POSJET KAMPU »VOLAK« NA ČIOVU U KOJEMU LJETUJU OSNOVCI S PODRUČJA POGOĐENIH POTRESOM – More dječje radosti

SOLINSKA KRONIKA 323, 15. srpnja 2021.

Piše: Marijana BATARELO-JELAVIĆ
Fotografije: Jakov TEKLIĆ

Ukupno devedeset osnovnoškolaca s potresom pogođenih s područja Sisačko-moslavačke županije u dvije će grupe tijekom ljetnih školskih praznika boraviti u kampu »Volak« u Okrugu Gornjem na Čiovu zahvaljujući Županiji splitsko-dalmatinskoj i Gradskom društvu Crvenoga križa Solin

Četrdeset osnovnoškolaca s potresom pogođenih područja Banovine stiglo je početkom srpnja na ljetovanje u kamp »Volak« u Okrugu Gornjem na Čiovu zahvaljujući Županiji splitsko-dalmatinskoj i Gradskom društvu Crvenoga križa Solin.

Mališane su prilikom dolaska u kamp dočekali ravnatelj Gradskog društva Crvenog križa Solin Željko Grubišić, ujedno potpredsjednik Crvenog križa Hrvatske, i župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban.

Prema riječima ravnatelja CK Solin u kampu će boraviti dvije grupe djece s područja Sisačko-moslavačke županije, u prvoj spomenutih 40, a u drugoj 50, s tim da će uz obje biti i pet voditelja.

U pratnji prve grupe mališana, koje smo posjetili tijekom njihova boravka u kampu, bile su učiteljice Ivana Paušić, Ivana Radečić Dabić, Branislava Graovac Žarak i Gabrijela Kolar te učitelj Toma Gusić.

– Riječ je o učenicima od prvoga do četvrtog razreda Osnovne škole Ivana Gorana Kovačića u Gori, Područne škole u Nebojanima te 1. osnovne škole Petrinja – objasnila je učiteljica Ivana Paušić dodajući kako im ovaj dolazak u kamp uistinu puno znači te da je teško riječima opisati reakciju djece kada su nakon izlaska iz tunela sv. Rok ugledali more.

U pratnji prve grupe mališana, su učiteljice Ivana Paušić, Ivana Radečić Dabić, Branislava Graovac Žarak i Gabrijela Kolar te učitelj Toma Gusić

– Nastao je pravi show, nisu više htjeli sjediti, svi su bili na nogama i gledali more, a kad smo stigli u kamp nisu mogli dočekati da odu na plažu – ispričala nam je učiteljica Ivana napominjući kako su neka djeca po prvi puta vidjela more.

– Drago mi je da su djeca tu, da se barem nakratko odmaknu od ruševina. Kod nas je još uvijek teška situacija, ali zahvaljujući dobrim ljudima polako idemo naprijed – rekao je učitelj OŠ Ivana Gorana Kovačića iz Gore Toma Gusić dodajući kako je njihova škola jako oštećena.

– Trenutačno smo podstanari u naselju Češko Selo, ali nadamo se da će uz pomoć Županije splitsko-dalmatinske naša školska zgrada uskoro biti obnovljena.

Iskoristio bih ovu priliku da još jednom u ime svih naših učenika i djelatnika zahvalim županu Blaženku Bobanu koji se iskreno zauzeo za nas te osim pomoći oko izgradnje škole najavio pokretanje inicijative za obnovu sakralnih objekata koji su također u jako lošem stanju – rekao je učitelj Toma poručujući kako je riječ hvala premala za izreći sve ono što osjećaju.

– Molim vas napišite da su nas ovdje svi tako lijepo prihvatili. Puni smo pozitivnih utisaka zahvaljujući toplim riječima i podršci s kojom su nas dočekali.

Jučer nas je vlasnik jednoga objekta brze hrane na Čiovu pozvao i počastio djecu, a posjetila nas je i naša bivša učenica koja već godinama živi u Trogiru i donijela djeci sladolede. Stigla je i učiteljica iz OŠ Lučac u Splitu s kojom je dogovorena donacija školskoga pribora.

Učenici i njihovi voditelji puni su pozitivnih utisaka zahvaljujući toplim riječima i podršci s kojom su dočekani

Moramo spomenuti i gospođu Snježanu koja nam svaki dan kuha i ravnatelja Crvenoga križa Željka Grubišića koji je tu za sve što nam treba – rekla je učiteljica Branislava iz Prve osnovne škole Petrinja koja je također teško oštećena u potresu.

