SOLINSKA KRONIKA 343, 15. ožujka 2023.

Razgovarala: Marijana BATARELO JELAVIĆ
Fotografije: Jakov TEKLIĆ

Moje formalno glazbeno obrazovanje kreće u dobi od sedam godina kada sam upisala Osnovnu glazbenu školu u Rijeci, a moj prvi izbor bio je klavir. U harfu sam se zaljubila nekoliko godina kasnije, međutim kako u Rijeci nije bilo profesora za taj »instrument s 47 žica« kao srednjoškolka sam počela pohađati satove u Ljubljani

U Splitu je početkom ožujka, zbog angažmana u Gotovčevoj operi Mila Gojsalića, boravila poznata harfistica Diana Grubišić Ćiković porijeklom Solinjanka. Tijekom boravka u Splitu posjetila je i Solin koji je kako kaže, svakim posjetom sve više privlači jer je kako ističe od svojih korijena nemoguće pobjeći.

– Moja obitelj s očeve strane je porijeklom iz Solina. Dida Jerko je davnih dana svirao klarinet u solinskoj Glazbi, međutim moj otac Željko se rodio u Splitu gdje je i živio do upisa na Pomorski fakultet kada je grad pod Marjanom zamijenio Rijekom. Mama Nedjeljka je rodom iz Baške na otoku Krku, a upoznali su se tijekom zajedničkoga rada na nekadašnjoj »Jugoliniji« te ostali živjeti u Rijeci gdje smo se rodile moja sestra Tea i ja, ali uvijek smo rado dolazile u posjet babi Vinki te stricu i strini na Spinut u Splitu – rekla nam je Diana Grubišić Ćiković dodajući kako su se osim dida Jerka i drugi iz njezine obitelji amaterski bavili glazbom.

– Posebno moram izdvojiti maminoga djeda koji je bio poznat po izradi sopile, drvenoga tradicijskog instrumenta sličnoga oboi – istaknula je naša sugovornica dodajući kako se i sama od najranije dobi ‘vrtjela’ oko klavira kojega su imali u kući, a slušala je i stariju sestru Teu koja je pohađala violinu.

Zahtjevno obrazovanje

– Moje formalno glazbeno obrazovanje kreće u dobi od sedam godina kada sam upisala Osnovnu glazbenu školu u Rijeci, a moj prvi izbor bio je klavir. U harfu sam se zaljubila nekoliko godina kasnije, međutim kako u Rijeci nije bilo profesora za taj »instrument s 47 žica« kao srednjoškolka sam počela pohađati satove u Ljubljani.

Bilo je to izuzetno teško razdoblje jer sam paralelno išla u Gimnaziju i u srednju Glazbenu školu te dvaput tjedno odlazila u Ljubljanu. Nakon mature sam upisala studij klavira u Zagrebu na kojem sam i diplomirala u dobi od 22 godine, da bih nakon toga upisala studij harfe te s 28 godina stekla i tu diplomu – prisjetila se naša sugovornica dodajući kako je bilo teško, ali da su je želja i ljubav prema glazbi neprestano gurali naprijed.

Uslijedio je stalni angažman u orkestru Opere Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci kojega je napustila prije 13 godina kada je postala redovita profesorica na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu.

– Pune 22 godine sam radila paralelno u riječkom kazalištu i na Akademiji u Zagrebu gdje sam bila angažirana honorarno. U konačnici sam prešla za stalno na Akademiju, a u kazalištu gostujem povremeno. Sada živim na relaciji Zagreb – Rijeka, ali nekako uspijevam sve uskladiti. U Zagrebu sam ostvarila i puno glazbenih suradnji, a posebno bih izdvojila nastupe s flautisticom Tamarom Coha Mandić.

Sve kreće iz i ostaje u obitelji

Osim s kolegama naša sugovornica nastupa i sa sestrom Teom Grubišić Mihalić, poznatom violinisticom, te s kćerkama Veronikom i Martom koje su krenule majčinim stopama.

– Veronika je diplomirala harfu na Glazbenoj akademiji u Zagrebu i trenutno je na poslijediplomskom studiju u Milanu, a Marta je još na Akademiji. Obje su se odlučile za harfu iako sam ih od toga odvraćala jer smatram da to nije nimalo lagan poziv, ali sada me veseli što imamo prilike zajedno nastupati. Jedino moj suprug nije aktivan u glazbi. On je inženjer elektrotehnike, ali je strastveni ljubitelj klasične glazbe i istinska umjetnička duša tako da u njemu imamo punu podršku – ističe naša sugovornica.

Prvi zajednički nastupi s kćerkama dogodili su se u ansamblu harfi »Tisuću žica« kojega je naša sugovornica pokrenula 2008. u suradnji s kolegicom Marijom Mlinar. Ansambl je djelovao punih deset godina, okupljao je studente Muzičke akademije i harfiste iz čitave Hrvatske te je redovito priređivao humanitarne koncerte u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog. Diana je djelovala kao »koncertni majstor« i glazbeni voditelj te je pisala aranžmane za ansambl. Zadnji nastup ostvarili su u Velikoj dvorani Lisinskoga koja je bila dupkom puna.

– Upravo nas je tijekom tih koncerata s ansamblom zapazila sopranistica Lidija Horvat Dunjko koja nas je nagovorila na prvi službeni nastup pod imenom Trio Ćiković. Bilo je to na ljetnoj manifestaciji »Lubeničke večeri« u Cresu 2018. To je pokrenulo niz nastupa Tria, ali i dua Ćiković u kojem sviram s Veronikom. Posebna mi je želja upriličiti jedan koncert s kćerkama u Solinu koje kao i ja uvijek vole tu doći – rekla nam je jedna od najboljih umjetnica svoga područja koja održava koncerte diljem svijeta.

– I danas se sjećam svoga nastupa sa sestrom Teom u crkvi Gospe od Otoka u Solinu 2002. Svaki nastup je na svoj način poseban i ima neku svoju priču, a ovaj je za nas dvije bio protkan iznimnim emocijama i moram priznati da sam imala posebnu tremu jer sam prvi put nastupala pred članovima obitelji od kojih sam neke tek tada upoznala.

Moram naglasiti da je za taj nastup, ali i za naše obnavljanje veze sa Solinom u prvom redu zaslužna naša rođakinja Linda Grgić koja je svoju ljubav prema Solinu prenijela i na nas. Inače nisam osoba od velikih planiranja i nemam čvrsto zacrtane planove, ali nastup u Solinu je nešto što bih žarko željela ponoviti – poručila je naša sugovornica.

Sličan sadržaj:

RAZGOVORI UGODNI NARODA SOLINSKOGA: MR. SC. BOŽICA PRANJIĆ MARENDIĆ, DIPLOMIRANI KRIMINALIST Solinska časnica kliške tvrđave SUSTAVNIM UVOĐENJEM NEPRIMJERENE TERMINOLOGIJE DO BRISANJA IDENTITETA SOLINSKOGA SVETIŠTA – Park-svetište Gospe od Otoka? RAZGOVOR S VRANJIČANKOM MAJOM ERCEGOVIĆ KAPETANICOM DRVENOGA JEDRENJAKA – »Ćer o’ stareg kalafata« SOLIN POSJETILI POTOMCI ADMIRALA ANTONA RAČIĆA, HELMUT I GEORG RAČIĆ – Izgradnja solinskoga broda