SVAKODNEVNI PROBLEMI STANOVNIKA MAJDANA ZBOG SVE VEĆEG BROJA POSJETITELJA IZLETIŠTA NA IZVORU JADRA – Dobro pripremiti, a zatim urediti…
SOLINSKA KRONIKA 15. studenoga 2020. Broj 315
Zadnjih je mjeseci s posjetiteljima na izvoru Jadra stanje u potpunosti neizdrživo ponajviše zbog nedostatka popratne komunalne infrastrukture; puteva, parkirališta i sanitarnih čvorova. Gomile smeća, neprimjereno ponašanje, galama i ispadi u kasnim noćnim satima popraćeni su neredom koji se stvara zbog brojnih automobila parkiranih ispred vrata pa čak i u dvorištima stanovnika

Svaki dio grada ima neku svoju priču, svoje lijepe i manje lijepe kutke, prednosti i nedostatke, a upravo ovih potonjih, u solinskomu naselju Majdan ima u izobilju i unatoč svim nastojanjima grada da promijeni sliku ovoga područja sve glasnije su pritužbe ovdašnjih stanovnika na stanje koje postaje neizdrživo.
Prašnjava cesta koja vodi od Vidovića mosta do izvora Jadra, ostaci nekadašnje tvornice cementa i derutne zgrade koje su u prošlosti naseljavali njezini radnici stvaraju apokaliptične prizore, ali na sve su se to ovdašnji mještani odavno navikli, puno veći problem predstavljaju im brojni izletnici koji u posljednje vrijeme naprosto okupiraju ovo područje.
Potvrdila nam je to i solinska gradska vijećnica Dolores Jaman koja već duže vremena na sjednicama ovoga gradskog tijela upozorava na probleme s kojima se stanovnici Majdana nose iz dana u dan, a sve je kako kaže, kulminiralo u vrijeme tzv. »lockdowna«.
– Uvijek je bilo izletnika na ovomu području, međutim zadnjih je mjeseci situacija postala neizdrživa. Čast izuzecima, ali većina iza sebe ostavlja gomile smeća, a o ponašanju i galami, ispadima u kasnim noćnim satima da i ne govorim. Tu je i nered s autima jer nema dovoljno prostora da bi se svi koji dođu mogli parkirati pa onda ostavljaju vozila ispred naših vrata, u našim dvorištima. Nerijetko dolazi do sukoba, a o krađama verdure iz naših vrtova da i ne govorim – priča Dolores dok zajedno obilazimo izletište uz izvor na kojem je Grad uredio ložište, postavio stolove, klupe i koševe za odvojeno prikupljanje otpada.
Novo, a razbijeno

– Sve je to devastirano, klupe su razbijene, ložište je u lošemu stanju jer nitko iza sebe ne čisti, kante za otpad su dijelom uništene, a smeće je svuda okolo – pokazuje nam Dolores upućujući pohvale Gradu na uređenju tupinoloma i realizaciji projekta »Jadro izvor života«.
– Sve je to dobro zamišljeno i svaki pomak je dobar, ali nema infrastrukture koja bi popratila dodatni priliv izletnika. Trebalo je najprije uredit parkiralište pa onda izletište. Ovako imamo još više problema – govori nam Dolores kojoj se pridružio i otac Nikica.
– Ovo je nekad bija centar svita, gospodski dio Solina, a danas bez obzira na sve resurse i prirodne ljepote koje nas okružuju izgleda zapušteno i otužno – govori nam Nikica koji od rođenja, 1949., živi u neposrednoj blizini izvora i unatoč svim problemima ne želi odustati od ovoga dragog kutka svijeta u kojem je odgojio svoju djecu.
Uz Nikicu je i dvije godine stariji Berislav Uvodić, kojem je dida Vice sredinom prošloga stoljeća držao gostionu i pekaru uz tvornicu u Majdanu i koji i danas s nostalgijom priča o odrastanju u vrijeme kada je ovaj prostor živio drugim životom te unatoč dimu iz tvornice disao punim plućima.
– Majdan je u to vrijeme bio središte svih događanja i imao je sadržaje o kakvima danas možemo samo sanjati. U Domu u Majdanu je bilo kino, organizira se ples, najprije u tvorničkoj menzi, a poslije u Domu, imali smo tamburašku i dramsku sekciju, školu od 1. do 4. razreda, ambulantu, čitaonicu i coneru. A vidi šta imamo danas – tužno će Berislav koji se u međuvremneu odselio u Split, ali gotovo svakodnevno dolazi u Majdan jer to je prostor uz koji ga vežu brojna sjećanja i prijatelji iz djetinjstva.
Glavni doprinos stanovnikâ

