PEDIJATRIJA – Epilepsije dječje dobi

SOLINSKA KRONIKA 331, 15. ožujka 2022.

Piše: prim. mr. sc. Katica OBRADOVIĆ, dr. Med., spec. pedijatar

Epilepsija je važan javnozdravstveni problem. Postoji preko 40 vrsta epilepsija. Procjenjuje se da u svijetu oko 10 milijuna djece mlađe od 15 godina boluje od epilepsije. Prevalencija epilepsije u svijetu iznosi 3,4 do 7,1 / 1000 djece na godinu. Slično je i u Hrvatskoj u kojoj oko 7000 djece do 14 godina boluje od epilepsije. 20 do 30% epilepsija u djece ne reagira na lijekove. Teškoće učenja i poremećaji ponašanja pojavljuju se u 50 do 70 % djece koja boluju od epilepsije

Epilepsija je poremećaj koji je nastao naglim pražnjenjem neurona u mozgu koji uzrokuje napadaj.

Epilepsija ili epileptički sindrom je kronična bolest koju obilježava sklonost ponavljanju epileptičkih napadaja. Prema Međunarodnoj ligi protiv epilepsije, dijagnoza te bolesti smije se postaviti ako je zadovoljen najmanje jedan od ovih kriterija:

1) najmanje dva neprovocirana ili refleksna napadaja u razmaku većem od 24 sata;

2) jedan neprovocirani ili refleksni napadaj uz postojanje čimbenika za koje je poznato da znače veliki rizik (barem 60%) od ponavljanja napadaja, na primjer strukture abnormalnosti mozga: tumor, moždani udar, poremećaji razvoja mozga ili

3) nedvojbeno postojanje epileptičkoga sindroma. Epileptički sindrom je skup kliničkih simptoma i znakova koji zajedno čine klinički prepoznatljiv poremećaj. Epileptički sindromi razlikuju se prema tipu napadaja, nalazima elektroencefalograma, etiologiji i dobi djeteta u kojoj se pojavljuju.

Epileptički sindromi prema životnoj dobi početka bolesti

Novorođenačko razdoblje: benigne familijarne novorođenačke konvulzije, rana mioklonička encefalopatija. Dojenačka dob: Westov sindrom je česti oblik teške epilepsije dojenačke dobi), benigni dojenački napadaji, teška mioklonička epilepsija dojenačke dobi (Dravetin sindrom), te benigna mioklonička epilepsija dojenačke dobi.

Predškolska i školska dob: generalizirana epilepsija s febrilnim konvulzijama plus, benigna epilepsija iz okcipitalnog režnja s ranim početkom, epilepsija s miokloničko-astatskim napadajima, benigna epilepsija s centrotemporalnim žarištem (rolandična epilepsija), autosomno dominantno nasljedna epilepsija iz frontalnoga režnja s noćnim napadajima, epilepsija s kasnim početkom iz okcipitalnog režnja (Gastaut), epilepsija s miokloničkom apsansima, Lennox-Gastaut sindrom, epileptička encefalopatija s kontinuirasnim šiljak-valovima u spavanju, epilepsija dječje dobi s apsansima.

Adolescencija i odrasla dob: juvenilna epilepsija s apsansima, juvenilna mioklonička epilepsija, epilepsija s generaliziranim toničko-kloničnim napadajima, progresivna mioklonička epilepsiija, te familijarne nasljedne epilepsije.

Uzroci epilepsija su: poremećaj razvoja moždane kore, neurokutani sindromi, tumori, infekcije, traume, moždani udari, angiomi, perinatalni uzroci, nasljedne metaboličke bolesti, kromosomopatije i genetski poremećaji, te nepoznati uzroci.

Epileptički napadaji izviru i šire se putem neuronskih mreža – kortikalnih ili supkortikalnih. Ovisno o izvorištu u mozgu odakle se šire epileptički napadaji klasificiraju se kao žarišni (parcijalni), generalizirani ili napadaji nepoznata tipa ako je nejasno radi li se o žarišnim ili generaliziranim napadajima.

Provocirajući čimbenici epileptičkoga napadaja u djece mogu biti spavanje, neprospavana noć, jaka svjetlost, izlaganje suncu, opstipacija, duboko disanje, povišena tjelesna temperatura, umor, stres, povećana tjelesna aktivnost.

Najčešći simptomi epilepsije su sljedeći: nagle promjene raspoloženja, promjena okusa i mirisa, neobičnost zvukova iz okoline, osjećaj trnjenja u rukama, osjećaj ponavljanja nekoga događaja (deja vu), iskrivljena percepcija okoline, nevoljni pokreti, lupanje srca, izmiješanost osjećaja.
Napadaji epilepsije odvijaju se po fazama.

Prodrom

Prodorom je stadij koji prethodi akutnomu napadaju epilepsije. Za vrijeme ove faze osoba koja je pogođena mijenja raspoloženje i ponašanje, a često ima i glavobolju koja traje satima ili danima.

Nisu rijetke i halucinacije, a moguć je i gubitak svijesti s povraćanjem. Aura zapravo predstavlja početak epi napada i uključuje jako lupanje srca kao i okretanje glave i očiju. Tonička faza epilepsije kod djece (i odraslih) traje nekih 10 do 20 sekundi.

U tom razdoblju dolazi do kontrakcije mišića, a događaju se i slijedeće pojave: savijanja trupa, očni kapci su podignuti, a pogled uperen prema gore. Donja vilica i jezik se grče naizmjenično. Mišići grudnoga koša se također grče, a zbog toga nastaje takozvani epileptični krik. Kod vegetativnih fenomena javlja se povećanje pritiska i ubrzanje pulsa, širenje zjenica, bljedilo i modro lice.

Klonička faza

Ova faza traje oko 30 do 40 sekundi. Počinje drhtanje, razvija se u grčenje svih mišića u tijelu i na licu, uključujući vilicu i jezik, kao i pojavu pjene u ustima, najčešće krvavu. Faza oporavka. Nakon 3 do 5 minuta dolazi do povratka svijesti kod osobe koja je doživjela epi napad.

Osoba je u tomu trenutku dezorijentirana, ima osjećaj konfuzije i često dolazi do nekotroliranoga mokrenja. Vegetativni fenomeni su skloni oporavljanju. Ponovno se uspostavlja disanje, ali se pojavljuje i krkljanje.

Faza oporavka se uglavnom završava snom, s obzirom da je osoba veoma iscrpljena i jednako toliko malaksala. Komplikacije kod napada epilepsije su: respiratorni zastoj odnosno problemi sa disanjem. Povrede dijelova tijela – kralježnice, glave, ruku i nogu.

Epileptični status je produžen epileptički napadaj koji spontano ne prestaje ni poslije 20 minuta ili je to više napadaja u nizu između kojih dijete ne dolazi svijesti. S obzirom na to da više od 75% epileptičkih napadaja spontano prestane u roku od 3 minute nakon početka napadaja, u praksi svi napadaji koji traju dulje od 5 minuta treba smatrati epileptičkim statusom.

U dječjoj se dobi epileptički status pojavljuje u febrilne djece. U liječenju epileptičkoga statusa najvažnije je održati prolaznost dišnih puteva uz aspiraciju sadržaja usne šupljine i nosnih hodnika. Uvijek treba dijete bez svijesti položiti na bok, primijeniti 100% kisik na masku, te ga uputiti u bolnicu.

Epilepsija se prvenstveno povezuje s napadajima, no ne moraju ih sve osobe s ovom bolesti imati. Ova neurološka bolest utječe na mozak i živce zbog čega napadaji nisu neobična pojava.

Kod djece se mogu dogoditi manji napadaji koji se očituju kratkotrajnim prekidom aktivnosti, mahanje rukom, zagledavanje u neki predmet i kratkotrajna odsutnost.

Ovakvi se napadaji epilepsije kod djece obično događaju kada dijete krene u školu te se tada lakše opaze, kod nastavnika i roditelja. Kod djece kod kojih su ovakvi napadaji česti može doći do problema u praćenju nastave.

Do epileptičnih napadaja dolazi zbog utjecaja na određeni dio mozga pa tako napadaji mogu biti fokalni/parcijalni ili generalizirani. Epileptični napadaji su vidljivi simptomi koji su obično jasan znak pojave epilepsije kod djece.

Ovo su najčešći simptomi generaliziranih epileptičnih napadaja kod djece: gubitak svijesti, grčevi mišića uz plavljenje kože, pjena na ustima, okretanje očiju prema gore, griženje jezika, mokrenje. Može doći i do parcijalnih napada koji se razlikuju u vrsti simptoma koji mogu biti složeniji ili jednostavni.

Među simptomima je poremećaj ili suženje svijesti, jednostrano pojavljivanje simptoma poput utrnulosti ili mravinjanja ekstremiteta te grčenje i kočenje mišića. Simptomi mogu biti potpuno individualizirani i različiti kod bolesnika. Rijetko se mogu dogoditi i aure prije pojave epileptičnog napadaja koje se karakteriziraju kao predosjećaj napadaja, a nastaju kao dio psihomotorne epilepsije.

Prva pomoć kod napadaja epilepsije

Prvo i osnovno pravilo u prvoj pomoći kod epilepsije je da dijete koje je u fazi aure smjestite negdje gdje je udobno, u krevet ili na pod, pri čemu ćete pod glavu staviti jastuk, jaknu, prekrivač, nešto mekano.

Materijal ne smije biti takav da dodatno iritira i nadražuje. Udaljite sve tvrde i oštre predmete zbog zaštite od ozljeđivanja i olabavite odjeću, skinite naočale ukoliko ih dijete nosi. Ne davati vodu i lijekove, sve dok ne vrati svijest u potpunosti. Nikakva ograničavanja pokreta prilikom epi napada nisu poželjna.

Nemojte pokušavati ni nasilno otvaranje vilice. Zašto? Jer zbog snažnih kontrakcija koje osoba doživljava može doći do frakture kostiju, i to veoma ozbiljne. Zovite Hitnu pomoć. Bez obzira koliko traje napad, prisustvovati istom je veoma stresno. Ako ste pored djeteta ili odrasle osobe koja doživljava napad epilepsije, bitno je da ostanete prisebni i pribrani. Pratite situaciju, pogotovo ako je ovo epilepsija kod djece koja se prvi put pojavljuje. Tako ćete moći opisati sve simptome, detaljno razgovarati s doktorom i prepoznati simptome prije nego što se novi napad pojavi.

