeđeni čaj 1 do 2 puta dnevno.

Od dunja se može pripremiti i ukusan voćni liker na način da se kilogram dunja obriše papirnatom salvetom bez pranja. Za liker se koriste kore koje se ogule od plodova, stave u veću staklenku i preliju litrom domaće rakije. Čuva se na sobnoj temperaturi, zatvoreno i na tamnome mjestu oko 2 mjeseca. Nakon toga se pripremi sirup od 350 g šećera u 400 ml vode koji se kuha desetak minuta. Ohlađeni sirup se poveže s rakijom u koju smo stavili kore dunje, sve se dobro promiješa i procijedi, te napuni u staklene boce.

U kozmetici su dunje poznate za njegu masne, problematične i nadražene kože te kože s borama i proširenim porama. Hranjiva maska za lice se radi od sitno naribane dunje pomiješane s nekoliko kapi bademova ulja. Nanosi se na očišćeno lice i nakon 20 minuta ispere vodom.
Dunja je zbog prisutnoga pektina izuzetno voće za pripremu ukusnih džemova i želea. Za pripremu pekmeza uzimaju se neoguljene dunje oko 4 kg narezana na komade. Stave se kuhati s 2 dl vode, 2 kg šećera, sokom 2 limuna i 2 naranče. Kada omekšaju smiksaju se štapnim mikserom u glatku marmeladu. Vrući pekmez od dunja sprema se u vruće tegle sterilizirane prethodno na 100°C, dobro se zatvore poklopcima i ostave da se polako ohlade.

Ne smijemo zaboraviti kotonjatu ili sir od dunje koji se priprema tako da se izreže na kockice 1,5 kg dunja, stave se kuhati u što manje vode, samo da ih voda prekrije. Kad omekšaju smiksaju se štapnim mikserom te se doda kilogram šećera, 2 vrećice vanilin šećera i po želji malo klinčića u prahu. Nastavlja se kuhanje uz stalno miješanje, oko 2 sata, dok se ne vidi dno kod miješanja. Razlije se u tankom sloju, izreže na kockice i ostavi sušiti na zraku uz okretanje. Osušene kockice se spremaju uz dodatak lovorova lista u hermetički zatvorene kutije.

Gavez – Symphytum officinale L., porodica – oštrolisti, Boraginaceae

Gavez je jedan od najboljih lijekova za zacjeljivanje vanjskih i unutarnjih rana, oteklina, posjekotina, ogrebotina, modrica, lomova i krvarenja. Koristi se i kod uganuća, iščašenja, nategnuća mišića i tetiva. Oblozi gaveza su djelotvorni kod psorijaze, čireva, proširenih vena, karpalnog sindroma te kod upale kostiju

Gavez je široko rasprostranjen, raste po čitavoj srednjoj Europi na vlažnim mjestima, uz obale voda i na vlažnim livadama. S obzirom da ima duboki korijen, gavez predstavlja teško iskorjenjivi korov. Kasna jesen je vrijeme kada se sakuplja, iskapa iz zemlje korijen gaveza.

Gavez je biljka čija je stabljika sočna, granata, grubo dlakava i visoka 30 do 100 cm. Donji listovi su veliki, s peteljkom, jezičastoga oblika, listovi na stabljici su jajastoga oblika, svi su listovi po čitavoj površini grubo čekinjasti. Oblik cvjetova je kao usko zvono, javljaju se u pazusima gornjih listova, okrenuti su prema dolje, po boji su prljavo bijeli do ružičasti ili ljubičasti.

Cvatnja se odvija tijekom ljeta. Višegodišnji korijen raste vrlo duboko u zemlji, vretenast je razgranat i sočan, izvana je boja korijena tamnosmeđe do crne, a sredina je bijele boje. Korijen je bez mirisa, katkada lagano aromatičan, sluzav je i lagano ljepljiv.

Međutim gavez spada u iznimno ljekovite biljke, a najljekovitiji dio biljke je korijen koji se sabire u proljeće ili u kasnu jesen. Korijen sadrži trijeslovine (4 do 6 posto), sluzi, škrob, alantoin (1 do 8 posto), inulin, kolin, biljne kiseline, triterpene i alkaloide. Sadrži najviše alantoina od svih biljaka zbog čega potiče rast stanica u kostima, vezivnom i potkožnom tkivu, tj. ubrzava njihovu regeneraciju.

Alantoin sam kao izolirana supstanca nema takvo djelovanje nego samo u sudjelovanju s drugim aktivnim tvarima iz gaveza, kao npr. auksin (biljni hormon) koji potiče alantoin u stvaranju novih stanica i tkiva. U korijenu se nalazi i holin koji djeluje na protok krvi, šireći krvne žile kože čime pospješuje snabdijevanje krvi. Korijen je najbolje iskapati šiljatom lopatom, jer osim što se nalazi vrlo duboko, lako se lomi.

Može se upotrebljavati svježe iskopani korijen, ali može se i sušiti i kasnije od njega pripremiti kašu za obloge ili mast. Korijen se teško suši i može se upljesniti, pa je preporučljivo sušiti ga izrezanog na duguljaste komade na suncu ili u mlakoj pećnici.

Gavez je jedan od najboljih lijekova za zacjeljivanje vanjskih i unutarnjih rana, oteklina, posjekotina, ogrebotina, modrica, lomova i krvarenja. Koristi se i kod uganuća, iščašenja, nategnuća mišića i tetiva. Oblozi gaveza su djelotvorni kod psorijaze, čireva, proširenih vena, karpalnog sindroma te kod upale kostiju. Postoje znanstvene tvrdnje da bi gavezova mast mogla pomoći brojnim ljudima protiv bolova u leđima, ali i bolova kod iščašenja zglobova i osteoartritisa koljena. Naime njeno je djelovanje već nakon sat vremena.

Ulje od gaveza se radi tako da se 3 do 4 žlice usitnjenih suhih listova i korijena gaveza preliju s 3 dl maslinova ili bademova ulja, staklenku treba dobro zatvoriti te ostaviti 2 tjedna na toplom i tamnom mjestu. Nakon cijeđenja čuva se u tamnim staklenkama, a najbolje ga je iskoristiti u roku 3 mjeseca.
Tinktura od gaveza se radi tako da se u 3 dcl 70 postotnog alkohola i decilitar destilirane vode doda 100 g. usitnjenoga svježeg lista i korijena gaveza i dobro zatvori. Nakon 3 tjedna, uz povremeno protresanje, tinktura se procijedi u staklenu bočicu.

Tinkturom se lagano masiraju oboljeli dijelovi tijela. Gavezovu tinkturu treba lagano utrljavati, a koristi se kod liječenja gihta i upale živaca kao i za bolna mjesta osjetljiva na pritisak. Tinktura djeluje na kožu i obnavlja je, a osobito djeluje na smanjenje bora oko očiju.

Ipak je od davnina najpoznatija gavezova mast koja se priprema tako da se u listopadu ili studenom izvadi oko pola kilograma korijena koji se opere, očisti od oštećenja, osuši se krpom i nariba na oštrom ribežu izravno u pola kilograma tople masti te nastavi se lagano grijati oko 15 min. Pokrije se i ostavi da odstoji preko noći. Sljedeći dan se smjesa ponovno zagrije dok se mast otopi te dobro promiješa pa ocijedi kroz gazu.

Ocijeđenoj masti se dodaje 41 žlicu hladno prešanoga ekstra djevičanskoga maslinova ulja u kojem ste prethodno otopili 100 g. pčelinjeg voska, sve se dobro izmiješa i ulije u staklene ili plastične posude do vrha. Rok trajanja je godinu dana.

Topli kašasti oblozi dobiveni od listova i korijena gaveza se vrlo lako pripremaju od osušenog i u prah smrvljenog korijena, uz dodatak male količine vruće vode. Dobivena kašasta smjesa se stavi na laneno platno kao oblog koji se mijenja svako 2 do 4 sata. Oblozi gaveza su djelotvorni kod psorijaze, čireva, proširenih vena, te kod upale kostiju.

Ako imate vrt, gavez je jedna od korisnijih biljaka koje možete posaditi. Od njegovih listova i stabljika može se napraviti odlično gnojivo, koje jača biljke i obogaćuje ih mineralima. Priprema se tako da se kilogram listova gaveza potopi u kantu s 10 litara vode i ostavi namakati oko tri tjedna. Kod primjene se također razrjeđuje u omjeru 1:10, a koristi se jednom tjedno. Najbolje je spojiti s tekućim gnojivom od koprive, koje se priprema na isti način, u omjeru 1:1.

Zalijevanje biljaka ovim prirodnim gnojivom ubrzava rast biljaka i jača njihovu otpornost prema bolestima. Nasjeckani listovi i stabljike gaveza mogu se koristiti za malčiranje tj. za pokrivanje tla oko biljaka.

