SOLINSKA KRONIKA 331, 15. ožujka 2022.

Piše: prim. mr. sc. Katica OBRADOVIĆ, dr. Med., spec. pedijatar

Epilepsija je važan javnozdravstveni problem. Postoji preko 40 vrsta epilepsija. Procjenjuje se da u svijetu oko 10 milijuna djece mlađe od 15 godina boluje od epilepsije. Prevalencija epilepsije u svijetu iznosi 3,4 do 7,1 / 1000 djece na godinu. Slično je i u Hrvatskoj u kojoj oko 7000 djece do 14 godina boluje od epilepsije. 20 do 30% epilepsija u djece ne reagira na lijekove. Teškoće učenja i poremećaji ponašanja pojavljuju se u 50 do 70 % djece koja boluju od epilepsije

Epilepsija je poremećaj koji je nastao naglim pražnjenjem neurona u mozgu koji uzrokuje napadaj.

Epilepsija ili epileptički sindrom je kronična bolest koju obilježava sklonost ponavljanju epileptičkih napadaja. Prema Međunarodnoj ligi protiv epilepsije, dijagnoza te bolesti smije se postaviti ako je zadovoljen najmanje jedan od ovih kriterija:

1) najmanje dva neprovocirana ili refleksna napadaja u razmaku većem od 24 sata;

2) jedan neprovocirani ili refleksni napadaj uz postojanje čimbenika za koje je poznato da znače veliki rizik (barem 60%) od ponavljanja napadaja, na primjer strukture abnormalnosti mozga: tumor, moždani udar, poremećaji razvoja mozga ili

3) nedvojbeno postojanje epileptičkoga sindroma. Epileptički sindrom je skup kliničkih simptoma i znakova koji zajedno čine klinički prepoznatljiv poremećaj. Epileptički sindromi razlikuju se prema tipu napadaja, nalazima elektroencefalograma, etiologiji i dobi djeteta u kojoj se pojavljuju.

Epileptički sindromi prema životnoj dobi početka bolesti

Novorođenačko razdoblje: benigne familijarne novorođenačke konvulzije, rana mioklonička encefalopatija. Dojenačka dob: Westov sindrom je česti oblik teške epilepsije dojenačke dobi), benigni dojenački napadaji, teška mioklonička epilepsija dojenačke dobi (Dravetin sindrom), te benigna mioklonička epilepsija dojenačke dobi.

Predškolska i školska dob: generalizirana epilepsija s febrilnim konvulzijama plus, benigna epilepsija iz okcipitalnog režnja s ranim početkom, epilepsija s miokloničko-astatskim napadajima, benigna epilepsija s centrotemporalnim žarištem (rolandična epilepsija), autosomno dominantno nasljedna epilepsija iz frontalnoga režnja s noćnim napadajima, epilepsija s kasnim početkom iz okcipitalnog režnja (Gastaut), epilepsija s miokloničkom apsansima, Lennox-Gastaut sindrom, epileptička encefalopatija s kontinuirasnim šiljak-valovima u spavanju, epilepsija dječje dobi s apsansima.

Adolescencija i odrasla dob: juvenilna epilepsija s apsansima, juvenilna mioklonička epilepsija, epilepsija s generaliziranim toničko-kloničnim napadajima, progresivna mioklonička epilepsiija, te familijarne nasljedne epilepsije.

Uzroci epilepsija su: poremećaj razvoja moždane kore, neurokutani sindromi, tumori, infekcije, traume, moždani udari, angiomi, perinatalni uzroci, nasljedne metaboličke bolesti, kromosomopatije i genetski poremećaji, te nepoznati uzroci.

Epileptički napadaji izviru i šire se putem neuronskih mreža – kortikalnih ili supkortikalnih. Ovisno o izvorištu u mozgu odakle se šire epileptički napadaji klasificiraju se kao žarišni (parcijalni), generalizirani ili napadaji nepoznata tipa ako je nejasno radi li se o žarišnim ili generaliziranim napadajima.

Provocirajući čimbenici epileptičkoga napadaja u djece mogu biti spavanje, neprospavana noć, jaka svjetlost, izlaganje suncu, opstipacija, duboko disanje, povišena tjelesna temperatura, umor, stres, povećana tjelesna aktivnost.