Liječenje epilepsija

Epilepsije se liječe antiepileptičkim lijekovima pod nadzorom neuropedijatra. Liječenje traje jednu do dvije godine ili pak doživotno, ovisno o ponavljanim napadajima, patološkim nalazima EEG (slikovne pretrage mozga).

Iako bolest sama po sebi stvara velik strah kod roditelja i djece, najveći problem s kojim se mnogi roditelji bore je strah od ponovnih napadaja. Prije svega je važno da se roditelji na prvu pojavu simptoma ili pri prvoj pojavi napadaja obrate liječniku kako bi se što prije počelo s bolničkom obradom. Dijagnosticiranje epilepsije kod djece provodi se EEG-om, hematološko-biokemijskim pretragama, specifičnim obradama, neuroslikovnim pretragama i psihologijskom obradom.

Ako je uz nalaz došlo do dva ili više napadaja epilepsije tada se postavlja dijagnoza te se počinje navikavati roditelja i dijete s epilepsijom na život s ovom bolešću.

Edukacija i što veća količina znanja o epilepsiji pomoći će u smanjivanju straha. Djeca s dobro reguliranom epilepsijom mogu normalno pohađati vrtiće i školu, no bilo bi poželjno i nastavnike obavijestiti o bolesti s obzirom na to da je kontrola epilepsije ponekad vrlo teška.

Ako dijete s epilepsijom i dalje pohađa vrtić, nužno je prilagoditi odgajatelje za mogući napadaj u vrtiću te im dati informacije o tome kako prepoznati određenu vrstu napadaja.

U nekim se slučajevima preporučuje dati pisane upute u vezi postupanja, ali i davanja lijeka djetetu. Kod djece se savjetuje daljnje bavljenje aktivnostima i sportom, no uz dodatnu zaštitu. Ako dijete još nije odabralo sport, preporučuje se da se njime krene baviti zbog podizanja samopouzdanja i poticanja socijalne interakcije.

Međutim, preporučuju se nisko rizični sportovi poput plesa, trčanja.

Kod roditelja i djece je vrlo važno zapamtiti da epilepsija kod djece možda otežava život, ali dopušta redovno pohađanje vrtića i škole. Osobe s epilepsijom mogu dobiti i vozačku dozvolu ako nisu imali napadaj dvije godine.

U životu djece s epilepsijom najvažnija je podrška roditelja i okoline.

PEDIJATRIJA – Osipne bolesti u djece

SOLINSKA KRONIKA 330, 15. veljače 2022.
Piše: prim. mr. sc. Katica OBRADOVIĆ, dr. Med., spec. pedijatar

U djece su osipne bolesti česta pojava. Uzroci i mehanizmi njihova nastanka su brojni, a vrlo često su im razlog infekcija. Obično tada osip prati i povišena tjelesna temperatura, prehlada, kašalj. Vrućice s osipom su najčešće infekcijskoga virusnog uzroka. Najvažnije je prepoznati o kojoj se ospinoj bolesti radi. Ako se radi o zaraznoj bolesti takvo dijete treba staviti u izolaciju da ne zarazi i drugu djecu

S kliničkoga stajališta razlikuju se tri skupine osipnih bolesti:

1. osipi tijekom virusnih infekcija su obično samoizlječive blaže bolesti, s rijetkom potrebom specifičnog antivirusnog liječenja.
2. osipi u sklopu bakterijskih bolesti, bolesti s potrebom antimikrobnoga liječenja, što ponekad kao u slučaju septičkoga rasapa treba hitno započeti liječenje.
3. osipne bolesti koje su posredovane isključivo imunosnim mehanizmima, među njima treba prepoznati bolesti s težom kliničkom slikom koje ponekad treba liječiti supresijom imunosne reakcije.

Makulopapulozni osipi su najčešći. Sastoje se od makula, crvenih mrlja. Rašireni su po licu, trupu , te nogama i rukama. Najčešće se takav osip javlja u sklopu enterovirusnih infekcija najčešće ljeti. Prenose se fekalno oralnim putem. Dječje zarazne bolesti su karakterizirane makukopapuloznim osutkom: infekcijski eritem, trodnevna groznica. Njihova klinička slika je blažega tijeka.

Ospice su dječja zarazna bolest virusne etiologije težega tijeka s visokom temperaturom. Jači makulozni osutak je na čelu, licu, vratu trupu. Rubeola je dječja zarazna bolest s makulopapuloznim osutkom. Ona je blaža dječja zarazna bolest s blažim tijekom i blažim osutkom u odnosu na ospice. Obje bolesti su danas rijetke jer se većina djeca u dobi od godine dana cijepe protiv ospica i rubeole.

U sklopu mononukleoze, adenovirusne infekcije, rotavirusnoga proljeva, respiratornih virusnih infekcija može se javiti makulozni osutak. U svakodnevnomu radu s djecom ima dosta osutaka i oni su najčešće blagoga kliničkoga tijeka, najčešće virusne etiologije. Makulopapulozni osutak može biti i alergijskoga uzroka. Tada se liječi lijekovima protiv alergije.

U vrućim ljetnim danima takav osutak može biti posljedica znojenja. Češće u vrućim ljetnim danima kod manje i predškolske djece. Miliaria je česta u dojenčadi, a javlja se nakon 10. dana života. Promjene nastaju zbog začepljenja izvodnih kanala žlijezda znojnica, posljedične rupture kanala te curenja znoja u okolno tkivo. Osutak je makulopapulozni.

Ako su promjene dublje u koži pojavljuju se blijede tvrde papule uglavnom na trupu, ramenima i leđima. Liječenje je simptomatsko, a sastoji se u rashlađivanju tijela, regulaciji temperature okoline ili snižavanja tjelesne temperature. Lokalna primjena raznih krema dodatno začepljuje izvodne kanale znojnica, te može pogoršati klinički sliku.

Kod 20 % dojenčadi prisutne su neonatalne akne. Za nastanak bolesti važan je učinak koji imaju majčini hormoni na žlijezde lojnice novorođenčeta, te s obzirom na povećanu učestalost u muške djece, vjerojatno i fetalni testosteron, porijeklom iz testisa djeteta.

Klinička slika karakterizirana je pojavom papula i papulopustula te komedona na koži lica, najčešće na obrazima i bradi. Promjene se povlače oko 8. mjeseca života. U neke djece s neonatalnim aknama iz briseva kožnih promjena izolirane su i gljivice. Terapija lokalnom primjenom antimikotika dovodi do brze regresije promjena na koži.

Kod dojenčadi je čest pelenski osutak. Blaži pelenski osutak liječi se neutralnim kremama, a jači se najčešće izliječi antimikoticima.
Eritematozni osip je crvenilo kože, a može nastati zbog brojnih uzroka. Eritroskavamozni osutak se nalazi kod psorijaze, pitirijaze.

Uglavnom su to osipi koji zahvaćaju čitavo tijelo, te sluznice i tada govorimo o mukokutanom sindromu. Šarlah ili skarlatina je bakterijski uzrokovana dječje zarazna bolest karakterizirana eritemom, sitnim makuloznim osutkom kože koji počinje od prepona i sluznica. Liječi se antibioticima. Crvenilo kože nalazimo i kod teških bolesti kao što su toksični šok sindrom, stafilokokni sindrom ljuštenja kože, te Kawasakijeva bolest. Te se bolesti liječe u bolnici. Eritemi kože mogu nastati i u alergijskim bolestima, te autoimunim.

Vezikulozni osipi su mjehurići ispunjeni bistrom tekućinom. Nalaze se iznad razine kože i nisu veći od 5 mm. Mjehuri veći od 5 mm zovu se bule.
Varičele ili vodene kozice je vrlo zarazna dječja zarazna bolest. Javlja se uglavnom u djece od prve do sedme godine života, rjeđe u odraslih. Lako se prenosi i za nju postoji velika sklonost u one djece koja je još nisu preboljela. Zato se javlja epidemijski. Od kada smo u pandemiji korona virusa varičela ima manje.

Zadnjih mjesec dana pojavile su se više u vrtićima, školi, a tako i u našoj ordinaciji. Uzročnik varičele je virus iz skupine herpes virusa, varičela zoster virus. Izvor zaraze je samo bolesnik.

Virus se prenosi zrakom, kapljičnim putem, ali i dodirom. Zaraznost počinje u zadnjim danima inkubacije, a najjače je prije izbijanja osipa i traje sve dok osip izbija. Dijete je zarazno dok ima mjehuriće, vezikule, a kada se jave kraste nije više zarazno. Virus varičele ulazi u organizam preko dišnoga sustava. Inkubacija bolesti je od 14 do 15 dana, no može biti i od 7 do 23 dana.

Prije izbijanja osipa dijete može biti prehlađeno, imati povišenu temperaturu. Karakterističan osip za varičele su mjehurići koji se javljaju na trupu, po licu, iza uha, na vratu i vlasištu, te po nogama i rukama. Osip u obliku mjehurića može se javiti i na sluznici usta.

Vezikule nakon nekoliko dana postaju kraste. Izbijanje osipa često prati povišena temperatura, te svrbež kože, razdražljivost djeteta. Osip izbija 4. ili 5. dan, najkasnije 7 ili 8 dana.

Komplikacije varičela su moguće, ali u praksi rijetke. To su upale pluća, encefalitis. U imunodeficijentnih bolesnika može se javiti progresivne, hemoragične varičele.

Bolest se liječi mirovanjem. Tapkanje mjehurića dezificijensom, otopinom hipermangana sa čime sprječavamo infekciju varičela. To se postiže tako da se pazi na čistoću tijela i krevetnine. Ne češati vezikule.

Jaki svrbež se liječi antihistaminicima. Desetak dana dijete treba biti u kući i mirovati.
Prevencija varičela je cijepljenje protiv varičela koje kod nas nije obavezno.

Varičele su blaga dječja zarazna bolest, koja je blagog tijeka, dijete je dobro podnese i ostavlja doživotnu zaštitu. Tijekom života dolazi se u kontakt sa virusom varičele i tako se imunitet ponovno stvara i štiti od bolesti.Kod malog broja djece, naročito kd djece koja imaju neku bolest imunodeficijecije, prirođenu ili izazvane lijekovima može biti i smrtonosna.

