Vitamin C
Dokazan je doprinos vitamina C zdravlju zubi i desni, sprječavanju krvarenja desni, kao i njegovo pozitivno djelovanje na dobre bakterije u našim crijevima. Djeluje i kao prirodni antihistaminik te ima značajnu ulogu protiv alergija. Zajedno s folnom kiselinom i vitaminom B12 sudjeluje u proizvodnju crvenih krvnih stanica koji prijenose kisik iz pluća u sve dijelove tijela
Vitamin C ima višestruke uloge u brojnim biološkim procesima u organizmu, njih više od 300. Djeluje kao snažan imunostimulator i važan je čimbenik u borbi protiv virusnih i bakterijskih infekcija.
Kao antioksidans snažno djeluje na neutraliziranje štetnih slobodnih radikala, čisti organizam od toksina i teških metala, pomaže u neutralizaciji potencijalno štetnoga nitrozamina iz suhomesnatih proizvoda, a pomaže i kod apsorpcija željeza iz hrane.
Poznato je da je bitan u procesu zacjeljivanja rana jer djeluje na sintezu kolagena, prirodnog proteina koji je neophodan za strukturu i regeneraciju kože, mišića, kostiju, tetiva i ligamenata.
Dokazan je doprinos vitamina C zdravlju zubi i desni, sprečavanju krvarenja desni, kao i njegovo pozitivno djelovanje na dobre bakterije u našim crijevima. Djeluje i kao prirodni antihistaminik te ima značajnu ulogu protiv alergija. Zajedno s folnom kiselinom i vitaminom B12 sudjeluje u proizvodnju crvenih krvnih stanica koji prijenose kisik iz pluća u sve dijelove tijela.
Vitamin C je vrlo bitan za biosintezu kolagena »in vivo« jer djeluje kao kofaktor za enzime prolin hidroksilaza i lizin hidroksilaza. Ovi enzimi na aktivnim mjestima imaju željezo, pa u odsutnosti vitamina C molekule kolagena nisu dovoljno hidroksilirane pa su kolagenska vlakna krhka, nisu dovoljno čvrsta. S obzirom na to da je kolagen temeljni protein vezivnoga tkiva, nužan za izgradnju i zaštitu krvnih žila, za kosti, zglobove i mišiće, velika je važnost vitamina C za zdravlje istih.
Vitamin C sudjeluje u sintezi hormona nadbubrežne žlijezde jer je bitan za sintezu enzima dopamin-ß-hidroksilaza i pretvaranje dopamina u noradrenalin. Također je važan za stvaranje kolesterola u jetri i njegovu pretvorbu u žučne kiseline jer potiče normalnu razinu kolesterola i LDL kolesterola u krvi.
Vitamin C sudjeluje u pretvorbi aminokiseline triptofan u serotonin, prijenosnik živčanih podražaja s brojnim funkcijama u živčanom sustavu.
Antioksidacijsko djelovanje vitamina C je njegova bitnija biološka funkcija jer ima sposobnost redukcije slobodnih radikala u manje štetne neaktivne oblike. Na taj način djeluje i u zaštiti organizma kao vrlo dobar antioksidans. Djeluje i na redukciju feri oblika željeza u fero oblik što je važno za poticanje njegove apsorpcije u crijevima. Oksidacijski procesi slobodnih radikala su kada reagiraju s biološkim molekulama u organizmu (proteinima, nukleinskim kiselinama, staničnim lipidima) te na taj način mogu izazvati njihova oštećenja. Protiv ovakvih štetnih djelovanja reaktivnih molekula stanice se bore pomoću antioksidansa, a jedan od njih je vitamin C.
Čisti vitamin C je prvi put izoliran je 1928., bijela je i kristalična krutina, dobro topiv u vodi. Iako ga biljke i većina životinja mogu sintetizirati iz glukoze, primati i čovjek nemaju enzim gulonolakton oksidaza, bitan za završnu sintezu vitamina C pa ga u organizam unose hranom.