– Naša škola je određena za rušenje tako da smo nastavu organizirali u OŠ Mate Lovraka. Nadamo se skoromu povratku jer je već potpisan ugovor s Ministarstvom vanjskih poslova Mađarske koje je izrazilo spremnost da sudjeluje u izgradnji nove školske zgrade.

U svakomu slučaju navikavamo se na stanje takvo kakvo je, ali nadamo se da neće još dugo potrajati, da će se nešto pokrenuti kako nam se ljudi ne bi iselili. Ja sam sretna jer živim u svojoj kući i imam posao, ali nisu svi takve sreće.

Najgore je ljudima koji su u kontejnerima. Osim toga nemamo više gradskoga središta, nemamo gdje izaći, nemamo se gdje okupljati. Ne moram vam ni reći koliko je nama i našoj djeci značio dolazak ovdje.

Nikada ovo nećemo zaboraviti – rekla je Branislava dodajući kako neće zaboraviti ni dalmatinske izraze koje su ovom prilikom naučili.

– Posebno nam je simpatična izjava »Nema priše!« koju smo puno puta čuli. Ponijet ćemo je sa sobom u Petrinju zajedno s mirisom mora i soli te dobrotom koja nam se svima urezala u srce – poručili su veseli mališani i njihovi voditelji.

Utisci za čitav život

– Ovo je prvi put da sam vidio more – otkrio nam je Ivano, učenik 4. razreda 1. osnovne škole Petrinja dodajući kako nema riječi kojima bi opisao prvi susret s morskim plavetnilom.

Učitelji su u razgovoru posebno istaknuli koliko je dolazak u kamp značio njima i školskoj djeci

Toliko sam sretan da ću cijeloga života pamtiti ovaj dan – oduševljen je Ivano koji je kao i većina njegovih prijatelja iz razreda naučio plivati u bazenu.
Uz Ivana je i Antonio učenik 3. razreda PŠ Nebojane koji se brzo pohvalio kako je on već jednom bio na moru, s mamom i tatom, ali do sada ipak nije znao plivati.

– Ovo mi je stvarno posebno jer sam nakon dolaska u kamp proplivao – s ponosom je objavio Antonio koji nam je ovom prilikom kratko opisao svoj doživljaj potresa.

– Kad je zatreslo bili smo u kući. Tata me zagrlio i sakrili smo se ispod nadvratnika, a onda smo čim se malo smirilo pobjegli vani. Naša kuća srećom nije puno oštećena pa možemo i dalje živjeti u njoj – ispričao nam je.

Natali, učenica 4. razreda 1. OŠ Petrinja kaže da se tijekom potresa najviše zabrinula za tatu koji je baš tada popravljao krov i brata koji radi na dizalici.

– Srećom obojica su dobro – dodala je Natali koja zajedno s prijateljicom Nadjom gušta u morskim radostima.

– More nam je baš super, a i kamp je odličan. Imamo odličnu ekipu i nadamo se da ćemo se sljedeće ljeto opet ovdje vratiti – rekle su nam Natali i Nadja.

Filip, učenik 4. razreda OŠ Ivana Gorana Kovačića Gora, priznaje kako još uvijek ima strah od potresa.

– Teško je opisati te trenutke, svi smo se bojali. Bio sam u kući s mamom, bratom i sestrom. Trčali smo ispod nadvratnika jer nije bilo vremena da izađemo vani. Na kući ima pukotina, ali živimo u njoj. Moja prijateljica Andrea živi u kontejneru i kaže da joj je teško, da nemaju dovoljno prostora – ispričao nam je Filip.

Kuća je oštećena i Filipovom prijatelju Antunu koji je s grupom stigao u kamp.

– Imamo kontejner u dvorištu, ali stalno radimo nešto na kući i nadam se da ćemo se uskoro moći vratiti – rekao nam je Antun s osmjehom dodajući kako ima šest sestara tako da im je život u kontejneru doista zanimljiv.

Razgovor s ovim veselim mališanima potvrđuje kako je u njima još uvijek puno strahova, ali dobrota kojom su okruženi vratila je osmijeh na njihova lica i to je ono najvažnije.

Novi broj Solinske Kronike

posljednji broj solinske kronike

Pratite nas

   Facebook

   RSS

   Newsletter

Zvonimir Solin Newsletter

Najvažnije vijesti u vašem email sandučiću