DUŠA JEDNE POVIJESTI

Znanstveni simpozij posvećen don Lovri Katiću
Solin, 14. listopada 2022.



Rvsticvs

O duši jedne povijesti

Skicirajući portret don Lovre Katića prošlogodišnjom izložbom u povodu 60 godina od njegova preminuća, a prvom izložbom posvećenom njegovu liku i djelu, napravili smo novi korak u proučavanju životnih tragova ovoga solinskog velikana. Zanos dobiven otkrivanjem novih podataka i detalja u skicama o don Lovri nadahnuo nas je i potaknuo da već ove godine organiziramo jednodnevni znanstveni simpozij kojim vjerujemo, čineći nove korake, nastavljamo povijesni hod u istraživanju životnoga djela ovoga Solinjanina.

Unatoč činjenici da je o don Lovri Katiću u domaćoj historiografiji mnogo toga rečeno i napisano, uvid u dostupnu dokumentaciju i arhivsku građu u ustanovama širom Hrvatske dodatno nas je uvjerio i potaknuo na rad na boljoj sistematizaciji postojećega materijala kao i nužnosti obrade dostupnih, a neobrađenih materijala.

Područje znanstvenoga i stvaralačkoga interesa Lovre Katića daleko je šire od tema zastupljenih na ovomu jednodnevnom simpoziju, a koje pak obuhvaćaju radove vezane uz njegovo obrazovanje, kolege i suradnike, znanstvene uzore, svećenički poziv i teološku spisateljsku djelatnost kao i arheološke i historiografske doprinose, doprinos u očuvanju crkvenih kulturnih dobara te utjecaj na (crkvenu) umjetnost.

Znanstveno – istraživački zanos obogaćen iskustvima s ovoga simpozija povest će nas dalje u budućnost istraživanja života i djela Lovre Katića do periodičnoga usustavljivanja prikladne manifestacije koja bi prema ideji prof. Ivana Basića vlastiti odjek mogla naći u solinskim »Danima Lovre Katića«. Time će se u potpunosti otvoriti vrata ovoj vrsti i metodi proučavanja drugih znamenitih osoba, povijesnih događaja i društvenih pojavnosti našega grada.

Simpozij posvećen Lovri Katiću treća je manifestacija ove vrste u organizaciji solinskoga »Zvonimira« i partnerskih ustanova te na tragu znanstvenoga skupa posvećenoga Duji Rendiću-Miočeviću kao i kolokvija u povodu 120 godina od otkrića nadgrobnoga natpisa i crkve kraljice Jelene ova manifestacija znatno doprinosi sustavnosti istraživanja solinske prošlosti.

U Gospinu listopadu, mjesecu hrvatskih kraljevskih obljetnica, Jelenina preminuća i Zvonimirove krunidbe, nastavljamo gdje je don Lovre stao.

Istražujući nepoznato o njemu, utvrđujemo poznato i primjenjujemo rezultate na sadašnjost u kulturno-obrazovnoj lepezi od osnovne škole do sveučilišta, suvremenih obrazovnih centara i odsjeka do muzeja i ustanova.

Dok don Lovrina misao još jednom ispisuje stranice naše povijesti počivajući skromno i nezamjetno, jednostavnošću iz Liseuxa, na grudi svete zemlje uz svoju kraljicu Jelenu i brojne druge kraljeve, postao je jedno sa svetim tlom Gospina Otoka… duša jedne, solinske povijesti.

Mario Matijević

RASPORED PREDAVANJA


Biblioteka Javne ustanove u kulturi »Zvonimir« Solin
Petak 14. listopada 2022.




9 sati:  Uvod i pozdravni govori;

Osnivanje biblioteke »Rendić-Miočević« i otkrivanje spomen-poprsja Duji Rendiću-Miočeviću, autora Duje Matetića akademskog kipara.

PRVI DIO

9,30:  izv. prof. dr. sc. Josip DUKIĆ:

»Ljudi svetoga kamenja« - don Frane Bulić i don Lovre Katić

Sažetak

»Ljudi svetoga kamenja« don Frane Bulić i don Lovre Katić

izv. prof. dr. sc. Josip DUKIĆ
Centar don Frane Bulić
Zrinsko Frankopanska 19, 21 000 Split


Autor u radu proučava povezanost don Frane Bulića i don Lovre Katića na osnovi dokumenata iz; Arhiva Bihać i Hrvatskoga starinarskoga društva u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, Arhiva Arheološkoga muzeja u Splitu, Nadbiskupijskoga arhiva u Splitu, korespondencije, službenih dokumenata, objavljenih članaka i knjiga Lovre Katića.

Počevši od njihove rodbinske povezanosti preko obitelji Grubić, odnosno Pletikosić Pare, koju kao predmet istraživanja solinskih rodova u jednoj od svojih bilježaka, a kasnije i radova navodi Lovre Katić, autor se osvrće na Bulićev utjecaj na mladoga Lovru Katića od najranijih dana njegova djetinjstva, preko školovanja u Zadru do doktorata i disertacije na Mudroslovnomu fakultetu u Zagrebu.

Upravo je Katićeva doktorska disertacija te Bulićev angažman oko iste predložak njihove uske povezanosti, koja je kroz suradnju nailazila na povremena neslaganja te u konačnici velikoga međusobnoga uvažavanja i poštovanja, dvojice svećenika, znanstvenika, intelektualaca. Ovaj proces životne suradnje očitava se tako kroz njihovu korespondenciju, rad u Društvu Bihać te suautorstvo na publikacijama.