Varičele su najčešća dječja zarazna bolest koja se javlja na našem terenu.

PEDIJATRIJA – Igrajte se sa svojom djecom (2)

SOLINSKA KRONIKA 329, 15. siječnja 2022.
Piše: prim. mr. sc. Katica OBRADOVIĆ, dr. Med., spec. pedijatar

Djeca većinu vremena provode u trčanju, skakanju. Zato im može biti teško ako to ne mogu raditi kod kuće. Pomozite im u tome. Postavite jastuke, složene prekrivače i slične predmete po stanu. Igrajte se da je ostatak stana rijeka ili vruća lava i da je jedino sigurno ići preko poslaganih jastuka. Napravite kućicu ili šator uz pomoć prekrivača i plahti

Izuzetno je važno provoditi vrijeme na svježem zraku, a posebice u ova neobična i stresna vremena. Stoga idite van svaki dan ako je to moguće. Budite u svom dvorištu, na terasi ili šetajte vani. Važno je da to bude na mjestima na kojima nema mnogo ljudi. Istražite svoj kvart ili mjesto i pokušajte pronaći takva mjesta te svakako poštujte zabranu odlaska na igrališta i sportske terene. Skupljajte kamenčiće. Kod kuće po njima možete slikati flomasterima, vodenim bojama ili temperama. Učite uz pomoć lišća prepoznati različite vrste stabala. Naučite dijete prepoznati različite vrste cvijeća i drugih biljaka.

Uberite listove različitih biljaka i cvijetiće poput maslačaka i tratinčica. Obojite ih uz pomoć tempera ili vodenih bojica i ostavljajte tragove na papiru.
Loptajte se! Zaigrajte nogomet ili košarku. Ako nemate koš, napravite ga od kante koja vam nije potrebna.
Crtajte uz pomoć kreda. Igrajte lovice ili skrivača. Ponesite dekicu. Užina može biti i vani. Vozite bicikl/role/romobil. Napravite čunjeve za kuglanje uz pomoć boca s vodom i pokušajte ih srušiti loptom. Dio šetnje trčite. Penjite se na stabla. Hodajte po zidićima pri tome pazite da dijete ne padne i ne ozlijedi se.

Budite glasni. Uključite glazbu i pjevajte na sav glas. Prije toga možete izraditi mikrofon od rolica od toaletnoga papira ili kockica. Karaoke? Zašto ne! Iskoristite instrumente koje imate ili »napravite« nove uz pomoć lonaca, poklopaca, plastične bočice napunjene rižom i sl. Imitirajte glasanje različitih životinja. Slušajte opuštajuću klasičnu glazbu dok radite nešto drugo i naučite nekoliko važnih djelâ klasične glazbe.

Budite tihi. Djeca (i vi) trebate i dijelove dana kada će biti tiho. To je vrijeme u kojemu »punimo baterije« i odmaramo. Čitajte zajedno ili svatko za sebe. Manja djeca koja još ne znaju samostalno čitati mogu listati slikovnice. Prije nego zajedno pročitate knjigu, možete s djetetom pogledati samo ilustracije i pokušati osmisliti svoju priču. Crtajte uz pomoć drvenih bojica, flomastera, pastela, vodenih boja, tempera. Bojite, slažite slagalice ili kocke. Složite kolonu autića – običnu, po bojama ili vrstama autića. Složite drvene pločice iz igre »Jenga« ili iz domina u kolonu pa ih srušite. Možete od njih napraviti i toranj. Napravite toranj na način da iskoristite baš sve kockice koje imate. Neka bude što viši! Uz pomoć kockica složite djetetu igru »nastavi niz« ili »izbaci uljeza«.

Djeca većinu vremena provode u trčanju, skakanju. Zato im može biti teško ako to ne mogu raditi kod kuće. Pomozite im u tome. Postavite jastuke, složene prekrivače i slične predmete po stanu. Igrajte se da je ostatak stana rijeka ili vruća lava i da je jedino sigurno ići preko poslaganih jastuka. Napravite kućicu ili šator uz pomoć prekrivača i plahti. Djeca unutar takvoga šatora mogu napraviti piknik, čitati knjige ili se odmarati. Igrajte se uz pomoć baterijske lampe ili svjetla na mobitelu. Pitajte dijete može li skočiti u krug od svjetla. Može li dohvatiti svjetlo kada ga usmjerite malo više na zidu i sl. Otkrijte što se sve može s vlastitim tijelom, primjerice, pitajte dijete može li stajati na jednoj nozi i provjerite koliko dugo, može li skakati na jednoj nozi, može li koljenom dotaknuti bradu, napraviti plenk, sklek ili trbušnjake? Mlađoj djeci bit će zanimljivo vidjeti što sve mogu, a starija će poželjeti usavršiti svoje vještine. Zaigrajte lov na boje! Pitajte djecu mogu li pronaći tri plave stvari koje zatim trebaju vratiti na svoje mjesta, zatim zelenu i druge boje.

Djeca vole biti uposlena. Vole plastelin. Radite figure od plastelina. Ako imate više djece organizirajte tematske projektne dane. Primjerice, tema može biti Italija, dinosauri, sladoled ili bilo što drugo što ih zanima. Neka što više istraže zadanu temu, mogu koristiti enciklopedije i »online« izvore, a zatim neka naprave plakat. Mlađa djeca mogu raditi jednostavnije zadatke, primjerice obojiti zastavu zemlje koja je tema ili nešto nacrtati. Pripremite zajedno i obrok u skladu s temom, ili neki desert!

Organizirajte Dan dječjih prava u svomu domu. Naučite više o pravima djece, razgovarajte s djecom o razlici između želja i potreba. Naučite dijete raditi narukvice od vune ili konca. Neka djeca osmisle predstavu koristeći svoje omiljene plišane igračke i odigraju predstavu za roditelje u kazalištu napravljenom od prekrivača ili plahti. Svakako neka naprave plakat za svoju predstavu i pozivnice za roditelje.
Napunite umivaonik toplom vodom i sapunom i neka dijete pere svoje igračke. Djeca se vole igrati vodom. Učite ih pravilno prati ruke.
Igrajte se »Čovječe, ne ljuti se« koja je idealna zabava za čitavu obitelj.

Mnogi su tijekom blagdanskih dana pripremali domaći kruh, kolače, peciva kako bi rjeđe morali izlaziti iz svojih domova. Uključite u takve aktivnosti i dijete. Objasnite im čemu služi kvasac i neka od komada tijesta naprave svoj mali kruh. Neka dijete uz vašu pomoć pripremi muffine, keksiće koje može izrezivati u različitim oblicima ili neki drugi jednostavan desert za cijelu obitelj. Osim što će naučiti nešto novo i zaokupiti se nečim zanimljivim to će im pomoći i u građenju samopouzdanja.

Djeca vole pomagati u kućanskim poslovima. Tako se osjećaju važno i veliko! Uključite djecu u pripremu obroka i postavljanje stola za cijelu obitelj. Neka slažu čistu odjeću, posebno bi im moglo biti zanimljivo slaganje čarapa u loptice. Zajedno usisavačom čistite stan. Operite zajedno bicikl ili neka dijete samo opere neku svoju veću plastičnu igračku poput guralice, maloga tobogana i slično. Neka vam pomognu brisati prašinu ili prati stakla sa svojom krpicom. Djeca mogu zalijevati biljke u stanu ili u vrtu.

Aktivnosti prilagodite dobi svoga djeteta i ne zaboravite da ne morate biti uključeni u sve što dijete radi i da je važno poticati i samostalnu igru u skladu s razvojnom dobi djeteta.

U doba blagdanskih radosti djeca uživaju aktivno sudjelovati u ukrašavanju bora i cijele kuće. Vaša djeca zaslužuju da budete s njima da im posvetite svoje vrijeme, da im pokažete da ih volite, jer je to preduvjet da odrastu u zdravu, emocionalno stabilnu osobu.
Stoga uživajmo s našom djecom i radujmo se njihovu odrastanju.

PEDIJATRIJA – Igrajte se sa svojom djecom

SOLINSKA KRONIKA 328, 15. prosinca 2021.
Piše: prim. mr. sc. Katica OBRADOVIĆ, dr. Med., spec. pedijatar

U igranju sa svojom djecom, pokazujemo im ljubav, što je najvažnije u odgoju djece. Kroz igru dijete se potiče na razvoj, kako neuromotorni, tako i emocionalni. Bez obzira na dob djeteta trebamo naći vremena da se igramo sa svojom djecom u kući, u parku. Trebamo svoje vrijeme posvetiti djeci tako da ona vide da ih volimo, da nam je stalo do njih

Jednako kao što dojenče treba hranu i njegu tako su mu potrebni i nježni dodiri, tepanja, zajedničko uživanje u igri. Igra s djetetom je jasan znak da ga volite i taj znak dijete uvijek prepozna kao ljubav. A ljubav je za odrastanje najvažnija. Ako nemate vremena za dijete, ono će misliti da ga ne volite. Djeca s kojom se roditelji više bave bolje napreduju u svom psihomotornom razvoju.

Igre od rođenja do 12 mjeseci

Budnom dojenčetu potrebna je igra i poticaj. Okružimo ga zvečkama i drugim igračkama. Što je dijete manje brže mu igre dosade i traži nove sadržaje. Igra s mamom i tatom puno mu je zanimljivija.

U prvim mjesecima treba izbjegavati preveliku buku (s radija, TV-a), preglasan smijeh, nagle pokrete jer to može uznemiriti dijete. U toj dobi dijete voli igre promatranja, želi komunicirati s roditeljima licem u lice.

Kada se razgovara s dojenčetom treba paziti da razgovor ne traje dugo, da se ne govori neprestano i ne dosađuje djetetu. Dajte priliku svom djetetu da postane svjesno svoga tijela, puhnite mu u trbuščić više puta zaredom, prošećite prstom dužinom njegovih ruku, brojite mu prstiće i nježno ga škakljajte. Dijete starije od mjesec dana stavite na prsa nekoliko minuta.

To je dobra vježba za jačanje vrata i ramena, a vama daje priliku da nakratko popričate sa njim. Ne ostavljajte dijete samo u tom položaju. Pomoću igračaka potičemo fizičku vještinu djeteta pomoću igračaka koje se gnječe, tresu, pritišću ili okreću, što će sve ojačati kontrolu ruku. Dajte djetetu igračke koje se kotrljaju, što će ga poticati za puzanje (pokušajte se natjecati u puzanju).

