SOLINSKA KRONIKA 342, 15. veljače 2023.

Piše: mr. sc. Branko GRGIĆ BARKOV
Fotografije: Jakov TEKLIĆ, »Solinska svakodnevica u osvit novoga doba« 2006., »Više od sjećanja« 2011.

Vila Petrašić sagrađena je pri kraju Zvonimirove ulice, u stilu jednostavne secesije, bez mnogo ukrasa, osim zelenih keramičkih pločica na stupovima ulaznoga trijema. Upravo ta njezina jednostavnost, zajedno s visinom i volumenom izgradnje na velikoj parceli daje joj izrazitu eleganciju. I danas svraća poglede prolaznika. U arhivima se nalaze nacrti i sve dozvole po kojima je izgrađena. Burna je njezina prošlost, jadna sadašnjost, a neizvjesna budućnost

Nedavno je Turistička zajednica Grada Solina uzduž Zvonimirove ulice postavila na značajnije objekte lijepo dizajnirane pločice s kratkim obavijestima o namjeni tih objekata tijekom prošloga stoljeća. Dobro je zamišljeno kako podsjetiti današnje stanovnike Solina ili njegove posjetitelje kako je to nekada bilo. Korištena je tehnika preslika sa starih fotografija iz dostupnih arhiva i obiteljskih albuma. Pločice pak u realnome obliku prati i virtualni sadržaj na mrežnim stranicama.

Prateći te podatke i dojam koji se dobije, te uspoređujući s današnjim stanjem vidljivo je koliko se to »Ubavo selo«, kako ga je nazvao don Lovre Katić, promijenilo u tih stotinjak godina. Svi bitni sadržaji solinske prošlosti opisani su i prikazani u vrijednoj knjizi »Solinska svakodnevica u osvit novoga doba« autorâ Marka Matijevića i Mladena Domazeta, dok se ideja o očuvanju uspomene na istaknute solinske lokalitete susreće i u foto-monografiji Marka Matijevića i Jakova Teklića »Više od sjećanja«.

Moja je pak namjera u ovome kratkome osvrtu, a oslanjajući se na spomenute postavljene pločice, istaknuti dvije lokacije odnosno dva objekta kojima prijeti loša sudbina.

Solinska Mljekara, spomenik viziji i poduzetničkom duhu

Prva je lokacija na početku Zvonimirove ulice. To su zapušteni ostatci solinske Mljekare. Osnovali su je predstavnici dvije moćne obitelji; vranjičke Luka Grgić i solinske Josip Šperac davne 1902. Nemam namjeru ponavljati sve ono što je o tome napisano. Samo želim istaknuti viziju i hrabrost osnivača koji su se upustili u taj poduhvat u selu u kojemu u to doba osim gostionica nije postojao nijedan drugi proizvodni pogon maloga gospodarstva.

Objekt je preživio oba velika rata, a danas je dio velike i zapuštene površine. Njegovo glavno pročelje okrenuto je ulici i zajedno s pristupnom površinom i ogradom predstavlja lijepi objekt. Ako ga se ne zaštiti buduća izgradnja, kako se to danas kaže »stambeno poslovnih« objekata u potpunosti će ga uništiti. Štoviše ove se godine navršava 120 godina postojanja zdanja, koje bi se moglo uklopiti u buduću izgrađenost na ovoj lokaciji ostavivši trag na nekadašnju privrednu aktivnost i na ponos i ugled današnjim naraštajima. Pritom mislim da se unutar izvornih gabarita i sačuvanog vanjskog izgleda kriju velike mogućnosti. Primjerice od muzeja mljekarstva pa do tehničkih radionica, prijeko potrebnih prostora za suvremene startup-ove itd.

Sve sam prethodno napisao kako bih postavio pitanje: Zašto je ovaj toliko važni objekt preskočen i zašto na ulaznim dvorišnim vratima nije postavljena pločica »Jeste li znali?« Budući da postavljene pločice uzduž Zvonimirove ulice, po mome mišljenju možda imaju i inicijalnu zaštitu odabranih objekata, tada ova stara zgrada solinske mljekare to zasigurno zaslužuje i zahtijeva.

Obiteljska kuća Petrašić

Sagradio ju je dr. Mate Petrašić u kojoj je stanovao s obitelji. Ordinacija mu je bila u prekrasnoj kući Benzon uz samu rijeku pored solinske Širine, nažalost srušena je za vrijeme bombardiranja Solina u Drugom svjetskom ratu.