Analizirajući nadalje Katićeve tekstove u povodu velikih Bulićevih životnih i svećeničkih jubileja, govor na njegovu pogrebu, nekrologe, tekstove u povodu podizanja spomenika u Zagrebu kao i održavanja živoga spomena na njega u brojnim posjetima njegovu posljednjem počivalištu na Manastirinama u vremenu od Bulićeve smrti do 50-ih godina prošloga stoljeća, autor radom stvara podlogu za dublje i temeljitije proučavanje odnosa Bulić-Katić u vidu stvaranja i usmjeravanja todobne lokalne i nacionalne historiografije.

Osvrćući se na dostignute ciljeve projekta digitalizacije pisane ostavštine don Frane Bulića pri Centru don Frane Bulić na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu, autor proučenu građu vidi u svjetlu potonjega, točnije predlaže nove pravce povezivanja digitalizirane građe kao i digitalizaciju preostale u predmetnim arhivima.

Ključne riječi: Frane Bulić; Lovre Katić; Centralno bogoslovno sjemenište u Zadru; Mudroslovni fakultet u Zagrebu; Društvo Bihać; nacionalna historiografija

9,45: dr. sc. Ante GVERIĆ, dr. sc. Ante SORIĆ:

Pitomac Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Zadru (1906. – 1911.)

Sažetak

Pitomac Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Zadru (1906. – 1911.)

dr. sc. Ante GVERIĆ
Državni arhiv u Zadru
Ruđera Boškovića 1, 23 000 Zadar

dr. sc. Ante SORIĆ
Klasična gimnazija Ivana Pavla II.
Jerolima Vidulića 2, 23 000 Zadar


Centralno bogoslovno sjemenište osnovano je nakon crkvene reforme u Dalmaciji na početku austrijske uprave kao središnja odgojno-obrazovna ustanova za svećeničke kandidate iz svih dalmatinskih i drugih jadranskih biskupija.

Lovre Katić, splitski sjemeništarac, u Centralno bogoslovno sjemenište stigao je godine 1906., gdje je primio teološko-pastoralnu formaciju potrebnu za svećeničko ređenje.

Na temelju arhivskoga gradiva iz Arhiva Zadarske nadbiskupije i Nadbiskupijskog arhiva u Splitu, u radu se pokušava rekonstruirati boravak i školovanje Lovre Katića na zadarskoj bogosloviji kao i utjecaji odgojitelja i profesora na njegov budući poziv. Obrađeni su odgojno-obrazovni izazovi rasta i razvoja tadašnjih pitomaca u kontekstu prilika u kojima je djelovalo Centralno bogoslovno sjemenište, kao i širi crkveni i društveno-politički kontekst.

S obzirom da su iz Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Zadru kroz 19. stoljeće i početak 20 potekli najznačajniji svećenici čije će djelovanje obilježiti naredna desetljeća dalmatinske prošlosti svrha ovog istraživanja je prikazati na temelju primjera Lovre Katića doprinos pitomaca zadarske bogoslovije Crkvenom i društvenom životu Dalmacije nakon Prvoga svjetskog rata.

Ključne riječi: Centralno bogoslovno sjemenište u Zadru; teološko-pastoralna formacija; Arhiv Zadarske nadbiskupije; Nadbiskupski arhiv u Splitu

10 sati: izv. prof. dr. sc. Ivan BASIĆ:

Porijeklo jedne doktorske disertacije i geneza jedne historiografske tradicije: Gottschalkova Dalmacija, don Lovre Katić i hrvatska medievistika 1930-ih

Sažetak

Porijeklo jedne doktorske disertacije i geneza jedne historiografske tradicije: Gottschalkova Dalmacija, don Lovre Katić i hrvatska medievistika 1930-ih

izv. prof. dr. sc. Ivan Basić
Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu
Poljička cesta 35, 21 000 Split


Povjesničar i pisac don Lovre Katić (1887.-1961.) doktorirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1933. godine disertacijom Saksonac Gottschalk na dvoru kneza Trpimira; disertacija je integralno objavljena u časopisu Bogoslovska smotra prethodne 1932.

Gottschalk iz Orbaisa (o. 805.-868. ili 869.), benediktinski redovnik, teolog, gramatičar i pjesnik, sin saskog grofa Berna, najpoznatiji je kao tvorac nauka o predodređenju. Uslijed otpora franačke Crkvene hijerarhije njegovim teološkim stajalištima, prisiljen je često mijenjati boravišta po Europi. Oko 846.-848. gost je hrvatskog kneza Trpimira na njegovu dvoru, potom u Bugarskoj.

