SOLINSKA KRONIKA 343, 15. ožujka 2023.

Piše: Mario MATIJEVIĆ

Iako arheološko-povijesne teme u javno-društvenom, ponekad i političkom diskursu u gradu koji je ishodište nacionalne arheologije i povijesti (time i samoga identiteta) učestalo ne nailaze na razumijevanje i odobravanje, a čime se paradoksalno parafrazira Svetopisamska epizoda o prorokovanju u vlastitom kraju i Liječniku koji najprije treba izliječiti samoga sebe, one su najzastupljenije u petnaestogodišnjem tuskulumskom hodu. Od dosadašnjih 208 priloga, 96 ih pripada isključivo arheološkim temama, 60 povijesnim, 11 području povijesti umjetnosti, čak 16 lokalnoj glazbenoj povijesti, povijesti književnosti pripada 6, a zaštiti spomenika dva priloga

Petnaestogodišnji hod znanstveno-istraživačkim putevima brončanoga sjaja zastao je na trenutak predstavljanjem petnaestoga sveska časopisa za solinske teme Tusculum. Novouređena Biblioteka JUK »Zvonimir« Solin koja je osim hvalevrijednom donacijom dr. sc. Ante Rendića-Miočevića, znatnim dijelom oblikovana kroz međuinstitucionalnu razmjenu publikacija s eminentnim državnim institucijama, a koja je započela pred 15 godina upravo izlaženjem Tusculuma, ugostila je početkom ožujka predstavljače i vjernu tuskulumsku publiku.

Nominalno i normativno pripadajući godini 2022. koncem koje je i tiskan, časopis je prilagođavajući se povratku na predpandemijske manifestacijske okolnosti, a u konačnici i zbog objektivnih datosti predstavljen u ovoj kalendarskoj godini.

Najnoviji svezak na ukupno 227 stranica donosi 13 priloga koje potpisuje 15 autora. Na tragu svih dosadašnjih svezaka i ovaj Tusculum ima najviše izvornih znanstvenih radova njih 8, pregledna rada su 3, jedan je stručni i jedan in memoriam. Najnoviji svezak također slijedeći tradiciju solinskih tema ima najviše priloga posvećenih arheološkim temama.

Bogata povijest časopisa

Petnaest dosadašnjih svezaka i 16 brojeva, 10. je naime svezak izišao u dva broja, okupilo je 208 priloga na ukupno 3560 stranica, a koje potpisuje 86 različitih odnosno ukupno 233 autora. Među dosad objavljenim prilozima ukupno je 127 izvorno znanstvenih, 30 preglednih, 35 stručnih i 10 ostalih priloga.

Iako arheološko-povijesne teme u javno-društvenom, ponekad i političkom diskursu u gradu koji je ishodište nacionalne arheologije i povijesti (time i samoga identiteta) učestalo ne nailaze na razumijevanje i odobravanje, a čime se paradoksalno parafrazira Svetopisamska epizoda o prorokovanju u vlastitom kraju i Liječniku koji najprije treba izliječiti samoga sebe, one su najzastupljenije u petnaestogodišnjem tuskulumskom hodu.

Od navedenih 208 priloga, 96 ih pripada isključivo arheološkim temama, 60 povijesnim, 11 području povijesti umjetnosti, čak 16 lokalnoj glazbenoj povijesti, povijesti književnosti pripada 6 priloga, a zaštiti spomenika dva priloga.

Osim u 15 svezaka odnosno 16 brojeva tuskulumske su rasprave rezonirale i u dvama zasebnim publikacijama kojima je otpočela i Biblioteka znanstvenih djela Tusculum. Prva od njih objavljena je godine 2009. kada je prilog Arsena Duplančića »Solinska narodna nošnja na starim grafikama i crtežima« posebno opremljen i tiskan u obliku grafičke mape, druga pak izišla godine 2017. djelo je akademika Stjepana Krasića »Kandijski rat i oslobođenje Klisa od Turaka godine 1648.«

Iskorak u znanstveni svijet

Bogatstvo izražaja solinskih tema i raspravljanje o njima do punoga je izražaja došlo i u trima znanstvenim skupovima koji su održani u solinskomu »Zvonimiru«, a pod okriljem ovoga časopisa. »Salonitanska muza Duje Rendića-Miočevića« prvi je znanstveni skup održan 2017. kojim su potaknuti Rendićevim suvremenicima, studentima, suradnicima i mlađi naraštaji istraživača na upečatljiv način zaokružili lik i djelo jednoga od najvećih istraživača salonitanske arheološke baštine.

