STUDENTI UMJETNIČKE AKADEMIJE U SPLITU NA TERENSKOJ NASTAVI PO SOLINSKIM LOKALITETIMA – Restauratori, Salona i »rasturatori«

SOLINSKA KRONIKA 322, 15. LIPNJA 2021.

Arheološki lokaliteti u solinskom gradskom središtu idealna su podloga na kojoj studenti sa stručnoga gledišta mogu izravno uočiti kulturne i društvene potencijale, ali nažalost istom i neprimjerene sustave, metode i tehnike pri revitalizaciji lokaliteta odnosno arheološke baštine

Studentice treće godine konzervacije-restauracije pri Umjetničkoj Akademiji Sveučilišta u Splitu predvođene doc. dr. sc. Mionom Milišom, a u suradnji s JUK »Zvonimir« Solin u sklopu nastave posjetile su solinske arheološke lokalitete u gradskomu središtu, točnije lokalitete u zoni »B« arheološke zaštite.

Situacija s lokalitetima koji u središtu suvremenoga Solina kroz kvalitetnu ili pak ikakvu prezentaciju nisu uspjeli ostvariti svoj kulturološki, a time ni društveno identitetski potencijal kod studentica je sudeći prema njihovu interesu i komentarima ostavila dubok dojam.

Specifična rješenja u arheološkomu lokalitetu u Gradini ostavila su poseban dojam na stasajuće stručnjake s područja konzervacije-restauracije

Štoviše uspješnom terenskom nastavom u samomu je začetku dogovoren nastavak ovoga oblika međuinstitucionalne suradnje.

Sadržaji usvojeni na kolegiju »Konzervacija-restauracija arheološke baštine 2« koji se sluša na jednom od 4 specijalistička usmjerenja Odsjeka za konzervaciju i restauraciju – Konzervacija-restauracija metala i arheološke baštine tako su terenskom nastavom u solinskomu gradskom središtu dobili na dodatnomu značaju.

Kontroverzni lokalitet na kojemu je nedavno pronađen pa izgubljen dio gradskih bedema koji su štitili salonitansku luku, dio antičke ulice uz samostan svetoga Rafaela, gradilište budućega Kulturno-informativnoga centra sa senzacionalnim nalazima antičkih mozaika, arhitektonski sklop uz Istočnu salonitansku baziliku na kojemu će se uskoro podići stambeno poslovna zgrada te u konačnici Gradina u kojoj se uređuje nova ljetna pozornica idealan su poligon na kojemu studenti sa stručnoga gledišta mogu izravno uočiti kulturne i društvene potencijale, ali nažalost istom i neprimjerene sustave, metode i tehnike pri revitalizaciji lokaliteta.

Ostatci antičkoga bedema pronađeni pa izgubljeni na lokalitetu jugoistočno od Gospina otoka

– Tumačiti materiju o konzervaciji i restauraciji arheološke baštine studentima u razredu u Splitu uz najveći arheološki lokalitet u Hrvatskoj udaljen tek nekoliko kilometara od te iste predavaonice, bio bi apsurd. Postoji i onaj pametan niz u pedagoškoj edukaciji: »Reci mi i zaboravit ću. Nauči me i možda ću se sjetiti. Uključi me i sigurno ću naučiti.«

Iako su za Salonu svi odavno čuli tijekom školovanja, potrebno je osvijestiti potencijal neistraženih područjâ lokalitetâ, potencijal vrhunskoga arheološkog materijala, te potencijal da zaista dugi niz godina na lokalitetu odrastaju generacije mladih restauratora, arheologa, povjesničara umjetnosti, ali i mnogih drugih struka.

Kao profesori budućim mladim restauratorima, kroz suradnju s raznim kulturnim institucijama, svjedoci smo nepovezanosti i nekoordiniranosti, što samo otežava pokušaj zaštite arheoloških lokaliteta, a tako i arheoloških nalaza koji su posljedica svakoga arheološkog istraživanja – istaknula je doc. dr. sc. Miona Miliša.

Novi broj Solinske Kronike

posljednji broj solinske kronike

Pratite nas

   Facebook

   RSS

   Newsletter

Zvonimir Solin Newsletter

Najvažnije vijesti u vašem email sandučiću