Gottschalkovi tekstovi ubrajaju se među rijetke »nove« povijesne izvore za hrvatsku povijest ranoga srednjeg vijeka uočene tijekom posljednjih stotinjak godina. U hrvatsku historiografiju Gottschalkove tekstove uveo je L. Katić; uz rijetke iznimke (L. Margetić, M. D. Grmek), na Katićeva tumačenja Saksončevih traktata nadovezivali su se svi kasniji istraživači, ostajući na njegovim polazištima. Bitne pomake uvele su tek nedavne analize Ž. Rapanića (2013.), kao i revidiranja autora ovoga rada (I. Basić, 2018.). Hrvatski povjesničari naime od vremena Katićeve objave odlomaka iz dvaju Gottschalkovih rukopisa (1932.) raspolagali su jedino s dva folija koje je njihov iznalazitelj G. Morin tada poslao don Frani Buliću. Preostali dijelovi Gottschalkova teksta nisu bili poznati ovdašnjim stručnim krugovima. Sâmom Katiću je na raspolaganju stajao krnj tekst. Kompletan tekst ostao je izvan domašaja hrvatske historiografije čak i nakon što su oba traktata integralno objavljena 1945. (Katić se, začudo, toj temi više nikad nije vraćao). Služenje okrnjenim tekstom, bez stvarne veze među odlomcima, zamutilo je predodžbu cjeline. U tom je smislu od odlučne važnosti izučavanje geneze Katićeve disertacije te okolnostî u kojima su oblikovana gledišta koja je u njoj zastupao, a za čiju rekontekstualizaciju podlogu predstavljaju tri pisma iz 1932. i 1933. u arhivu društva »Bihać« (Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split). Ona potječu iz korespodencije don Frane Bulića, koji je nastupio kao posrednik između Katića i G. Morina, pruživši i neposrednu motivaciju odabiru teme doktorskog rada svoga mladog štićenika. Sva tri pisma u kojima su korespodenti Antun Mayer, Ludmil Hauptman i Germain Morin pružaju bogat uvid u intelektualni profil, metodološke postavke i tematske okosnice Katićeve disertacije u svjetlu preokupacija suvremene im historiografske produkcije.

Ključne riječi: Frane Bulić; Lovre Katić; Gottschalk iz Orbaisa; Antun Mayer; Ludmil Hauptman; Germain Morin; rani srednji vijek; historiografija

10,15: Ivan ANDABAK, mag. hist. i mag. ethnol. et anthrop.:

Političke crtice društvenoga okvira don Lovre Katića

Sažetak

Političke crtice društvenoga okvira don Lovre Katića

Ivan ANDABAK, mag. hist. i mag. ethnol. et anthrop.
Matica hrvatska, ogranak Solin
Ante Starčevića 11, 21 210 Solin


Izrazito turbulentne političke prilike prvih desetljeća 20. stoljeća posebno su se osjećale na području čitave Dalmacije, a u čemu ni Solin nije zaostajao. Od paljenja krijesova po brdima širega splitskog područja kao vida proslave pobjede narodnjaka na izborima u Splitu (pohrvaćivanja općine) do pojave »zelenoga kadra« u jeku Prvoga svjetskog rata i sraza hrvatske i jugoslovenske političke ideje u novoj državnoj zajednici Srba, Hrvata i Slovenaca. U tom društveno političkom kolažu formirao se i afirmirao don Lovre Katić. Iako nije bio po vokaciji političar već prije svega povjesničar i pisac od mladih dana gajio je interes za politiku. Prvo župnikovanje u Cetinskoj krajini dovelo ga je i u prvi ozbiljan doticaj s političkim djelovanjem, kada slom Dvojne monarhije 1918. dočekuje kao član lokalnoga narodnog odbora. Do 1925. član je Demokratske stranke, a nakon toga ne pristupa više niti jednoj stranci. U daljnjem radu posvetio se znanstvenim i književnim djelima, a svoje najplodnije dane kao pedagog ostvario je u Zagrebu za vrijeme NDH što je svojevrsni paradoks jer je bio antifašist po uvjerenju.

Talijanski okupator je imao namjeru internirati intelektualce, a među njima i Katića zbog čega i je otišao u Zagreb. U izlaganjima, pisanjima i općenito u svom društvenom djelovanju nastupao je nacionalno prosvjetiteljski. Tekst Uskrsne misli u listu Jadranski dnevnik od 11. travnja 1936. kao i predavanja za društvo Hrvatska žena ( Zagreb, 15. prosinca 1936.) prožeti su snažnim društveno političkim notama.

Katićevo koketiranje s politikom, a naročito njegov društveni izričaj gdje su nacionalno osvješćivanje i pučko prosvjećivanje bili temelji takvoga izričaja neće proći neopaženo nakon 1945. kada će jedan politički režim zamijeniti drugi.

Ključne riječi: Pohrvaćenje Splita; Prvi svjetski rat; država SHS; narodni odbor; Demokratska stranka; fašizam; komunizam

10,30: prof. dr. sc. Marko TROGRLIĆ:

Don Lovre Katić – svećenik

Sažetak

Don Lovre Katić – svećenik

prof. dr. sc. Marko Trogrlić
Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu
Poljička cesta 35, 21 000 Split


Don Lovre Katić, svećenik, povjesničar i pisac, klasičnu je gimnaziju završio 1906. u Splitu, studij bogoslovlja 1911. u Zadru, a slavistike, povijesti i geografije 1923. na zagrebačkom Mudroslovnom fakultetu gdje je 1933. doktorirao.

Za svećenika zaređen 1912. župnik u Čaporicama, a 1919 – 20. u Vranjicu. Radio je 1922. u zagrebačkoj Sveučilišnoj knjižnici, a nakon položenoga profesorskoga ispita od 1923. kao gimnazijski profesor u Sinju i od 1925. u Kninu, te od 1929. u Splitu. U Splitu od 1930. honorarno predaje na Biskupskoj klasičnoj gimnaziji, 1932. postaje podravnateljem, a 1934. ravnateljem. Od 1932. bio je arhivar Nadbiskupskoga sjemeništa te od 1934. Biskupskoga arhiva.