Najčešći simptomi epilepsije su sljedeći: nagle promjene raspoloženja, promjena okusa i mirisa, neobičnost zvukova iz okoline, osjećaj trnjenja u rukama, osjećaj ponavljanja nekoga događaja (deja vu), iskrivljena percepcija okoline, nevoljni pokreti, lupanje srca, izmiješanost osjećaja.
Napadaji epilepsije odvijaju se po fazama.

Prodrom

Prodorom je stadij koji prethodi akutnomu napadaju epilepsije. Za vrijeme ove faze osoba koja je pogođena mijenja raspoloženje i ponašanje, a često ima i glavobolju koja traje satima ili danima.

Nisu rijetke i halucinacije, a moguć je i gubitak svijesti s povraćanjem. Aura zapravo predstavlja početak epi napada i uključuje jako lupanje srca kao i okretanje glave i očiju. Tonička faza epilepsije kod djece (i odraslih) traje nekih 10 do 20 sekundi.

U tom razdoblju dolazi do kontrakcije mišića, a događaju se i slijedeće pojave: savijanja trupa, očni kapci su podignuti, a pogled uperen prema gore. Donja vilica i jezik se grče naizmjenično. Mišići grudnoga koša se također grče, a zbog toga nastaje takozvani epileptični krik. Kod vegetativnih fenomena javlja se povećanje pritiska i ubrzanje pulsa, širenje zjenica, bljedilo i modro lice.

Klonička faza

Ova faza traje oko 30 do 40 sekundi. Počinje drhtanje, razvija se u grčenje svih mišića u tijelu i na licu, uključujući vilicu i jezik, kao i pojavu pjene u ustima, najčešće krvavu. Faza oporavka. Nakon 3 do 5 minuta dolazi do povratka svijesti kod osobe koja je doživjela epi napad.

Osoba je u tomu trenutku dezorijentirana, ima osjećaj konfuzije i često dolazi do nekotroliranoga mokrenja. Vegetativni fenomeni su skloni oporavljanju. Ponovno se uspostavlja disanje, ali se pojavljuje i krkljanje.

Faza oporavka se uglavnom završava snom, s obzirom da je osoba veoma iscrpljena i jednako toliko malaksala. Komplikacije kod napada epilepsije su: respiratorni zastoj odnosno problemi sa disanjem. Povrede dijelova tijela – kralježnice, glave, ruku i nogu.

Epileptični status je produžen epileptički napadaj koji spontano ne prestaje ni poslije 20 minuta ili je to više napadaja u nizu između kojih dijete ne dolazi svijesti. S obzirom na to da više od 75% epileptičkih napadaja spontano prestane u roku od 3 minute nakon početka napadaja, u praksi svi napadaji koji traju dulje od 5 minuta treba smatrati epileptičkim statusom.

U dječjoj se dobi epileptički status pojavljuje u febrilne djece. U liječenju epileptičkoga statusa najvažnije je održati prolaznost dišnih puteva uz aspiraciju sadržaja usne šupljine i nosnih hodnika. Uvijek treba dijete bez svijesti položiti na bok, primijeniti 100% kisik na masku, te ga uputiti u bolnicu.

Epilepsija se prvenstveno povezuje s napadajima, no ne moraju ih sve osobe s ovom bolesti imati. Ova neurološka bolest utječe na mozak i živce zbog čega napadaji nisu neobična pojava.

Kod djece se mogu dogoditi manji napadaji koji se očituju kratkotrajnim prekidom aktivnosti, mahanje rukom, zagledavanje u neki predmet i kratkotrajna odsutnost.

Ovakvi se napadaji epilepsije kod djece obično događaju kada dijete krene u školu te se tada lakše opaze, kod nastavnika i roditelja. Kod djece kod kojih su ovakvi napadaji česti može doći do problema u praćenju nastave.

Do epileptičnih napadaja dolazi zbog utjecaja na određeni dio mozga pa tako napadaji mogu biti fokalni/parcijalni ili generalizirani. Epileptični napadaji su vidljivi simptomi koji su obično jasan znak pojave epilepsije kod djece.

Ovo su najčešći simptomi generaliziranih epileptičnih napadaja kod djece: gubitak svijesti, grčevi mišića uz plavljenje kože, pjena na ustima, okretanje očiju prema gore, griženje jezika, mokrenje. Može doći i do parcijalnih napada koji se razlikuju u vrsti simptoma koji mogu biti složeniji ili jednostavni.