Gavez sadrži alkaloide koji su odgovorni za nuspojave i štetno djelovanje biljke kod unutarnje primjene tj., oralno kod ljudi, kao proljev, nadutost, promjene u cirkulaciji… tako da iako postoje recepti u narodnoj literaturi za različite čajeve ne preporučam njihovo konzumiranje. Američka agencija FDA i njemačka komisija »E« ocijenile su potpuno sigurnim korištenje gaveza za vanjsku primjenu u obliku krema, gelova, praška i tinktura preko kože (preparati koji su na bazi korijena).

Preporučuje se kremu ili mast nanositi na neoštećene dijelove kože, na bolna i otečena mjesta tri do četiri puta na dan. Nakon upotrebe potrebno je oprati ruke. Savjetuje se nakon 4 do 6 tjedana prekid korištenja. Upotreba masti gaveza se ne preporuča kod trudnica i dojilja.

PADALINE
U mjesecu listopadu 2021. u Solinu na području Gornje Rupotine palo je 97 litara kiše po četvornomu metru.

LJEKOVITO BILJE I BILJNI PRIPRAVCI – Adaptogene biljke i njihovo djelovanje

SOLINSKA KRONIKA 325, 15. rujna 2021.
Piše: dr. sc. Olivera CRMARIĆ

Adaptogene biljke su bitne jer povećavaju otpornost organizma na brojna fizička, kemijska ili biološka stresna djelovanja, normaliziraju i ispravljaju poremećeni odgovor organizma na stres, a nemaju štetno djelovanje u propisanoj dozi. Adaptogene biljke ujednačuju aktivnost hormonalnih žlijezda i izlučivanje hormona te reguliraju odgovor na stresni događaj kao i brz i učinkovit oporavak nakon njega

Pojam adaptogenih biljaka pojavljuje se sredinom 20. stoljeća kada je poznati ruski parapsiholog i znanstvenik N. Lazarev shvatio da određeni prirodni spojevi povećavaju otpornost organizma na stresne utjecaje.

Poznati američki fitoterapeut i nutricionist Donald Yance 2013. je objavio knjigu »Adaptogeni u medicinskom travarstvu: izabrane biljke i prirodni spojevi za prevladavanje stresa, starenja i kroničnih bolesti« u kojoj opisuje ukupno 63 biljke i ljekovite tvari. Zapravo popis adaptogenih biljaka ne postoji jer u različitim područjima diljem planeta rastu brojne biljke koje imaju određena adaptogena svojstva, pa sukladno tome trenutačno postoje različite klasifikacije.

Značajan dio bolesti je povezan s emocionalnim stanjem osobe. Iako stres našem organizmu treba jer nas stimulira, drži opreznima te potiče našu kreativnost ipak nije poželjno da smo stalno pod stresom.

Kada smo pod stresom aktiviraju se mehanizmi koji omogućavaju kompleksan odgovor našega tijela na određenu promjenu. Dugotrajni stres povećava razinu adrenalina i hormona nadbubrežne žlijezde – kortizol, kao i citokina, a što osigurava brzu reakciju organizma.

Ovakav proces oslabljuje naš imunološki sustav te smanjuje i razinu neurotransmitera – melatonin, koji nam omogućava dobar san. U takvim situacijama javlja se depresija, anksioznost, kognitivne funkcije su isto smanjene, a bezvoljnost vodi do neuravnotežene prehrane i pretilosti. Sklad i ravnoteža između emocija i tijela omogućavaju zdrav imunološki sustav.

Adaptogene biljke su bitne jer povećavaju otpornost organizma na brojna fizička, kemijska ili biološka stresna djelovanja, normaliziraju i ispravljaju poremećeni odgovor organizma na stres, a nemaju štetno djelovanje u propisanoj dozi.

Adaptogene biljke ujednačuju aktivnost hormonalnih žlijezda i izlučivanje hormona te reguliraju odgovor na stresni događaj kao i brz i učinkovit oporavak nakon njega. Na taj način ublažavaju emocionalne smetnje poput anksioznosti, zabrinutosti i demotiviranosti, ujedno ublažavaju posljedice stresa kao što su iscrpljenost, umor, nesanica te pomažu u razvoju otpornosti na buduće stresne situacije.

Rodiola – Rhodiola rosea

Ružičasti žednjak, također je poznata kao zlatni ili arktički korijen jer raste u hladnim planinskim područjima Azije i Europe. Koristila se od davnina u kineskoj i ruskoj narodnoj medicini, pa postoji vjerovanje o dugovječnosti da ljudi koji redovito piju njen čaj žive duže od sto godina. Za popularnost rodiole zaslužni su ruski sportaši, piloti i astronauti koji su je u posljednjih pola stoljeća koristili s ciljem povećane izdržljivosti. Pobornici ekstremnih aktivnosti koriste ekstrakt rodiole zbog blagotvornoga djelovanja na mučnine izazvane visinama i ekstremnim uvjetima.

U narodnoj medicini ružičasti žednjak se koristi protiv umora i za vrijeme psihofizičkih napora jer stimulira živčani sustav i ublažava depresiju. Rhodiola spada u adaptogene biljke koje imaju vrlo malo ili nemaju kontraindikacija, nuspojava i interakcija s drugim lijekovima.

Ekstrakt rodiole se radi iz korijena biljke, ima kompleksan sastav s brojnim flavonoidima, fenolima i fenolnih glikozida, kao što su salidrozid, rozavin, rosarin i rosin koji imaju povoljan učinak na organizam. Djeluje tako da regulira nagle promjene raspoloženja, blagotvorno djeluje na depresiju, a pomaže i u borbi s kroničnim umorom. Zbog toga se smatra idealnom biljkom za borbu protiv stresa. Učinkovito je i u prirodnoj kozmetici jer usporava starenje, obnavlja elastičnost i tonus kože, ublažava akne te smanjuje bore. Ekstrakt rodiole ne širi krvne žile pa se koristi za izradu zaštitnih krema od pothlađivanja kože lica tijekom zime.

Cordyceps sinensis i Cordyceps militaris

Gljive koje nalazimo u planinskim područjima Kine, višim od 3500 metara te ih karakterizira izuzetna sposobnost preživljavanja. Poznate su i koriste se već duže od tisućljeća u kineskoj medicini kao eliksir mladosti i dugovječnosti, a suvremena istraživanja su potvrdila njihova adaptogena svojstva.

Glavni aktivni sastojak ovih gljiva je kordicepin koji pomaže u popravku oštećenih molekula DNK te na taj način može igrati ulogu u prevenciji nastajanja tumora. Poboljšava i unutarstanični prijenos energije pa omogućava veću energiju organizmu, veću budnost i vitalnost.

U područjima na podnožju Himalaje na Tibetu i u Butanu gdje prirodno raste, kordiceps se upotrebljava kod problema s bubrezima, kod srčanih problema, za podizanje libida, za jačanje kostiju, za poboljšanje sluha, protiv vrtoglavice i umora.

Istraživanjima je dokazano da se konzumiranjem kordicepsa poboljšava opskrbljenost tijela kisikom, povećava se stanična energija te smanjuju oksidativna oštećenja. Dokazana je njena sposobnost da poboljšava iskorištavanje kisika u tijelu te ima pozitivno djelovanje kod bolesti respiratornoga trakta. Također je potvrđeno da smanjuje upalne procese koji nastaju kao rezultat oksidativnih procesa zbog kojih starimo. Djeluje i kao adaptogen koji uravnotežuje hormone u organizmu.

Ginseng i Sibirski ginseng

Jedna je od najpoznatijih adaptogenih biljaka. Postoje više vrsta ginsenga, ali se koristi ekstrakt dobiven od tri vrste Panax ginseng – kineski, Panax japonicus – japanski i Panax quinquefolius – američki ginseng. Budući je samonikli ginseng vrlo rijedak, danas se kultiviraju biljke (P. notoginseng / P. pseudoginseng). Osim kao adaptogena biljka ginseng djeluje i kao stimulans. Aktivne tvari su triterpenski glikozidi – ginsenkozidi, kojih ima više od 25 vrsta, a imaju višestruko djelovanje na organizam. Potvrđeno je njihovo anti-alergijsko djelovanje na način da stimuliraju proizvodnju kortikosteroida putem adenohipofize i povećavaju adaptogeni potencijal organizma.

Ginseng je poznat kao tonik protiv slabosti i umora koji pomaže kod rekonvalescencije kako fizičkih tako i mentalnih sposobnosti i koncentracije. Koristi se i u borbi protiv tumora, kao i protiv mikroorganizama i ostalih patogenih utjecaja na organizam. Kako se radi i o stimulativnom sredstvu, potreban je oprez kod doziranja i načina uzimanja ginsenga.

Sibirski ginseng – Eleutherococcus senticosus, dijeli ime s pravim ginsengom mada nije srodan ni po rodu ni po vrsti, ali ima slično djelovanje. Koristi se korijen, a spada u adaptogene biljke jer njegovi ekstrakti pomažu tjelesnoj adaptaciji na stres. Zabilježene su pozitivne promjene na učinke stresa nastaloga zbog promjena temperature, kod dijeta i vježbanja. Djelotvorne aktivne tvari se nazivaju eleuterozidi, a sadrži i fenilpropanoide, lignane i neke polisaharide. Pripisuju mu se blagotvorni utjecaji na metabolizam proteina, masti i ugljikohidrata.

