OKONČANA ČETVEROMJESEČNA ZAŠTITNA ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA U GRADINI Lokalitet koji je živio stoljećima
Zaštitno pak arheološko istraživanje započelo je radi crkve kao središnje građevine koja je nastala na temeljima dvaju prethodno građenih većih objekata, a sve tri građevinske faze imaju različitu orijentaciju zidova
Početkom listopada okončana su četveromjesečna zaštitna arheološka istraživanja u Gradini koja je provodio Arheološki muzej u Splitu, a prilikom kojih je istraženo oko 700 metara četvornih arheoloških površina. Na lokalitetu su uz arheologe sudjelovali i studenti s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu predvođeni doc. dr. sc. Dinom Demichelijem koji su imali priliku u sklopu terenske nastave istraživati na ovako iznimno slojevitom lokalitetu.
Prema riječima dr. Demichelija istraživanja su obuhvatila prostor izričite istočne gradske periferije. Prema intenzitetu gradnje, lokalitet je bio kontinuirano naseljavan tijekom čitave antike: najraniji se slojevi prema nalazima mogu datirati u 1. stoljeće, a radi se o građevinama od kojih je ostalo tek po nekoliko redova kamenja u temelju, no dovoljno kako bi se ustanovilo da je radi o objektima trajne namjene (moguće kakav stambeni i/ili gospodarski objekt). Život tijekom rimskog perioda neprekinuto traje do 6. ili 7. stoljeća, a u tom vremenskome rasponu vidi se nekoliko faza gradnje kod kojih je uočeno preslojavanje u arhitektonskome smislu pri čemu je jasno da su za izgradnju novih zidova stariji jednostavno negirani probojima kroz njih – naglasio je dr. Demicheli.
Majstori recikliranja
Zaštitno pak arheološko istraživanje započelo je radi crkve kao središnje građevine koja je nastala na temeljima dvaju prethodno građenih većih objekata, a sve tri građevinske faze imaju različitu orijentaciju zidova. Crkva je dobrim dijelom bila prethodno istražena u iskopavanjima don Frane Bulića, a potom i Ljube Karamana i Ejnara Dyggvea, no u znanstvenoj literaturi nije bilo pouzdanoga odgovora kada je crkva podignuta. Na temelju ovih istraživanja jasno je da je crkva ukopana u antičke i kasnoantičke slojeve te se zasad može pretpostaviti da je najvjerojatnije nastala pred kraj kasnoantičkoga perioda, odnosno u 6. stoljeću. Crkva je građena uz obilato korištenje spolija koji su pripadali nekoj ranijoj arhitekturi, što nije čudno za Salonu, budući da je tijekom sedam stoljeća intenzivnog života ovoga grada recikliranje materijala, posebice kamenog, poprilično očekivana pojava. Na koncu, obrađeni se kamen iz Salone još donedavno koristio u graditeljstvu Solina – istaknuo je Demicheli nadodavši kako će upravo pitanje spolija biti predmetom daljnjega proučavanja, projekata i rasprava. Govoreći nadalje o crkvi Demicheli je naglasio kako je ona bila u funkciji i tijekom srednjega vijeka, odnosno starohrvatskoga razdoblja, o čemu govore i ostatci crkvenoga namještaja pronađeni u prethodnim istraživanjima. U 16. se stoljeću crkva našla u sklopu turske utvrde koja je izgrađena za potrebe opsade Klisa, a potom je napuštena. Upravo su ti srednjovjekovni i novovjekovni slojevi najslabije dokumentirani u pokretnim nalazima, budući da su bili prvi uništeni kada se život na ovome lokalitetu ponovno intenzivirao – istaknuo je Demicheli.
Salonitanske stube
Posebno zanimljiv dio istraživanja antički je bedem na istočnomu dijelu lokaliteta na kojem su Turci sagradili dio utvrde. Rimski su bedemi građeni u 2. stoljeću, no kako su štitili Salonu idućih skoro petsto godina, više su se puta obnavljali i nadograđivali, a nekoliko je faza njihove izgradnje i obnove ustanovljeno i u ovoj kampanji. U sklopu bedema otkriven je i dio stubišta kojim se penjalo na bedem, a nalaz predstavlja dosad najbolje dokumentirano stubište u funkciji bedema u Saloni – naglasio je Demicheli.
Na lokalitetu je pronađeno i nekoliko grobova, uglavnom kasnoantičkih s grobnom konstrukcijom od amfora, a bilo je i onih koji pripadaju kasnijem srednjem vijeku. Pronađen je veći broj nalaza, uglavnom keramike, stakla, metala, kostiju i ostaloga pokretnog materijala na osnovi kojeg je bilo moguće datirati pojedine faze življenja. U tom je kontekstu posebno važan sloj prepun keramike koja je na jednome mjestu bila namjerno ostavljena ili odbačena u dijelu objekta čija datacija prethodi gradnji bedema.
