RAZGOVOR S IZV. PROF. DR. SC. DINOM DEMICHELIJEM O PROTEKLIM I TRENUTAČNIM ARHEOLOŠKIM ISTRAŽIVANJIMA U SALONI - Antički grad ponovno otkriva svoje potencijale!

SOLINSKA KRONIKA 328, 15. prosinca 2021.

Razgovarao: Mario MATIJEVIĆ

Salonitanskim je lokalitetima dovoljno posvetiti malo pažnje kako bi u punoj snazi pokazali sav svoj sjaj i veličinu.
Istraživanja istočno od episkopalnoga centra započeta 20. rujna, a koja su trajala do 16. listopada okupila su dosad najveću ekipu sastavljenu od 31 studenta, 5 članova stručne ekipe, 16 volontera iz SAD-a.

Na Kapljuču, na mjestu na kojemu se izvorna austrijska cesta isprepliće s antičkim bedemom odvija se tako arheološka etapa projekta kojoj je cilj pronaći epigrafske spolije u salonitanskim bedemima, a koji su se tijekom povijesti istraživanja Salone pokazale kao najvažniji epigrafski resurs

Godina u kojoj su u Saloni otkriveni senzacionalni arheološki lokaliteti pokazavši ju još većom i važnijom no što je itko dosad znao i pretpostavljao, u kojoj su antički bedemi proglašavani austrijskim cestama, otkriveni pa dekomponirani, drugi pak lokaliteti istraženi pa zasuti radi izgradnje kojekakvih (kulturnih) sadržaja obilježena je i nastavkom sustavnih istraživanja u samoj Saloni, a koja zahvaljujući potonjima evo traju već puna dva stoljeća.

Istraživanja istočno od episkopalnoga centra započeta 20. rujna, a koja su trajala do 16. listopada vodio je izv. prof. dr. sc. Dino Demicheli s Odsjeka za arheologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu u suradnji s Emom Višić Ljubić iz Arheološkoga muzeja u Splitu.
Riječ je o istraživanjima koja se na ovome lokalitetu provode od 2018., a koja se protekle godine zbog nepovoljne epidemiološke situacije nisu provodila.

Prema riječima prof. dr. sc. Demichelija ove je godine sudjelovao 31 student, 5 članova stručne ekipe, 16 volontera iz SAD-a, čime je oformljena dosad najbrojnija istraživačka ekipa.

Građevina s apsidom u episkopalnom centru

– Studenti su došli u okviru terenske nastave, a istraživanje u Saloni pruža im neprocjenjivo iskustvo rada jer se susreću s raznovrsnim materijalom u velikim količinama. Osim toga, imaju prilike sudjelovati u raznim etapama dokumentiranja terena i primarne obrade materijala. Istraživanjima pristupamo dosta organizirano – naglasio je prof. Demicheli nastavivši s riječima hvale za volontere koji su bili vrlo zainteresirani i poprilično agilni jer su znali da dolaze po iskustvo koje su željeli proživjeti u što većem intenzitetu te se nisu štedjeli.

– Naime, sav se iskop na terenu obavlja ručno pa je mašklin glavni alat na većini otvorene površine. Uglavnom se radi o ljudima koji su oduvijek maštali o kopanju na arheološkome lokalitetu, što se dalo primijetiti u njihovom pristupu raznim zadatcima. Neki su već bili prije dvije godine, što je samo potvrda da je radno okruženje vrlo dobro i ugodno čim su poželjeli opet doći iz SAD-a i provesti dio svoga vremena kako bi fizički radili. Kako se radi o terenu sa donekle složenom stratigrafijom, uvijek su radili uz prisutnost nekog od arheologa koji bi ih uputio kako će nešto napraviti i na što obratiti pozornost – istakuno je prof. Demicheli.

Građevina koja svjedoči dugome životu u gradu

Govoreći nadalje o samoj lokaciji istraživanja i njezinoj važnosti unutar episkopalnoga centra u Saloni Demicheli je istaknuo:
– Istraživanje se provodilo sa svih strana apside i unutar nje, otvaranje novih sondi južno i zapadno od apside. U samoj apsidi su otkrivene izvorne ploče hodne površine te ih nismo uklanjali, no istraživali smo na dijelovima gdje su one bile prethodno uklonjene. Budući da se radi o vrlo pravilno izrađenim kamenim pločama, nema sumnje da su nekada nekome poslužile kao već gotov građevinski materijal.

Ostale su sačuvane one koje se nalaze uza zid apside, a na kojem je bila napravljena klupa. Ovako znamo da sav materijal koji se nalazi ispod razine ploča u biti prethodi gradnji ovoga objekta, što je ponovno vrijedan podatak koji će pomoći u određivanju starosti samoga objekta s apsidom. Inače, ovoj se građevini ne zna namjena, budući da je otkrivena tek njezina manja površina.