Poznato je da pomaže u poboljšanju općega stanja organizma, jačanju mentalne aktivnosti, ali i na povećanje fizičke kondicije zbog čega ga koriste i vrhunski sportaši. Djeluje antistresno pa učinkovito pomaže kod nesanice. Na cjelokupni organizam ima pomlađujuće djelovanje. Vrlo je bitan i za njegu kože jer pomaže pri obnovi stanica epidermisa, ujednačuje količinu vlage u koži štiteći je od dehidracije, potiče perifernu cirkulaciju pa je učinkovita njegova primjena u njezi zrele i osjetljive kože.

Brojna su istraživanja pokazala da sibirski ginseg ima značajan potencijal u borbi protiv infekcija, potvrđeno je povećanje razine T-limfocita u krvi što je imunomodulacijsko djelovanje, ali djeluje i hipoglikemijski, tj. smanjuje razinu šećera u krvi. Tradicionalno se koristi i za smanjenje masnoće i triglicerida u krvi. Nije do kraja poznat biokemijski i farmakološki mehanizam djelovanja.

Eleuterokok

Biljka koja ima dosta interakcija pa se ne preporuča koristiti ga s drugim stimulansima (čak ni s kavom), a osobito ne s antipsihoticima te kardiološkim i antikoagulantnim lijekovima. S obzirom na njegovo hipoglikemijsko djelovanje preporuča se oprez osobama koje uzimaju lijekove za smanjenje šećera u krvi. Kontraindiciran je kod visokoga tlaka. Prema tome iako se radi o biljci koja je moćan adaptogen, prije korištenja savjetujte se sa stručnjakom alternativne medicine.

Indijski ginseng

Ashwaganda – Withania somnifera ili indijski ginseng isto sada u biljke s adaptogenim djelovanjem, a prirodno stanište je sjevero-istočni dio Indije. Sadrži preko 30 aktivnih komponenti od kojih spominjemo alkaloide, steroidneelaktoni i terpenoide, a sadrži i željezo. Ayurvedska medicina je oduvijek koristi najviše kod koštano-mišićnih problema, kod reumatskih promjene, ali i protiv stresa te za brži oporavak nakon bolesti. Od pomoći je i kod većeg fizičkog napora pa se koristi i kod sportskih natjecanja.

Istraživanja su potvrdila njezina protuupalna, antioksidacijska i imunomodulatorna djelovanja. Ashwaganda djeluje umirujuće te povećava otpornost kod stresnih situacija. Ne preporučuje se korištenje za vrijeme trudnoće.

Sveti bosiljak

Tulsi – Ocimum sanctum ili sveti bosiljak je adaptogena biljka za koju su brojna klinička istraživanja pokazala da štiti srce i mozak. Potvrđeno je da sveti bosiljak ima povoljne kliničke učinke kod metaboličkih poremećaja kao dijabetes, neurokognitivnih problema poput Alzheimerove bolesti te kod promjena raspoloženja poput depresije. Osim što djeluje opuštajuće djeluje na jačanje imuniteta sveti bosiljak umanjuje infektivna stanja.

Fitokemijske tvari svetoga bosiljka smanjuju oticanje, bol i upalu. Njegovi listovi sadrže i eugenol za koji je dokazano da djeluje na snižavanje razine glukoze u krvi. Može se koristiti bez nuspojava u trajanju do šest tjedana kada smanjuje brojne simptome stresa i umora. Druga istraživanja su dokazala da uzimanje 500 mg ekstrakta lista dvaput dnevno tijekom 60 dana je umanjilo anksioznost i depresiju kod ispitanika.

Veće koncentracije od 300 mg dnevno ekstrakta lista svetoga bosiljka može se tijekom mjesec dana primijeniti kod poremećaja središnjega živčanog sustava i problema s pamćenjem. Ne preporuča se njegovo korištenje kod žena koje pokušavaju zatrudnjeti ni kod osoba koje koriste terapiju antikoagulansima.

Gotu kola

Centella asiatica je još jedna biljka s dokazanim adaptogenim djelovanjem koja se tradicionalno primjenjuje u Istočnoj medicini, pa se tako u Indiji, Gotu kola smatra svetom biljkom. Od aktivnih tvari sadrži saponine, eterična ulja, masne kiseline, aminokiseline, flavonoide, polifenole, tanine i karotenoide. Sadrži i aziotikozid koji djeluje antistresno i antianksiozno.

Tisućljetna je tradicija njenoga korištenja kao uspješno sredstvo za živčane poremećaje, kao pomoć u poboljšanju pamćenja, kod epilepsije, senilnosti ili nagloga starenja. Koristi se i protiv stresa i depresije, a poboljšava i reflekse. Mnogi je koriste za vrijeme meditacije i tvrde da razvija energetske centre u tijelu.

Poznato je sredstvo koji pomaže kod proširenih vena, za tretiranje ožiljaka, a upotrebljava se i kod mnogih infekcija. Djeluje i antistresno, antianksiozno, a istraživanja su pokazala kako izvrsne učinke ima u smanjivanju depresije, tjeskobe, psihičkih poremećaja i poboljšanja memorije. Preporučuje se njena primjena kod živčanih poremećaja uključujući epilepsiju i senilnost.

Gotu kola djeluje i antioksidacijski, pomaže tijelu u borbi protiv raznih toksina, djeluje diuretički, koristi se kod raznih reumatskih bolesti te se upotrebljava za liječenje površinskih rana i ožiljaka. Jedna je od najvažnijih biljaka u Ayurvedskoj medicini, a kako je primijećeno da se i slonovi hrane upravo ovom biljkom, danas je poznata kao promotor dugovječnosti.

U današnje vrijeme je vrlo bitna kada se govori o kožnim problemima jer je dokazano da djeluje protiv celulita, a istovremeno se koristi i u prirodnoj kozmetici u borbi protiv starenja kože.

Na kraju možemo zaključiti da su adaptogene biljke, kojih naravno ima još mnogo, izrazito zanimljiva grupa biljaka. S obzirom da je današnjim tempom života svatko u nekom trenutku izložen stresu ili većim psihičkim ili fizičkim naporima, dobro je poznavati ih i dakako u suradnji sa stručnim osobama pomoći sebi u teškim trenucima korištenjem istih.

PADALINE

U mjesecu kolovozu 2021. u Solinu na području Gornje Rupotine pala je 71 litra kiše po četvornom metru.

LJEKOVITO BILJE I BILJNI PRIPRAVCI – Trešnje i višnje

SOLINSKA KRONIKA 322, 15. LIPNJA 2021.

Piše: dr. sc. Olivera CRMARIĆ

Višnje i trešnje poboljšavaju rad mozga, a istraživanja su pokazala da mogu smanjiti simptome Alzheimerove bolesti i Huntingtonove bolesti zbog sadržaja vitamina B skupine, a koji povoljno djeluju na živčani sustav. Sprječavaju oštećenje mišića kod sportaša i kod tjelesnoga napora, smanjuju koncentraciju »lošega« kolesterola u krvi i štite od srčanoga, ali i moždanoga udara. Održavaju zdravlje očiju zbog sadržanih pigmenata betakaroten, lutein i zeaksantin

Višnje i trešnje se svrstavaju u iznimno zdravo voće koje ima vrlo malo kalorija, 100 grama višanja i trešanja ima energetsku vrijednost od oko 50 kalorija. Nutritivni sastav im uvelike ovisi o sorti i načinu uzgoja, ipak se može računati da jedna šalica trešanja ili višanja sadrži 25 posto dnevno preporučene količine vitamina C i više od dva grama vlakana.

Vitamin C ključan je za pravilno funkcioniranje imuniteta te sintezu bitnoga proteina kolagena za mladost hrskavica i kože. Djeluju i antioksidativno, održavaju pravilan rad imuniteta, a dijetalna vlakna potiču rad crijevne peristaltike i pravilan rad probave.

Trešnja – Prunus avium L., porodica Rosaceae

Trešnje su porijeklom iz Turske, njihov uzgoj započeli su antički Grci dok su Rimljani pomogli kod njezina rasprostranjivanja diljem Europe. Trešnjini su cvjetovi mirisni i bijeli, prvi zreli plodovi su kod nas početkom svibnja, za sv. Duju, ali ipak veći broj sorti dozrijeva kroz lipanj.

Selekcijama su dobivene brojne izvrsne sorte trešanja koje sazrijevaju sve kasnije te su krupne i tvrde, čime se produžava njihov inače kratki vijek trajanja kao i vrijeme berbe i konzumacije. Trešnje se trebaju brati kada su potpuno zrele jer ne nastavljaju zriobom nakon branja, te se u hladnjaku mogu čuvati nekoliko dana. Očišćene trešnje se mogu zamrznuti na pladnju i spremati u plastične vrećice.

Glavni šećeri trešnjina ploda su glukoza i fruktoza, a od organskih kiselina najzastupljenije su jabučna i limunska, slijede jantarna, folna i salicilna kiselina u formi salicil aldehida.