Nakon povratka iz Zagreba 1946. kamo je u doba talijanske okupacije Dalmacije izbjegao, od 1948–56. na Visokoj bogoslovnoj školi u Splitu predavao je Opću Crkvenu povijest. U središtu izlaganja pod gornjim naslovom je don Lovrin svećenički put i djelovanje, osobito ono povezano s ustanovama njegove matične Splitsko-makarske nadbiskupije.

Ključne riječi: svećenik; Visoka bogoslovna škola, Splitsko-makarska nadbiskupija

10,45: Mario MATIJEVIĆ, dipl. theol.:

Obrana Jereja Glagoljaša - sukobljeno prijateljstvo don Vinka Brajevića i don Lovre Katića

Sažetak

Obrana Jereja Glagoljaša - sukobljeno prijateljstvo don Vinka Brajevića i don Lovre Katića

Mario MATIJEVIĆ, dipl. theol.
Javna ustanova u kulturi »Zvonimir« Solin
Kralja Zvonimira 50, 21 210 Solin


Polazeći od kompliciranoga (prijateljskog) odnosa dvojice svećenika koji seže još od sjemenišnih dana u Splitu i Zadru, autor temeljem dopisa koji Biskupski Ordinarijat u Splitu 1. srpnja 1921. upućuje Crkvenom Dijecezanskom sudu od, a s ciljem pokretanja sudskoga postupka protiv svećenikâ Brajevića i Katića proučava iter procesa koji je doveo do javnoga (medijskog) sukoba dvojice prijatelja.

Kapitularni Vikar dr. Leopold Ivanišević naime potpisuje nalog za pokretanje Crkvenoga sudbenoga postupka, a kojemu povod nalazi u članku objavljenom u listu Novo Doba od 25. lipnja 1912. kojega potpisuje don Vinko Brajević tadašnji župni upravitelj u Kaštel Kambelovcu, a za koji nije dobio dozvolu Biskupijskoga Ordinarijata. Štoviše Ivanišević iznosi kako je Brajević u članku klevetao Ordinarij i pokojnoga biskupa Jurja Carića, a smatra da je potrebno u svemu razmotriti i ulogu don Lovre Katića koji je na Sveučilištu u Zagrebu.

Medijski skuob dvojice svećenika započeo je opsežnim Brajevićevim člankom Jesam li preko rata ispunio patriotsku dužnost u listu Novo Doba od srijede 4. svibnja 1921., a u kojemu u dijelu teksta s podnaslovom Sastanak katoličkih i pravoslavnih svećenika proziva don Lovru Katića nazivajući ga Jerejem glagoljašem i držeći ga odgovornim za rušenje i potkopavanje akcije u kojoj su pravoslavni i katolički svećenici trebali donijeti zajedničku rezoluciju.

Don Lovre Katića u listu Novo Doba od subote 18. lipnja 1921. odgovara člankom Na obranu! Osvrćući se na Brajevićeve optužbe ističe kako je vlastitom inicijativom otišao na Sveučilište za koje se spremao još kao župnik u Čaporicama. Odbacuje kao laž tvrdnju da je pred biskupom okrivio Brajevića za nedopušteno djelovanje i sastanak s pravoslavcima. Svećenički je odbor napustio zbog prijetnje suspenzijom. Zanimljivo je nadalje kako Katić spominje mladost i vlastito izbacivanje iz bogoslovije do kojega je došlo upravo zbog Brajevićevih makinacija. Tekst ironično potpisuje kao Lovre Katić (Jerej Glagoljaš).

Medijski sukob se zaključuje člankom don Vinka Brajevića Na jednu obranu u listu Novo Doba od subote 25. lipnja 1921. u kojemu se osvrće na Katićev pisani odgovor njegovu prvotnom tekstu pritom čvrsto ostajući pri dosad napisanome. Štoviše u ovome članku Brajević ostaje pri tvrdnji da je Katićev odlazak na Sveučilište biskupova nagrada za potkopavanje sastanka s pravoslavnim svećenicima. Brajević ponovno nazivajući Katića Jerejem Glagoljašem i pripadnikom nižega klera ističe svoju ustrajnost i nepokolebljivost.

Ključne riječi: Vinko Brajević; Crkveni Diecezanski sud; Novo doba; biskup Juraj Carić; pravoslavno svećenstvo u Dalmaciji

11 sati: dr. sc. Silvana BURILOVIĆ-CRNOV:

Neka teološka polazišta pisanih radova don Lovre Katića

Sažetak

Neka teološka polazišta pisanih radova don Lovre Katića

dr. sc. Silvana BURILOVIĆ-CRNOV
Tiskovni ured Splitsko-makarske nadbiskupije
Informativni odjel
Poljana kneza Trpimira 7, 21 000 Split


Autorica u radu sagledava i obrađuje Katićevu popularno-znanstvenu i spisateljsku djelatnost imajući prvenstveno u vidu njegov životni poziv i svećeništvo. Iako je Katićeva pisana ostavština dosad obrađivana više puta, autorica u njegovim tekstovima razlikuje te ističe snažnu i sveprisutnu teološko-pastoralnu po(r)uku. Pritom pak analizirajući tekstove veću pažnju posvećuje njegovoj prozi, poeziji i raznim vrstama novinskih tekstova.

