SOLINJANIN NENAD ROGULJ NAKON TRI DESETLJEĆA U OBITELJSKO VLASNIŠTVO VRATIO ŠEZDESETOGODIŠNJU DRVENU PASARU »DORU« – Brodica emocija

SOLINSKA KRONIKA 333, 15. svibnja 2022.

Dida ju je ’90. proda Solinjaninu Ivanu Katiću i stvarno sam zahvalan tom čoviku jer se istinski brinuo za nju. Činjenica je da je drvene brodice teško održavat i teško se neko odlučuje na kupovinu istih. On je to stvarno radio s ljubavlju, a ja bih ga tijekom svakog slučajnog susreta molio da mi se javi ukoliko se odluči na prodaju. On me jednog dana stvarno nazvao i tako se »Dora« 2020., nakon punih trideset godina, vratila u našu obitelj

Na solinskoj Rici, u hladovini velebnoga močvarnog čempresa, u nizu usidrenih brodica od kojih svaka ima neku svoju priču, ljuljuška se i malena pasara imena »Dora«, prekrasna drvena brodica izrađena sredinom 20. stoljeća.

Nenad Rogulj: – Nadam se da će sad opet »Dora« barem sljedeća tri desetljeća biti s nama

– Priča o »Dori« započela je negdje ’59. godine prošloga stoljeća u Majdanu, a pokrenuo ju je moj dida Nikola Repanić, koji je gotovo cijeli radni vijek proveo kao mehaničar u cementari – govori nam ponosni vlasnik vremešne pasare Nenad Rogulj s ponosom pokazujući na ulaštenu drvenu ljepoticu dugu oko 4 ipo metra.

– Dida je bija porijeklom s otoka Visa i želja mu je bila da prije odlaska u penziju napravi brod s kojin će guštat u umirovljeničkim danima. Nacrt za brodicu, koja je dobila ime po mojoj majci Dori, napravio je Komižanin Ante Stanojević, a gradio ju je kalafat Jakov Vidović, stric pokojnoga glumca Ivice Vidovića. Postoji čak i fotografija koja je vjerojatno nastala tijekom jedne od prvih plovidbi, a na kojoj su među ostalima moj dida i njih dvojica – kazuje Nenad pokazujući nam stare fotografije.

– Iman i fotografiju na kojoj ja u dobi od neke tri godine stojim na brodu. Inače smo moj brat Igor i ja velik dio djetinjstva proveli s didom u ribolovu tako da smo jako vezani uz ovu brodicu – ističe naš sugovornik dodajući kako se nažalost u jednom trenutku dogodilo da se djed više nije mogao brinuti o »Dori«, a ostali su bili prezauzeti i ona je promijenila vlasnika.

– Dida ju je ’90. proda Solinjaninu Ivanu Katiću i stvarno sam zahvalan tom čoviku jer se istinski brinuo za nju. Činjenica je da je drvene brodice teško održavat i teško se neko odlučuje na kupovinu istih. On je to stvarno radio s ljubavlju, a ja bih ga tijekom svakog slučajnog susreta molio da mi se javi ukoliko se odluči na prodaju. On me jednog dana stvarno nazvao i tako se »Dora« 2020., nakon punih trideset godina, vratila u našu obitelj. Nadam se da će sad opet barem sljedeća tri desetljeća biti s nama – s osmijehom će Rogulj dodajući kako su brodicu u međuvremenu poslali na Rab gdje je restaurirana tako da sada ponovno blista onim istim sjajem kakvog je imala prije više od pola stoljeća.

– U nekoj perspektivi razmišljam i o stavljanju jarbola jer je »Dora« konstruirana tako da bi se s njom moglo i jedriti. Ovdje nam je to problem jer ne bi mogla proć ispod mosta na Rici tako da smo za sada odustali od toga – govori Rogulj kojeg starija generacija Solinjana pamti kao vratara Rukometnog kluba »Solin«.

Nenadov dida Nikola Repanić uz »Doru«

– I dalje sam u rukometu, radim kao profesor na Kineziološkom fakultetu u Splitu tako da još uvijek ne stignem puno ploviti, odem tu oko Barbarinca i do Čiova kad uspijem, ali i meni i bratu ovo jako puno znači, ne mogu vam opisati emocije koje me prožmu kad sam tu. Vrate mi se sve slike iz djetinjstva. Zato je za nas vrijednost ove brodice daleko veća od one stvarne materijalne, to je jedna priča koju smo htjeli sačuvati – govori Rogulj koji je i sam negdje do 80-ih godina prošloga stoljeća živio na Širini, a onda se preselio u Split.

– Fizički sam otišao iz Solina, ali u mislima sam uvijek bio tu. Sad zbog brodice češće dođem, sjednem u nju i promatram užurbani ritam grada sretan što imam prilike uživati u miru kojega mi pruža ovo moje malo utočište na Rici. Imam troje djece i osam unuka i svi oni vole doći tu tako da će brodica jednog dana ostati u sigurnim rukama – s nadom će naš sugovornik otkrivajući nam kako je potaknut emocijama napisao pjesmu posvećenu »Dori«:

»Drvena stara barka
s morem ljubuje
U sutonu je dječja zipka
U svitanje rađa ljepotu
godina svojih…«

Novi broj Solinske Kronike

posljednji broj solinske kronike

Pratite nas

   Facebook

   RSS

   Newsletter

Zvonimir Solin Newsletter

Najvažnije vijesti u vašem email sandučiću