Od pigmenata su najzastupljeniji antocijanini i protoantocijani, zaslužni za crvenu boju trešanja, a prisutan je i karotin. Sadrže celulozu, pektine, enzime i dušične tvari.

Od vitamina C i B, a od minerala u bogatoj mjeri kalij, zatim kalcij, natrij, magnezij, željezo, bakar i mangan. Sjemenke trešanja sadrže amigdalin i encim emulzin, a kora debla tanine. Listovi imaju vitamin C i znatne količine karotina. U peteljkama plodova ima tanine i tvari diuretičnog djelovanja, flavonoida i kalijevih soli.

Trešnje su odlično voće za povećavanje tjelesne i umne sposobnosti i djeluju učinkovito protiv lošega raspoloženja. Trešnje se mogu jesti više puta dnevno i u većim količinama bez ikakva nepoželjnog djelovanja, jedino ih ne treba jesti prije objeda jer njihova lužnata reakcija koči izlučivanje probavnih sokova, što naročito otežava probavu mesa.

Kao i sve druge alkalne namirnice smanjuju kiselost organizma pa su poželjna namirnica u ishrani i kod najtežih oboljenja.
U 100 grama svježih trešanja nalazi se 82 g vode; 0,2 g masti; 1 g bjelančevina; 16 g ugljikohidrata; 12 g šećera i 2,1 g vlakana.

Trešnje su bogate kalijem i djeluju na izlučivanje vode iz organizma. Bogatstvo flavonoidima, antocijanidi i proantocijanidi, daje im vrlo veliku ulogu u vezivanju slobodnih radikala.

Mnoge degenerativne bolesti (mrena oka, Parkinsonova bolest, arterioskleroza) povezuju se s oštećenjem tkiva koje uzrokuju slobodni radikali. Flavonoidi u trešnji istovremeno predstavljaju i prirodna protuupalna sredstva, te ublažavaju simptome alergija i astme.

Plodovi trešnje su na trećem mjestu među voćem po učinku snižavanja LDL kolesterola u krvi, koji je uvelike odgovoran za razvijanje arterioskleroze, srčanoga i moždanog udara.

Antocijani koji se nalaze u trešnjama blokiraju upalne enzime i smanjuju bolove. Poznato je da je 20 trešanja 10 puta učinkovitije od aspirina, te ima pozitivne učinke kod gihta i artritisa.

Sok od trešanja jača srce i oboljele krvne žile. Sok se priprema od zgnječenih trešanja koje odstoje preko noći, a ujutro se protisnu kroz lanenu krpu. Na čašu soka doda se pola čaše šećera u prahu, kore od cimeta i nekoliko klinčića.

Sve se dobro izmiješa i ostavi četiri dana na toplomu mjestu, procijedi se i ulije u staklene boce koje se dobro začepe i okrenute naopako spremaju u hladnije ostave ili konobe, gdje se sok može očuvati godinama. Pije se tri puta dnevno po čašicu od pola decilitra, nakon jela, za jačanje srca.

Za detoksikaciju organizma je vrlo učinkovit jednodnevni post kada valja jesti samo trešnje ili piti iz njih svježe iscijeđen sok. Navedeni post je izvrsna i djelotvorna terapija za čišćenje organizma od svih štetnih tvari, naročito toksina. Takvu terapiju najbolje je primijeniti u vrijeme kada trešnje zriju i ima ih u obilju, za kraj proljeća na prijelazu u ljeto, bez obzira na to kako dobro se osjećali.

Plodovi trešnje djeluju na jačanje kolagena koji je građevni element vezivnoga tkiva kao što su hrskavice i tetive. Trešnje su prirodan izvor bora koji u kombinaciji s kalcijem i magnezijem u organizmu djeluje na čvrstoću kostiju.

Ljekovito djelovanje peteljki i ploda trešnje koristi se i u kozmetici, najčešće za pripremu maski koje otklanjanju podočnjake te njeguju i oživljavaju suhu kožu. Protiv podočnjaka se uzima oko 30 grama peteljki trešnje, preliju litrom hladne vode i ostave da odstoje 12 sati. Nakon toga se kuhaju nekoliko minuta, procijede i koriste kao mlaki oblog.

Kod suhe kože dobro pomaže iscijeđeni sok trešanja kojim se dobro namoči kanena krpa i stavi preko lica ili samo zgnječene trešnje koje se izravno nanose na lice. Ovakve maske se drže oko 20 minuta pa se lice ispere blagim čajem kamilice ili mlakom vodom.

Zbog vrlo malog glikemijskog indeksa trešnje su izvanredno voće koje pomaže kod mršavljenja, bogate su vodom, a istovremeno obogaćuju organizam energijom i ubrzavaju metabolizam. Trešnje pročišćavaju krv, pomlađuju organizam i u svakom su pogledu voće koje iznimno pozitivno djeluje na zdravlje te ih je poželjno u njihovoj sezoni konzumirati redovito, a ako smo u mogućnosti i smrznuti za produženo korištenje izvan sezone trešanja.

Osim plodova prema narodnoj medicini vrlo su ljekovite i peteljke trešnje koje pomažu izlučivanju mokraće i kod bubrežnih kamenaca. Dobro oprane, osušene i sitno izrezane peteljke plodova trešnje, kuhane u vodi dvije minute, ostave se poklopljene oko 15 minuta, procijede se i piju kao čaj protiv upale bubrega, za otapanje bubrežnih kamenaca i čišćenje mokraćnih puteva te za pospješenje obilnijeg mokrenja. Ovakav se čaj pije cijeli dan u gutljajima.

Peteljke ploda djeluju kao astringent (sredstvo za zatvaranje), diuretik i tonik. Spravljeni uvarak od trešnjinih peteljki koristi se za tretman cistitisa, edema, problema s bronhima, anemije i proljeva. Čaj dobiven od peteljki predstavlja moćan diuretik, a pomaže i za smanjivanje celulita i mršavljenje.

Koristi se i trešnjina smola koja je vrlo dobro inhalacijsko sredstvo u slučaju kašlja koji ne prolazi. Kašalj se može ublažiti i uvarkom od kore, a koji koristi i u smirivanju upala, osobito usne šupljine. Smola koja teče iz ozlijeđene, zarezane kore trešnje može se i rastopiti u kvalitetnomu octu. Služi za masiranje vlasišta čime se odstranjuje pojava peruti, a pomaže i odstranjuju šuge i ekcema na koži.

Višnja – Prunus cerasus L., porodica Rosaceae

U isto vrijeme s trešnjama sazrijevaju i višnje koje spadaju u super hranu. Naime i nakon uobičajenih procesa prerade: sušenjem, smrzavanjem ili konzerviranjem višnje zadržavaju antioksidativnu vrijednost.

Pradomovina višnje je Srednja Azija oko Kaspijskoga mora i Anatolije gdje je samonikla kao kod nas rašeljka. Selekcionirane su brojne vrste pa se tako višnje mogu uzgajati kako u kontinentalnom dijelu tako i uz more.

Dalmacija ima tradiciju dužu od 500 godina uzgoja autohtone sorte višnje maraske (Prunus cerasus var. marasca). Postoje i navodi da je u sjevernim šumama Dalmacije rasla divlja maraska koja je u potpunosti nestala. Višnja maraska je bila i ostala uz vinovu lozu, maslinu i badem, najraširenija kultura gdje zbog specifičnih odlika tla i klime, postiže visoku kvalitetu ploda, osobito specifičnu aromu i visoko je cijenjena namirnica u prehrambenoj industriji za proizvodnju likera, sirupa, sokova i džemova.

U jednom UNDP-ovom izvješću za Hrvatsku maraska je proglašena vjerojatno najkvalitetnijom višnjom na svijetu. U usporedbi s drugim sortama višnje, maraska je sitnija i trpkija pa je sukladno tome izuzetno pogodna za proizvodnju žestokih pića od višanja, kao što je poznati liker Maraskino.
Od davnina se višnja koristi i u pučkoj medicini, a najnovija istraživanja sastava ploda ne samo da potvrđuju već i šire njeno pozitivno djelovanje na ljudski organizam. Naime višnje spadaju u najzdravije vrsta voća.

Ljekoviti dijelovi biljke koji se sabiru i koriste su plodovi, koštice i peteljke plodova, a sakuplja se i smola s kore debla. Zreli plodovi imaju finu aromu i kiselkast okus.

Višnja se pokazala uspješnom u smanjenju upalnih procesa i ublažavanju bola kod artritisa, posebno kod gihta. Istraživanja su pokazala da čaša soka od višanja može ublažiti bol u zglobovima jer njeni aktivni sastojci smanjuju količinu mokraćne kiseline koja je uzrok problema. Osim toga, konzumiranje višanja je osobito dobro za srce i krvne žile, a redovito uzimanje sprječava nastanak pojedinih vrsta raka i dijabetesa.