Ovim skupom postavljeni su temelji i određen pravac kretanja svih nadolazećih istraživanja čiji zaključci bivaju ukoričeni u tuskulumskim koricama.

Znanstveni kolokvij s pratećom izložbom »Helena Mater«, odnosno »Helena Regina i Solin godine 1898.« održani 2018. prvi su znanstveni skup i izložba posvećeni jednomu od najvažnijih nacionalnih lokaliteta, a u povodu 120 godina od otkrića sarkofaga i crkava hrvatske kraljice Jelene.

Ostajući u potpunosti na ovomu tragu protekle je godine, nakon izložbe u povodu 60. obljetnice preminuća don Lovre Katića 2021., održan i treći znanstveni skup, simpozij »Duša jedne povijesti« posvećen solinskomu velikanu, svećeniku, povjesničaru, književniku don Lovri Katiću, a rezultati kojega će vlastiti izričaj naći u zasebnomu broju jednoga od nadolazećih svezaka Tusculuma.

Kao i onaj o kraljici Jeleni i ovaj znanstveni izričaj je popratila prigodna izložba radova Vjekoslava Paraća, odnosno novih akvizicija JUK »Zvonimir« Solin.

Tuskulumski skuti poduprti kulturnim stupom JUK »Zvonimir« Solin obgrlit će i rezultate istraživanja koji će biti predstavljeni na ovogodišnjem međunarodnom znanstvenom simpoziju i izložbi koje pak u listopadu »Zvonimir« organizira u suradnji s Katoličkim bogoslovnim fakultetom u Splitu, Odsjekom za povijest Filozofskoga fakulteta u Splitu i brojnim drugim partnerskim institucijama.

Nadalje u ovomu vidu se realizira i projekt restauracije arhivske građe, pod autorstvom i na inicijativu vjernoga tuskulumskog autora Ivana Alduka, a koja se nalazi u Državnomu arhivu u Zadru, partnerskoj instituciji u projektu.

Priznanja za postignuto, prilog za buduće

Zaokružujući petnaestgodišnju tuskulumsku priču želja je nakladnika bila odati i posebna priznanja zaslužnim pojedincima u neprestanom i predanom radu na časopisu od njegovih vrlih početaka.

S ciljem odavanja priznanja uveden je naslov i posebno priznanje u vidu povelje, prikladno nazvan »Tusculumen«.

Prvim Tusculumenom je tako svečano proglašen prof. dr. sc. Dražen Maršić s Odsjeka za arheologiju Sveučilišta u Zadaru.

Maršić je kao jedan od vanjskih pokretača časopisa, najpredaniji njegov član uredništva i autor koji je u petnaest godina među tuskulumskim koricama objavio 15 izvornih znanstvenih radova s područja arheologije na ukupno 186 stranica. Upravo su Maršićevi radovi pokazali i ogroman potencijal koji časopis nosi i u svome drugome obliku onome digitalnome, apliciranome prvotno na hvalevrijednomu nacionalnomu portalu znanstvenih časopisa Hrčak. Samo na tome portalu njegovih 15 priloga pregledano je i preuzeto oko 14 500 puta, što je pak zbog umreženosti s drugim svjetskim bazama podataka multiplicirano nekoliko desetaka puta.

Pribrojivši ovome i visoku razinu citiranosti Maršićevih tuskulumskih radova među znanstvenicima jasno je da su njegovi radovi, a time i čitav časopis pozicionirali solinske teme u svjetskom znanstveno-istraživačkom polju.

Drugo priznanje i naslov »Tusculumen« u povodu 15 godina izlaženja časopisa dodijeljeni su Marku Matijeviću, a zbog petnaest godina neprekidnoga doprinosa u uređivačkomu radu časopisa.

Petnaestogodišnji tuskulumski hod kojemu su se od samoga osnivanja i pokretanja časopisa pridružili brojni autori, suradnici od akademika, domaćih i inozemnih sveučilišnih profesora do samostalnih znanstvenika, istraživača i studenata okrunio je nakladničku »Zvonimirovu« djelatnost, a kulturnomu identitetu grada čijim se temama bavi dao novi izričaj.