Njezin se najveći dio nalazi južno od postojeće sonde, a u budućim se istraživanjima nadamo da ćemo joj otkriti funkciju. U proširenju zapadno od apside otkrili smo zid koji je, kako se čini, pripadao susjednoj građevini, a koja se nalazi između tzv. Petrove ulice i građevine s apsidom. Sondu smo na sjeveru proširili do akvedukta te se nadamo da ćemo u dubljim slojevima pronaći odnos akvedukta i strukture koju smo uz njega pronašli.

S istočne strane sonde već smo prije dvije godine pronašli veću otpadnu jamu koja se podvlači ispod lučnoga zida te nam je i materijal ondje pronađen također indikator za dataciju same apside. Od važnijih nalaza može se izdvojiti ulomak natpisa iz 1. ili 2. stoljeća koji je bio odbačen i zatrpan u toj jami – naglasio je prof. Demicheli.

Uspješna sezona u dalmatinskoj metropoli

– Pronađeni materijal uglavnom je iz kasnoantičkoga perioda, premda ima i ranijih komada, uglavnom keramičkih, koji se mogu ranije datirati. Ponešto materijala je iz kasnorepublikanskog i ranocarskoga perioda. Uglavnom se radi o nasipavanju terena iz rimskoga doba pri čemu je korištena zemlja koju su donosili s drugih salonitanskih lokacija, što je prouzrokovalo miješanje materijala iz različitih razdoblja. Tako se može dogoditi da se unutar istoga sloja pronađe dijelove posuda iz 1. i iz 5. stoljeća.

Istraživanju je pak prethodila konzervacija istočnoga kraka apside koji je od početka istraživanja bio zatečen u napuknutome stanju. To smo svakako htjeli sanirati prije nastavka istraživanja, a konzervaciju je vrlo kvalitetno i brzo napravila tvrtka »Kvinar« d.o.o.

Sve u svemu, dosta uspješna sezona s mnogo nalaza, što je svakako očekivano u antičkoj dalmatinskoj metropoli, no koji uvijek iznenade količinom, raznolikošću i ponekim neuobičajenim nalazom – zaključio je prof. Demicheli svoj osvrt na istraživanja provedena u episkopalnomu centru.

Uz austrijsku cestu

Pjesmu sretnih mašklina po salonitanskoj baštinskoj škaji prof. Demicheli je kao voditelj projekta »Novi životi antičkih natpisa: epigrafski spoliji na području srednje Dalmacije« koji financira Hrvatska zaklada za znanost, nastavio istraživanjem bedema i kula južno od bazilike na Kapljuču.

Na mjestu na kojemu se izvorna austrijska cesta isprepliće s antičkim bedemom odvija se tako arheološka etapa projekta kojoj je cilj pronaći epigrafske spolije u salonitanskim bedemima, a koji su se tijekom povijesti istraživanja Salone pokazale kao najvažniji epigrafski resurs.

– Bedemi su naime od svoje gradnje 170. godine bili više puta nadograđivani i popravljani te su se u svim ovim fazama gradnje i reparacije kao građevinski materijal koristili epigrafski spomenici, u prvom redu nadgrobni.

Istraživanje se provelo na potezu bedema koji se nalaze dvjestotinjak metara istočno od amfiteatra, točno ispod lokaliteta Kapljuč. Parcela je u posjedu Arheološkoga muzeja u Splitu i nalazi se južno od postojećega puta, a početkom ove je godine očišćena od stabala koja su ondje rasla. Tek nakon što su ona uklonjena, bilo je moguće doživjeti prostor kao ostatke zidina i kula, no ni približno tako dobro kao kada smo ovaj dio očistili od zemlje, kamenja i vegetacije koja je nastavila rasti po kulama – naglasio je prof. Demicheli.

Impozantnost bedema

– Otkriveno je više od 90 dužnih metara zidane površine, što zasad uključuje bedeme i četiri kule. Naime, očistili smo nasip kamenja koji se nalazio ispred zidova i između kula, a djelomično se radi o urušenju samoga bedema, djelomično o nabačenom kamenju koje je ondje tijekom vremena odlagano zbog raščišćavanja tla koje se obrađivalo.

Uklanjanjem kamenja i zemlje dobila se posve nova vizura ovoga predjela Salone: gotovo da i nije bilo prolaznika koji nije zastao i izrazio svoju zapanjenost nakon pogleda na impozantne ostatke antičkoga bedema: On je nekoć okruživao Salonu u duljini od preko 4 kilometra, a upravo se na ovome dijelu oni mogu jako dobro doživjeti jer su mjestimično visoki 2 do 3 metra. No, nisu ni približno visoki koliki su bili tek izgrađeni, a tadašnja im je visina iznosila desetak metara.