Ako je to moguće složite namještaj tako da dijete može držeći se obići čitavu sobu. Pri kupanju dijete neka pliva u kadi na prsima, na leđima. Nikad ni za časak dijete ne ispuštajte iz vida kada je u kadi.
Sva djeca bacaju svoje igračke. Pretvorite to u igru, tako da se igračke bacaju u pijesak ili lišće, što će izazvati različite zvukove. Sakrijte se da vas dijete vidi do polovicu ili sakrijte medu pod jastuk da ga dijete traži.

Stavite nekoliko igračaka u staru torbu i dopustite djetetu da istražuje. U kuhinjski ormarić stavite plastične boce, spužve, sita i neka se dijete s time igra. Dajte djetetu staru kartonsku kutiju koju će napuniti igračkama i gurati okolo. Tapšalice – »Taši taši tanana«, brojalice, »Išo medo u dućan«, oči nos i usta i na kraju poljubac.

Igračke moraju biti prilagođene dobi djeteta. Ali u svakom trenutku moramo misliti na sigurnost naše djece. One ne smiju ozlijediti naše dijete, rubovi igračaka ne smiju biti oštri, dijelovi igračke ne smiju biti tako mali da ga dijete može progutati ili se zagrcnuti njime.

Materijali igračaka ne smiju biti toksični, ne smiju sadržavati alergene. Industrija igračaka vodi o tome računa, ali mi koji kupujemo igračku uvijek trebamo provjeriti igračku odgovara li ona dobi našega djeteta u svakomu pogledu. I kada se dijete igra moramo ga nadgledati.

Igra kao iskaz ljubavi

U igranju sa svojom djecom, pokazujemo im ljubav, što je najvažnije u odgoju djece. Kroz igru dijete se potiče na razvoj, kako neuromotorni, tako i emocionalni. Bez obzira na dob djeteta trebamo naći vremena da se igramo sa svojom djecom u kući, u parku. Trebamo svoje vrijeme posvetiti djeci tako da ona vide da ih volimo, da nam je stalo do njih.

U dojenačkom razdoblju odrastanja djeteta roditelji su najdraža igračka djetetu. Vaše je tijelo njegova gimnastička sprava, a vaši mu mišići omogućuju izvođenje tisuću radnji koje ne bi bio u stanju sam izvesti. Vaše lice i vaš glas ga fasciniraju, očaravaju ga pokreti koje izvodite i stvari koje koristite. Posvetite li mu svoju pažnju, pružite ljubav i pomoć, dali ste mu najbolju zabavu koju ima. U toj ranoj dobi kupljene igračke neće mu biti dovoljne, neće znati što će s njima. On će ih dohvatiti, gledati, dirati stavljati u usta i baciti.

Uzmite dio igračaka i pospremite ih. To je i inače dobra strategija jer mnoga djeca upravo zbog prevelike količine igračaka teško odlučuju čime bi se igrala. S obzirom da to da nitko ne zna koliko će potrajati ova pandemijska situacija, dobro je imati mogućnost u nekom trenutku izvaditi »novu« igračku.

Višefunkcionalnost igračaka

Trudite se zadržati rutinu. Neka ona bude slična onoj na koju su djeca naviknula s rasporedom buđenja, spavanja, obroka i aktivnosti u otprilike jednako vrijeme svaki dan. Djeca vole predvidljivost jer im to daje osjećaj sigurnosti, a roditeljima olakšava dane koji se ponekad uz posao, kućanske obveze i brigu o djeci mogu činiti dugima.

Ako dan podijelite na više manjih dijelova bit će vam jednostavnije.
Djeca su naviknula napraviti nered kada se igraju i to je u redu, nemojte se ljutiti zbog toga. Samo ih potaknite i podsjetite da nered moraju pospremiti, a igračke vratiti na njihovo mjesto kada završe.

Igračke se mogu upotrebljavati na više načina nego je to prvotno zamišljeno. Primjerice, autićima se možete igrati tako da ih »vozite«, ali možete ih i podijeliti po bojama, oprati ih u posudi s vodom ili umivaoniku, slagati kolone, igrati »nastavi niz« ili »izbaci uljeza« s autićima različitih boja itd. (nastavlja se)

PEDIJATRIJA – Akutne respiratorne infekcije u djece

SOLINSKA KRONIKA 327, 15. studenoga 2021.

Nakon ljeta djeca su ponovno u kolektivima i naše pedijatrijske ordinacije su pune prehlađene, bolesne djece. Djeca oboljela od ARI najčešći su posjetitelji pedijatrijskih ordinacija u jesen, zimu i proljeće, najčešći razlog za propisivanje antibiotika, te glavni razlog izostanka iz škole i vrtića, jaslica

Akutne respiratorne infekcije (ARI) najučestalije su bolesti suvremenoga čovjeka i čine dvije trećine svih infekcija. Odrasli u prosjeku obolijevaju 3 do 5 puta godišnje, djeca i do 10 puta posebno ona koje su u jaslicama, vrtićima i školama. Razlozi za to su u mnoštvu različitih uzročnika; najčešće virusa (90 posto), bakterija, vrlo lakom prijenosu od djeteta na dijete, kapljičnim putem ili dodirom, i još uvijek skromnim mogućnostima sprječavanja i liječenja.

Počela je nova školska godina, jaslice i vrtići. Nakon ljeta djeca su ponovno u kolektivima i naše pedijatrijske ordinacije su pune prehlađene, bolesne djece. Djeca oboljela od ARI najčešći su posjetitelji pedijatrijskih ordinacija u jesen, zimu i proljeće, najčešći razlog za propisivanje antibiotika, te glavni razlog izostanka iz škole i vrtića, jaslica.

Klinički se ARI očituje sa cijelim spektrom različitih sindroma i različitom težinom bolesti. Najčešće su to blaže virusne infekcije gornjega dijela dišnoga sustava, obična prehlada, febrilni respiratorni katar, ili njihove komplikacije, bakterijske superinfekcije, upala uha i sinusa.

ARI se klinički manifestira začepljenim nosom, kašljem, povišenom temperaturom, glavoboljom, grloboljom, bolovima mišića, malaksalošću. Liječi se snižavanjem povišene temperature ako je iznad 38, 5 °C. Lijek izbora za ublažavanje svih navedenih tegoba je paracetamol sirup u djece do 12 godina. Aspirini se ne preporučuju u djece. Ako je temperatura iznad 39 °C ordinira se ibuprofen sirup. Za začepljen nosić uzimaju se kapi za nos; fiziološka otopina, aqua maris, efedrinske kapi, operil P.

Pri upornom suhom kašlju uzimaju se sirupi za smirenje kašlja, a kada kašalj postane vlažan, produktivan, uzimaju se sirupi za iskašljavanje. Vrlo je važno da dijete miruje i da uzima dosta tekućine, da vlaži sluznicu gornjega respiratornog trakta i na taj način olakšava kliničke simptome u djeteta.
Stomatitis se može vidjeti u svakoj fazi djetinjstva, a najčešće od dojenačke dobi do 10. godine života, a uzrokuju ga virusi Herpes simplex i Coxackie u sklopu hand-foot-mouth disease koje vidimo u ordinaciji. Vezikulozne lezije se nikad ne vide jer odmah pucaju , ostaju ranice 1 do 5 mm promjera sa crvenim rubom i bjelkastim naslagama. Uvijek su bolne. Djeca sline izbjegavaju vruće napitke i kruću hranu. Liječenje se sastoji u davanju dosta tekućine, te lokalno mazati sa preparatima kamagel.

Akutna upala srednjega uha počinje naglo s uhoboljom, nemirom i temperaturom u samo 30 posto slučajeva. Bakterijska etiologija je prisutna u 60 do 70 posto slučajeva, a može trajati danima ili rjeđe tjednima. Obično nastaje u sklopu akutne gornje dišne infekcije. Upala srednjega uha sa izljevom češće je neodređenoga početka, otkrivena po mutnim uvučenim bubnjićima s razinom tekućine u srednjem uhu. Dijete ili roditelj mogu spomenuti da postoji nagluhost ili osjećaj punoće u uhu. Proces traje tjednima ili mjesecima. Patofiziloški riječ je o poremećaju ventilacije srednjega uha preko Eustahijeve tube bilo da je ona blokirana kataralnim procesom, adenoidima, malformirana ili funkcijski neadekvatna. Djeca mlađa od 3 godine često ne lociraju tegobe u uhu, nego se dijagnoza akutne upale srednjega uha postavlja na temelju otoskopskog nalaza u sklopu akutne upale gornjih dišnih puteva, nemira ili temperature. Akutna upala srednjega uha liječi se antibioticima.

Kada dođe do bakterijske superinfekcije; dijete više od tri dana ima temperaturu, loše se osjeća, lošega je aspekta, odbija jesti i stalno miruje, dolazi do komplikacija prehlade, upale grla, uha ili sinusa. Tada se ordinira antibiotik. Klinički je vrlo važno razlikovati streptokoknu anginu od drugih virusnih bolesti grla. Streptokokna angina klinički se manifestira visokom temperaturom, jakom grloboljom, opće lošim stanjem. Klinički se nađe žarko crveno grlo s enantemom mekog nepca, povećanim i bolnim limfnim čvorovima na vratu. Liječi se penicilinskim sirupima ili injekcijama punih deset dana, zbog komplikacija; reumatske groznice; promjena na srcu, bubrezima, zglobovima. Danas su te kasne komplikacije rijetke u razvijenim zemljama, vjerojatno zbog boljih uvjeta života djece, te ranoga prepoznavanja i liječenja streptokokne upale grla, ali možda i zbog smanjene virulencije samoga streptokoka.

Influenca ili gripa je teška epidemijska bolest gornjega dišnog sustava koja se javlja samo u zimskim mjesecima. Virus influence je samo tada prisutan u našem okolišu. Praćena je visokom temperaturom i preko 39 °C više dana, prehladom, opće lošim osjećanjem, bolom glave, mišića. Liječi se simptomatski kao i ARI. Komplikacije gripe su naročito teške u starih ljudi. Teške upale pluća koje mogu i smrtno završiti. Preporuča se cijepljenje protiv gripe i u djece, naročito onoj koja boluju od neke kronične bolesti kao što su: astma, obstruktivni bronhitis, dijabetes.