Višnje sadrže biljni pigment antocijan koji ima visoko antioksidativno djelovanje u prevenciji anemije, srčanih oboljenja i tumora. Osim antocijana višnje su bogat izvor beta karotena a sadrže i melatonin – tvar koja djeluje antioksidativno i jedan je od važnih regulatora srčanoga ritma i procesa spavanja. Zbog visoke zastupljenosti antocijana višnje štite od bolesti srca i krvožilnoga sustava, određenih vrsta raka, smanjuju mogućnost pojave dijabetesa, pomažu kod učenja jer poboljšavaju pamćenje, a djelotvorne su i kod upalnih procesa i artritisa.

Višnje iz kompota mogu zamijeniti količinu aspirina od 1,4 grama. Čaša soka od višnje je ekvivalent 0,3 grama aspirina, a smrznute imaju djelovanje kao 0,9 g aspirina.

Višnje su od davnina poznate kao protuupalno sredstvo pa se i danas koriste protiv probavnih smetnji i raznih upala. Višnje se razlikuju od trešanja po dvostruko većemu sadržaju vitamina A. Budući da je vitamin A antioksidantski vitamin koji jača imunološki sustav, višnje se po antioksidacijskoj učinkovitosti svrstavaju na sedmo mjesto među voćem.

Nutricionisti predlažu konzumaciju višanja ne samo dijabetičarima, nego i zdravim ljudima te nude mogućnost pijenja ljekovitoga čaja od maraske ili čiste voćne sokove, zbog brojnih blagodati za ljudski organizam.

Sirup od višanja nije samo napitak koji osvježava ljeti, nego se između ostaloga koristi kao prirodno ljekovito sredstvo. Sirup prije svega djeluje na izlučivanje mokraće te se preporuča bolesnicima koji pate od vodene bolesti.

Sok od višnje pomaže ublažiti nesanicu i skratiti vrijeme potrebno da se potpuno uspava. Znanstvenici pretpostavljaju da višnje djeluju povoljno kod nesanice zbog sadržaja melatonina za koji je poznato da djeluje na prirodni ciklus spavanja.

Konzumiranjem višanja potiče se zdravlje kardiovaskularnoga sustava jer doprinose smanjenju razine kolesterola u krvi, smanjenju rizika od pojave ateroskleroze i metaboličkoga sindroma. Slabokrvnim osobama se također preporučuju plodovi višnje.

Provedena su znanstvena istraživanja o utjecaju soka od višanja kao dio programa treniranja prije i tijekom maratona, te je dokazan brži oporavak i smanjenje upale mišića. Sve više nutricionista savjetuje višnje kao tretman za oporavak nakon raznih sportskih natjecanja.

Američko društvo kemičara navodi da 20 višanja dnevno ili koncentrat od te količine višanja ima isti učinak na oslobađanje od boli kao aspirin ili ibuprofen. Svakodnevno konzumiranje višanja utječe pozitivno na smanjenje boli kod osteoartritisa, pa tako stručnjaci iz Arthritis Foundation (SAD) preporučuju oboljelima od artritisa tri puta dnevno popiti čisti sok od višanja razrijeđenoga s malo vode.

Prema istraživanjima u Americi i Japanu, višnje sadrže elaginsku kiselinu, ali i monoterpenskog perilil alkohola (POH), te kvercetin. Ove tri supstance djeluju antikancerogeno, elaginska kiselina djeluje preventivno, POH djeluje na obustavljanje formiranja novih krvnih sudova i obustavlja umnožavanje stanica raka dojke dok kvercetin direktno napada stanice raka u organizmu.

Kvercetin pomaže i dijabetičarima kojima ublažava smetnje s vidom i prevenira pojavu katarakte.
Peteljke višnjina i trešnjina ploda od davnina su se koristile u narodnoj medicini za pripravu čajeva koji pomažu pri izlučivanju mokraće i izbacivanju kamenaca iz mokraćnog mjehura i bubrega. Peteljke su bogate gorkim tvarima, taninom, organskim kiselinama, šećerom i mineralima. Čaj od peteljki se priprema na način da se šaka peteljki prokuha u litri vode oko 2 do 3 minute, pusti se da odstoji 15 minuta, ocijedi i pije tijekom dana u gutljajima.

Za sirup od višnje potreban je kilogram višanja i 800 g šećera. Oprane i očišćene višnje se pospu šećerom i ostave jedan dan kako bi pustile sok. Slijedećeg dana se kuha sve zajedno oko 20 minuta do pola sata, procijedi kroz gusto cijedilo sok u staklene boce i odmah se zatvore. Od samljevenih ocijeđenih višanja se dobije pekmez.

Drugi način dobivanja sirupa je od kilograma opranih višanja, dvije litre vode, kilograma ipo šećera i 2,5 dkg limunske kiseline. Oprane višnje se kuhaju pola sata u vodi, procijedi ih se i u to doda šećer te kuha još pola sata. Kada se ohladi dodaje se limunska kiselina te se sprema u staklene boce u hladnjak.

Marmelada od višanja sa želatinom se priprema od 2 kg višanja i 600 do 700 gr šećera koji se izmiješaju, doda im se sok od 2 limuna i 2 male vrećice želatine. Najprije se višnje dobro operu i očiste od peteljki i koštica te zajedno sa sokom koji su višnje pustile tijekom čišćenja stave u lonac za kuhanje. Dodaje se šećer i sok od limuna i stavi kuhati na laganoj vatri uz stalno miješanje dok se ne zgusne, oko sat i 30 minuta. Pred kraj kuhanja marmelada se usitni štapnim mikserom te doda želatina uz stalno miješanje. Gotova vrela marmelada sprema se u vruće, čiste i sterilizirane staklenke, poklopi se i ostavi da se ohladi.

Džem od višanja se priprema na sličan način, dodaje se trećina do polovina šećera težine očišćenih višanja te se kuha do željene gustoće džema. Najteži dio posla za pripremu višanja je čišćenje istih od koštica pa bi od velike pomoći bila spravica za otkoštavanje.

Ako ne potrebno je strpljivo odraditi taj dio posla ili pripremiti višnjevaču za koju nije potrebno čistiti višnje od koštica već se u velikoj staklenoj boci slaže red višanja pa red šećera, isto po prilici trećina težine višanja. Staklenka se napuni najmanje do tri četvrtine višnjama i šećerom, sve se zalije domaćom rakijom i zaveže celofanom, najbolje ih je ostaviti 6 tjedana ili više na toplom i sunčanom mjestu. Nakon toga se procijedi i spremi u boce.

Višnje već sazrijevaju na našemu području pa je vrijeme spremiti i sačuvati ovo dragocjeno voće za konzumaciju kroz godinu. Učinci prirodnoga soka od višanja, smrznute višnje, pa čak i slatko od višanja, djeluju učinkovito kao i svježe ubrani plod.

PADALINE
U mjesecu svibnju 2021. u Solinu na području Gornje Rupotine pale su 32 litre kiše po četvornomu metru.

Kombiniranje biljaka u vrtu

SOLISNKA KRONIKA 321, 15. svibnja 2021.

Piše: dr. sc. Olivera CRMARIĆ

Uspješni vrtlari kombiniranjem kompatibilnih biljaka i održavanjem plodoreda mogu izvući maksimum uz minimalnu uporabu umjetnih gnojiva i pesticida. Također se ne smije zaboraviti da je za snažne i zdrave biljke važno poštivati razmak između biljaka

Svibanj je vrijeme intenzivnoga posla za sve vrtlare. Od pripreme tla, do sijanja i sadnje odabranih biljaka. Sada je potrebno uložiti trud i vrijeme, a da bismo kasnije uživali u plodovima iz vlastitoga vrta.

Međutim ako želimo maksimalnu korist poželjno je kombinirati biljke kod sadnje i sijanja da bismo na prirodan način povećali obranu samih biljaka od štetnika i bolesti koji ih mogu napasti, te grupirati biljke na način da se međusobno pomažu u razvoju.

Uspješni vrtlari kombiniranjem kompatibilnih biljaka i održavanjem plodoreda mogu izvući maksimum uz minimalnu uporabu umjetnih gnojiva i pesticida. Također se ne smije zaboraviti da je za snažne i zdrave biljke važno poštivati razmak između biljaka.

Neka biljke imaju dovoljno mjesta, to je recept koji osigurava da kompatibilne biljke postanu pravi saveznici.

Začinske i ljekovite biljke u vrtu

Brojne ljekovite i začinske biljke od velike su koristi u vrtnim gredicama. Njihovi cvjetovi mogu privlačiti razne oprašivače kao pčele i druge kukce, ali istovremeno mogu svojim aromatičnim mirisom odbijati nametnike, poput muha, lisnih uši, komaraca i grinja.

Poznato je da je bosiljak – Ocimum basilicum, poželjno saditi uz rajčice jer ih štiti od štetnika, a smatra se da rajčice koje rastu uz bosiljak daju ukusnije plodove.

Biljke iz porodice Apiaceae – štitarki, primjerice kopar – Anethum graveolens ili komorač – Foeniculum vulgare svojim cvatom privlače korisne kukce, poput muhe cvjetare i pčele koje obožavaju medonosni cvijet komorača, te tako osiguravaju bolje oprašivanje ostalih biljaka u vrtu, a time i veći prinos.