Globalno gledajući, a lokalno djelujući Tusculum, časopis za solinske teme odavno je tako ispunio svoju primarnu zadaću ne ostajući samo i tek na ukoričavanju napisanih znanstvenih priloga već su rasprave koje je potaknuo, razmišljanja i istraživanja koja je razvio nadahnule i urodile brojnim projektima od solinskih osnovnoškolskih preko sveučilišnih sve do gradskih »europskih«.

IZV. PROF. DR. SC. DINO DEMICHELI O ARHEOLOŠKIM I DRUGIM TEMAMA U ČASOPISU

Nadiđena arheološka pokretačka misao

Govoreći o arheološkim temama kako u najnovijem svesku časopisa tako i o onima koje su obilježile njegovu petnaestogodišnju povijest izv. prof. dr. sc. Dino Demicheli je naglasio višestruki značaj časopisa.

– Prvenstveno Solin kao područje zaslužuje ovako nešto, da se na jednome mjestu nađe desetak do 15 tema koje će biti znanstveno obrađene, a Solin kao bazen tema koje se mogu istraživati u suštini je neiscrpan.

Treba istaknuti kako su u časopisu teme obrađene na zaista zavidnoj razini, imamo vrhunskih članaka, među njima i onih gdje su neke teme prvi put obrađene upravo među koricama ovoga časopisa. Iako je arheologija u žarištu i iako je bila glavni pokretač svega, časopis je nadišao odavno takvu misao samo arheološkog, već je to časopis puka solinskoga koji obrađuje teme solinske svakodnevice. Štoviše, 15 godina za jedan časopis nije mala stvar.

U današnje vrijeme kada se sve više odustaje od tiskanoga medija i sve prelazi na mrežni prostor, pronaći financiranje, pronaći suradnike koje će sve ove godine kontribuirati na svoj način i odvojiti od svoga vremena, dati jedan prilog Solinu i Solinjanima, ovo je zaista veliko postignuće. Zato čestitam uredništvu i ljudima koji su prepoznali ovaj projekt i koji ga guraju i dalje – istaknuo je Demicheli, poručivši kako vidi svijetlu budućnost časopisa.

Posebnost glazbenih tema

Predstavljajući petnaesti Tusculum izv. prof. art. Blaženko Juračić integralno je sagledao sve teme s područja solinske glazbene povijesti koje su objavljene u dosadašnjih 15 svezaka i 16 brojeva.

Juračić je tako istaknuo kako je 16 radova koji obrađuju muzikološke fenomene glazbe u Solinu s naglaskom na solinskom pučkom pjevanju, pučkim napjevima te kulturno-prosvjetnoj djelatnosti u Solinu.

Dva su autora koja su zaronila u slojevitost glazbenoga svijeta te svojim istraživanjima oteli zaboravu određene fenomene, a transkripcijama glazbenih artefakata trajno su sačuvali eksponate te ih oteli zubu vremena.

Tusculum 3: Tonći Ćićerić »Sprovodni napjev solinske Bratovštine«; Mirko Jankov »Glagoljaška glazbena baština u Solinu i njegovoj okolici«;

Tusculum 4: Mirko Jankov »Večernje koje se pjevaju u Vranjicu«;

Tusculum 5: Tonći Ćićerić »Solinsko pučko pjevanje kao predmet melografskoga interesa u prvoj polovini 20. stoljeća«; Mirko Jankov »Stara solinska misa«;

Tusculum 6: Tonći Ćićerić »Solinsko glagoljaško pjevanje na magnetofonskim snimkama Stjepana Stepanova iz godine 1964.«; Mirko Jankov »Nekoliko crkvenih pučkih napjeva iz Solina«;

Tusculum 7: Mirko Jankov »Pučki sprovodni napjevi iz Klisa«;

Tusculum 9: Mirko Jankov »Iz pučkoga crkvenog repertoara pjevača župe sv. Martina biskupa u Vranjicu«;

Tusculum 10: Mirko Jankov »Pjevana štenja u bogoslužnoj praksi župne crkve svetoga Martina biskupa u Vranjicu«;

Tusculum 11: Mirko Jankov » Pučki crkveni napjevi Jobova štenja za pokojne iz Klisa, Solina, Vranjica, Mravinaca i Kučina – transkripcije i komparativna analiza«;

Tusculum 12: Mirko Jankov »Drugi život dvaju tradicijskih crkvenih napjeva Puče moj (Prijekorâ) u izvedbi Vokalista Salone iz Solina«;

Tusculum 14: Tonći Ćićerić »Kulturno-prosvjetna djelatnost solinskog ogranka Seljačke sloge u predvečerje Drugoga svjetskog rata«; Mirko Jankov »Pregled stanja pučkoga crkvenog pjevanja glagoljaških korijena u Solinu, Klisu, Vranjicu, Mravincima i Kučinama u 2020. godini«;

Najnoviji prilozi

Glazbene teme u najnovijem Tusculumu pak otvara Tonći Ćićerić u izvorno znanstvenom radu »Solinsko pučko pjevanje u kontekstu razvoja klapskoga pjevanja u Solinu od sredine 20. stoljeća do danas«.

