SOLINSKA KRONIKA 320, 15. TRAVNJA 2021.

Piše: Dr. sc. Vlado NUIĆ

Hvala ti Bože što si naša zemaljska putovanja usmjerio jedan na drugoga u trenutku moga životnog raskrižja. Godine 1979. sam upravo doktorirao u Beču i donio odluku tada već s formiranom obitelji povrat u Domovinu. Kao prvi preduvjet ostvarenja te nakane bio sam dužan osigurati stambeni smještaj, pa sam kupio jednu prizemnicu u Solinu. Ovdašnji poznanici me savjetovaše da mi kupoprodajni ugovor sroči odvjetnik Solinjanin Ivan Mužić.

Dovoljan je bio jedan razgovor s njime i iznošenje dotadanjih životnih iskustava pa da se udare čvrsti temelji buduće međusobne suradnje. U to vrijeme je gosp. Mužić obilazio arhive i knjižnice po Europi kako bi utemeljeno pisao o hrvatskoj povijesti, o stanju Crkve i slobode vjeroispovijesti pod komunističkim terorom kao i o općem svjetskom poretku, tajnim organizacijama i svjetskim političkim utjecajima na sve narode.

Tako je stigao sa mnom u Beč u potragu za arhivskom građom. U tom trenutku sam se mogao njemu samo diviti jer sam osobno brinuo o traženju posla nakon povratka u Domovinu jer sam kako su mi govorili, odgajan na trulom zapadu i da za takve nema mjesta u odgojno prosvjetnim ustanovama.

Kako sam se polako prilagodio novonastalim uvjetima sve sam češće imao potrebu čuti se s Ivanom, ali i on je kontaktirao mene kada mu je bila potreba prijevoda s ruskoga ili njemačkoga jezika.

Neutaživom čežnjom za povijesnim izvorima u Münchenu je našao na gotici napisani tekst pokojnoga svećenika žrtve komunističkog progona Kerubina Šegvića, a koji govori o podrijetlu Hrvata. Nije mogao odoljeti da taj opis podrijetla Hvata trune u njemačkim arhivima jer je napisan da bi bio dostupan Hrvatima posebno onima kojima je stalo do stvarnoga podrijetla Hrvata. Tako se dogodilo da mi je dao za prevođenje taj tekst, a koji sam objavljen je pod naslovom »Gotičko podrijetlo Hvata i kako nastade Hrvatska«. Ivanu je to bilo kao da smo učinili veliku uslugu pokojniku koji je svirepo ubijen zbog svojih kršćanskih i svjetonazorskih uvjerenja.

U potrazi snažnih svjetskih utjecaja na ukupnu povijest čovječanstva posredno je iz Petrovgrada u ruke dobio najstariji tekst na ruskom jeziku koji govori o Protokolima Sionskih Mudraca i mene zamolio da prevedem na hrvatski. Budući da osobno financijski nisam mogao to i objaviti to je objavio sin pokojnoga Ivana don Josip Mužić.

Tako rečeno bio sam mu neprestano na raspolaganju, a on je u mene imao puno povjerenje pa sam bio urednikom većine njegovih izdanja. Detaljnu Mužićevu biografiju objavio sam u njegovoj knjizi »Hrvatski vladari od sredine 6. do kraja 9. stoljeća«.

Njegovim sam odlaskom izgubio ne samo prijatelja i istomišljenika nego i stvarni izvor bitnih životnih, ali i znanstvenih podataka. Hvala ti Ivane što si obogatio moj život, a na taj način i sve one na koje ti, a vjerujem i ja tvojim zaslugama utječem ne samo pisanom ostavštinom. Na taj način ćeš trajnim djelima još dugo djelovati na mnoge koji u svoje ruke budu uzimali tvoju pisanu ostavštinu na čemu će ti, siguran sam generacije zahvaljivati.
A ja osobno dragi Ivane ne nalazim pravu riječ osim one hrvatske za sve ti HVALA i neka ti bude laka hrvatska gruda.

Ivan Mužić rođen je 14. rujna 1934. u Solinu. Prof. dr. Marin Zaninović u Predgovoru II. izdanju Mužićeve knjige »Hrvatska povijest devetoga stoljeća« ovaj podatak interpretira ovako:

»Ivan Mužić rođen je 1934. u Solinu, prepunom povijesti i njenih spomenika i tu je upijao bez sumnje veličajnu prošlost od najmlađih dana. Završio je Klasičnu gimnaziju u Splitu, jednu od elitnih hrvatskih obrazovnih ustanova 1953. godine. Studij prava diplomirao je u Zagrebu 1958. godine. Već kao mladi stručnjak objavio je studije, koje su izazvale široku pažnju javnosti. Bila su to »Razmatranja o povijesti Hrvata« 1967., kojoj je slijedila »Hrvatska politika i jugoslavenska ideja« 1969. godine. Djelomično otapanje najrigidnijega totalitarizma u ‘jugoslovenskoj’ varijanti, nakon pada sveprisutne udbaške strahovlade Aleksandra Rankovića, omogućilo je pristup i nekim zabranjenim temama naše povijesti. Pa ipak, bilo je prerano i sjećam se kako su na ove knjige reagirali južni sjeverni hrvatski unitaristi, pa se na kraju u debatu umiješali i Centralni komitet SK BiH, Okružni javni tužilac Ljubo Prvan u Vjesniku i drugi. Od tada Mužić nosi žig čovjeka opasnog po federalni javni red. Mraz Hrvatskog proljeća i svih iluzija koje je pobudilo dohvatio je i Mužića i podvrgnuo ga sudskom progonu koji je trajao od početka 1972. do jeseni 1975., kada je apsurd te optužbe sagledan, pa je optuženi od Vrhovnog suda u Zagrebu bio oslobođen zbog ‘pomanjkanja dokaza’… Sreća je da je Mužić došao na javnu scenu, kada ovakve barbarske egzekucije bivaju rjeđe, jer da je djelovao desetljeće ranije, pitanje kakva bi ga sudbina bila zadesila. On naime u svojim djelima ruši brojne zabrane i raščišćava pojmove.«

