SOLINSKA KRONIKA 317, siječanj 2021.

Već letimični pogled na uvod mogao bi zaintrigirati one ponešto nestručnije i neupućenije u ovu temu i tematiku jer autor u njemu između ostaloga donosi jedinstveni, jezgrovit, tematski strogo usmjeren, a opet sveobuhvatan i dosad neviđen opis Salone i salonitanskoga društva upravo u svjetlu rimskih vojnika i namjesnika

Važnost ove publikacije prepoznaje se i u novim načinima na koje autor problematizira obrađeni epigrafski materijal, odnosno različitim putevima kojima istome pristupa. Autor tako klasificira natpise, točnije žrtvenike na kojima se natpisi nalaze sukladno poganskim božanstvima kojima su podignuti, caru, genijima mjesta…

Koncem protekle godine u nakladi Književnoga kruga Split i Filozofskoga fakluteta Sveučilišta u Splitu iz tiska je izišla knjiga »Officium consularis provinciae Dalmatiae – Vojnici u službi namjesnika rimske provincije Dalmacije« autora DR. SC. Ivana Matijevića docenta na Odsjeku za povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu.
Matijević koji je solinskoj javnosti poznat po brojnim prilozima u mjesečniku Solinska kronika te radovima u časopisu za solinske teme Tusculum u prosincu protekle godine nagrađen je nagradom za znanost Senata Sveučilišta u Splitu, a sukladno znanstvenoj produktivnosti odnosno kao jedan od najproduktivnijih znanstvenika Sveučilišta.
Matijevićev samostalni publicirani prvijenac tvrdo je ukoričena publikacija dimenzija 24 X 17 centimetara s 211 stranica. Nakon predgovora i uvodnoga dijela autor donosi četiri poglavlja; »Organizacija namjesnikova oficija u doba principata«, »Vojnici u službi oficija namjesnika provincije Dalmacije«, »Način popunjavanja oficija i brojnost njegovih vojničkih pripadnika« i »Datacija natpisa«.
Publikacija je opremljena detaljnim i bogatim katalogom koji na 38 stranica teksta donosi ukupno 113 predmeta/natpisa na kojima autor temelji svoj rad. Po katalogu u publikaciji na 46 stranica slijedi prilog/poglavlje »Slike« u kojemu autor prateći katalog i korpus publikacije na ujednačen i skladan način donosi kombinirane crno-bijele fotografije, crteže i grafičke prikaze 86 različitih predmeta/natpisa. Pohvalno je nadalje što je za publikaciju pribavio uglavnom fotografije visoke kvalitete i razlučivosti, usto novijega datuma nastanka.

Detaljna raščlamba
Nakon slika autor je preko 8 stranica uvrstio i tablicu sa svih 113 vojnika na službi u namjesnikovu uredu, a koje je sukladno obrađenim podatcima i čitavim korpusom publikacije rasporedio po imenu, službi, postrojbi, godinama života, godinama službe, tipu spomenika, mjestu pronalaska i dataciji. Navedena tablica jedan je od elemenata koji ukazuju na važnost i doprinos ove publikacije u istraživačkomu radu usmjerenomu rasvijetljavanju vojničke povijesti. Naime riječ je o jedinstvenome izvoru velikoga potencijala posebice ukoliko bi se na svemrežju našla u nekoj od baza podataka ili pak na zasebnoj web stranici u formatu i/li obliku (računalnom jeziku) koji dopušta različite metode i načine pretraživanja.
Nakon tablice na pet stranica teksta slijede autorova zaključna razmatranja, te bibliografija i literatura s 149 jedinica. Sažetak na engleskomu jeziku kojega je preveo Graham McMaster nalazi se na šest stranica teksta, a kazalo osobnih imena kao i kazalo geografskih pojmova na ukupno su deset stranica.
Snažan salonitanski/solinski pečat publikacije čije su izdavanje financijski potpomogli Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, Grad Split i Grad Solin, a koju su recenzirali akademik Nenad Cambi i prof. dr. sc. Anamarija Kurilić sa zadarskoga Sveučilišta vidljiv je već u prvim retcima autorova predgovora. Matijević naime ističe kako su upravo njegov prilog za solinski časopis Tusculum o vojnicima Osme dobrovoljačke kohorte u namjesnikovu uredu rimske Dalmacije te doktorska disertacija o natpisima rimskih vojnika iz Salone iz doba principata bili inicajlni moment detaljnoga istraživanja ukoričenoga u ovu publikaciju.