Kamilica – Matricaria chamomila predstavlja prirodni mamac za biljne uši, pogotovo crne, pa posađena uz bob, špinat, blitvu, grah ili mahune, na neki ih način štiti jer su veće šanse da će biljne uši napasti kamilicu umjesto povrća. Osim toga smatra se da djeluje ozdravljujuće na tlo, a poznato je i da kamilica štiti nasade krumpira od krumpirove zlatice. Kamilica poboljšava okus krumpirima i kupusnjačama, a koristi se i za pripremu ekoloških sredstava za zaštitu biljaka.

Stolisnik – Achillea millefolium, osim što privlači kukce oprašivače, pčele i bumbare, odlična je medonosna biljka. Međutim stolisnik je istovremeno i prirodni repelent koji odbija mrave, muhe i komarce, a mogu se od njega pripremati i preparati za ekološku zaštitu bilja.

Matičnjak – Melissa officinalis u vrt privlači korisne insekte poput bubamara i pčela. Posađen ispod voćaka jača njihovu otpornost i poboljšava aromu plodova. Poznato je i da sadnja matičnjaka ispod stabala breskve, sprječava kovrčanje lista.

I ostale aromatične i ljekovite biljke imaju utjecaj u vrtu, pa tako kadulja, timijan i miloduh štite povrtne kulture od različitih vrsta gusjenica, dok pelin i metvica odbijaju insekte.

Puževi iz vrta mogu se potjerati sadnjom timijana i boražine. Kopriva pomaže kod suzbijanja lisnih uši te povrće i cvijeće čini otpornijim. Gavez obogaćuje tlo fosforom, kalijem, kalcijem, željezom, B vitaminima i magnezijem.

Matičnjak, mažuran i origano djeluju pozitivno na sve okolne biljke gdje su posađene, dok kamilica i valerijana poboljšavaju kvalitetu tla.

Sadnja ljekovitih biljaka u vrtu ne samo da će poboljšati zdravlje povrtnih biljaka već nam istovremeno omogućava sakupljanje i sušenje istih za kasniju upotrebu i pripravu ljekovitih čajeva, tinktura, ulja i krema od biljaka koje smo sami uzgojili.

Cvjetnice u vrtu i voćnjaku

Osim estetskoga ugođaja cvjetnice imaju zaštitno djelovanje na biljke, osobito kao repelenti koji odbijaju štetne insekte ili kao biljke koje privlače korisne insekte za oprašivanje, te na taj način povećavaju urod.

Dragoljub – Tropaeoloum majus – raste kao grmić visine oko 30 cm, ali postoje i visoke sorte koje mogu narasti više od dva metara. S obzirom da nema vitice uglavnom puže po tlu stvarajući predivne grmove. Dragoljub na taj način štiti tlo od isušivanja i ispiranja. Cvijet dragoljuba privlači bumbare i veoma je privlačan lisnim ušima i gusjenicama pa ga je dobro posaditi u blizini rajčice i kupusnjača. Dragoljub štiti stabla jabuke od napada lisnih i krvavih uši. Osim toga dragoljub odbija gusjenice, puževe, mrave i miševe.

Cinija – Zinnia elegans sadi se u vrtu jer privlači leptire i bubamare koji se hrane lisnim ušima i tako se smanjuje napad ovih nametnika koji crpe biljne sokove i time oslabljuju biljku. Cinije se mogu naći u svim bojama, imaju snažnu i uspravnu stabljiku i vrlo su zahvalne biljke kojima odgovaraju sunčana mjesta i tla bogata hranjivima, a zahtijeva i velike količine vode. Ako želimo produžiti cvatnju, potrebno ju je obilno zalijevati i redovito dohranjivati, koje uvjete osigurava vrt koji se redovito obrađuje.

Kadifica – Tagetes sp. Tri su vrste kadifica – Francuska kadifica (Tagetes patula), Afrička kadifica (Tagetes erecta) i mala niska kadifica (Tagetes tenuifolia). Zbog njezina intenzivnoga mirisa ne podnose je mnogi štetnici i stoga služi kao prirodni insekticid, pa bi trebala biti stalni stanovnik svakoga vrta. Cvijeta od srpnja do jeseni zlatnožutim, narančastim i baršunasto smeđim cvjetovima. Uzgaja se na sunčanim gredicama, voli plodno, propusno tlo i dobro podnosi sušu.

Neven – Calendula officinalis bi trebao biti neizostavan cvijet u svakomu vrtu jer sprječava pojavu nematoda u tlu i tako štiti povrće od toga nametnika. Neven je jednogodišnja biljka kojoj odgovara bogato tlo, a prvi cvjetovi procvatu 40 dana nakon nicanja i cvatu sve do jačih mrazova u jesen te svojom narančastom bojom oplemenjuju vrtne gredice. U vlažnim uvjetima bez zraka biljka je sklona gljivičnim bolestima pa je važno da je posađen na sunčanoj lokaciji s dovoljnim razmakom između biljaka.

Uresnica – Cosmos bipinnatus – nekada je svaka kuća imala ovaj cvijet negdje u kutu svoga vrta. Od svih navedenih »Cosmos« je možda jedan od najljepših cvjetova koji će krasiti vrt cijeloga ljeta sve do prvoga mraza. Cvate u raznim nijansama, od bijele do tamnocrvene boje, a pčele najviše vole ružičaste.

Uspješno se sam zasije i traži minimalnu brigu, no ako želimo da neprestano cvate, potrebno je uklanjanje svakoga ocvaloga cvijeta. Grmolikoga je rasta i naraste više od 1.5 metara u dobrim uvjetima, ima nježne duge igličaste listove, cvate velikom cvjetovima sve do mrazova te se sama nadalje razmnožava. Najbolje uspijeva na sunčanim gredicama i dobro podnosi sušu. S obzirom na to da je prilično visoka biljka, Cosmos je najbolje saditi uz ogradu.

Lavanda privlači pčele i bumbare i smatra se da je jedna od medonosnijih biljaka kod nas istovremeno lavanda će spriječiti pojavu lisnih ušiju i mrava.

Kombiniranje kompatibilnih biljaka za bolji urod

Ako su u vrtu planirane gredice s češnjakom ili lukom, njima najbolji susjedi bi bili krastavac, rajčice ili mrkva.

Sve mahune vole blizinu krastavca, rotkvica, salate, cikle, rajčice, celera, špinata, kelja pupčara, tikvice.

Celer i cikla bi se trebali kombinirati s grahom i salatom. Grašak bi bilo dobro posaditi uz mrkvu, kupus, salate ili rotkvice.

Nezaobilazni krumpir će najbolje uspijevati ako uz njega ide kupus, crveni luk i češnjak, grah, zelena ljetna salata i celer. Hren isto voli krumpir, samo treba pripaziti jer je hren dosta invazivan i osvaja prostor te ga je kasnije teško iskorijeniti. Stoga bi ga bilo dobro posaditi na rubna mjesta vrta gdje ga se može držati pod kontrolom.

Rajčica obožava i napreduje ako su uz nju mrkva, grah, crveni luk, kupus, salata, peršin, poriluk, celer ili rotkvice.

Špinat treba sijati uz kupus, krumpir, korabu, rotkvice, rajčice i grah.

Tikvice i bundeve idu uz crveni luk i mahune, kao i ostalo povrće, jer nepoželjnih susjeda nema.

Vidimo da zapravo postoje brojne dobre kombinacije, međutim poznato je i negativno međusobno djelovanje biljaka.
Biljke iz porodice mahunarki ne idu u kombinaciji s češnjakom, crveni luk, vlasac i poriluk i svim ostalim biljkama koje imaju lukovicu.

Isto tako mahunarke ne trpe paprike u susjedstvu, bilo da se radi o slatkim paprikama, baburama ili ljutim papričicama. Ovo vrijedi i za neven, koji inače odbija štetočine. Zapravo, sve biljke koje odbijaju štetočine također odbijaju mahunarke.

Paprike, rajčice, tikvice, jagode i sve ostale biljke koje vole toplo vrijeme ne slažu se dobro s biljkama iz hladnije sezone kao što su brokula i cvjetača. Papriku pak nije dobro saditi u blizini tikvica.

Pojedine biljke međusobno si pomažu ispuštanjem korijenskih izlučevina, a neke od njih su: mrkva i grašak, luk i blitva, mrkva i luk, kupusnjače i krastavci, celer i luk, paprena metvica i kopriva.

Neke od kombinacija koje se preporučuje izbjegavati su: jagoda i kupus, grah i luk, cikla i poriluk te krumpir, luk i kupus, ruža i komorač.

Dobro je poznavati kojoj porodici pripadaju posađene biljke u vrtu, pa u nastavku sljede najčešće vrtne biljke prema sistematizaciji:

Porodici glavočika- Asteraceae pripadaju salata, endivija,radič, suncokret, maslačak, artičoka.

Porodici mahunarki–Fabaceae spadaju grah, grašak, mahune, bob, soja, leća, slanutak, bamija, rogač i kikiriki.