Nakon što su u razdoblju od 1906. do 1947. godine melografi i folkloristi u nekoliko navrata pohodili Solin s namjerom da zabilježe vokalnu folklornu glazbenu praksu ovdašnjega stanovništva za potrebe vlastitih etnografskih odnosno etnomuzikoloških istraživanja, ili su pak djelovali u sklopu projekata koje su organizirale i podupirale strukovne institucije s istim znanstvenim interesima, u drugoj polovini 20. stoljeća solinsko pučko pjevanje u najvećoj mjeri počinje bivati predmetom zanimanja glazbenih stručnjaka zaokupljenih klapskim pjevanjem. I dok su njihovi prethodnici solinskoj vokalnoj folklornoj glazbi većinom pristupali iz znanstvenoga diskursa, melografi druge polovine stoljeća u solinskom pučkom pjevanju uglavnom nalaze materijale za kreaciju klapskoga repertoara, posebice nakon osnivanja Festivala dalmatinskih klapa u Omišu 1967. godine, koji je potaknuo ubrzani razvoj i uspon klapskoga pjevanja. Ovaj rad donosi pregled njihove melografske i obrađivačke djelatnosti te s njom nedjeljiva razvoja klapskoga pjevanja u Solinu od sredine sedamdesetih godina 20. stoljeća pa sve do danas.

Mirko Jankov donosi izvorni znanstveni prilog naslovljen »Iz riznice svjetovnoga repertoara Pučkih pivača Gospe od Otoka – Solin: Transkripcije i jezično-glazbena analiza osam tradicijskih napjeva(dio prvi: muški tekstovi)«.

Pučki pivači iz Solina najpoznatiji su kao nositelji i predvodnici (para)liturgijskoga pjevanja glagoljaških korijena u mjesnoj župnoj crkvi Gospe od Otoka (po kojoj i sami već desetljećima nose ime), a odnedavna i u novoizgrađenoj crkvi Svete Obitelji. Ipak, znatan dio njihova tradicijskog repertoara obuhvaća i napjeve svjetovne tematike i namjene – baštinski vokalni izričaj na koji je ovaj prilog upućen u cijelosti. S obzirom na neminovnu fluktuaciju članova zbora, osobito (trajna) odlaska starijih pjevača, njihovi recentni nasljednici, napose najnoviji pjevači, suočavaju se s neumitnim izazovima njegovanja i međugeneracijske transmisije (bliske im i drage) pjevačke tradicije. Dojmu nematerijalnosti pa i krhkosti odnosne glazbene prakse i same građe – kako crkvene tako i one svjetovne (pri čemu se i ovom prilikom utvrđuje postojanje stanovitih, nerijetko i značajnih dodirnih točaka) – također i latentne bojazni od gubitka izvedbene uvjerljivosti i devijacije pjevačke memorije pridonijela je na poseban način nedavna virusna pandemija. Upravo ona potaknula je pjevače i njihova voditelja da osam usmeno naslijeđenih
svjetovnih napjeva (s muškim tekstovima) pohrane informacijski-zvukovno – u razdoblju od 2020. do 2021. godine – s ciljem transkribiranja i pregledne glazbene analize te – posljedično – olakšana učenja/ponavljanja dotična gradiva sadašnjim i budućim članovima ovoga muškog zbora. Osim toga, polučene spoznaje moguće je uklopiti i u one koje se općenito tiču dalmatinske klapske pisme, dok same transkripcije mogu poslužiti kao kreativno-poticajna ishodišta za nove umjetničke (klapske) obrade.

DISPUTATIONES TUSCULUNAE MMXXII

Martin Bažoka i Ivan Šuta iz Muzeja grada Kaštela potpisuju izvorni znanstveni rad »Prapovijesni nalazi s gradine Sutikve u Solinu«.