Katićeva spisateljska djelatnost prepoznata je kao istinski katolička, odlikovana ljubavlju za istinu odnosno Istinu, čime je iskazivao vlastiti žar za posredovanjem Isusa Krista i njegove Crkve čitavome svijetu, a što je pak činio sa sveobuhvatnom strašću za izvrsnošću.

U teološko-pastoralnomu vidu riječ je o istinskoj paradigmi spisateljske i znanstvene djelatnosti koje Drugi vatikanski sabor prepoznaje kao jedinstvene prostore za naviještanje. Štoviše Katićev stil koji je dubinski prožet humanističkim, odnosno snažnim osjećajem za društvo i čovjeka metodološki se očitava kao izvrstan pastoralni instrument koji je svakako potrebno dodatno proučavati u odjeku i prihvaćanju dokumenata i odredbi Drugova vatikanskoga koncila u lokalnoj sredini, župi, prasvetištu. Zaključno govoreći autorica promatra Katićevo stvaralaštvo u kombinaciji s njegovom prosvjetnom i pastoralnom djelatnošću, iznoseći ga kao vrsni primjer todobnoga katoličkoga intelektualca, posrednika Radosne vijesti na svim životnim poljima.

Ključne riječi: Teološko-pastoralna poruka; spisateljstvo; Drugi vatikanski sabor; naviještanje

11,15: Mirko JANKOV, mag. art.; univ. spec. mus.:

Don Frane Bulić i don Lovre Katić u kontekstu očuvanja hrvatske glazbenokulturne baštine

Sažetak

Don Frane Bulić i don Lovre Katić u kontekstu očuvanja hrvatske glazbenokulturne baštine

Mirko JANKOV, mag. art.; univ. spec. mus.
Umjetnička akademija Sveučilišta u Splitu,
Odsjek za glazbenu pedagogiju i glazbenu kulturu,
Zagrebačka 3, 21 000 Split


Don Frane Bulić i don Lovre Katić domaćoj i svjetskoj znanstvenoj i kulturnoj javnosti najpoznatiji su u svjetlu svojih osnovnih interesa, povjesničarskih i arheoloških tema. Ovom prigodom njihove složene i nadasve zanimljive osobnosti sagledavaju se u kontekstu očuvanja hrvatske (glazbeno)kulturne baštine – glagoljaškoga bogoslužja, orgulja, crkvenih zvona te tradicije pjevanja štenja na narodnome jeziku. Naime, i Bulić i Katić u širini svojih kulturoloških i humanističkih nastojanja dotičnih su se stečevina – obrednih (liturgijskih i izvanliturgijskih), umjetničkih i tradicijskih – tijekom svojega radnog vijeka dotaknuli na razne načine. Iako, dakle, aspekti bavljenja navedenim temama ne predstavljaju njihovo »uže područje rada«, s povijesne distance razložno se osvrnuti i na taj segment nastojanja ovih zauzetih duhovnika i kulturnih pregaoca, upravo kao na sastavnicu koja je čvrsto utkana u cjelinu trajno im imanentne brige oko zaštite i popularizacije hrvatskoga duhovnokulturnog naslijeđa.

Ključne riječi: don Frane Bulić; don Lovre Katić; glagoljaško bogoslužje; orgulje; zvona; pjevana štenja; zaštita kulturne baštine

11,30: Tonći ĆIĆERIĆ, prof.:

Slava v višnjih Bogu...Don Lovre Katić i solinsko pučko pjevanje

Sažetak

Slava v višnjih Bogu...Don Lovre Katić i solinsko pučko pjevanje

Tonći ĆIĆERIĆ, prof.
Javna ustanova u kulturi »Zvonimir« Solin
Kralja Zvonimira 50, 21 210 Solin


Solinjanin don Lovre Katić zadužio je rodni Solin doprinosom u očuvanju njegove vokalne tradicijske glazbe, profane i sakralne provenijencije. Iako solinska glazbena tradicija nije bila osnovni predmet njegova znanstvenoga ni publicističkoga interesa, don Lovre Katić je posredno, u dva navrata kao očito vrsni poznavatelj i kazivač, a samim time i pjevač, neposredno doprinio u očuvanju solinske vokalne folklorne glazbe, posebice one Crkvene – glagoljaške, za koju je s jedne strane istančan osjećaj privrženosti stekao rođenjem i dubokom ukorijenjenošću u rodni zavičaj, njegovu povijest i tradiciju, a s druge strane obrazovanjem u zadarskom Centralnom bogoslovnom sjemeništu za Dalmaciju.

Prvi don Lovrin doprinos na ovomu tragu datiran je u prosinac 1938. kada je dominikanac Antonin Zaninović u Solinu zapisao i objavio, dva solinska napjeva, koje su pjevali solinski crkovni pjevači i s njima velečasni dr. Lovre Katić. Nakon Drugoga svjetskog rata, don Lovre Katić se još jednom javlja kao kazivač solinskih pučkih napjeva, ovoga puta u najvećem dijelu onih Crkvenih – glagoljaških i to u prosincu godine 1947., tijekom istraživačkoga pohoda poznatoga hrvatskog skladatelja, glazbenog pisca i melografa Antuna Dobronića. Od ukupno 13 napjeva koje je Dobronić zapisao u Solinu 7. i 14. prosinca 1947., njih 7 je zapisao po kazivanjima don Lovre Katića.