U porodicu kupusnjača – Brasicaceae su cvjetača, kelj, brokula, rotkvica, bijela repa, kupus, kineski kupus, hren, kelj pupčar, lisnati kelj, korabica, podzemna koraba, gorušica.

Porodica lobodnjača – Chenopodiaceae obuhvaća špinat, blitvu, ciklu, šećerna repa, lobodu, lubenice.

U porodicu lukova – Alliaceae spadaju luk, češnjak, vlasac, luk kozjak i poriluk.

Porodici pomoćnica – Solanaceae pripadaju krumpir, rajčica, paprika, patlidžan, feferon.

Porodici štitarki – Apiaceae pripada mrkva, peršin, celer, komorač, kopar, pastrnjak, anđelika.

Te u porodicu tikvenjača – Cucurbitaceae su tikve, krastavci, dinje, buče, bundeve, lubenice.

Prirodna gnojiva i insekticidi

Određene biljke smanjuju napad bolesti, pa je općenito prihvaćeno da sve vrste luka dobro djeluju protiv plijesni. Pelin u ribizu smanjuje napad rđe, a bosiljak u krastavcima napad bolesti krastavaca.

U današnja je vremena raširena svijest da se koriste prirodna, bio sredstva za zaštitu i dohranjivanje biljaka, pa evo neke preporuke za pripremu takvih sredstava kod kuće.

Kopriva – Urtica dioica, služi kao prirodni insekticid. Uzme se 1 kg svježih nasječenih kopriva, potope se u 10 litara vode i ostave 24 sata. Procijeđenom tekućinom treba prskati biljke napadnute od biljnih ušiju svakih 3 do 5 dana.

Pelin – Artemisia absinthium, prirodni je insekticid i pesticid, a priprema se tako da se 300 gr svježih listova i cvjetova pelina potope u 10 litara vode u trajanju od 2 do 3 dana. Procijedi se tekućina i koristi za polivanje protiv lisnih uši, hrđe, grinja, gusjenica i mrava.

Kava – Coffea arabica, služi za odbijanje puževa koji ne vole talog od kave, a istovremeno talog blago gnoji zemlju te tjera dosadne biljne mušice. Talog kave diže kiselost zemlje, pa je dobro dodavati ga biljkama koje traže niži pH kao aronije, agrumi, borovnice ili kruške.

Sitno nasjeckana kora banane može poslužiti služi kao gnojivo cvijeću kojem je potrebno više kalija.

Veliki problem u povrtnjacima je pepelnica, poznata gljivična bolest. Protiv pepelnice, krastavosti i drugih bolesti učinkovito je prirodno sredstvo na bazi poljske preslice. Sredstvo djeluje preventivno tako što jača stijenku biljke i na taj način se biljka brani od prodora infekcije.

PADALINE
U mjesecu travnju 2021. u Solinu na području Gornje Rupotine palo je 75 litara kiše po četvornomu metru.

LJEKOVITO BILJE I BILJNI PRIPRAVCI – Pandemijski povratak prirodi

SOLINSKA KRONIKA 320, 15. travnja 2021.

Piše: dr. sc. Olivera CRMARIĆ

Brojne biljke koje djeluju umirujuće u ovim su stresnim vremenima kako zbog ekonomske nestabilnosti uzrokovane pandemijom, tako i zbog ukupne neizvjesnosti koje ovo vrijeme donosi, mogu olakšati anksioznost i depresiju koje su sve više raširene među ljudima

Gospina trava, kantarion, Hypericum perforatum je biljka koja se od davnina koristi kao poznati biljni antidepresiv, a njezina je učinkovitost kod blažih oblika depresije dokazana kliničkim testovima.

Djeluje na način da pojačava aktivnost serotonina i noradrenalina. Aktivne tvari hipericin i hiperforin djeluju istovjetno kao i neki antidepresivi, osobito kod blagih ili umjerenih depresivnih stanja, ali istovremeno smanjuje i osjećaj anksioznosti, što je zapravo od velike važnosti, jer je depresija vrlo često povezana s anksioznošću.

Kantarion je jedna od najprepoznatijih i popularnih ljekovitih biljaka koje se koriste kod psihičkih stanja kako u narodnoj medicini tako i za izradu farmaceutskih antidepresiva.

Gospina trava je biljka čija su staništa raširena diljem čitave Europe, gdje raste na brojnim područjima i u velikim količinama.

Osim po karakterističnim žutim cvjetovima na vrhu stabljike, može se prepoznati i po listovima na kojima se izloženi prema svjetlu, vide brojne crvenkaste točkice, perforacije, od kuda i dolazi njezin latinski naziv.

Najčešće se lijekovi na temelju gospine trave protiv depresije i anksioznosti pripremaju na temelju suhoga ekstrakta biljke u obliku kapsula ili dražeja, za koje je kako smo već rekli dokazano kliničko djelovanje.

Pri proizvodnji se osobito pazi na koncentraciju i standardizaciju aktivnih tvari hipericin i hiperforin koji djeluju antidepresivno i anksiolitički. Njihov mehanizam djelovanja sličan je djelovanju sintetičkih antidepresiva, produljujući aktivnost neurotransmitera zaduženih za smirivanje i dobro raspoloženje.

Objavljena su brojna istraživanja o djelovanju kantariona koja su potvrdila da kantarion kod ljudi s blagom ili srednje izraženom depresijom ima izrazito blagotvorno djelovanje.

Kod vrlo izražene anksioznosti i depresije ipak je potrebna jača farmakoterapija i drugi medicinski pristupi. Jednako treba napomenuti da čaj od kantariona koji djeluje umirujuće ipak ne može postići potrebnu koncentraciju aktivnih tvari da bi bio učinkovit kao terapija protiv anksioznosti i depresije.

Treba znati i da učinci kantariona, slično kao i kod mnogih sintetskih antidepresiva, ne nastupaju istoga trena već nakon 2 do 4 tjedna uz minimalno korištenje 3 do 6 mjeseci.

Najčešće preporučene doze standardiziranoga ekstrakta gospine trave se kreću oko 600 mg dnevno i vrlo dobro se podnose, gotovo pa i nemaju neželjenih nuspojava, a ako se i pojave radi se o mučnini i osjetljivosti na svjetlo.

Gospina trava i pored toga što je vrlo učinkovita i kako smo i spomenuli gotovo da i nema nuspojava ipak može pojačati djelovanje drugih antidepresiva te drugih depresora središnjega živčanog sustava, ako se koristi u kombinaciji s njima.

Također može utjecati na enzime citokroma te na taj način ubrzati ili usporiti eliminaciju drugih lijekova u organizmu, stoga je ne bi smjeli upotrebljavati peroralno bez savjeta zdravstvenih djelatnika.

Osim protiv depresije i tjeskobe, gospina se trava u raznim oblicima rabi i protiv reumatizma, kašlja, prehlade i tegoba kod menopauze. Od gospine trave pravi se i kantarionovo ulje, djelotvorno pri liječenju ozljeda i opeklina.

Zanimljivo je da u srednjem vijeku se bilježe prvi pisani dokumentu o korištenju kantariona protiv depresija, a zbog vjerovanja da su depresivni ljudi zapravo opsjednuti ova biljka je bila opisivana i kao istjerivač demona.

Kava Kava – Piper methysticum –

Biljka koja je primjenjivana u mnogim kulturama, osobito u Australiji i na otocima Tihoga oceana kao ceremonijalni napitak i lijek. U tradicionalnoj medicini se koristi svježi kava-kava korijen koji se često melje u sitni prah.

Aktivne tvari ove biljke su kavalaktoni, poznato ih je 12, a njihovo djelovanje na središnji živčani sustav je smirujuće i anksiolitički. Iako ni veće doze aktivnih kavalaktona ne izazivaju ovisnost, izdaje se ili uz recept ili uz upozorenje da se maksimalni dnevni unos od 200 mg kavalaktona ne smije prekoračiti.

Kava-kava je grmolika biljka s gustim lišćem, koja naraste u visini i do pet metara, stanište su joj otoci Mikronezije i Polinezije. Starosjedioci su upotrebljavali tu biljku u vjerskim obredima, ali i za terapiju kod suzbijanja bolova. Iz njezina su korijena radili napitak ili su jednostavno žvakali korijen koji na taj način oslobađa aktivnu tvar kava-kave.

Djelovanje ove biljke zapadnjaci su otkrili 1768. zahvaljujući svjedočanstvima moreplovca i istraživača Jamesa Cooka o biljci koju pacifički urođenici uzimaju da bi postali vedriji i druželjubiviji.

Proizvodnja standardiziranoga ekstrakta iz korijena počela je dva stoljeća kasnije, tek prije tridesetak godina. Kavalaktoni djeluju na središnji živčani sustav opuštajući i umirujući uz osjećaj duševnoga blagostanja.

Djeluju na uklanjanje nervoze, vraćaju osjećaj samopouzdanja te osiguravaju čvrst san. Preporučene doze ne uspavljuju već potiču intelektualnu aktivnost i sposobnost pamćenja i percepcije.

Ostali poželjni učinci kava-kave su opuštanje mišića, smirivanje grčeva i ublažavanje bolova.