Najteža upalna bolest dišnoga sustava je upala pluća. Može biti uzrokovana virusima, atipična upala pluća, koja nastaje postupno i bakterijama koji je početak nagao uz tresavicu i otežano disanje. I uvijek se liječi antibioticima. Ako je klinička slika teška, visoka temperatura, otežano disanje, aspekt teško bolesnoga djeteta, a dijete je u dojenačkoj dobi, ili malo dijete, liječenje se najčešće provodi u bolnici.

Danas u tijeku četvrtoga pandemijskog vala Covid-19 infekcije i u našoj ordinaciji ima djece s akutnom respiratornom bolešću uzrokovanom Covid-19 virusom. Djeca imaju blaže simptome, nekoliko dana febrilna, kašlju. Mali broj djece ima upalu pluća ili bude hospitalizirano. Dojenčad i mala djeca se najčešće zaraze od svojih roditelja. Samoizolacija djece koja su u kontaktu ili koja imaju akutnu Covid-19 bolest dokazanu PCR testom je 10 dana prema najnovijim preporukama epidemiologa.

U ovim jesenskim danima prehlada, kašalj, povišena tjelesna temperatura, proljev, povraćanje ne mora značiti da dijete ima Covid-19 infekciju. Kod nje je anamneza vrlo važna. Ipak u našoj populaciji djeca imaju najčešće respiratorne virusne infekcije. Klinički tijek ovih bolesti je vrlo sličan, laboratorijski nalazi su slični, tako da se u tom slučaju vidi kako je anamneza najvažnija u postavljanju prave dijagnoze naših pacijenata.

PEDIJATRIJA – Opasnosti ljetnih radosti – ubodi i ugrizi otrovnih životinja 2

SOLINSKA KRONIKA 326, 15. listopada 2021.
Piše: prim. mr. sc. Katica OBRADOVIĆ, dr. Med., spec. pedijatar

Protuotrov za zmijski ugriz se daje isključivo u zdravstvenim ustanovama jer je njegovo davanje rizično. Dijete treba zaštiti i protiv tetanusa. Nakon uboda meduze treba ostati miran, ne trljati mjesto uboda, jer se time otrov dodatno utrljava u tkivo.
Mjesto uboda vlasulje treba isprati morem, octom ili alkoholom.

Ugriz zmije

Vruće i sušno ljeto u našemu podneblju puno je zmija. Postoje dvije vrste otrovnih zmija kod nas poskok i riđovka. Obje zmije karakterizira trokutasti oblik glave, uske eliptične oči, imaju kraće i zdepastije tijelo u odnosu na neotrovne zmije, kao i tamna vijugava linija koja se proteže od glave do vrha repa, a poskok ima i roščić na vrhu nosa.

Na mjestu ugriza zmije prisutne su dvije ubodne ranice od zmijskih zuba udaljene 6 do 8 mm, iako katkad može biti samo jedna ranica ili samo ogrebotina.

Unutar nekoliko minuta nakon ugriza zmije, a ponekad i nakon nekoliko sati na mjestu ugriza zmije javlja se oteklina, oštra i sijevajuća bol, potkožna krvarenja ili mjehurići ispunjeni krvavim sadržajem, te glavobolja, vrtoglavica, nesvjestica, mučnina i povraćanje, a nakon nekoga vremena oteknu i regionalni limfni čvorovi.

Ako dođe do šoka (najčešći uzrok smrti) dolazi do pada krvnoga tlaka, ubrzanoga rada srca, koža je orošena znojem, hladna i blijeda, te može nastupiti zatajenje disanja. Potrebno je zatražiti liječničku pomoć bez obzira je li dijete ugrizla otrovna ili neotrovna zmija.

Ako smo sigurni da je zmija neotrovna mjesto ugriza treba oprati vodom, pokriti sterilnom gazom i zaviti. Ako se radi o ugrizu zmije otrovnice dijete treba strogo mirovati, ugrizeni dio tijela treba imobilizirati, a ranu pokriti sterilnom gazom (ne preporučuje se isisavanje otrova iz rane, ne stavljati led na mjesto ugriza, trave ili masti na ranu, zarezivanje ili paljenje rane).

Iznad ugrizne rane 5 do 10 cm treba podvezati ekstremitet elastičnim zavojem kako bi spriječili venski i limfni protok kojim se širi otrov, ali ne i arterijski. Ugrizeno dijete treba što prije odvesti u zdravstvenu ustanovu. Protuotrov se daje isključivo u zdravstvenim ustanovama jer je njegovo davanje rizično. Dijete treba zaštiti i protiv tetanusa. Uredno cijepljena djeca su zaštićena protiv tetanusa.

Što učiniti da nas zmija ne ugrize? Ako primijetite zmiju nemojte joj se približavati, ne dirajte je čak i ako je mrtva. Kada idemo u prirodu potrebno je nositi prikladnu obuću, tenisice i zatvorene cipele, ne japanke. Treba hodati po uhodanim stazama. Posebno treba biti oprezan pri hodanju po stijenama i kamenjaru.

Posljedice ugriza zmije otrovnice su: rane posljedice (akutna faza) psihička reakcija, lokalni simptomi ozljede mekih tkiva edem, gastrointestinalni, kardiovaskularni simptomi, angioedem, bronhospazam, urtikarija, poremećaj centralnog i perifernog živčanog sustava, hemokoncentracija, leukocitoza, hemoliza, proteinurija, hematurija, metabolička acidoza.

Kasne posljedice (nekoliko sati do dana) na koži krvavi podljevi, kožni mjehuri, lokalne nekroze, infekcije, pleuralni eksudatr, plućni edem, ascites, paralitički ileus, bubrežno zatajenje, krvarenja, anemija, rabdomioliza, koagulopatija, trombocitopenija. Dugotrajne posljedice su bol, ukočenost, lokalne cirkulacijske smetnje, povremeno ili stalno oticanje zahvaćenog ekstremiteta.

Ubod meduze

U kontaktu s meduzom (žarnjak), meduza izbacuje žarne niti, te se na mjestu uboda javlja jaka bol, crvenilo i mjehurići. Nakon uboda treba ostati miran, ne trljati mjesto uboda, jer se time otrov dodatno utrljava u tkivo.

Mjesto uboda treba isprati morskom vodom, nikako slatkom jer pojačava osjet boli, a lovke se treba odstraniti pincetom ne prstima. Mjesto uboda dobro isprati octom ili alkoholom, te imobilizirati.

Ubodi na području lica, očiju i genitalija zahtijevaju hitnu medicinsku pomoć. Ubod na području očiju može biti vrlo opasan jer može uzrokovati trajno oštećenje vida. Ubodi oka se moraju isprati tekućom vodom, ne morskom.

Ubod meduze može izazvati i anafilaktičku reakciju te se treba što prije javiti liječniku. Mrtvu meduzu ne treba dirati jer i ona može opeći.

Ubod vlasulje

Vlasulja je žarnjak koja sadržava žarnice ispunjene otrovom.

Na mjestu uboda javlja se crvenilo, mjehurići i ne jaka bol.

Mjesto uboda treba isprati morem, octom ili alkoholom. Ako je zahvaćena veća površina kože može se javiti mišićna bol, povišena temperatura, povraćanje i gubitak svijesti, te je potrebna hitna medicinska pomoć.

Ribe

U Jadranskomu moru ima 380 vrsta riba, a dvadesetak riba je otrovno. Otrovni je aparat u riba jednostavan.

Kod uboda puca ovojnica na žlijezdi koja je smještena u žlijebu bodlje i otrov se iscijedi u ranu. Riblji otrovi imaju zajedničko svojstvo da izazivaju jake boli zbog serotonina, a sadržavaju peptide, bjelančevine, enzime, histamin, katehoilamin, kinin.

Svi su sastojci termolabilni. Liječenje ribljih uboda bez obzira na vrstu, radiklo se o ubodu žutuljka, golubanka, paukovka ili škrpina. Zajednička značajka svih ribljih otrova je termolabilnost te se na tome temelji liječenje.

Iz ubodne rane najprije treba izvaditi bodlje ili komadiće ovojnice, a zatim ubodeno mjesto na ruci ili nozi staviti u vruću vodu koliko se može izdržati na 50 do 60 stupnjeva te ga namakati 30 do 90 minuta.

Obično bol prestane nakon desetak minuta. U 95% slučajeva ova metoda se pokazala uspješnom. Mogu se davati analgetici, antihistaminici, kortikosteroidi. Ranu nakon ugriza murine treba kirurški obraditi.

PEDIJATRIJA – Opasnosti ljetnih radosti: Ubodi i ugrizi otrovnih životinja 1

SOLINSKA KRONIKA 325, 15. rujna 2021.
Piše: prim. mr. sc. Katica OBRADOVIĆ, dr. Med., spec. pedijatar

Ubodi i ugrizi otrovnih životinja nisu rijetki u našim krajevima posebno u ljetnim mjesecima. Oni mogu izazvati manju ili veću neugodu, ali mogu biti i opasni za život. Najčešće životinje otrovnice u našim krajevima su insekti, zmije te žarnjaci meduze i neke otrovne ribe

Ljeto donosi mnoštvo radosti kako nama tako i našoj djeci. Vrijeme je godišnjih odmora kada više boravimo u prirodi, na zraku, na plažama. Vrućine smanjuju oprez kod sviju tako da zaboravljamo o ljetnim aktivnostima insekata, gmazova i mnogih drugih morskih životinja. Ubodi i ugrizi otrovnih životinja nisu rijetki u našim krajevima posebno u ljetnim mjesecima.

Oni mogu izazvati manju ili veću neugodu, ali mogu biti i opasni za život. Najčešće životinje otrovnice u našim krajevima su insekti; pčele, ose, stršljeni, bumbari, pauk crna udovica, škorpioni, zmije; poskok i riđovka te žarnjaci meduze i neke otrovne ribe.

Ubod insekata

Insekti iz porodice opnokrilaca (pčele, ose, stršljeni, bumbari) smatraju se najvažnijim otrovnicama na našemu području zbog njihova velikog broja i relativno čestih alergijskih reakcija uključujući i anafilaktički šok. Njihov otrov sadržava tvari koje u slučaju masivnih uboda izazivaju hemolizu, rabdomiolizu, bubrežno i jetreno oštećenje, djeluju toksično na srca i neurološki sustav što može dovesti do višeorganskoga zatajenja i smrtnoga ishoda.