Osim kao neposredni kazivač, odnosno pjevač, vrijedne podatke o glagoljaškom pučkom crkvenom pjevanju u Solinu don Lovre Katić donosi nam i u svojim literarnim proznim tekstovima, u kojima se dokumentaristički prisjeća vlastitog djetinjstva s kraja 19. stoljeća i tadašnje žive prakse pučkoga pjevanja u crkvi Gospe od Otoka. Don Lovre Katić je, usprkos čestim izbivanjima tijekom raznih službi i namještenja, čitav život ostao čvrsto vezan uz rodni Solin i njegove tradicijske vrijednosti koje su snažno obilježile njegov potpuni znanstveni i književni opus te presudno utjecale na njegov identitet. Jedna od solinskih tradicija kojoj je, sudeći ponajprije po njegovu kazivačkom angažmanu, a zatim i po brojnošću zapisa i spomena u literarnim uradcima, pridodao veliki značaj je svakako vokalna tradicijska glazba, poglavito ona Crkvena – glagoljaška. Možemo s pravom tvrditi da je don Lovre Katić bio njegovim neposrednim akterom i velikim poznavateljem te da je kroz razdoblje od sedamdeset godina mogao pratiti sve njegove metamorfoze, ali da je nažalost bio i svjedokom procesa njegova postupnog odumiranja nakon Drugoga svjetskog rata.

Ključne riječi: Vokalna tradicijska glazba; glagoljaštvo; Antonin Zaninović; Antun Dobronić

11,45: dr. sc. Petra VUGRINEC:

Vjekoslav Parać – nove akvizicije i postojeći fundus JUUK Zvonimir u Solinu

Sažetak


12 – 12,30:  stanka

Vjekoslav Parać – nove akvizicije i postojeći fundus JUUK Zvonimir u Solinu

dr. sc. Petra VUGRINEC
Galerija Klovićevi dvori,
Jezuitski trg 4, 10 000 Zagreb


Stvaralački opus slikara Vjekoslava Paraća (Solin, 1904. – Zagreb, 1986.) usko je povezan sa zavičajem, a prepoznatljivi motivi težaka, ribara, seljanki s košarama, koza, magaraca ili ruševina amfiteatra svjedoče svojevrsnu autorovu ovisnost o ruralnom svijetu vlastita iskona. Istodobno, Parać je i pripadnik generacije hrvatskih umjetnika koja je u razdoblju međuraća internacionalizirala domaće slikarstvo, te je baštineći avangardne tekovine sa svojih europskih putovanja, ponajprije Pariza, modernizirala naš likovni vokabular cézanneizmom, ekspresionizmom, kubokonstrukti-vizmom ili neotradicijskim stilskim repertoarom.

Međutim, povezanost s rodnim Solinom, njegovim ljudima, običajima i krajobrazom presudila je u opredjeljenju slikara za slikanje autohtone zbilje i amblematskih motiva zavičaja, čime je svojevrsni slikarski pandan književnome obolu don Lovre Katića. Dvije su biografije višestruko isprepletene, a uporišta susreta svakako su ljubav prema bremenitoj povijesti Solina, antičke Salone i hrvatskoga srednjovjekovlja. U vrijeme kada nastaju Paraćeve ilustracije za povijesni roman don Lovre Katića Kraljica Jelena, godine 1935., upravo zalaganjem književnika, slikar će dobiti mjesto honorarnog profesora na Biskupskoj klasičnoj gimnaziji u Splitu. Međusobno prijateljstvo bit će ovjekovječeno na zidu crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije na Klisu godine 1939. gdje će umjetnik uz vlastiti autoportret naslikati i portret čuvenoga Solinjanina don Lovre Katića. U predavanju će se interpretacijom novopridošlih djela Vjekoslava Paraća u fundus Galerije Zvonimir nastojati oslikati i odnos dvaju protagonista u vremenu velikih promjena iz prošlosti Solina.

Ključne riječi: Vjekoslav Parać; avangarda; cézanneizam; ekspresionizam; kraljica Jelena; Klis


DRUGI DIO

12,30:  dr. sc. Ivan ALDUK:

Don Lovrini stećci – 90 godina poslije

Sažetak

Don Lovrini stećci – 90 godina poslije

dr. sc. Ivan ALDUK
Konzervatorski odjel u Imotskom,
Ante Starčevića 7, 21 260 Imotski


U Starohrvatskoj prosvjeti iz davne godine 1954. don Lovre Katić je objavio svoj jedini rad o stećcima – tim fascinantnim srednjovjekovnim nadgrobnim spo-menicima koji nastaju i razvijaju se i u južnim krajevima Hrvatske. Rad je posvećen stećcima Imotske krajine i dugo vremena je služio kao gotovo jedini rad na tu temu. Don Lovre se, prema svojim vlastitim riječima, sa stećcima susretao više puta tijekom svojega života. Vjerojatno već kao župnik u Čaporicama, a sigurno 30-ih godina 20. stoljeća kada je nastala i serija fotografija njegovih izleta po Imotskoj krajini (u društvu s mladim Cvitom Fiksovićem). Smatrao ih je izuzetno važnim spomenicima za proučavanje kulturnih, socijalnih i drugih prilika hrvatskog naroda prije rasuća Hrvatske. Što se od tada do danas promijenilo u našim saznanjima o stećcima kao i našemu odnosu prema tim spomenicima, autor će kroz nekoliko vidova prikazati u ovome radu.