Kada se ovomu podatku pridruži i onaj da su bedemi široki 2 do 3 metra, da su temeljeni po nekoliko metara ispod hodne površine i da su imali barem stotinjak obrambenih kula od kojih su neke jako velikih dimenzija, morate ostati impresionirani tim građevinskim poduhvatom. Danas se takvo što ne može niti zamisliti, a ovaj novootkriveni potez bedema i kula donosi najbliži dojam nekadašnje impozantne fortifikacijske arhitekture.

Ono što također valja istaknuti je to da smo u kamenome nasipu pronašli više komada antičkih natpisa, mahom nadgrobnih, a koji su bili iskorišteni kao građevinski materijal – istaknuo je prof. Demicheli.

Stari/novi lokaliteti na dohvatu ruke

Osim čišćenja, odnosno otkrivanja velikih površina pročelja bedema i kula, započelo se i s istraživanjem unutrašnjosti jedne od kula.
– Radi se o dvostrukoj kuli s dvama trokutastim istacima, a koja je zapunjena zemljom te je želimo što više u dubinu otkriti.

Uklanjanjem četrdesetogodišnjega raslinja bedemi na Kapljuču su pokazali sav potencijal ovoga lokaliteta

Radi se konkretno o kuli br. 18. Ovaj joj je broj dao Ejnar Dyggve, Danac koji je dugi niz godina istraživao u Saloni i koji je na svome glasovitome planu ucrtao sve dotad poznate kule. Samo na potezu sjevernih salonitanskih bedema, ima oko 70 kula, no nisu sve građene u isto vrijeme, što također daje na kompleksnosti njihova istraživanja. Istraživanje ovakvoga tipa je dugotrajni proces, kao i svako slično istraživanje lokaliteta koji je živio više stoljeća.

Osim istraživanja, trebat će napraviti konzervaciju otkrivenih dijelova zida, što je posao koji zahtijeva poprilična ulaganja, a bila bi prava šteta da se ovako impresivan dio lokaliteta ne zaštiti i djelomično rekonstruira kako bi doživljaj bio još snažniji. Dugoročni je plan otkriti potez bedema i kula do amfiteatra, samo što su one prema zapadu nešto niže sačuvane s vanjske strane.

No, uz istraživanje i prezentaciju na ovomu bi se mjestu mogla dobiti uistinu prekrasna vizura bedema od preko dvjesto metara u duljinu, što bi svakako poboljšalo i turističku ponudu jer bismo dobili još jedan lokalitet u Saloni vrijedan obilaska. Većinu je bedema u Saloni nemoguće ili vrlo teško istraživati s vanjske strane, budući da su oni ili ispod zemlje ili su kuće i ceste na njima ili vrlo blizu njima pa nema dovoljno prostora za istraživanje i prezentaciju.

Stoga je ovaj potez bedema najbolji za prezentaciju, a iz znanstvene je perspektive ovo odlična prilika da ustanovimo faze gradnje bedema koje nisu u svim dijelovima Salone podjednako poznate. Bedemi su se u posljednjih nekoliko desetljeća istraživali isključivo u sklopu zaštitnih istraživanja, a usprkos dobrim rezultatima, mnogi su se dijelovi trebali zatrpati.

Ovo su sada sustavna istraživanja, što znači da ne vodimo utrku s vremenom, te ona mogu trajati u više sezona po mjesec dana. Svakako nešto u čemu treba sudjelovati što više ljudi i institucija, a sve sa zajedničkim ciljem očuvanja, razumijevanja i prezentacije našeg kulturnog naslijeđa – zaključio je prof. Demicheli ukazavši uz znanstvenu važnost i na održive potencijale ovoga lokaliteta iskazavši posebnu pohvalu i zahvalnost kolegama koji sudjeluju na istraživanju; iz Arheološkoga muzeja u Splitu Jagoda Mardešić i Nino Švonja; zatim doktorandi-suradnici na projektu Josip Parat i Krešimir Grbavac, Ana Demicheli te studenti Tomislav, Nera, Martin, Santa i Vinko kojima je, kao i svima ostalima, ovo istraživanja bedema vrlo korisno iskustvo.

Pomoć pri istraživanjima pružili su nam Grad Solin, Turistička zajednica grada Solina, kao i Javna ustanova u kulturi »Zvonimir«, na čemu im zahvaljuje čitava arheološka ekipa. Ekipa se sastoji od arheologa iz Arheološkoga muzeja u Splitu i suradnika na projektu te studenata arheologa s Odsjeka za arheologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu kojima je iskustvo istraživanja bedema vrlo korisno i zanimljivo iskustvo – zaključio je prof. Demicheli.