Liječenje je potporno. Urtikarija i bronhospazam nakon svega nekoliko uboda upućuju na anafilasiju, a hemoliza, rabdomiolioza, jetreno ili bubrežno oštećenje na izravni toksični učinak.

Najčešći ubodi insekata u našoj ordinaciji je ubod komarca. Ima ih dosta u našemu okolišu, naročito gdje ima zelenila, gdje se zalijeva trava, cvijeće, povrće. Tamo gdje zaostanu lokvice sa ustajalom vodom, razmnožavaju se komarci. Ubodi na koži izazivaju crvenilo, otok, svrbež, toplinu, a ponekad na mjesto uboda i mjehurić.

Katkad se javljaju opći simptomi i znakovi, a u senzibiliziranih su moguće i urtikarija i anafilaktički šok. Ubod u usnoj šupljini može izazivanjem lokalnoga edema ugroziti disanje i dovesti do gušenja. Ako nema alergijske reakcije na ubod komarca staviti kamagel, hladni oblog, analgetik, ako je prisutna bol, crvenilo i svrbež prođu. Ako je izražena alergijska reakcija i ako dođe do superinfekcije kože na mjestu uboda treba se javiti liječniku. Ako dijete ima više od 10 uboda treba se hospitalizirati zbog mogućih komplikacija.

Osim komaraca česti su i ubodi osa, pčela, manje stršljena i mrava. Kod uboda pčele u ranici ostaje žalac s mjehurićem otrova iz zatka koji je potrebno što prije ukloniti. Za razliku od pčela koje napadaju samo kada se uznemire, stršljeni i ose su vrlo agresivni insekti, ne ostavljaju žalac i mogu ubosti nekoliko puta.

Sada kada grožđe zrije, treba biti pažljiv jer su grozdovi crnog grožđa puni osa. Otrov stršljena i ose je toksičniji i alergijske reakcije na njihov ubod su teže. U kliničkoj slici na mjestu uboda insekta prisutno je crvenilo, otok i bol koji nastaju kao rezultat djelovanja otrova. Kod manjega broja pacijenata javlja se alergijska reakcija koja se manifestira urtikarijom (koprivnjačom), glavoboljom, mučninom, povraćanjem, proljevom i nesvjesticom, te bolom u prsima, otežanim gutanjem i poremećajem svijesti. Može doći do otoka usnica, vjeđa, otežanoga disanja (anafilaktička reakcija).

Kod najteže alergijske reakcije dolazi do gubitka svijesti, pada krvnoga tlaka, koža i sluznice su modre boje, te nemogućnost zadržavanja stolice i mokraće. Alergijske reakcije se mogu pojaviti nakon prvoga uboda insekata ili nakon drugoga ili trećega uboda.

Nakon sistemske alergijske reakcije treba se odmah javiti liječniku. Odmah se ordinira adrenalin, antihistaminik i kortikosteroid te se dijete uputi u bolnicu. Sve osobe koje su imale anafilaktičku reakciju na ubod insekata sa sobom trebaju nositi pribor za samopomoć (adrenalin koji se primjenjuje autoinjektorom, tablete antihistaminika i kortikosteroida), te što prije potražiti pomoć liječnika.

Prevencija uboda insekata je vrlo važna u ljetnim danima. Ne treba hodati bos, izbjegavati odjeću jarkih boja i jake parfeme koji privlače insekte. Izbjegavati mahanje rukama u blizini insekata, jer potiču agresivnost naročito ose, stršljena, pčele. Preporuča se ne jesti na otvorenom hranu jakog mirisa, slatko voće, salamu i dr.

Ne piti sokove intenzivnog mirisa ili boje jer insekti često upadaju u čašu takvog soka. Potrebno je držati zatvorene kante za smeće. Na prozore je potrebno staviti mreže, komarice kako bismo mehanički spriječili ulazak komaraca u sobu gdje boravi dijete, ne paliti svjetlo. Prilikom boravka u prirodi preporuča se dijete namazati repelentom (sredstvo koje odbija insekte).

Ubod škorpiona u nas je bezazlen, obično nije jako bolan, uz razvoj manjega crvenila i kvržice sa svrbežom, sliči ubodu komarca.

Ugriz pauka

Kod nas je najotrovniji pauk crna udovica. Ona ima žutonarančaste do crvene točke na leđima. Ugriz pauka je bezbolan, a ispušteni otrov je vrlo jak neurotropni.

Pauk grize u samoobrani, obično kada bude nehotično pritisnut u rukavu, nogavici ili cipeli. Česti su ugrizi u osoba koje su spavale na otvorenome jer je aktivan noću.

Na mjestu ugriza mogu se javiti bol, crvenilo i oteklina, ali u oko polovice ono bude bezbolno pa ga ugrizeni i ne primijeti. Deset minuta nakon ugriza javlja se bol u regionalnim limfnim čvorovima, crvene trake od mjesta ugriza do limfnih čvorova koji su uvećani. Snažna bol se širi tijelom te zahvaća trbuh, dolazi do grčeva mišića bedara i potkoljenica, te psihomotoričkoga nemira.

Mjesto ugriza primijeti se tek nekoliko sati kasnije kada se na njemu pojavi modroljubičasti kolobar veličine novčića oko bijeloga područja. Bolovi postaju sve jači, dolazi do grčenja mišića, koža postaje znojna i osjetljiva na dodir, javljaju se napadi razdražljivosti i osjećaj smrtnoga straha. Karakterističan je izgled bolesnika, zacrvenjelo lice s blefarokonjuktivitisom, izraženim suženjem i slinjenjem te grčom žvačnih mišića.

Mogući su naizmjenično tahikardija i bradikardija, povišeni krvni tlak, izraženo znojenje, smanjeno mokrenje i otežano disanje. Treba se odmah javiti liječniku. Boli traju oko 24 sata, zatim se smiruju, a završavaju neuropatskim žarenjem tabana. Nekoliko dana kasnije može se pojaviti osip na koži. Bolest traje oko tjedan dana, a smrtnost je manja od jedan posto. U liječenju se rabi antitoksin.

PEDIJATRIJA – Dijete, ljeto i ljetne vrućine – utapanje

SOLINSKA KRONIKA 324, 15. KOLOVOZA 2021.

Piše: prim. mr. sc. Katica OBRADOVIĆ, dr. Med., spec. pedijatar

Dob utopljenika, vrijeme provedeno ispod površine vode, temperatura vode, toničnost vode, stupanj zagađenja vode, pridružena ozljeda (vrata, kralježnice ili glave), postojeće bolesti, način i vrijeme spašavanja, kao i odgovor na prvu reanimaciju bitni su čimbenici u procjeni provedbe terapije, a u konačnici i ishoda liječenja utopljenika

Utapanje je jedan od vodećih uzroka ozljeda i smrti u dječjoj dobi. Utapanje se definira kao primarno oštećenje dišnih puteva zbog uranjanja u tekući medij.

Ono je treći po učestalosti uzrok smrti zbog nesreća u cjelokupnoj populaciji u statistikama razvijenih zemalja svijeta. U SAD-u je vodeći uzrok smrti u nesrećama u prve dvije godine života.

Dvije su najrizičnije skupine, djeca mlađa od pet godina bez obzira na spol i dječaci u dobi od 15 do 19 godina. Najčešća su žrtva utapanja dječaci predškolske dobi, neplivači koji se utope u kućnom bazenu.

Uživanje alkohola i droga značajni su rizični čimbenici pri utapanju adolescenata.

Najčešće je utopljenik dojenče ili malo dijete bez prikladnoga nadzora odraslih ili pak adolescent tijekom ronjenja. Djeca do dvije godine će se vjerojatnije utopiti u kadi ili kanti nego u bazenu, stoga je vrlo važno da se mala djeca uvijek kupaju pod nadzorom roditelja i uvijek nakon upotrebe isprazniti vodu iz kade.

Većina smrtnih slučajeva utapanjem kod djece mlađe od 15 godina događa se između svibnja i kolovoza, dakle u ljetnim mjesecima kupanja u moru, bazenu ili rijeci.

Osnova patofizioloških zbivanja prilikom utapanja je dugotrajna hipoksija s posljedičnom acidozom. Odmah nakon uranjanja u tekućinu dolazi do zadržavanja daha-apneje.

Ako hipoksija potraje 4 do 6 minuta na mozgu nastaju ireverzibilne promjene te može doći do gubitka svijesti i kardiovaskularnih poremećaja, bez aspiracije tekućine. Stupanj ozljede mozga glavna je odrednica u određivanju ishoda nakon utapanja. Između dvadesetak sekundi i najviše pet minuta kasnije pojavi se pokušaj udaha.

Inhalirana tekućina dotakne glotis i trenutačno nastaje laringospazam, koji ubrzo popušta i tekućina bude aspirirana u pluća uzrokujući alveolitis i plućni edem. Kod manjeg broja utopljenika laringospazam traje do konačnoga srčanog zastoja.

U tom je trenutku hipoksija već toliko izražena da utopljenik gubi svijest. Javlja se usporen rad srca i ostali poremećaj ritma srca koji može biti fatalan. Konačno smrt nastupa zbog hipoksije.

U male djece pri naglom utapanju u hladnoj vodi ispod 20°C nastupa apneja, usporen rad srca suženje perifernih krvnih žila s preusmjeravanjem krvi u cerebralnu i koronarnu cirkulaciju.

Slatka voda aspirirana u pluća odmah ulazi u cirkulaciju s prolaznim porastom cirkulirajućega volumena krvi i posljedičnim razrjeđenjem krvi. Aspiracija već i vrlo male količine tekućine uzrokuje oštećenja pluća koja za posljedicu imaju sljepljivanje alveola i razvoj atelektaza. Smanjuje se plućna rastezljivost i dolazi do poremećaja ventilacije.

Pri utapanju u morskoj vodi koja ima veću osmolalnost dolazi do bržega nakupljanja tekućine u alveolama. Aspiracija slatke i morske vode dovodi do plućnoga edema, smanjena plućne rastezljivosti i povećanoga otpora u dišnim putevima. Klinička slika utopljenika ne ovisi o vrsti vode (slatka ili slana) u kojoj se utapanje dogodilo.

Utapanje u onečišćenoj vodi može uzrokovati infekcije neuobičajenim mikroorganizmima ili pak tešku kliničku sliku sindroma akutnoga zatajenja disanja.