Ključne riječi: Stećci; srednji vijek; Cista Velika; Imotski; Cvito Fisković

12,45: dr. sc. Miroslav KATIĆ:

Župa Zmina, od istraživanja don Lovre Katića do danas

Sažetak

Župa Zmina, od istraživanja don Lovre Katića do danas

dr. sc. Miroslav KATIĆ
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika
Stjepana Gunjače 3, 21 000 Split


Autor u radu sintetizira rezultate istraživanja na lokalitetu predmetne starohrvatske župe od godine 1932. kada je nastao Katićev članak objavljen u Vjesniku za arheologiju i historiju dalmatinsku. U vremenu Katićeva izuzetno plodnoga znanstveno-istraživačkoga djelovanja početkom tridesetih godina prošloga stoljeća rad o župi Zmina uklapa se u širu sliku područja njegova istraživanja te donosi jedinstvenu i reprezentativnu metodu istraživanja ovakvih lokaliteta. Štoviše, razbistrujući povijesne nejasnoće korištenjem nadbiskupske arhivske građe postavlja temelje za buduća istraživanja.

Stavljajući rezultate novijih i najnovijih istraživanja u odnos s istraživanjima Lovre Katića, autor kroz suvremeni pristup omogućava bolje razumijevanje starohrvatskoga lokaliteta, političko-crkvene administrativne jedinice na prostoru današnjega Gornjega Muća uz crkvicu sv. Petra koju je godine 888. dao sagraditi knez Branimir.

Ključne riječi: starohrvatska župa; Dalmatinska Zagora; Muć; Klis

13 sati: dr. sc. Ante JURČEVIĆ:

Lovre Katić i razvoj hrvatske arheologije u Dalmaciji – rukovoditelj Muzeja hrvatskih starina u Kninu

Sažetak

Lovre Katić i razvoj hrvatske arheologije u Dalmaciji – rukovoditelj Muzeja hrvatskih starina u Kninu

dr. sc. Ante JURČEVIĆ
Arheološki muzej u Splitu
Zrinsko-frankopanska 25, 21 000 Split


Završetkom Drugoga svjetskoga rata Lovre Katić se po povratku iz Zagreba nalazi na mjestu rukovoditelja Muzeja hrvatskih starina u Kninu, a pri Arheološkome muzeju Splitu. Proučavajući dokumentaciju iz arhiva Starinarskoga društva u Kninu, autor sintetizira Katićev rad na mjestu rukovoditelja kninskoga muzeja zabilježen kroz 50 dokumenata, uglavnom mjesečnih izvješća N. O. Dalmacije u vremenu od 15. siječnja do 31. prosinca 1946., te nekoliko pisama čuvaru muzejske zgrade u Kninu Ivanu Jelovini.

Katićeva izvješća provrazredan su dokument njegova rada na područjima od Knina, preko cetinske i imotske krajine do njegova rodnoga Solina, a koja su nakon proteka vremena urodila brojnim njegovim radovima s područja arheologije, povijesti i povijesti umjetnosti. Osvrćući se na Katićev rad Razvitak hrvatske arheologije u Dalmaciji iz 1936., autor aktualizira te uz rezultate najnovijih arheoloških istraživanja na kninskim lokalitetima reinterpretira važnost ovih lokaliteta kako za hrvatsku arheologiju tako i za kulturu hrvatskoga naroda.

Ključne riječi: Muzej hrvatskih starina u Kninu; nacionalna arheologija; cetinska krajina; imotska krajina

13,15: izv. prof. dr. sc. Marko RIMAC:

Kliška okolica u defterima iz osmanskog razdoblja

Sažetak

Kliška okolica u defterima iz osmanskog razdoblja

izv. prof. dr. sc. Marko RIMAC
Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu
Poljička cesta 35, 21 000 Split


Srednjovjekovno razdoblje hrvatske povijesti završilo je s osmanskom ekspanzijom na središnji dio tadašnjeg Hrvatskog kraljevstva (u sklopu Ugarske). Jezična barijera i donedavna otežana dostupnost dokumenta iz turskih arhiva te tradicionalna predodžba o dolasku Osmanlija kao diskontinuitetu razlog su nedovoljne istraženosti i valorizacije deftera kao izvora za hrvatsku povijest. Klis je nakon 1537. postao jedno od simboličkih mjesta prelamanja osmanskih, mletačkih i habsburških interesa. Ovim se radom daje pregled i kraća raščlamba dostupnih deftera za širu klišku i solinsku okolicu iz razdoblja od 1528./1530. do 1604. godine.

Ključne riječi: Klis, defter, Kliški sandžak, Hercegovački sandžak, nahija, kadiluk, vlasi, filurija

13,30: dr. sc. Anđelka SLAVIĆ, Maja MAMUT, dipl. učiteljica:

Don Lovrini mali čuvari baštine – projekti i aktivnosti učenika OŠ don Lovre Katića

Sažetak

Don Lovrini mali čuvari baštine – projekti i aktivnosti učenika OŠ don Lovre Katića

dr. sc. Anđelka SLAVIĆ
Maja MAMUT, dipl. učiteljica
Osnovna škola don Lovre Katića
Put Majdana 5, 21 210 Solin


Učenici i djelatnici Osnovne škole don Lovre Katića dugogodišnjim projektima i aktivnostima baštine lik i djelo don Lovre Katića, čovjeka koji je zadužio, ne samo Solin, već i čitav hrvatski narod. Svaka generacija mladih Solinjana, uz stručno vodstvo učitelja različitih nastavnih predmeta, istražuje rad i djelo svestranog povjesničara, književnika i svećenika.