– Majdan nikad nije bija u gorem stanju. Prije smo se mi mještani sami organizirali, uređivali izletište. I ovaj most kraj izletišta smo napravili nas trojica iz mista, Berislav, pok. Miro Juretić i ja. Bija je uži nego danas i nije ima pašaman, ali je služija svrsi – govori nam Nikica dok Berislav pokazuje na obližnji bunker iz Drugog svjetskog rata u kojem su se nekad organizirale fešte i druženja.
– Danas je i bunker zapušten, imamo ključ, ali dogodi se da ne možemo otključat jer nam uguraju nešto u bravu. I okolo je sve devastirano. Nema čovik volje više ništa sređivat kad se sve sustavno uništava, a nitko ništa ne poduzima da se to zaustavi – govori Berislav.
Novonastali kaos
– Ovo ljeto smo imali kampere pokraj bunkera, tu su ložili vatru i spavali. Zvali smo policiju, ali nitko nije reagirao – govori nam Mario Jaman također gradski vijećnik, koji zajedno sa sestrom Dolores ulaže napore kako bi ovaj prostor konačno dobio status kakav zaslužuje i ostao sačuvan za neke buduće generacije.
– Ovdje za mlade nije uvjetno živit jer su autobusne linije rijetke, a ić pješke do centra grada u noćnim satima uz lošu rasvjetu nije nimalo ugodno. Da ne govorim o obijesnim vožnjama i utrkama u noćnim satima i prometnici bez nogostupa. Uvijek ponavljam kako bi ovo mogao biti biser Solina, a umjesto toga imamo jedan otužni i zapušteni prostor – govori nam Dolores dodajući kako je uistinu žalosna jer godinama gleda jedno te isto bez naznaka da bi se ta situacija u skorije vrijeme mogla popraviti.
– Nećemo odustati, i dalje ćemo apelirati i tražiti da se nešto napravi. Grad Solin uistinu poduzima određene napore, ali potrebno je još puno više da se riješe problemi koji su se godinama gomilali i koji su nas doveli do stanja u kojem danas živimo – poručili su naši sugovornici.
Prašnjava sjećanja

Tvornica cementa »10. kolovoz« u Majdanu izgrađena 1908. uskoro bi i službeno trebala postati dio povijesti. Naime, tvrtka »Cemex« Hrvatska u čijem se vlasništvu nalaze solinske cementare, predala je zahtjev da se ova tvornica zajedno s rudnikom izbriše iz Prostornoga plana Splitsko-dalmatinske županije.
Konačno zatvaranje cementare nije iznenadilo stanovnike Majdana jer tvornica se već duži niz godina koristi samo za hladni pogon i onoga šušura koji je nekada vladao oko nje odavno više nema.
Kod starijih mještana sjećanje na nekadašnji život uz tvornicu ipak budi nostalgije.
– Cili naš život se nekad vrtija oko tvornice, puno je ljudi u njoj radilo, hranila je ona solinske familije, a proizvodila je toliko cimenta da su kamioni čekali u kilometarskim kolonama da ga ukrcaju – govori nam Nikica Jaman koji je cijeli svoj radni vijek proveo u DC-u.
– Ne znam kakvi su sad planovi za ovo područje, ali cementaru više nitko od nas ne bi želija. Ipak je zrak kvalitetniji otkad ona više ne radi – dodaje Nikica uz poruku kako se nada da će se ovaj prostor uz Jadro u budućnosti kvalitetnije iskoristiti i da će prizori napuštene tvornice uskoro postati prošlost.
Nastavak radova u rezervatu

Na prostoru bivšega tupinoloma u Majdanu je ovoga ljeta dovršena prva faza projekta »Jadro izvor života« vrijedna oko 5.5 milijuna kuna.
Nakon revitalizacije tupinoloma, slijedi druga faza projekta kojom je predviđeno uređenje i opremanje informacijsko-prezentacijskog centra s info-pultom, suvenirnicom, sanitarnim čvorom, prezentacijskom dvoranom i prostorijom za mrijest mekousne pastrve na mjestu ruševnog objekta položenoga uz Dioklecijanov akvedukt te uređenje manjeg ugostiteljskog objekta, pristupne ceste i parkirališta za posjetitelje s ciljem adekvatne regulacije prometa unutar zaštićenoga područja. Nadalje, planirano je i uređenje te opremanje interpretacijskog paviljona mekousne pastrve u prostoru postojećega bunkera iz Drugog svjetskog rata koji se nalazi unutar obuhvata rezervata uz uređenje okolnog partera i poučnih šetnica i mostića. Sve ovo, smatraju u Gradu, trebalo bi znatno unaprijediti stanje ovog područja i stvoriti novu vizuru kakvu ovaj prostor i zaslužuje.