Ne bih voljela kada bi turisti masovno nahrupili na neke od ovih prekrasnih lokaliteta samo kako bi pitali gdje je najbliži bar. U konačnici smatram kako je krajnji cilj ponude arheoloških tura koje grade priču oko nekoga lokaliteta privući one osobe kojima je povijest zanimljiva i koji u njoj uživaju

Ovogodišnjemu istraživanju arheološkoga lokaliteta u solinskoj Gradini svrsishodno i logično priključili su se studenti i suradnici dr. sc. Dina Demichelija u projekta koji za cilj ima istraživanje antičkih bedema i spolija. Među aktivnim sudionicima na projektu našla se tako i Elina Larravide rodom iz Washingtona DC u Sjedinjenim Američkim državama, a koja se 2008. radi studiranja preselila u Ujedinjeno kraljevstvo gdje je ostala živjeti i raditi. Susret s izrazito pristupačnom, komunikativnom osobom širokih pogleda nije mogao preskočiti svoju pisanu inačicu na stranicama »Kronike«.
– Iako trenutačno radim u »Big 4« računovodstvenoj kompaniji gdje pomažem korporacijskim klijentima s njihovim inozemnim programima i globalno mobilnim zaposlenicima moja istinska i prva ljubav su povijest, arheologija i humanistički studiji.
Studirala sam povijest i klasične studije, a na poseban način mi se svidjela Antička Grčka i Rim iako sam se u konačnici specijalizirala za Ahemenidsku Perziju. Dok sam studirala još u 2010., počela sam istraživati mrežnu stranicu nazvanu »Past Horizons« na kojoj arheološke kampanje, projekti i terenska arheološka nastava postavljaju svoje nadolazeće sezone. Običavala sam kontaktirati neke od projekata i ponuditi im se kao volonter. Sve je započelo kao svojevrsna zabava »što bi bilo« da bi zatim prešlo u hobi. Danas potrošim dva tjedna svojega godišnjeg odmora volontirajući na iskapanjima. To me drži u formi i povezanom s poviješću, uživam u tome tim više što nije izravno povezano s mojim svakodnevnim poslom – iskreno zaključuje Elina.

Arheologija, humanizam i kultura
Govoreći pak o važnosti arheologije i slijedom toga povijesti koju nose ne samo unutar humanizma nego i čitave kulture jednoga društva Elina je iznijela poglede temeljene iz iskustava izgrađenih u sredinama iz kojih osobno potječe i u kojima se profesionalno kreće.
– Mislim da nas arheologija povezuje s dvjema perspektivama. Prva jest da postoji način života kojega mi uopće ne možemo ni pojmiti i ostatci ovih veličanstvenih društava (koja uvijek ne cijenimo sukladno njihovoj naprednosti koju su imali) opipljiv su podsjetnik na one koji su bili davno prije nas.
Druga je perspektiva da unatoč gore navedenom nismo toliko različiti. Neprestano prepoznajemo da su jednostavne radosti i dnevne teškoće ostavljale traga na onima koji su živjeli pred dvije tisuće godina. Susrećemo tako nekoga tko sažalijeva lijenoga radnoga kolegu ili crta neprimjerene grafite čisto iz zabave ili ispuhuje frustracije zbog prevare u igri ili prodaji ili čak stariju generaciju koja okrivljuje mlađu za uništavanje svega. Sličniji smo nego što se razlikujemo, a upravo nam arheologija pokazuje ove raznolikosti jednoga čovječanstva – zaključuje Elina.

Volontiranje na iskapanjima u Saloni
Objektivno govoreći sudjelovanje stranih volontera u arheološkim istraživanjima u Saloni nije avangarda, ali jest svojevrsna novost uz dozu nesvakidašnjosti koja pak veliku prednost ima u otvaranju novih obzorja, u sagledavanju pitanja iz drugoga kuta.
– Profesora Demichelija, u sklopu čijega projekta sam radila ovdje u Gradini po prvi sam puta srela lani na prethodnim iskapanjima u Saloni na kojima sam sudjelovala. Svakako moram pohvaliti Roberta Bralića koji vodi »Ventula Travel« agenciju jer me je povezao s ovim iskapanjima i profesorom Demichelijem, Arheološkim muzejom u Splitu, Muzejom grada Kaštela (mojim prvim iskopavanjima u Hrvatskoj). Sreli smo se 2016. i pomagao mi je da se vraćam kao volonter u Splitsko područje svake godine kao i da vidim sve što ovo područje ima za ponuditi.
Iako nisam profesionalni arheolog (o čemu mogu samo sanjati) imam poprilično volontersko iskustvo. Moje prvo iskapanje je bilo prije deset godina. Pomagala sam u različitim trenutcima u mnogim aspektima iskapanja i konzervacije uključujući crtanje i mapiranje temelja, čišćenju i restauraciji keramike, zbrinjavanju ljudskih posmrtnih ostataka, pripremanju sondi za završna fotografiranja i uobičajenim teškim poslovima prebacivanja zemlje. Iskapala sam na terenima sve od rimskog smetlišta iz carskoga vremena do rane helenističke palače. Pomagala sam i u izložbama u lokalnim muzejima.
Ovo su moja treća iskapanja u Saloni, Solinu. Trebala su ustvari biti moja četvrta, ali su mi problemi s putovnicom 2018. Moj prvi rad u Saloni je bio s Arheološkim muzejom u Splitu, a drugi s profesorom Demichelijem i Muzejom – oba puta u Saloni u neposrednoj blizini Tusculuma.