Autori će predstaviti rezultate dosadašnjih aktivnosti s naglaskom na pilot projekt Centra izvrsnosti koji je realiziran suradnjom Osnovne škole don Lovre Katića i Škole likovnih umjetnosti Split te je kao konačan rezultat iznjedrio dva kratka igrana filma o don Lovri i digitalnu slikovnicu. Prikazat će se primjer horizontalne i vertikalne suradnje u odgojno-obrazovnom procesu te ukazati na dobrobit takvoga načina rada u kojemu svi dionici ostvaruju svoje potencijale i kreativnost.

Ključne riječi: Osnovna škola; Centar Izvrsnosti; pilot projekt; igrani film; digitalna slikovnica

13,45: Ivica ZELIĆ, prof.:

Što u slapu znači mala kap? – početak i provođenje programa Čuvari baštine

Sažetak


14 sati :  Zahvale i završno obraćanje, nastavak druženja.



Što u slapu znači mala kap? – početak i provođenje programa Čuvari baštine

Ivica ZELIĆ, prof.
Centar izvrsnosti Splitsko dalmatinske županije
Ruđera Boškovića 25, 21 000 Split


Program Čuvari baštine koji provodi Centar izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije, namijenjen je potencijalno darovitim učenicima u umjetničkom i humanističkom području, kao i svim učenicima koji su zainteresirani za projektnu nastavu, interdisciplinarni pristup, suradničko, istraživačko i inovativno učenje. Provodi se kao aktivnost u matičnim školama, pod vodstvom koordinatora projekta – motiviranog, kreativnog i svestranog učitelja, nastavnika, stručnog suradnika ili ravnatelja. Projekti škola doprinose izgradnji osobnoga, kulturnoga i zavičajnog identiteta stvaranjem zanimljivih i korisnih sadržaja, a program upravo ulazi u svoju treću godinu provedbe. Cilj je ovoga predavanja predstaviti kako je počeo program Čuvari baštine, kakav je slap kreativnosti potaknuo, te kako je poslužio kao matrica za izradu drugih programa u Centru.

Ključne riječi: »Čuvari baštine«; potencijalno daroviti učenici; humanističko područje; stvaranje identiteta


POPIS SUDIONIKA



izv. prof. dr. sc. Josip DUKIĆ
Centar don Frane Bulić
Zrinsko Frankopanska 19, 21 000 Split

dr. sc. Ante GVERIĆ
Državni arhiv u Zadru
Ruđera Boškovića 1, 23 000 Zadar

dr. sc. Ante SORIĆ
Klasična gimnazija Ivana Pavla II.
Jerolima Vidulića 2, 23 000 Zadar

izv. prof. dr. sc. Ivan Basić
Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu
Poljička cesta 35, 21 000 Split

Ivan ANDABAK, mag. hist. i mag. ethnol. et anthrop.
Matica hrvatska, ogranak Solin
Ante Starčevića 11, 21 210 Solin

prof. dr. sc. Marko Trogrlić
Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu
Poljička cesta 35, 21 000 Split

Mario MATIJEVIĆ, dipl. theol.
Javna ustanova u kulturi »Zvonimir« Solin
Kralja Zvonimira 50, 21 210 Solin

dr. sc. Silvana BURILOVIĆ-CRNOV
Tiskovni ured Splitsko-makarske nadbiskupije
Informativni odjel
Poljana kneza Trpimira 7, 21 000 Split

Mirko JANKOV, mag. art.; univ. spec. mus.
Umjetnička akademija Sveučilišta u Splitu,
Odsjek za glazbenu pedagogiju i glazbenu kulturu,
Zagrebačka 3, 21 000 Split

Tonći ĆIĆERIĆ, prof.
Javna ustanova u kulturi »Zvonimir« Solin
Kralja Zvonimira 50, 21 210 Solin

dr. sc. Petra VUGRINEC
Galerija Klovićevi dvori,
Jezuitski trg 4, 10 000 Zagreb

dr. sc. Ivan ALDUK
Konzervatorski odjel u Imotskom,
Ante Starčevića 7, 21 260 Imotski

dr. sc. Miroslav KATIĆ
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika
Stjepana Gunjače 3, 21 000 Split

dr. sc. Ante JURČEVIĆ
Arheološki muzej u Splitu
Zrinsko-frankopanska 25, 21 000 Split

izv. prof. dr. sc. Marko RIMAC
Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu
Poljička cesta 35, 21 000 Split

dr. sc. Anđelka SLAVIĆ
Osnovna škola don Lovre Katića
Put Majdana 5, 21 210 Solin

Maja MAMUT, dipl. učiteljica
Osnovna škola don Lovre Katića
Put Majdana 5, 21 210 Solin

Ivica ZELIĆ, prof.
Centar izvrsnosti Splitsko dalmatinske županije
Ruđera Boškovića 25, 21 000 Split


Zvonimir Solin Newsletter

Najvažnije vijesti u vašem email sandučiću