Važnost prirodnog vitamina C
U današnje vrijeme na tržištu se nude brojni preparati, čistih vitamina, minerala ili aminokiselina. Međutim iako su strukturno kemijski jednaki, prednost se ipak daje prirodnim vitaminima koji imaju bolju biološku aktivnost u organizmu.
Naime u biljkama koje stvaraju vitamin C ne nalazi se samo askorbinska kiselina već biljni ekstrakti osim prirodnoga vitamina C u sastavu imaju i druge korisne sastojke kao polifenole, bioflavonoide, rutin, tirozinazu, koenzime. Svi zajedno imaju sinergijsko djelovanje s vitaminom C i imaju veće pozitivne učinke na organizam od kemijski čiste dobivene askorbinske kiseline. Naime postoje razlike i u samoj apsorpciji sintetski dobivenih vitamina i njihova iskoristivost u organizmu od onih koji se unose hranom. Razlog tome, a moramo to naglasiti još jednom je da konzumacijom voća, povrća i općenito ne previše obrađivane hrane, po mogućnosti iz poznatoga uzgoja, bez prevelikog korištenja pesticida, mi ne unosimo izolirane vitamine, već cijele kombinacije vitamina, minerala, koenzima i enzima koji omogućavaju optimalnu iskoristivost u tijelu. Samim tim veće su blagodati i djelovanje na naš organizam od takve prehrane, nego od konzumacije brze hrane s dodatkom vitaminskih i inih dodataka prehrani.
Voće bogato vitaminom C
Acerola je voće slično višnjama. Uzgaja se u suptropskim predjelima kao južna i središnja Amerika i Meksiko, Indija… 100 grama acerole može sadžavati do 1.6 grama vitamina C, što je 28 puta više nego što ga ima naranča ili je 2000 posto više od dnevnih preporučenih potrebnih našem organizmu. Osim vitamina C, acerola sadrži određene količine vitamina A, vitamina B5, vitamina B2, vitamina B9 i vitamina B3 te minerale mangan i magnezij.
Crni i crveni ribiz
Crni ili crveni jako ukusni plodovi ribiza uzgajaju se diljem Europe, a mogu se nabaviti smrznuti, ili u obliku džemova ili sokova. Crni ribiz sadrži oko 180 mg vitamina C na 100 grama voća, dok crveni oko 80 mg. Osim vitamina C bogate su i vitaminima E, B5, B2 i B1. Bogate su nutritivnim mineralima manganom, željezom, kalijem, magnezijem i kalcijem.
Dokaz da su ljudi davno već shvatili i koristili ribiz u narodnoj medicini kao lijek za gripu, prehladu, kašalj te artritis.
Šipak
plod divlje ruže, u obliku čaja, soka ili džema je dostupan svima. Iako 100 grama svježeg šipka sadrži do 450 miligrama vitamina C, što je 7 ipo puta više nego u 100 grama naranče. Količina koju pak unesemo u organizam nakon prerade je znatno manja. Naime domaći pekmez od šipka nakon jedne godine sadrži samo 1/4 početnih količina vitamina C, ali to je i dalje impozantnih 100 miligrama na 100 grama mase šipka. S obzirom da šipak nadalje sadrži i znatne količine beta karotena, luteina i likopena, a istraživanja su potvrdila potencijal da ekstrakti šipka mogu smanjiti bol uzrokovanu artitisom, te da je bogat i kalijem, svakako treba računati i na njega u prehrani.
Ipak nije toliko bitno pratiti koje su najbogatije voćke vitaminom C, već je bitna raznolika prehrana. U prirodi osim u navedenima vitamin C nalazimo u brojnim drugim voćkama kao limun, mandarina, naranča, acerola, aronija, acai, šipak, jagoda i višnja, malina, marelica i borovnica, mango, ananas i papaja, grožđe, jabuka i grejp, lubenica, dinja, šljiva…
Povrće bogato vitaminom C
Paprike i čili
Poznato je da su zelene paprike izuzetno bogate vitaminom C. Kao i u slučaju feferona, zelene paprike sadrže više vitamina C nego crvene. Također količine se razlikuju od sorte do sorte.