Ciljani turisti
Iako na državnoj pa čak i lokalnoj razini pitanje turizma i njegova doprinosa čitavomu društvu nerijetko biva prenaglašenim, pogled i razmišljanja osobe koja je kao posjetitelj i volonter uključena u izravni kontakt s baštinom neprocjenjiv je.
– Srela sam u Ujedinjenom kraljevstvu ljude koji su bili u Splitu i kada sam ih upitala što misle o Dioklecijanovoj palači, rimskodobnoj i srednjovjekovnoj povijesti, nisu imali pojma o čemu govorim. Štoviše ti su ljudi odsjeli u samoj Palači! Pojma nisu imali o povijesti nakon čitava dva tjedna koje su tu proveli. Razočarali su me i rastužili kao turisti. Kada god putujem volim učiti o povijesti dotičnoga kraja. Uključivanje turista u povijest nekoga kraja dat će novu perspektivu i dimenziju njihovu odmoru, čineći ga ugodnijim, ali će također izazvati poštovanje prema lokalnim običajima i kulturi, čineći situaciju podnošljivijom za one koji velikodušno ugošćuju te turiste. Međutim samo uključivanje turista u iskapanja svakako ovisi o voditeljima pojedinih projekata i programima. Neki organizatori mogu vjerovati samo iskusnijim volonterima, dok drugi pak mogu biti zadovoljni posve novima, početnicima koju u životu možda nisu ni držali lopatu u rukama.
Kadgod se nudim kao volonter uvijek objasnim vlastito iskustvo. Želim zadobiti povjerenje voditelja iskapanja tako da im je primjereno imati me u svome timu. Ne samo da je to bitno radi očuvanja pronalazaka nego i poradi sigurnosti članova tima jer nitko ne želi dobiti mašklinom u postole – odrješito i veselo zaključuje Elina.

Solin, destinacija iz snova

Na tragu rečenoga svakako je zanimljivo čuti što osoba s ovakvim iskustvom i pogledima može reći o Solinu u kojemu je boravila i radila više puta.
– Volim Solin! Mjesto je prekrasno i imala sam sreću što sam mogla odsjesti u samome gradu. Moram pritom zahvaliti Robiju iz »Ventule« i uvelike hotelu »President« u Solinu i njihovu osoblju koji su me ugostili u zadnjemu trenutku kada mi je prethodni smještaj propao zbog pandemije.
Grad ima spektakularne poglede (Klis mi je također jedno od najdražih mjesta), blizu je Splita i Kaštela (i Trogira s vjernom »37-icom«). Najviše od svega volim šetnje uz rijeku, promatranje patkica i naravno lutanja po ruševinama Salone. Također jedem previše napolitanki, ne mogu proći pored Konzuma ili Ribole bez da ih kupim. Ove godine sam pokušavala smršavjeti nakon što smo tako dugo bili u »lockdownu«, ali prethodnih godina oni koji su bili sa mnom mogu posvjedočiti da sam svakodnevno donosila paket napolitanki za pauzu.
Što se tiče samoga Solina upoznatija sam s njegovom rimskom, ranokršćanskom, venecijanskom i otomanskom poviješću nego s današnjim Solinom. To ne znači da neću nastaviti učiti o njemu ako budem dovoljno sretna da se nastavim vraćati u Solin – optimistično poručuje mlada Amerikanka.

Salona, blago koje treba očuvati
Osim sagledavanja svih prednosti suvremenoga Solina i njegova odnosa s baštinom svakako je zanimljivo sagledati kako osoba iz inozemstva gleda na arheološki areal Salone kao cjelinu.
– U SAD-u se uopće ne može doći u kontakt s rimskim povijesnim tragovima tako da je istraživanje uvijek fascinantno. Iako sada živim u UK-u gdje je mnoštvo ostataka iz rimskoga vremena uvijek kažem da mjesta kao što je Salona ostavljaju daleko veći utisak. Bila sam na drugim rimskim lokalitetima, ali mislim da je Salona jedan od najboljih primjera koji pokazuje potencijalni razmjer rimskoga grada. Mjesta kao što su Split i mnoga druga ranije rimska područja koja su na njima izgrađena tijekom vremena, teže je prepoznati i odvojiti rimski period i arhitekturu od svega naknadnoga. Salona je prekrasna zbog toga što su u njoj brojne rimske ruševine koje nisu inkorporirane u nove građevine.