Australski su znanstvenici dokazali drastično smanjivanje učestalosti kao i smanjivanje intenziteta anksioznih stanja, kao i značajno ublažavanje depresije kod sudionika u studijama koji su dnevno uzimali Kava-Kava-tablete (120/240 mg kavalactona dnevno).

Kava-kava se kao i kantarion treba koristiti duže vrijeme iako se već nakon jednoga tjedna osjeti smanjenje tegoba, njezin najveći učinak se postiže tek za 4 tjedna. Pripravci kava-kave nalaze se na tržištu u obliku kapsula, ekstrakta, tinkture ili čaja. Svakako treba imati na umu da se ne preporučuje uzimanje pripravaka kava-kave dulje od tri mjeseca bez prekida.

Anksiozni poremećaji izazivaju psihičku napetost, tjeskobu, zabrinutost, uzrujanost i strah, koji su katkad toliko jaki da nanose duboke patnje i mogu ozbiljno narušiti kvalitetu života.

Brojne nuspojave medikamenata okreće ljudi prema pronalasku prirodnih, biljnih rješenja koji mogu biti od pomoći u borbi protiv anksioznosti.

Rodiola -Rhodiola rosea L. Crassulaceae

Poznata je pod imenom ružičasti žednjak, jednogodišnja je biljka žutih cvjetova koja raste primarno u suhim planinskim područjima, a rasprostranjena je od Kanade, preko sibirske tundre, Europe, do Azije i Kine. U Hrvatskoj raste na Velebitu, ali kako je iznimno rijetka i zaštićena ne treba je sakupljati.

Ljekovita svojstva rodiole potječu iz grupe spojeva koji se nazivaju rozavini i ima ih samo u njezinu korijenu. Korijen rodiole također sadrži salidrozide, te zaštitne antioksidanse koji inhibiraju stanične procese oksidacije i oštećenja slobodnim radikalima.

Upravo je standardizacija pripravaka na rozavine potvrda da koristimo upravo rhodiolu roseu, a neku drugu vrstu roda rodiole. Smatra se da utječe na smanjivanje kortizola koji je povišen tijekom stresa, a djeluje i modulira serotonin i dopamin u organizmu.

Rodiola ima interesantan miris korijena koji podsjeća na miris ruže zbog sadržaja geraniola i roziridrola, spojeva koje sadrži i ruža.

Rhodiola rosea se od davnina koristi na području Skandinavije i Rusije gdje je konzumiraju sportaši kako bi se brže se oporavili od tjelesnoga napora. Poznato je i da se korijen rodiole davao kao vjenčani dar mladencima u Altay regiji u Sibiru, a da bi se poboljšala plodnost i osiguralo rođenje zdravoga djeteta.

Od kraja 18. stoljeća rodiola je uvrštena u prvu švedsku farmakopeju. Njemački istraživači su opisali djelovanje rodiole kod glavobolje kao i njeno stimulativno i protuupalno djelovanje.

Treba naglasiti kako Rodiola pripada u klasu biljaka adaptogena koje imaju sposobnost harmoniziranja i normaliziranja brojnih vitalnih funkcija organizma, kao i povećanje otpornosti organizma na stresne situacije.

Ekstrakt rodiola ima i antidepresivno djelovanje kod pacijenata s blagom do umjerenom depresijom, primijenjen u preporučanim dozama tijekom 6 tjedana, a najbolje djeluje kod akutnih oblika depresije izazvane recentnim događajima.

Rodiola ne djeluje umirujući na način da otupljuje poput valerijane, nego djeluje protiv umora i podiže mentalnu koncentraciju, na način da poboljšava pažnju, pamćenje, stvaranje misli, računanje, procjenjivanje i cjelokupno učenje.

Osim toga ekstrakt rodiole ubrzava oporavak mišića nakon fizičkih napora, jača snagu i izdržljivost, zbog povećane sinteze ATP-a koji je ključan za staničnu energiju.

Valerijana, Valeriana officinalis, Valerianaceae

Odoljen ili valerijana spada u iznimno sigurne biljne anksiolitike. Iako se može uzimati u poprilično visokim dozama i nisu zabilježene ozbiljne nuspojave, mora se naglasiti ako ju se uzima uz neke lijekove da su moguće potencijalne interakcije, ne smije se uzimati proizvoljno nego uz savjet stručnjaka.

Valerijana može stupiti u interakciju s gotovo 500 lijekova, a osobito treba biti pažljiv ako se uzima s drugim depresorima središnjega živčanog sustava, sedative, antidepresive i antipsihotike.

Valerijana je i pored toga rašireno i neškodljivo sredstvo za smirenje živaca koje se može nabaviti u ljekarnama. Biljka ima debelu i dugu, šuplju stabljiku iz koje rastu međusobno nasuprotni listovi te ima brojne cvjetove.

Njezino ime proizlazi od latinske riječi »valere«, što znači biti jak i zdrav.

Korijen je s medicinskoga stanovišta najzanimljiviji, jer su u njemu koncentrirane ljekovite tvari – valerijanske i kafeinske kiseline. Dok se korijen suši, širi se osebujan intenzivan miris, koji mnogima nije ugodan.

Valerijana djelotvorno djeluje kao sedativ protiv uzrujanosti, zabrinutosti i poremećaja sna. Djeluje i na opuštanje mišića, a povoljno djeluje i na probavni sustav.

Iako se može uzimati u obliku tinkture, kao čaj ili u prahu, ipak se preporuča uzimati u obliku kapsula ili dražeja u kojima se nalazi ekstrakt svježega korijena. Bitno je držati se preporučene doze, jer bi prevelike mogle djelovati suprotno.

Još su stari rimski i grčki liječnici koristili valerijanu za ublažavanje tjeskobe, uznemirenosti i drhtavice, a sličnu je primjenu imala i kroz čitavi srednji vijek.

Do sada su napravljene brojna znanstvena istraživanja koja su potvrdila da valerijana pomaže u opuštanju i pridonosi mentalnomu zdravlju. Djeluje i protiv nesanice i ublažava anksioznost pa se smatra biljnom alternativnom benzodiazepinima, lijekovima koje se koriste kao anksiolitici.

Ekstrakt valerijane ublažava tjeskobu slično diazepamu, pa postoje saznanja da bi se valerijana mogla koristiti u odvikavanju od benzodiazepinina čija dugotrajna upotreba stvara ovisnost.

Brojne su aktivne tvari na kojima valerijana temelji svoje djelovanje, izolirano ih je preko 150, ali se smatra da svoje djelovanje duguje sinergiji svih sastojaka, a ne pojedinoj tvari.

Sam mehanizam djelovanja nije posve istražen, trenutačni je stav da valerijana povećava razinu neurotransmitera GABA-e u mozgu što rezultira smirenjem i uspavljivanjem.

Pasiflora – Passiflora incarnata L.

Poznata je po svojemu sedativnom učinku, potiče miran san i učinkovito smanjuje stres i anksioznost. Sadrži alkaloide i glikozide koji imaju umirujuće i opuštajuće djelovanje.

Za razliku od drugih biljaka koje se uzimaju kao suhi standardizirani ekstrakt, pasiflora je djelotvorna i kao čaj koji se priprema na način da se jedna čajna žlica osušenoga cvijeta i lista namače u čaši (2 dcl) vode pola sata, procijedi se i pije do tri šalice dnevno.

Pasiflora je biljka koju organizam lako podnosi, ne stvara ovisnost, a donosi spokoj, smanjujući nervozu i stres i pomaže protiv nesanice. Raste brzo kao drvenasta povijuša, lako se razmnožava, njezin areal je od sjevernoga Meksika do južnoga Brazila i sjeverne Argentine.

U velikoj mjeri je zastupljena kao dekorativna biljka po vrtovima. Početkom prošloga stoljeća se počela koristiti kao terapija zbog analgetskoga djelovanja i za sprječavanje nesanice. Iako se koristi diljem svijeta najzastupljenija je njezina primjena u Velikoj Britaniji.

Za ljekovite pripravke koriste se različiti dijelovi biljke – cvjetovi, listovi i izdanci. Nakon sakupljanja i sušenja koriste se za pripremu čaja, tinktura ili tekućega ekstrakta. Europska farmakologija preporučuje pripravke pasiflore koji sadrže najmanje 0.8 posto flavonoida, kojima duguje smirujući učinak.

Postoje još brojne biljke koje djeluju umirujuće (matičnjak, šafran…), a koji u ovim stresnim vremenima kako zbog ekonomske nestabilnosti zbog pandemije, tako i zbog ukupne neizvjesnosti koje ovo vrijeme donosi, mogu olakšati anksioznost i depresiju koje su sve više raširene među ljudima.

PADALINE
U mjesecu ožujku 2021. u Solinu na području Gornje Rupotine pale su 32 litre kiše po četvornomu metru.

Novi broj Solinske Kronike

posljednji broj solinske kronike

Pratite nas

   Facebook

   RSS

   Newsletter

Zvonimir Solin Newsletter

Najvažnije vijesti u vašem email sandučiću