SOLINSKA KRONIKA 320, 15. travnja 2021.

Piše: prim. mr. sc. Katica OBRADOVIĆ, dr. Med., spec. pedijatar

Povraćanje se sastoji od nagona na povraćanje, napinjanja i samoga akta povraćanja. Nagon na povraćanje je neprijatan osjećaj, a predstavlja neposrednu želju za povraćanjem. Pri povraćanju koža je blijeda, prisutno je znojenje, hipotenzija i bradikardija. Nerijetko pri povraćanju može doći do tahikardije i aritmije srca

Povraćanje je jedan od najučestalijih glavnih ili sporednih simptoma bolesti. Naročito je često u djece, osobito u dojenčadi kada i nije uvijek znak bolesti. Povraćanje je izbacivanje želučanoga sadržaja na usta.

Izgled povraćenoga sadržaja povraćanje zgrušanoga mlijeka kisela mirisa ili bistroga bjelkastoga sadržaja, kiseloga pH znači da sadržaj potječe iz želuca.

Oskudne primjese krvi posljedica su povraćanja s naprezanjem. Obilna povraćena krv znak je varikoziteta jednjaka ili peptičkoga oštećenja sluznice.
Povraćanje se sastoji od nagona na povraćanje, napinjanja i samoga akta povraćanja.

Nagon na povraćanje je neprijatan osjećaj, a predstavlja neposrednu želju za povraćanjem. Pri povraćanju koža je blijeda, prisutno je znojenje, hipotenzija i bradikardija. Nerijetko pri povraćanju može doći do tahikardije i aritmije srca. Akutno povraćanje je ono koje traje 7 dana, a kronično povraćanje traje dulje od 7 dana.

Bljuckanje ili regurgitacija je nevoljno vraćanje, prelijevanje progutane hrane za vrijeme ili neposredno nakon hranjenja. Vrlo je česta pojava u prvih 6 mjeseci života, a obično prolazi do 12. ili 18. mjeseca života. Do 3. mjeseca života regurgitira više od polovine dojenčadi, a s godinom dana svega 5 %. Benigna je pojava i naziva se fiziološki gastroezofagalni refluks.

Nema pridruženih komplikacija poput aspiracije, apneje, nenapredovanja, zauzimanja neobičnih položaja pri hranjenju ili teškoća gutanja. Ne traži liječenje niti promjenu hrane.

Ruminacija je voljno vraćanje hrane u usta i njezino »preživanje« i ponovno gutanje ili izbacivanje iz usta. To je rijedak funkcijski poremećaj probavnoga sustava koje se javlja najčešće između 3. i 4. mjeseca života i u drugoj polovini prve godine.

Smatra se da je okidač za ruminaciju poremećen emotivni odnos dijete-roditelj. Dijete samo jezikom ili prstima izaziva povraćanje. Ruminacija se nikad ne događa tijekom sna i treba je razlikovati od organskih uzroka povraćanja poput refluksa ili hijatalne hernije.

Može biti izraz poremećaja hranjenja npr. ako se dojenče sili na jelo ili je proživjelo neki neugodan događaj vezan uz hranjenje (npr. dramatično zagrcavanje).

Uzrok povraćanja

• Opstruktivni (pilorostenoza, anularni pankreras, gastroezofagealni refluks GER, gastritis itd.)

• Infektivni (trovanje hranom, upala ždrijela, bilo koje febrilno stanje)

• Metabolički (metabolička acidoza)

• Centralni (povišen intrakranijalni tlak, lijekovi koji djeluju na centar za povraćanje u produženoj moždini; digitalis, aminofilin, opijati , mnogi citostatici).

Hipoglikemija (smanjena razina šećera u krvi) može ukazivati na cikličko acetonemično povraćanje – ketotska hipoglikemija koja nastaje zbog insuficijencije mehanizma održavanja razine šećera u serumu na tašte, pa dojenče ili predškolsko dijete posebno tijekom noći ako tvrđe i dulje spava, ostaje predugo natašte i zapada u metaboličku acidozu.

Povraćanje želučanoga soka kompenzacijski je mehanizam suzbijanja acidoze. Povraćanje koje se pojavi rano ujutro pripada dijelu kliničke slike akutnoga gastroenteritisa – trovanje hranom.

Povraćanje može biti psihogeno, zbog povišenoga intrakranijalnog tlaka, zbog povišenog krvnog tlaka. Prisutno je kod migrene, konvulzija, vestibularnih bolesti.

Povraćanje mogu uzrokovati razni lijekovi, toksini i metaboliti. Javlja se kod upala sinusa i ždrijela, angina, upala uha, upala pluća. Gastritis, duodenalni ulkus, opstrukcija crijeva, infekcija crijeva – upala slijepoga crijeva, enterokolitis, hepatitis, žučni kamenac, pankreatitis praćeni su povraćanjem. Povraćanje se javlja kod bubrežnih upala, kamenaca, bolesti srca.

