LOŠE STANJE DIJELA SJEVEROISTOČNIH SALONITANSKIH GRADSKIH ZIDINA PRIJETI SIGURNOSTI PROMETA – Simbolički govor jedne kule
SOLINSKA KRONIKA 319, ožujak 2021.
Piše: Mario MATIJEVIĆ
Već je na prvi pogled i laičkome oku jasno da višetonska kameno žbučna gromada zbog svoga sustavnoga propadanja ozbiljno prijeti svega nekoliko metara udaljenoj prometnici. Štoviše upravo neposredna blizina jedne od najfrekventnijih županijskih prometnica sa svim svojim prometom ne doprinosi statičkoj sigurnosti ove gromade
Sjeveroistočni ugao salonitanskih gradskih zidina sa svojim ostatcima obrambenih kula na solinskoj Bilankuši još uvijek dominantno prkosi svakodnevnim naletima suvremenoga Solina. Arheološki ostatci koji bi svakomu putniku namjerniku, svakome posjetitelju baštinika slavne Salone već pri ulasku u gradsko središte mogao na jedinstven način pričati priču o prošlosti grada na Jadru. Štoviše prikladna prezentacija istočnih salonitanskih gradskih vrata Porta Andetria koja se kriju pod prometnom površinom dodatno bi mogla obogatiti sami ulazak u grad.
Ovaj sklop obrambenih gradskih zidina podignutih za vremena Marka Aurelija ucrtan je na najstarijim kartama Salone, a parcijalno je istraživan za vremena prolaska »Abramićeve« ceste 1940.– 1941., zatim prilikom sondiranja 1954., 1968. i 1979., a nešto detaljnije godine 2000. kada su pronađeni fascinantni nadgrobni spomenici, zadnja istraživanja ovoga dijela provedena su nedavno prolaskom magistralnoga plinovoda.
Međutim i na ovome (ne izoliranome) slučaju na djelu je čitava lepeza društveno-pravno-zakonsko-birokratskih poteškoća. Sporni dio spomenika naime u vlasništvu je Arheološkoga muzeja, dok je u potpunosti okružen privatnim zemljištem, a uz isto se pak nalazi i zemljište u vlasništvu grada Solina.
Reprezentativni ostatci bedema, odnosno kule koji se unatoč činjenici da su sa svoje zapadne strane sigurno poduprti novogradnjom (novijega datuma) kroz čitav su niz godina, a ponajviše kroz zadnjih dvadesetak ostali bez čitavoga reda kamenja pri svom temeljnom dijelu. Već je na prvi pogled i laičkome oku jasno da višetonska kameno žbučna gromada zbog svoga sustavnoga propadanja ozbiljno prijeti svega nekoliko metara udaljenoj prometnici. Štoviše upravo neposredna blizina jedne od najfrekventnijih županijskih prometnica sa svim svojim prometom ne doprinosi statičkoj sigurnosti ove gromade.
Koncem devedesetih i početkom dvijetisućitih godina prostor sjeverno i sjeverozapadno od sporne kule, s ostatcima bedema i drugih kula u potpunosti je bio očišćen i uređen, reprezentativan lokalitet. Štoviše upravo je zalaganjem svih nadležnih institucija, svih dionika i vlasnika ovaj lokalitet simbolički progovarao kako prolaznicima tako i stanovnicima da upravo na tome mjestu prolaze kroz vremenska vrata, ulaze u povijest jednoga od najstarijih i najvažnijih živućih gradova na čitavome Mediteranu.
Kamenje na ovomu lokalitetu ni danas ne šuti, ono simbolizira, govori i svjedoči, ali o nečemu drugome.