Vila Petrašić sagrađena je pri kraju Zvonimirove ulice, u stilu jednostavne secesije, bez mnogo ukrasa, osim zelenih keramičkih pločica na stupovima ulaznoga trijema. Upravo ta njezina jednostavnost, zajedno s visinom i volumenom izgradnje na velikoj parceli daje joj izrazitu eleganciju. I danas svraća poglede prolaznika. U arhivima se nalaze nacrti i sve dozvole po kojima je izgrađena.

Burna je njezina prošlost, jadna sadašnjost, a neizvjesna budućnost. Za vrijeme Drugog svjetskog rata u njoj su boravili okupatorski oficiri. Kasnije su ih zamijenili lokalni moćnici, predstavnici vlasti novostvorene države. Dobro se sjećam dâna kada sam s majkom čekao u redu na stubama vile da nam se za neke »točkice« udijeli malo hrane.

U vili su živjeli i imali ordinaciju solinski doktori Martin i Mira Žižić s djecom. Jedan od njih, Bogdan Žižić, režiser i zaljubljenik u Solin spominje te dane. Zadnji vlasnik kompleksa vile bio je Stipe Grubišić Ponkin.

Sjećam ga se kao uznosita gospodina koji na laganoj i uglancanoj kočiji prolazi kroz Solin, od kuće do njegove mlinice, zadnje koja je još mljela brašno, Velike galije. Udova Marija Grubišić Ponkova čitavo imanje je ostavila rodbini iz Biskoga. Iako u vili godinama nitko ne živi i ne održava je, njeno je stanje dobro. Vizualno se ne vide veća konstrukcijska oštećenja. Svi detalji od krovišta pa do podrumskih prozora su sačuvani. Očito je da je vrlo solidno građena. Okolni đardin je u potpunosti uništen, a ogradni je zid djelomično uklonjen radi pristupa autopraonici smještenoj u dvorišnim objektima.

Ponovno postavljam pitanje zbog čega izravno uz ovaj objekt nije postavljena pločica »Jeste li znali?« nego je svoje mjesto našla na prometnome znaku uz dvorište! Dok je primjerice na kamenu kuću obitelji Škombro, koja graniči s dvorištem ove vile, pločica postavljena, a u istoj je u prizemlju nekoć bila samo seoska gostionica.

Uz ovaj postoji još poneki primjer postavljanja ovih pločica na u najmanju ruku neprimjerene objekte.

Vila Petrašić »Može i mora« dobiti svoju pločicu na primjerenom mjestu, ali i biti ispravno valorizirana! Zbog čega? Zbog toga što predstavlja vrijednu arhitektonsku cjelinu, svjedoči visokoj kulturi stanovanja s početka prošloga stoljeća i što u sebi krije velike potencijale korištenja u današnje vrijeme.

Budući da nikoga ne zastupam niti favoriziram, navest ću samo površno onako kako mi misli lete pišući ovaj tekst: može nastaviti život elitnoga obiteljskoga stanovanja bez ikakvih nadogradnji, smanjivanja parcele đardina.

Može se u postojećim gabaritima prenamijeniti u sadržaje društvene aktivnosti, likovna galerija, luksuzna kavana, prostor za komorno muziciranje itd. Pri tome upravo Grad ima na raspolaganju sve alate da ostvari pravo prvokupa ukoliko nastupi prodaja vile.

Ukoliko pak nije zainteresiran tada može svojim dozvolama, propisima, plombama u zemljišnim knjigama zaustaviti bilo kakvu devastaciju ove kulturne baštine grada Solina.

Prvi korak bi bio da Turistička zajednica (ponovno?) postavi pločicu na ulaznomu stupu kod glavnoga ulaza u Vilu. Nadam se da su preskakanja ova dva objekta slučajno dogodila, ili pak da su postavljene pločice slučajno uklonjene, pomaknute, a ne da su odškrinuta vrata agresiji koja se događa pri izgradnji stambenih objekata u solinskom gradskomu središtu.

Sličan sadržaj:

SOLINSKE ULICE – POGLED KROZ SJEĆANJA I SADAŠNJOST – »Žila kucavica« u gradskomu središtu SOLINSKE ULICE – POGLED KROZ SJEĆANJA I SADAŠNJOST – Ulica suvremenog grada s grobljem baštine SOLINSKE ULICE – POGLED KROZ SJEĆANJA I SADAŠNJOST – Prometnica koja je presjekla grad IZ TISKA IZIŠAO I PREDSTAVLJEN ČETRNAESTI SVEZAK ČASOPISA ZA SOLINSKE TEME »TUSCULUM« – Prema dubinama znanstvenih vodâ