Produljena hipoksija i ishemija mogu dovesti do multiorganskoga zatajenja (zatajenje bubrega, jetara, gastrointestinalne ozljede) sepse i diseminirane intravaskularne koagulacije.

Pri svakom nerazjašnjenom utapanju treba utvrditi etiološke mehanizme. Povećani rizik za utapanje imaju djeca s konvulzijama i ona sklona hipoglikemijama. Utapanje može biti prva klinička manifestacija dugog QT-sindroma, okultne kardiomiopatije i srčane aritmije.

Dob utopljenika, vrijeme provedeno ispod površine vode, temperatura vode, toničnost vode, stupanj zagađenja vode, pridružena ozljeda (vrata, kralježnice ili glave), postojeće bolesti, način i vrijeme spašavanja, kao i odgovor na prvu reanimaciju bitni su čimbenici u procjeni provedbe terapije, a u konačnici i ishoda liječenja utopljenika.

Nakon izvlačenja iz vode dijete može izgledati potpuno normalno ili biti u kardiorespiracijskom zastoju. Temperatura vode značajan je podatak u određivanju primarnoga zbrinjavanja utopljenika jer je termički konduktivni učinak vode 25 do 30 puta veći od zraka pa pothlađivanje nastupa vrlo brzo, pogotovo u vodama hladnijim od 20°C.

Respiracije mogu biti odsutne ili nepravilne uz prisutno bljedilo ili cijanozu. Dijete može kašljati, uz iskašljavanje ružičastoga pjenušavog sadržaja. Utapanje je obično udruženo s pothlađivanjem čemu su obično sklona manja djeca zbog relativno veće površine tijela u odnosu prema tjelesnoj masi.

Pothlađivanje može imati zaštitni učinak od neuroloških oštećenja nastalih zbog hipoksije, ali je isto tako udruženo s opasnim srčanim aritmijama, poremećajima zgrušavanja krvi i sklonošću infekcijama.

Medicinska pomoć utopljeniku usmjerava se na korekciju hipoksije, pothlađenosti i liječenje pridruženih ozljeda koje su u veće djece česti i lako ih je previdjeti.

Početni pristup utopljeniku jest primjena postupaka temeljnoga održavanja života. Iznimno je važno da pristup utopljeniku bude siguran i da spašavatelj ne postane potencijalna žrtva.

Neposredni svjedok odmah poziva pomoć i ne oklijeva u započinjanju oživljavanja, osim ako nije očito da je utopljenik mrtav dulje vrijeme. U slučaju sumnje na ozljedu vratne kralježnice pomicanje utopljenika mora se svesti na najmanju moguću mjeru.

Pravodobno i kvalitetno provođenje oživljavanja odlučujući je čimbenik. Ventilacija, oživljavanje usta na usta ili usta na nos mora se započeti dok je žrtva još u vodi.

Češće postoji mehanička opstrukcija dišnih puteva (pijesak, trava, otpad) pa je oslobađanje dišnih puteva jedan od ključnih koraka u reanimaciji. Odmah nakon izvlačenja djeteta iz vode nastavlja se vanjska masaža srca na čvrstoj podlozi.

Potrebno je vrlo brzo započeti zagrijavati utopljenika (skidanje mokre odjeće, zamatanje toplim omotačem), te spriječiti daljnje pothlađivanje koje otežava oživljavanje. Kod tjelesne temperature niže od 30°C češće su teške aritmije srca poput ventrikularne fibrilacije i kod tako niske tjelesne temperature otporne su na liječenje, zato je važno dijete što prije utopliti.

Nakon dolaska stručne pomoći nastavlja se provođenje naprednih postupaka oživljavanja. Ako dijete diše spontano što je prije moguće dati 100 postotni kisik maskom da bi se rizik hipoksemije, acidoze i posljedičnoga oštećenja organa sveo na najmanju moguću mjeru.

Vratna kralježnica mora biti imobilizirana čvrstim ovratnikom dok se ne isključi ozljeda. Ako dijete ne diše dobro potrebno ga je ventilirati maskom i balonom.

Nakon događaja utapanja želudac je obično ispunjen progutanom vodom što povećava rizik povraćanja i aspiracije. Osim zaštite dišnoga puta potrebna je dekompresija želudca postavljanjem gastrične sonde.

Stanje oksigenacije organizma procjenjuje se mjerenjem zasićenosti (saturacija) kisika i analizom plinova u krvi. Radiološka snimka pluća standardni je dio postupka.

Iako je rizik infekcije prisutan istraživanja su dokazala da nije potrebno profilaktično davanje antibiotika i oni su rezervirani za dokazanu bakterijsku infekciju. Iznimka su utapanje u vrlo onečišćenoj vodi i strojna ventilacija.

Prognoza ovisi o trajanju hipoksije i o kvaliteti postupka oživljavanja. Djeca koja su bila potopljena duže od 8 minuta imaju malenu šansu neurološki intaktnoga preživljavanja.

Ako se u prve tri minute od početka oživljavanja uspije uspostaviti vlastito disanje, unesrećeni ima dobru prognozu.

Ako ni nakon 40 minuta oživljavanja nema znakova vlastitoga disanja mogućnosti za preživljenje su vrlo male ili nikakve, osim ako drugi čimbenici utječu na depresiju disanja (alkohol, lijekovi, pothlađivanje). Slanost vode ne utječe na prognozu.

PEDIJATRIJA – Glavobolje u dječjoj dobi

SOLINSKA KRONIKA 322, 15. LIPNJA 2021.

Piše: prim. mr. sc. Katica OBRADOVIĆ, dr. Med., spec. pedijatar

Primarne glavobolje su migrena, glavobolja zbog napetosti, glavobolja s trigeminalnim autonomnim simptomima i druge primarne glavobolje uzrokovane kašljem, hladnoćom, tjelesnim naporom, vanjskim pritiskom. Uzrok primarne glavobolje najčešće nije poznat pa se može dokazati isključivanjem poznatih uzroka

Glavobolja je vrlo čest simptom u dječjoj dobi. Najveća joj je prevalencija oko 15. godine života kada se kreće od 50 do 80 posto. Određena je lokalizacijom (frontalna, okcipitalna, temporalna), tipom boli (tupa, pulsirajuća bol), učestalošću, trajanjem te pridruženim simptomima i znakovima. Glavobolje mogu biti primarne ili sekundarne.

Primarne glavobolje su migrena, glavobolja zbog napetosti (tenzijska glavobolja), glavobolja s trigeminalnim autonomnim simptomima i druge primarne glavobolje uzrokovane kašljem, hladnoćom, tjelesnim naporom, vanjskim pritiskom. Uzrok primarne glavobolje najčešće nije poznat pa se može dokazati isključivanjem poznatih uzroka. Tenzijski tip glavobolje pojavljuje se u 20 do 25 posto djece, a migrena u njih 10 do 15 posto.

Sekundarne glavobolje posljedica su mnogobrojnih uzroka. Najčešće su ozljede i upale u području glave i vrata, kože i potkožnog tkiva, krvnih žila, moždanih ovojnica- meningoencefalitis, sinusa, te nekih moždanih i vratnih živca. Uzrok glavobolje je i hipertenzija, tumori, hidrocefalus, subduralni higrom.

Sekundarna glavobolja može se pojaviti u okviru febriliteta, zbog infekcije gornjih respiratornih puteva virusnih i bakterijskih, patoloških procesa u usnoj šupljini, tjelesnoga napora, zbog boravka na nadmorskim visinama višim od 2500 metara, za vrijeme leta u zrakoplovu, nakon ronjenja, u stojećem stavu u osoba s ortostatskom hipotenzijom, zbog apneja u spavanju, brojnih metaboličkih i sistemskih poremećaja (hiponatrijemija, hipotireoza, sistemski eritemski lupus), te psihijatrijskih bolesti (depresija, anksioznost).

Glavobolja se pojavljuje i u okviru somatizacijskog poremećaja zajedno s drugim simptomima (bolima u trbuhu, učestalim proljevastim stolicama, bolima u leđima i zglobovima, dispnejom, poremećajima spavanja, vrtoglavicom, dvoslikama).

Intenzivne boli u području glave i vrata uzrokuju bolne kranijalne neuropatije i neuralgije moždanih živaca. Češće glavobolje se javljaju kod refrakcijskih anomalija, dalekovidnost, kratkovidnost, astigmatizam, te anemija.

Glavobolje mogu prema vremenskom slijedu biti akutne i kronične. O kroničnoj je glavobolji riječ kada se pojavljuje svakodnevno ili više od 15 puta na mjesec u posljednja tri mjeseca.

Danas u svjetlu pandemije Covid-19 ne smijemo zaboraviti da glavobolja može biti prvi znak akutne infekcije Covid-19. U post Covid-19 razdoblju i kod djece znaju biti prisutne glavobolje.

Glavobolja koja je nastala iznenadno (apoplektiformno) poput udara groma, uz poremećaj svijesti uvijek je sumnjiva na intrakranijalno krvarenje. Akutna glavobolja udružena s meningitičkim sindromom upućuje na meningoencefalitis ili subarahnoidalno krvarenje.

U dijagnostičkoj obradi glavobolje najvažniji su anamneza i fizikalni pregled, te neurološki status djeteta. Ako glavobolja dulje traje roditelji trebaju pisati dnevnik glavobolje. U dojenčadi na glavobolju upućuju i razdražljivost i trljanje rukama očiju i glave.

Potrebno je učiniti i oftalmološki pregled, pogledati očnu pozadinu, ispitati oštrinu vida, te učiniti otorinolaringološki pregled. EEG u djeteta sa glavoboljom treba učiniti samo onda kada se sumnja na epileptički napadaj jer promjene u EEG-u nisu specifične za pojedine uzroke sekundarne glavobolje.

Najčešće primarne glavobolje su migrene Incidencija migrene raste sa dobi, u petogodišnjaka je 3.5 posto, u 12 godišnjaka 19 posto, a u adolescenskoj dobi je 28 do 30 posto. Glavobolje kod migrene su intenzivne, bole konstantno ili pulsiraju, ne mijenjaju se s položajem glave, samo rijetko zahvaćaju jednu polovicu glave, mogu imati auru ili pacijent može predosjećati da se glavobolja sprema, samo djelomično mu pomaže paracetamol i godi im zamračena i tiha prostorija, a kad uspiju zaspati što potraje i do 4 sata, prestaju kao odsječene.

