ZRCALJENJE STUPNJA RAZVIJENOSTI LOKALNE DRUŠTVENE ZAJEDNICE – ŽIVOT NA LANCU – »Treba znati prerezati«
SOLINSKA KRONIKA 329, 15. siječnja 2022.
Piše: dr. sc. Nada TOPIĆ
Fotografije: Ivo PERVAN
Prizorima pasa vezanih lancem svjedočimo i u našemu gradu, u dvorištima privatnih kuća, uz garaže i skladišta, uz radionice i napuštene građevine nejasne namjene. Nemoguće je razumjeti motivaciju vlasnikâ da drže pse godinama vezane u ograničenomu prostoru, često izložene vrućini i hladnoći bez ikakve mogućnosti da se zaštite
Život u polariziranomu društvu u kojemu jedni žive u izobilju, a drugi na rubu gladi, vidljiv je i u odnosu prema životinjama, posebno psima. Dok jedni uživaju punu pažnju i brigu svojih vlasnika dijeleći s njima i stambeni prostor, drugi žive osamljenički i zaboravljeno, vezani lancem u dvorištu ili u nekom malom boksu, čekajući oskudni obrok i rijetku šetnju, ako uopće i nju.
Rezignirani i osuđeni na patnju životare bez ikakve perspektive, bez interakcije s drugim životinjama, bez trčanja i igre, bez osjećaja sigurnosti i korisnosti jer su napravili nešto za čovjeka.
Prizorima pasa vezanih lancem svjedočimo i u našemu gradu, u dvorištima privatnih kuća, uz garaže i skladišta, uz radionice i napuštene građevine nejasne namjene. Nemoguće je razumjeti motivaciju vlasnikâ da drže pse godinama vezane u ograničenomu prostoru, često izložene vrućini i hladnoći bez ikakve mogućnosti da se zaštite.
Psi su vezani uz ljude, ovise o njima, imaju svoju ulogu u ljudskomu životu, bilo kao čuvari, pomoćnici u lovu i ispaši stoke, bilo kao vjerno društvo i pratnja. Promjenom načina života, sigurno se i njihova uloga u ljudskomu životu promijenila, pa su sve češće kućni ljubimci i kao takvi zahtijevaju brigu i pažnju.
Ipak, pojedini vlasnici, očito nesvjesni njihove patnje, drže ih zatočene na lancu čime poništavaju i obezvrjeđuju pseći život, koji zapravo nema nikakav smisao, jer vezani na lancu ne mogu biti čak ni adekvatni čuvari kako to možda njihovi vlasnici zamišljaju.
Vezani, ali uz ljude
Protekla 2021. bila je obilježena Nacionalnom kampanjom za Hrvatsku bez pasa na lancu koju su pokrenule udruge Prijatelji životinja, Sklonište Prijatelji Čakovec, Udruga Pobjede i druge članice Mreže za zaštitu životinja, kojom traže hitnu izmjenu postojećega Zakona o zaštiti životinja uvođenjem potpune zabrane držanja pasa na lancu.
Kampanja pod nazivom »Zabranimo lanac« uz »online« peticiju koju je potpisalo više desetaka tisuća građana predstavljena je i putem jumbo plakata s parolom »Treba znati prerezati«.
Višegodišnja borba udrugâ za osiguravanje prava životinja na adekvatne uvjete i dostojanstven život kulminirala je nakon potresnih fotografija koje su pristizale iz ruralnih potresom pogođenih područja u 2020. i koje su prikazivale gladne i zaboravljene životinje vezane lancem bez mogućnosti da umaknu sigurnoj smrti.
Volonteri koji su spašavali životinje ukazivali su na pogubne posljedice držanja životinja, mahom pasa, na lancu koji osim što im onemogućava slobodno kretanje, najčešće nanosi i ozbiljne fizičke povrede.
Zastrašujuća iskustva nakon potresâ i poplavâ
Aktivisti čakovečkoga skloništa Prijatelji poručili su:
– Pse nazivamo najboljim čovjekovim prijateljem, a osuđujemo ih na ropstvo, na život u radijusu od nekoliko metara. Oni, koji po svojoj naravi vole slobodu više nego ljudi, kojima je priroda trčati, njuškati, istraživati, vezani su 10, 15 godina na iste te lančuge da bi što? Umrli u tom istom blatu poput psa Bobija iz okolice Petrinje koji je umirao u agoniji danima dok ga nisu spasili volonteri tek toliko da umre na toplom i uz ljudski dodir i utjehu – poručili su Čakovčani.