S obzirom da je u njoj toliko ostataka vjerujem da je zaštita istih istinska borba. Čini se da je mnogo toga za obraditi, a nedovoljno vremena i sredstava za provedbu – precizno je detektirala Elina dodajući kako smatra da bi Salona u budućnosti trebala držati ravnotežu između masovnoga turizma i »arheoloških nomada«. – Osobno nisam pristaša masovnoga turizma stoga što većina turista koje danas susrećem nema poštovanje prema starim, krhkim lokalitetima. Tako da ne bih voljela kada bi svi turisti nahrupili na neke od ovih prekrasnih lokaliteta samo kako bi pitali gdje je najbliži bar. U konačnici smatram kako je krajnji cilj ponude arheoloških tura koje grade priču oko nekoga lokaliteta privući one osobe kojima je povijest zanimljiva i koji u njoj uživaju – zaključila je Elina.

Usmena predaja temeljena na vlastitomu iskustvu i u današnje visoko tehnološko vrijeme predstavlja nedosežan način predstavljanja, upoznavanja i prenošenja vlastitoga iskustva drugima.
– Uvijek preporučam svojim prijateljima posjet Saloni/Solinu. Poznam dosta ljudi koji preko godišnjega odmora posjećuju Split i uvijek im preporučam da se odvaže na malu avanturu u Solin i na Klis.
Iskreno se nadam da ću se vratiti dogodine. Ne želim se nikada nametati ili uzimati mjesto nekome drugome (zainteresiranome lokalcu ili studentu), ali ako bude mjesta za mene kako bih mogla pomoći bit ću tu s lopatom u ruci spremna na posao!

Jedinstveni muzej nevjerojatnoga potencijala
Govoreći pohvalno o Arheološkomu muzeju u Splitu u njegovoj slavljeničkoj godini Elina je potpuno profesionalno sagledala postojeće stanje, vrijednosti i nedostatke pa čak ponudila i neke ideje za daljnji muzeološki, ali i ekonomski razvoj ustanove.
– Arheološki muzej u Splitu posjećujem svaki put kada dođem u Hrvatsku. Uživam gledati i posjećivati nalaze izložene u vrtu Muzeja, posebice velike sarkofage. Ove je godine sa mnom išao i moj muž kojega sam povela u prvi posjet i istinski je u njemu uživao.

Mislim da je Muzej nemoguće usporediti s drugima. Bila sam u mnogim europskim muzejima i ne vidim često muzeje s toliko velikom, impresivnom zbirkom nalaza i informacija koje sve dolaze s lokalnoga područja. Nasuprot muzeju u Splitu u ovome vidu stoje zbirke drugih Europskih muzeja s iskopinama okupljenima s dalekih istraživanja ili zbirkama formiranima materijalom nabavljenim iz inozemstva.
Mislim da će se općenito govoreći sve prednosti i nedostatci Muzeja vezati uz postojeće znanje o Saloni pojedinoga posjetitelja. Mnoštvo je muzeja s rimskim nalazima diljem čitave Europe. Ono što čini Arheološki muzej u Splitu posebnim jest da on priča detaljnu priču o lokalnomu području, ali prosječni turist, posjetitelj Splita i Solina/Salone možda ne zna dovoljno o povijesti Salone kako bi to shvatio. Za one koji imaju postojeće znanje o Saloni i povijesti čitavoga područja on stvara živopisnu sliku.
Mislim da me je prvi boravak u Hrvatskoj pod Robijevim vodstvom odveo u Muzej pri kraju moga boravka, jer je on ispravno rekao kako Muzej na jednome mjestu okuplja brojne komadiće svega što sam vidjela i naučila o povijesti područja.
To bi u konačnici značilo da su otegotne strane činjenica da prosječni posjetitelj neće u potpunosti shvatiti sve što čini Salonu i Arheološki muzej posebnima i jednostavno će vidjeti samo još jedan muzej s rimskim predmetima.
Pozitivno u čitavoj priči jest to što se ovo sve vrlo lako ispravi posebice ako bi Muzej usmjerio iskustvo posjetitelja prema pričama o lokalnomu području. Svaki je izložak, ulomak primjer nečega što se dogodilo na dnevnoj bazi, stoga mislim da bi prilagodba iskustva razgledanja ili materijala ponuđenoga turistima preko pamfleta i oznaka u muzeju, koje će istinski pričati priču, povećala povezanost s lokalnom poviješću na način i u omjeru na koje drugi muzeji to jednostavno nikada neće moći ostvariti. Mislim kako Muzej ima nevjerojatan potencijal kao turistička atrakcija koju se može kapitalizirati upravo na ovoj lokalnoj povezanosti. Više posjetitelja će značiti i veća sredstva nužna za nastavak rada – zaključila je Elina.

Sličan sadržaj:

OKONČANA ČETVEROMJESEČNA ZAŠTITNA ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA U GRADINI Lokalitet koji je živio stoljećima NASTAVAK ARHEOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA NA REPREZENTATIVNOM LOKALITETU U GRADSKOMU SREDIŠTU – Arheološka paralaksa Gradine ZAPOČELA SVEČANA PROSLAVA 200. GODINA ARHEOLOŠKOGA MUZEJA U SPLITU – Muzejska iskra nacionalne svijesti –