Ipak može se uzeti kao nekakav prosjek oko 190 mg na 100 grama paprike što je tri puta više nego naranča. Paprike s našega područja te one uzgojene u domaćim vrtovima sadrže oko 110 mg vitamina C. Paprika je uz vitamin C, bogata i vitaminima B, E i A, kao i mineralima: fosforom, željezom i cinkom.
Peršin
Peršin se kao začin široko upotrebljava i tko god ima vrt uzgaja ga, a sve češće se na kuhinjskom prozoru može naći kao začinsko bilje. Zastupljenost vitamina C u listovima peršina je na 100 gr oko 130 mg. Sušenjem se uništava više od polovine vitamina C u peršinu, a kuhanjem više od 90 posto, pa se zato peršin dodaje tek na kraju. Inače je bogat izvor flavonoida i drugih antioksidanata kao što su lutein, apigenin, folna kiselina i vitamin K.
Kako smo naglasili i kod voća vit C je zastupljen u brojnim vrstama povrća kao brokula, cvjetača, rajčica, krastavac, kelj i špinat, krumpir i kupus, bijeli i crveni luk, patlidžan i mrkva te salata svo zeleno lisnato povrće.
Dnevne potrebe vitamina C
Smatra se da je koncentracija od 200 mg vitamina C dnevno dovoljna za organizam. Bilo koji višak jednostavno biva izlučen iz organizma. Deficit vitamina C s obzirom na njegovu široku zastupljenost vrlo je rijedak. Ipak u slučaju nedostataka javlja se povećana osjetljivost na infekcije. Poznato je da kronični nedostatak dovodi do skorbuta, bolesti koju je detaljno opisao francuski istraživač Jacques Cartier 1956. Simptomi su povezani sa slabom tvorbom kolagena, oštećenjima kapilara, gubitkom zubi, bolovima u zglobovima, suhom kožom. Nasuprot tome visoke doze mogu smanjiti izlučivanje vitamina B6, smanjiti razinu vitamina B12, bakra i selena, a smatra se i da može smanjiti djelovanje kontracepcijskih pilula.
Znanstvenici imaju podijeljena mišljenja o preporučenim dnevnim unosom vitamina C. Iako je donedavno preporučeni dnevni unos bio je 60 mg, danas se zagovara količina 100 do 200 mg. Pušačima se preporučuje još veći unos, kako bi neutralizirali negativne učinke nikotina.
Međutim neki znanstvenici preporučaju puno veći dnevni unos vitamina C pa i do nekoliko grama dnevno. Linus Pauling, Roc Ordman i Thomas E. Levy su zagovornici visokih unosa. Linus Pauling je bio američki biokemičar, dobitnik 50 počasnih doktorata i dvostruki nobelovac, a zalagao se za pojačan unos vitamina C radi prevencije i liječenja mnogih bolesti. Osobno je unosio od 6 do 18 g vitamina C na dan vjerujući da velike količine ovoga vitamina pridonose zdravlju, energičnosti i vitalnosti.
Zaključimo još jednom da trebamo unositi raznoliku hranu kojoj treba sačuvati vrijednost svih nutrijenata. Prema tome voće i povrće treba uvrstiti u većoj količini u svježem obliku ili minimalno prerađeno u prehrani. Termički obrađeno voće ili povrće, kao i ono koje predugo stoji u hladnjaku, gubi znatnu količinu vitamina. Umjesto kuhanja u vreloj vodi bolje je kuhanje na pari ili pirjati, ako se mora kuhati neka to bude u manjoj količini vode te je dobro tekućinu u kojoj se kuhalo povrće iskoristiti za pripremu juha ili umaka.
PADALINE
U mjesecu srpnju 2020. u Solinu na području Gornje Rupotine pale su 4 litre kiše po četvornomu metru.