Ivan Mužić je bio delegat hrvatske Katoličke crkve na »Svjetskom kongresu katoličkih laika« od 11. do 18. listopada 1967. godine u Rimu. Vodio je kao odvjetnik mnoge političke procese od 1965. do kraja 1971. godine (slučaj prof. Ivana Alilovića, obranu izdanja »Široki Brijeg« dr.).
Početkom 1972. godine Ivan Mužić je izložen neviđenoj medijskoj hajci i procesuiran kao neprijatelj komunističkoga režima. Tijekom trajanja sudskog procesa on je kao odvjetnik suspendiran, odnosno bilo mu je zabranjeno raditi bez obzira što je imao nezaposlenu ženu i troje malodobne djece. Za trajanja sudskoga progona nije mu dopuštena ni obrana disertacije na Pravnom fakultetu koja je bila predviđena u proljeće 1972. (Članovi komisije bili su profesori: B. Krizman, I. Beuc i H. Sirotković.) On je zbog takve odluke s tim profesorima prekinuo sve kontakte i objavio (1978.) rukopis pripremljen za obranu kao knjigu pod naslovom »Katolička crkva u Kraljevini Jugoslaviji« u izdanju »Crkve u svijetu« nadbiskupa F. Franića.
Mužić je 13. prosinca 1990. u Rimu održao glavni referat na svečanoj akademiji, koju je organizirala Papinska međunarodna Marijanska akademija u suradnji s Papinskim hrvatskim zavodom sv. Jeronima i Hrvatskom zajednicom u velikoj dvorani Papinskog Sveučilišta »Antonianum« u spomen kardinala Alojzija Stepinca.

Mužić nije nikad istupao s klerikalnih pozicija i to je dobro shvatio predsjednik Franjo Tuđman, kada je u svome Zatvorskom dnevniku iz 1972. dana 4. ožujka 1972. godine zapisao: »Mužić uhićen. Nikad mi nije djelovao politički angažirano, pa ni klerikalno, kako su ga neki obilježavali. Za vrijeme moga boravka u Splitu razgovarali smo isključivo o njegovoj disertaciji… Očito i Mužić plaća svoje bavljenje poviješću! Jer, teško mi je zamisliti nešto drugo… A unitaristi ga imaju u nosu, vjerojatno i zato što je branio Alilovića i neke druge slučajeve.«
Autor je dvaju povijesno-političkih spisa, 14 povijesnih djela, koautor u jednoj knjizi te autor dviju knjiga polemika. Priredio je brojna izdanja djelâ raznih autora, a surađivao je u mnogim povremenim publikacijama.

Nositelj je više javnih priznanja i bio je članom raznih kulturnih društava. Odlikovan je brončanom medaljom »Einstein International Accademy Foundation in America« i pozlaćenom medaljom »Hrvatskoj vjerni sinovi« Hrvatskog domobrana u Zagrebu (2001.) Bio je dopisni član Talijanske arheološke akademije u Rimu, član Hrvatskoga domobrana u Zagrebu, Hrvatskoga kulturnog vijeća u Zagrebu, te član-radnik Matice hrvatske. Bio je pridruženi član Hrvatskoga arheološkog društva u Zagrebu, a u travnju 2003. dobio je nagradu za životno djelo Županije Splitsko-dalmatinske.

Historiografija u obje Jugoslavije bila je u službi vladajućih režima, a osobito u komunističkoj državi. Mužić je upravo u toj historiografskoj realnosti komunističke Jugoslavije imao hrabrosti objaviti djela, utemeljena na arhivskoj i drugoj građi, koja su označila potpuno novi pristup najosjetljivijim temama hrvatske povijesti.

(Iz knjige: O Jospiu Manoliću, Eugenu Laxi i simboličkoj velikoj loži Libertas)

Sličan sadržaj:

IZ TISKA IZIŠLA KNJIGA »OFFICIUM CONSULARIS PROVINCIAE DALMATIE – VOJNICI U SLUŽBI NAMJESNIKA RIMSKE PROVINCIJE DALMACIJE« DOC. DR. SC. IVANA MATIJEVIĆA – Vojni temelji salonitanskoga društva STRELJAŠTVO – SD DALMACIJACEMENT: WALTHER PRVE HRVATSKE LIGE U STRELJAŠTVU – Solinjani i Končarevci jedini u sve četiri elitne lige