Bez obzira na uzrok povraćanja povraćanje može dovesti do dehidracije zbog gubitka vode i elektrolita. Dijete koje je dehidrirano je malaksalo, bezvoljno, suhih usnica i jezika. Takvoj je djeci najbolje odmah dati infuziju.

Oralna rehidracijska otopina daje se kada se radi o blažemu stupnju dehidracije. Uvijek kada dijete povraća, a uz to je promijenilo ponašanje malaksalo je, bezvoljno, febrilno treba odvesti liječniku. U dojenačkoj dobi djeca češće povraćaju. Ako su nakon povraćanja živahna, urednoga ponašanja nema razloga zabrinutosti.

Povraćanje naročito u dojenačkoj dobi nije uvijek znak neke bolesti. Mnoga dojenčad povrate višak mlijeka koje pojedu, ne podrignu te povrate kada ih se stavi u krevetić.

Znak bolesti

Povraćanje može biti i znak bolesti u dojenačkoj dobi.
U dobi od mjesec dana pet puta češće kod dječaka nego kod djevojčica može doći do nagloga povraćanja u mlazu gotovo iza svakoga obroka, vrlo brzo tako mala dojenčad može dehidrirati.

Povraćaju zgrušano mlijeko bez žuči. Uzrok takvomu povraćanju je hipertrofična stenoza pilorusa. Uzrok stenoze pilorusa je hipertrofija cirkularnoga mišića piloričkoga sfinktera koja se progresivno povećava i sve više suzuje lumen piloričkoga kanala. Uzrok hipertrofije mišića nije poznat. Znatno je češća u djece majki koja su krajem trudnoće uzimala Sumamed.

Kod pilorostenoze prisutna je metabolička alkaloza i hipokalemija. Acidoza isključuje pilorostenozu. Pilorostenoza se dobro prikazuje UZV pretragom. Liječenje je operativno.

U dojenačkoj se dobi ponavljajuće povraćanje javlja i kod gastroezofagealnoga refluksa. Kod dojenčadi prisutan je slabiji tonus donjega sfinktera ezofagusa, preširok je ezofagokardijalni kut tako da se sadržaj želuca slobodno vraća u jednjak i dolazi do povraćanja.

Posrijedi je nedovršeno sazrijevanje funkcije ezofagealno želučanoga spoja. Krajem prve godine života u zdravoga djeteta ne bi smjelo biti želučano ezofagealnoga refluksa. Glavni simptom je povraćanje koje nije praćeno naprezanjem u pravilu poslije podoja, čim se dijete stavi u horizontalni položaj. U povraćenom sadržaju nema primjesa žuči. Dehidracija i nenapredovanje na tjelesnoj masi se mogu razviti ako povraćanje dulje traje. Liječenje je konzervativno.

Najčešći uzrok povraćanja u pedijatrijskoj ordinaciji je u sklopu infektivnoga gastroenterokolitisa. Najčešće je virusne etiologije (Rota virus). S dijetom dolazi do sanacije bolesti i prestanka povraćanja. Uvijek treba voditi računa da dijete ne dehidrira. Treba piti dosta tekućine i biti na dijeti.

Kod upala ždrijela, uha, sinusa i bronhitisa, upala mokraćnoga sustava često je prisutno i povraćanje. Kod bronhitisa dobro je da dijete povraća, jer u povraćenom sadržaju ima dosta sekreta koje dijete izbaci iz bronhalnih puteva.

Potrebno je davati dosta tekućine da dijete ne dehidrira, da se sekret razrijedi i što lakše eliminira iz dišnih puteva. Kod upalnih procesa, nakon što dijete počne piti antibiotik povraćanja se postupno smanje i prestanu nakon saniranja upalnoga procesa.

Kod djece su česta i psihogena povraćanja. Kod zabrane neka djeca se naljute i često povrate.

Uvijek kada dijete povraća treba detaljno uzeti anamnezu, ima li u povraćenom sadržaju neprobavljene hrane, krvi, sline, žuči. Učiniti detaljan klinički pregled, uzeti materijal za laboratorijske pretrage u cilju postavljanja točne dijagnoze, te na vrijeme početi s liječenjem. Najvažnije je prepoznati dehidraciju, dijete što prije rehidrirati, jer nije baš tako davno bilo kada su djeca kod nas zbog dehidracije umirala.

Sličan sadržaj:

PEDIJATRIJA – Kašalj u djece PEDIJATRIJA: VRUĆICA – Povišena tjelesna temperatura u djece PEDIJATRIJA – Zaštitne maske i covid-19 u djece PEDIJATRIJA: VITAMIN D U DJECE