Luka Donadini donosi pregledni rad »Religija, kult i moralnost u Saloni (I) – Poštovanje i dužnost prema božanstvima«.

Nikola Cesarik potpisuje izvroni znanstveni rad »Cohors I Alpinorum vel cohors I milliaria Delmatarum?«.

Diana Čorić u suautorstvu s Draženom Maršićem s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru donosi izvorni znanstveni rad »Salonitanska kamena urna T. Domicije Januarije«.

Krešimir Grbavac potpisuje pregledni rad »Stela alumna Merkurija iz Solina«.

Dino Demicheli s Odsjeka za arheologiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu donosi izvorni znanstveni rad »Dva epigrafska fragmenta iz obiteljske kuće u solinskom predjelu Ninčevićima«.

Ivan Alduk stručni članak naslovljava »Natuknice za studiju o srednjovjekovnom Solinu (I)«.
Ana Šimić sa Staroslavenskoga instituta u Zagrebu potpisuje izvorni znanstveni rad »Kraljica Jelena Slavna u hrvatskim povijesnim romanima«.

Blanka Matković sa Sveučilišta u Cambridgeu donosi pregledni članak »Zaboravljena povijest grada Splita i njegove okolice Križarska organizacija srednje Dalmacije kroz UDB-in dosje Zlate Radović«.

Arsen Duplančić potpisuje izvorni znanstveni rad »Dva crteža Franje Kopača u Solinu«.

Tonći Ćićerić iz Javne ustanove u kulturi Zvonimir Solin potpisuje izvorni znanstveni rad »Solinsko pučko pjevanje u kontekstu razvoja klapskoga pjevanja u Solinu od sredine 20. stoljeća do danas«.

Mirko Jankov donosi izvorni znanstveni rad »Iz riznice svjetovnoga repertoara Pučkih pivača Gospe od Otoka – Solin: Transkripcije i jezično-glazbena analiza osam tradicijskih napjeva (dio prvi: muški tekstovi)«.

Arsen Duplančić i Marko Matijević zaključuju 15 tuskulumske rasprave tekstom »U spomen na Milana Ivaniševića (8. svibnja 1937. – 30. prosinca 2021.)«.

MARKO MATIJEVIĆ U IME UREDNIŠTVA NA SVEČANOMU PREDSTAVLJANJU O POKRETANJU I POČETKU ČASOPISA ZA SOLINSKE TEME

Prisjećanje početaka

Ideja o časopisu, čiji, eto, petnaesti broj obilježavamo kao »malu« obljetnicu rodila se nakon tiskanja knjige »Solinska svakodnevica u osvit novoga doba«, koja je napisana u suradnji s prof. Mladenom Domazetom nakon višegodišnjega istraživanja.

U knjizi smo »pokrili« gotovo sva područja života u Solinu, a priča nas je, iz »osvita novoga doba«, nerijetko odvodila u dublju prošlost. Teme tamo obrađene samo su »zagrebale« površnu i tražile su dublju i širu obradu, drugi format. A za to nam nije bila dostatna ni Solinska kronika, naš mjesečnik koji trideset godina radi ono što mu naziv kaže, na marginama koje je »Svakodnevica« i nastala. Jer novine su ipak novine, ograničene prostorom, traju kratko i nisu sasvim prikladne za članke uže specijalizacije.

Pa se rodila ideja o pokretanju časopisa koji bi, uza svu potrebitu znanstvenu aparaturu, obrađivao solinske teme. Ideju je brzo prihvatio Špiro Žižić, tadašnji ravnatelj Doma Zvonimir, čovjek koji je godinama stajao iza (ili ispred!) svih važnijih kulturnih zbivanja u našemu gradu.

Za pomoć smo se obratili Milanu Ivaniševiću, čovjeku kojega ocrtavaju riječi: široko znanje, stručnost, točnost i minucioznost. A nemjerljivu potporu nam je pružio Ante Ljubičić, tajnik Grada Solina, čovjek koji – bit ću neskroman – ima dar prepoznavanja dobrih projekata.

Novčanu potporu osigurao je Grad, kojemu su tada na čelu bili gradonačelnik Blaženko Boban i predsjednik Gradskoga vijeća dr. Kajo Bućan.