Sustavan pristup temi
Uvodeći nadalje čitatelja među poglavlja i retke svoje publikacije autor ističe kako je u navedenim inicijalnim radovima vrlo brzo zamijetio da se iz korpusa izdvaja skupina od četrdesetak oficijala, koja je pokazala da iz provincijske metropole potječe dovoljno epigrafskih izvora iz kojih bi se mogla rekonstruirati hijerarhija namjesnikova oficija, odnosno iz kojih bi se odredile u njemu zastupljene službe te izdvojili njihovi nositelji i postrojbe. Ipak, za dobivanje cjelovitije slike bilo je potrebno dodati još sedamdesetak natpisa iz ostalih dijelova provincije, od kojih je velika većina posvetnih beneficijarijskih žrtvenika.
Autor nadalje navodi kako studija obuhvaća 113 cjelovitih i fragmentiranih natpisa legionara i augzilijara na različitim službama u namjesnikovu oficiju iz tri stoljeća principata – od uspostave provincije u posljednjim godinama Augustove vladavine do Dioklecijanova vremena, kada započinju temeljite promjene u društvu i vojsci, pa tako i u sustavu provincijske uprave. Analizom natpisa i njihovim stavljanjem u kontekst provincijske uprave u Rimskom Carstvu autor nadalje pokušava odrediti koje su službe postojale u oficiju, tko su bili njihovi nositelji i iz kojih su postrojbi rimske vojske dolazili, kako su namjesnici popunjavali više rangirane službe jer su se u nedostatku legija u provinciji morali oslanjati na legije u susjednoj Panoniji i Meziji, na koji je način lokalna vojna posada sastavljena od nekoliko pomoćnih postrojbi sudjelovala u radu namjesnikova oficija.

Snaga novih pristupa
Važnost ove publikacije nadalje prepoznaje se i u novim načinima na koje autor problematizira obrađeni epigrafski materijal, odnosno različitim putevima kojima istome pristupa. Autor tako klasificira natpise, točnije žrtvenike na kojima se natpisi nalaze sukladno poganskim božanstvima kojima su podignuti, caru, genijima mjesta. Nadalje novost je i u obradi drugih osoba koje su spomenute na natpisima, a u kojemu aspektu autor najdublje zadire u svakodnevni život Salone, njezinih oficijala i vojnika, stvarajući preduvjete za izgradnju detaljne i prvorazredne slike todobnoga salonitanoskoga društva.
Svojevrsnu najavu produbljivanja istraživanja ove teme, ali i iskorak u pristupu autor najavljuje tumačeći još jedan vid pri čemu ističe kako je važno pokušati odrediti odnos između beneficijarijskih postaja, odnosno oficijala koji su u njima djelovali, i postrojbi rimske vojske smještenih u njihovoj blizini. Osnovni preduvjet takvoga istraživanja jest nov i cjelovit pristup vojnoj posadi u Dalmaciji iz doba kasnoga principata, a pri čemu se poziva na istraživanje i rad Nikole Cesarika i Ive Glavaša iz 2013. odnosno 2017.
Već letimični pogled na uvod u publikaciju mogao bi zaintrigirati one ponešto nestručnije i neupućenije u ovu temu i tematiku jer autor u njemu između ostaloga donosi jedinstveni, jezgrovit, tematski strogo usmjeren, a opet sveobuhvatan i dosad neviđen opis Salone i salonitanskoga društva upravo u svjetlu rimskih vojnika i namjesnika. Oblikovan jedinstvenim, za autora prepoznatljivim stilom u kojemu će oni ponešto upućeniji prepoznati rodoljubni izričaj, ovaj uvodni dio omogućava uvid u veličinu istraženoga i još neistraženoga salonitanskoga blaga čije će ukrštavanje sa suvremenim pristupima i metodama (kakve autor donosi i predlaže) otkriti i uokviriti nebrojena poglavlja salonitanske povijesti.

Temelji i budućnost
Autor nadalje izuzetno slikovito dočarava ulogu i funkcioniranje rimske vojske, a u čemu se zbog posebnoga leksičkoga žara pri opisivanju hijerarhijske uređenosti, spremnosti na odaziv, pokret i ratovanje, političku agažiranost vojske prepoznaje i cjelokupna usmjerenost njegova istraživačkoga rada.
Iako autor ne ističe da u doslovnomu smislu knjigu posvećuje vojnicima u službi oficija upravitelja provincije Dalmacije tijekom tri stoljeća principata bez ikakve zadrške ovu publikaciju možemo smatrati priznanjem, istinskim spomenikom svim onim znanim i neznanim graditeljima salonitanskoga društva na čijim temeljima između ostaloga stoji i ovo današnje solinsko.
Autorov dosadašnji istraživački rad koji je solinsko sunce ugledao ukoričen u ovoj publikaciji argument je koji pobija sve nositelje i širitelje ideje kako se o povijesti grada na Jadru više nema što reći i pisati. Štoviše metodološko-istraživački gledano ova je knjiga rijedak primjer realnoga i istinskog hodograma u radu, koji pak u današnjim vremenima znanstvene i popularno-znanstvene hiperprodukcije, tiskanja i raznih pretiskivanja, na klasičan, »školski način« pokazuje kako isključivo znanje i sustavnost u (znanstvenomu) radu donose plodove koji se odražavaju i na drugim područja ljudskoga društva.

Sličan sadržaj:

O PROJEKTU »NOVI ŽIVOTI ANTIČKIH NATPISA: EPIGRAFSKI SPOLIJI NA PODRUČJU SREDNJE DALMACIJE« – GLASOVI ANTIKE IZ TRADICIJSKE ARHITEKTURE IZ TISKA IZIŠAO TRINAESTI BROJ ČASOPISA ZA SOLINSKE TEME – Tusculum Felix U SOLINU PREDSTAVLJENA NAJNOVIJA KNJIGA MONSINJORA JURJA BATELJE, POSTULATORA STEPINČEVE KAUZE – Zločin bez kazne