Često imaju pozitivnu obiteljsku anamnezu. Iako najčešće to sve znaju roditelji često vode djecu u hitnu pedijatrijsku službu.

Tenzijske glavobolje nastaju zbog psihičke napetosti i obično su poznate okolnosti zbog kojih se to događa. Čine 27 do 40 posto svih glavobolja u dječjoj dobi. Obilježava ih trajna, blaga, nepulsirajuća bol koja je lokalizirana obostrano temporalno, frontalno ili okcipitalno.

Djeca je najčešće opisuju poput pritiska ili stezanja obruča. Glavobolja traje od nekoliko minuta do nekoliko dana, nije praćena mučninom i povraćanjem, ne pojačava se pri tjelesnom naporu, a katkad je udružena s fotofobijom ili fonofobijom.

Mogu se ponavljati, a u tom slučaju treba pobliže pogledati da li je u podlozi neko depresivno stanje. Treba se konzultirati sa dječjim psihijatrom i pedagogom škole.

Somatizacijske glavobolje su projekcija nekog neriješenog stresnog stanja (pritiska u školi, neslaganja s nekim profesorom, perfekcionizam, rastave roditelja, smrti bliske osobe) koje izmiče i djetetu i roditeljima. Ljute se na sam spomen mogućnosti psihijatrijske podloge.
Indikacije za radiološkom obradom proizlaze iz kliničkih odstupanja.

PEDIJATRIJA – Dehidracija u djece

SOLINSKA KRONIKA 321, 15. svibnja 2021.

Piše: prim. mr. sc. Katica OBRADOVIĆ, dr. Med., spec. pedijatar

Dehidracija je nedostatak, tj. smanjenje zalihe vode i elektrolita u organizmu. Svakom deficitu tjelesne tekućine uzrok je negativna bilanca vode i elektrolita. Simptomi dehidracije ovise o stupnju dehidracije tj. o veličini aktualnoga deficita tekućine u organizmu

Voda čini 80% tjelesne mase novorođenčeta. Oko navršene prve godine života ovaj postotak se snižava na oko 60% i takav ostaje do puberteta. Sva voda u tijelu raspoređena je između intracelularnog i ekstracelularnog prostora (intersticij i intravaskularni prostor).

U novorođenčadi oko 2/3 ukupne tekućine je u ekstracelularnom prostoru i taj postotak opada rastom i razvojem djeteta. U odrasloj dobi 2/3 ukupne tekućine otpada na intracelularnu, a preostala 1/3 otpada na ekstracelularnu tekućinu.

Dehidracija je najvažniji poremećaj prometa vode u organizmu. Češća je u dojenačkoj dobi nego bilo kada kasnije u životu Najčešći uzroci nastanka dehidracije u djece su ekstracelularni gubici.

Uzrok tomu je da je dnevni protok vode kroz organizam preračunat na jedinicu tjelesne mase puno veći u dojenčeta nego u odrasloga. Bolesna zbivanja koja su uzrok gubicima vode – proljev, povraćanje, povišena tjelesna temperatura, znojenje, opekline, gladovanje u novorođenčeta (neunošenje tekućine, manjak majčina mlijeka), visoka temperatura češće su u dojenčadi nego u starije djece i odraslih.

Dojenče iako od rane dobi ima razvijen osjet žeđi, ne može ga samo utažiti, nego mu unos tekućine ovisi samo o znanju i dobroj volji osobe koja ga njeguje.

Unos vode, elektrolita i hranjivih tvari ovisan je o metabolizmu, rastu, eliminaciji i ekskreciji. U zdrave osobe ravnotežu tekućine reguliraju osjećaji žeđi, hormonski odgovor i bubrežna funkcija.

Stupnjevi dehidracije

Dehidracija je nedostatak, tj. smanjenje zalihe vode i elektrolita u organizmu. Svakom deficitu tjelesne tekućine uzrok je negativna bilanca vode i elektrolita. Simptomi dehidracije ovise o stupnju dehidracije tj. o veličini aktualnoga deficita tekućine u organizmu.

Dehidracija može biti blaga (3 do 5%), umjerena (7 do 10%) i teška (10 do 15%) ovisno o volumenu izgubljene tekućine, pa već na temelju kliničke slike treba pokušati procijeniti koliki je stupanj dehidracije i koliki je aktualni nedostatak tekućine u organizmu.

Procjena stupnja dehidracije temelji se na kliničkim i laboratorijskim pokazateljima. Jedini pravi pokazatelj aktualne dehidracije jest gubitak mase u gramima, što odgovara količini tekućine koja je izgubljena u mililitrima.

Simptomi blage dehidracije su podočnjaci, suh jezik, žeđ (nema je uvijek). Deficit tekućine u ml/kg kod dojenčadi je 50 ml u starije djece 30 ml.;

umjerene dehidracije halonirane oči, ušiljen nos suha usta i jezik, oslabljen turgor i slabije mokrenje. Deficit tekućine kod dojenčadi je do 100 ml kod starije djece do 60 ml.;

teške dehidracije hiperpneja (ubrzano disanje ne uvijek, simptom acidoze).

Simptomi blage i umjerene dehidracije uz znakove hipovolemijskoga šoka; bljedilo, hladne ruke i noge, sitan ubrazni puls, tahikardija, tihi srčani tonovi, snižen pulsni tlak, sopor, koma, prestanak mokrenja. Deficit tekućine kod dojenčadi je do 150 ml, a kod starije djece do 100 ml.

Uz svaku dehidraciju postoji smanjenje zalihe vode u organizmu, ali je u pravilu uvijek smanjena i zaliha elektrolita (natrija, kalija i klorida).

Vrste i uzroci

Dehidracija može biti izoosmolarna (izonatremijska je najčešća u praksi), hiperosmolarna (hipernatremijska najčešća kod dojenčadi, visoka temperatura, pojačano disanje) ili hipoosmolarna (hiponatremijska koja je najrjeđa u praksi).

Zdravo dijete s normalnim fiziološkim gubicima; mokraćom gubi 40 do 50% tekućine, stolicom 3 do 10%, a nevidljivom perspiracijom 40 do 50%.
Uzroci dehidracije u djece vrlo su brojni i raznoliki.

Negativna bilanca tekućine može nastati bilo zbog smanjenoga unosa tekućine (žeđanje inače zdravoga djeteta najčešće kod dojenčadi), što se rijetko vidi, bilo zbog povećanih gubitaka nevidljivom perspiracijom, znojenjem (dojenčad imaju veću površinu kože od veće djece, tako da mogu izgubiti dosta tekućine preko kože), povraćanjem, proljevom i pojačanim mokrenjem.

Odnos gubitka vode i elektrolita; nevidljiva perspiracija koja se javlja kod visoke temperature, pojačanim disanjem bilo kojega uzroka. Gubitak vode veći od elektrolita javlja se kod znojenja, pojačanoga mokrenja, a može se javiti kod visoke tjelesne temperature i visoke temperature okoline.

Gubici vode proporcionalni gubicima elektrolita javljaju se kod većine proljeva i povraćanja, pojačanoga mokrenja (kod bubrežnoga zatajivanja, šećerne bolesti). Gubici elektrolita veći od gubitaka vode javljaju se kod pojačanoga mokrenja s visokom koncentracijom natrija, te znojenje s visokom koncentracijom elektrolita (slani znoj) javlja se kod teških, u našoj ordinaciji rijetkih bolesti; adrenalna insuficijencija, adrenogenitalni sindrom s gubitkom soli, prekomjerno znojenje djeteta sa cističnom fibrozom.

U tijeku dehidracije razvijaju se i elektrolitski poremećaji, najčešće postoji pridruženi nedostatak natrija i kalija.
Liječenje poremećaja prometa i vode u dječjoj dobi je izuzetno zahtjevno, prvenstveno zbog labilne homeostaze tekućina.

Dehidrirano dojenče i starije dijete treba liječiti. Ambulantno se liječe rehidracijskom otopinom uzimanjem na usta (ako ne povraćaju), svake minute jedna žličica rehidracijske otopine.

Ako je dijete teže dehidrirano prima intravenozno infuziju kristaloidne otopine 0,9% NaCl (soli), šećera (dehidrirano dijete je uvijek gladno), te elektrolita koji nedostaju kod dehidriranoga djeteta u trajanju od 45 do 60 minuta. Osim rehidracije uvijek treba liječiti i osnovnu bolest koja je dovela do dehidracije.

Hiperhidracija i edemi

Kao što dehidracija označava smanjenu zalihu vode u organizmu, tako hiperhidracija znači suprotno stanje – povećanje ukupnoga volumena tjelesne tekućine. Patološko zadržavanje tekućine u organizmu dojenčadi i djece puno je rjeđe u kliničkoj praksi od dehidracije.

Kod hiperhidracije dolazi do edema nogu, ruku, te simptoma edema moždanih stanica; glavobolja, mučnina, pomućenje svijesti različitoga stupnja, sve do kome i eventualno pojave cerebralnih konvulzivnih kriza. Uzrok hiperhidracije u djece naročito dojenčadi je ijatrogena komplikacija davanje infuzija u bolnici.

Davanja prevelike količine vode bez elektrolita zdravoj dojenčadi i maloj djeci, naročito u vrućim ljetnim danima. Zato moramo biti oprezni jer postoji trovanje vodom koje može biti i smrtonosno.

Postoje teške bolesti kod djece, u praksi pedijatrijske ordinacije doduše rijetke, kod kojih dolazi do hiperhidracije te posljedičnim edemima; gubitak proteina, proljevi s gubitkom proteina, nefrotički sindom, cistična fibroza.

Smanjena sinteza proteina kod jetrene bolest i malnutricije. Porast cirkulirajućega volumena zbog zadržavanja natrija kod srčanoga zatajenja, bubrežnoga zadržavanja natrija, akutnoga glomerulonefritisa, Henoch-Schonleinove purpure, EPH-gestoze u trudnoći. Alergijske reakcije, opekline, celulitis, angioneurotički edem, limfedem.

Novi broj Solinske Kronike

posljednji broj solinske kronike

Pratite nas

   Facebook

   RSS

   Newsletter

Zvonimir Solin Newsletter

Najvažnije vijesti u vašem email sandučiću