Počeli smo okupljati znanstvenike i stručnjake kojima je blisko područje našega interesa te smo, uz silan vjetar u leđa akademika Nenada Cambija i prof. Dražena Maršića, godine 2008. konačno stvorili prvi broj časopisa kojemu je naziv podario Milan Ivanišević po uzoru na Ciceronov i Bulićev Tusculum. I time smo započeli naše tusculumske razgovore o Solinu, Vranjicu, Mravincima, Kučinama, ali i o nešto širem prostoru koji utječe na Solin i na koji utječe Solin.

A stranice časopisa otvorili smo arheolozima (Solina ne bi bilo bez arheologije, a arheologija bi bila siromašnija bez Solina), povjesničarima, povjesničarima umjetnosti, arhitektima, ekolozima, riječju svima koji imaju nešto reći o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti toga našeg prostora.

Nismo pisali samo za akademsku zajednicu, željeli smo – govorili smo te prve godine, a aktualno je i danas – prenijeti u svijest svih sugrađana, a posebno onih koji su pozvani odlučivati, kako je ovaj pedalj zemlje između mora, Kozjaka i Mosora, što nam ga je Bog dao, ugodan za življenje sada, a bit će i u budućnosti ako mi to budemo htjeli i ako se okanimo njegova uništavanja građenjem bez reda, rušenjem davno oblikovanih građevnih i prostornih vrijednosti i trovanjem zemlje, mora i Rike.

Posebno raduje to što nam se pridružuje sve više mladih znanstvenika i stručnjaka i ravnopravno sa starijim i iskusnijim kolegama sudjeluje u »tusculumskim razgovorima«.

A to je jamstvo da ćemo Tusculum ostaviti u dobrim rukama, boljima nego što su naše.

Tusculum: to su svi autori tekstova, crteža, fotografija, svi članovi uredništva koji zajedno s recenzentima usmjeravaju naš časopis koji je – opet će me ponos odvesti u neskromnost – odavno prerastao granice našega grada i države. Tusculum: to ste i vi, dragi moji Solinjani i solinski prijatelji, vi zbog kojih se Tusculum i rodio.

I za kraj, želim da nas Tusculum nadživi!

POTPISIVANJEM UGOVORA S GALERIJOM KLOVIĆEVI DVORI SOLINSKI ZVONIMIR UČVRŠĆUJE PARTNERSKU MREŽU

Nemjerljiv doprinos

Početkom mjeseca ožujka ravnatelj Javne ustanove u kulturi »Zvonimir« Solin i Mario Matijević na poziv dugogodišnje »Zvonimirove« suradnice dr. sc. Petre Vugrinec, voditeljice stručne službe Galerije Klovićevi dvori posjetili su ovu najveću i najpoznatiju nacionalnu galeriju.

Ciljevi posjeta bili su dogovori o nastavku suradnje dviju institucija na galerijsko-izložbenom, znanstveno-istraživačkom i nakladničkom polju.

Tom prilikom su ravnatelj Galerije Klovićevi dvori Antonio Picukarić i ravnatelj JUK »Zvonimir« Solin potpisali ugovor o međusobnoj suradnji odnosno donaciji publikacija Galerije Klovićevi dvori Zvonimirovoj Biblioteci.

Imajući u vidu dosadašnju izuzetno uspješnu suradnju ravnatelj Picukarić je izrazio veliko zadovoljstvo i nadu u uspješnost budućih projekata, a koji će pak u solinskomu slučaju biti od kardinalnoga značaja.

Vrijedna izdanja Klovićevih dvora među publikacijama drugih partnerskih institucija kao i privatnih donatora »Zvonimirovoj« će Biblioteci i svim njenim participantima zasigurno dati dodatni zamah u proučavanju i istraživanju solinskih tema.

Sličan sadržaj:

IZ TISKA IZIŠAO I PREDSTAVLJEN ČETRNAESTI SVEZAK ČASOPISA ZA SOLINSKE TEME »TUSCULUM« – Prema dubinama znanstvenih vodâ IZ TISKA IZIŠAO TRINAESTI BROJ ČASOPISA ZA SOLINSKE TEME – Tusculum Felix U GALERIJI »ZVONIMIR« OTVORENA IZLOŽBA U POVODU 200 GODINA SUSTAVNIH ISTRAŽIVNJA SALONE »U TEMELJIMA HRVATSKE ARHEOLOGIJE« – Snaga salonitanskoga korijenja UČENICI I DJELATNICI OŠ DON LOVRE KATIĆA OBILJEŽILI 69. OBLJETNICU NAJSTARIJE SOLINSKE OSMOLJETKE – Solinska škola napredovanja