Slično iskustvo imali su i volonteri iz osječkoga azila za pse koji su spašavali pse iz poplavljenih područja u Posavini:
– Nezamislivo je koliko ljudi mogu biti okrutni prema onima koje zovemo najboljim prijateljima čovjeka. Čak i danas, sedam godina kasnije, teško je živjeti sa scenama kojima su ti dani bili ispunjeni: mrtvi psi koje nitko nije niti pustio s lanaca kad je Sava krenula nadirati. I danas, baš zbog tih pasa koji se nisu imali priliku niti spasiti, dijelom smo ove kampanje, za sve one koji su danas na njihovu mjestu! Svaki život, ma kako on malen nama bio, velik je onome tko ga živi i za svaki taj život želimo se boriti! – zaključili su osječki volonteri.
Bez općega sustava kontrole i pozitivni solinski primjer
Tijekom 2021. Ministarstvo poljoprivrede održalo je javno savjetovanje o planu zakonodavnih aktivnosti u 2022.
Veliki broj građana i aktivista uključio se u javnu raspravu s komentarima vezanima uz izmjene Zakona o zaštiti životinja zbog zabrane držanja pasâ na lancu. Među najvažnijim prijedlozima udrugâ je da se iz članka Zakona o zaštiti životinja koji propisuje da je zabranjeno »držati pse stalno vezane« izbriše riječ »stalno« i da se dodaju prekršajne odredbe.
Dok god je zakon formuliran u ovomu obliku, omogućava se vlasnicima da životinje drže zarobljene na lancu jer ne postoji sustav koji bi kontrolirao njihovo ponašanje.
Grad Solin je jedan od rijetkih hrvatskih gradova koji je donio Odluku o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama (»Službeni vjesnik Grada Solina« br. 10/18, 5/19). U Članku 3, stavak 2 navodi se da »posjednik ne smije ograničavati kretanje kućnim ljubimcima na način koji mu uzrokuje bol, patnju, ozljede ili strah«, a u stavku 3 istog Članka da je »zabranjeno držati pse trajno vezane ili ih trajno držati u prostorima ili dijelu dvorišta bez omogućavanja slobodnoga kretanja izvan tog prostora«, odnosno »vezati pse, osim privremeno u iznimnim situacijama kada ograđivanje dijela dvorišta nije izvedivo. U tom slučaju pas se može vezati na način da mu je omogućeno kretanje u radijusu 5 metara, a sredstvo vezanja i ogrlica moraju biti od takvoga materijala da psu ne nanose bol ili ozljede te da se sredstvo vezanja ne može omotati i samim time skratiti na manje od 5 metara.«
Također, zabranjeno je »trajno i samostalno držanje kućnih ljubimaca na adresi različitoj od prebivališta ili boravišta posjednika, osim u slučaju kada se radi o radnim psima koji čuvaju neki objekt ili imovinu, a posjednik im je dužan osigurati svakodnevni nadzor.«
Komunalni redari i svijest lokalne društvene zajednice
Za nadzor nad provođenjem ove Odluke zaduženi su komunalni redari koji su ovlašteni zatražiti i pomoć policijskih službenika ako naiđu na otpor vlasnikâ pasâ. Prema Odluci, komunalni su redari dužni podnijeti prijavu veterinarskoj inspekciji kada u provedbi nadzora »utvrde da se kućni ljubimac nalazi u stanju na temelju kojega se može zaključiti da životinja trpi bol, patnju ili veliki strah, da je ozlijeđena ili da bi nastavak njezina života u istim uvjetima bio povezan s neotklonjivom boli, patnjom ili velikim strahom.«
Člankom 30. ove Odluke propisane su prekršajne odredbe koje uključuju i novčane kazne za nepoštivanje propisa koji su navedeni u Odluci. U Prilogu 1 propisana je minimalna površina ograđenih prostorâ za pse ovisno o njihovoj težini, kao i veličina pseće kućice. Na mrežnim stranicama Grada Solina istaknuti su kontakti solinskih komunalnih redara kao i prijavni obrazac koji građani mogu ispuniti i prijaviti kršenje prava životinja koja su ovom Odlukom propisana.
Iako je Odluka o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama, koju su lokalne samouprave u obvezi donijeti, veliki korak naprijed u zaštiti prava životinja, važno je naglasiti da svi propisi navedeni u Odluci proizlaze iz samoga Zakona o zaštiti životinja i da tek promjenom Zakona može doći do ujednačenoga postupanja prema životinjama.
Dok se to ne uredi, svaka jedinica lokalne samouprave može na svoj način interpretirati Zakon i različito tumačiti njegove odredbe. Izmjena Zakona dugotrajan je postupak, a Ministarstvo poljoprivrede najavilo je da će tek u 2022. »osnovati povjerenstvo koje će započeti s radom, a u prvom redu s prikupljanjem dokumentacije i izradom analiza nastavno na dostavljene prijedloge za izmjenu Zakona o zaštiti životinja«.
Zaključno govoreći izgleda kako će mnogi psi još dugo živjeti na lancu prije nego se ostvare ciljevi pokrenute kampanje, a do tada jedino preostaje apelirati na savjest i svijest građana i vlasnika pasa da se brinu za životinje koje o njima ovise.