Među simptomima je poremećaj ili suženje svijesti, jednostrano pojavljivanje simptoma poput utrnulosti ili mravinjanja ekstremiteta te grčenje i kočenje mišića. Simptomi mogu biti potpuno individualizirani i različiti kod bolesnika. Rijetko se mogu dogoditi i aure prije pojave epileptičnog napadaja koje se karakteriziraju kao predosjećaj napadaja, a nastaju kao dio psihomotorne epilepsije.

Prva pomoć kod napadaja epilepsije

Prvo i osnovno pravilo u prvoj pomoći kod epilepsije je da dijete koje je u fazi aure smjestite negdje gdje je udobno, u krevet ili na pod, pri čemu ćete pod glavu staviti jastuk, jaknu, prekrivač, nešto mekano.

Materijal ne smije biti takav da dodatno iritira i nadražuje. Udaljite sve tvrde i oštre predmete zbog zaštite od ozljeđivanja i olabavite odjeću, skinite naočale ukoliko ih dijete nosi. Ne davati vodu i lijekove, sve dok ne vrati svijest u potpunosti. Nikakva ograničavanja pokreta prilikom epi napada nisu poželjna.

Nemojte pokušavati ni nasilno otvaranje vilice. Zašto? Jer zbog snažnih kontrakcija koje osoba doživljava može doći do frakture kostiju, i to veoma ozbiljne. Zovite Hitnu pomoć. Bez obzira koliko traje napad, prisustvovati istom je veoma stresno. Ako ste pored djeteta ili odrasle osobe koja doživljava napad epilepsije, bitno je da ostanete prisebni i pribrani. Pratite situaciju, pogotovo ako je ovo epilepsija kod djece koja se prvi put pojavljuje. Tako ćete moći opisati sve simptome, detaljno razgovarati s doktorom i prepoznati simptome prije nego što se novi napad pojavi.

Liječenje epilepsija

Epilepsije se liječe antiepileptičkim lijekovima pod nadzorom neuropedijatra. Liječenje traje jednu do dvije godine ili pak doživotno, ovisno o ponavljanim napadajima, patološkim nalazima EEG (slikovne pretrage mozga).

Iako bolest sama po sebi stvara velik strah kod roditelja i djece, najveći problem s kojim se mnogi roditelji bore je strah od ponovnih napadaja. Prije svega je važno da se roditelji na prvu pojavu simptoma ili pri prvoj pojavi napadaja obrate liječniku kako bi se što prije počelo s bolničkom obradom. Dijagnosticiranje epilepsije kod djece provodi se EEG-om, hematološko-biokemijskim pretragama, specifičnim obradama, neuroslikovnim pretragama i psihologijskom obradom.

Ako je uz nalaz došlo do dva ili više napadaja epilepsije tada se postavlja dijagnoza te se počinje navikavati roditelja i dijete s epilepsijom na život s ovom bolešću.

Edukacija i što veća količina znanja o epilepsiji pomoći će u smanjivanju straha. Djeca s dobro reguliranom epilepsijom mogu normalno pohađati vrtiće i školu, no bilo bi poželjno i nastavnike obavijestiti o bolesti s obzirom na to da je kontrola epilepsije ponekad vrlo teška.

Ako dijete s epilepsijom i dalje pohađa vrtić, nužno je prilagoditi odgajatelje za mogući napadaj u vrtiću te im dati informacije o tome kako prepoznati određenu vrstu napadaja.

U nekim se slučajevima preporučuje dati pisane upute u vezi postupanja, ali i davanja lijeka djetetu. Kod djece se savjetuje daljnje bavljenje aktivnostima i sportom, no uz dodatnu zaštitu. Ako dijete još nije odabralo sport, preporučuje se da se njime krene baviti zbog podizanja samopouzdanja i poticanja socijalne interakcije.

Međutim, preporučuju se nisko rizični sportovi poput plesa, trčanja.

Kod roditelja i djece je vrlo važno zapamtiti da epilepsija kod djece možda otežava život, ali dopušta redovno pohađanje vrtića i škole. Osobe s epilepsijom mogu dobiti i vozačku dozvolu ako nisu imali napadaj dvije godine.

U životu djece s epilepsijom najvažnija je podrška roditelja i okoline.

Sličan sadržaj:

PEDIJATRIJA – Glavobolje u dječjoj dobi PEDIJATRIJA – Igrajte se sa svojom djecom PEDIJATRIJA – Povraćanje u djece PEDIJATRIJA – Dehidracija u djece