VJEČNI ZAVJETI SESTRE ANNE OD GOSPE OŽALOŠĆENE, SOLINJANKE ELIZABETE MIHALJ – Kći Gospe od Otoka

SOLINSKA KRONIKA 322, 15. LIPNJA 2021.

Svečano euharistijsko slavlje na kojemu je mlada Solinjanka položila vječne zavjete u predvečerje svetkovine Presvetoga Trojstva, 29. svibnja predvodio je nadbiskup José Rodríguez Carballo (OFM), tajnik Kongregacije za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskog života

Sestra Anna od Gospe Ožalošćene, Solinjanka Elizabeta Mihalj

Zavjetujući se na čistoću, poslušnost i siromaštvo sestra Anna od Gospe Ožalošćene, Solinjanka Elizabeta Mihalj u samostanu »Gospe od Guadalupe i svetoga Benedikta« u talijanskome gradiću Piedimonte Matese položila je vječne zavjete u redu Vječnih klanjateljica Presvetoga oltarskoga sakramenta. Sestra Anna, dvadesetosmogodišnja Elizabeta peto je od sedmero djece Ante i Jasmine iz solinske župe, prasvetišta Gospe od Otoka.

Svečano euharistijsko slavlje na kojemu je mlada Solinjanka položila vječne zavjete u predvečerje svetkovine Presvetoga Trojstva, 29. svibnja predvodio je nadbiskup José Rodríguez Carballo (OFM), tajnik Kongregacije za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskog života u koncelebraciji s gvardijanom franjevačkoga samostana Santa Maria Occorrevole Gennarom Russom (OFM), duhovnikom ocem Arturom Elbertijem (SJ) i brojnim drugim svećenicima i redovnicima.

Slavlju su uz monahinje iz samostana u Piedimonteu nazočile i sestre iz drugih samostana njihova reda u čitavoj Italiji (Napulj, Sortino, Cartoceto i Vedana) među kojima su i tri Hrvatice, sestre Agnese (Ljubica), Gabriella (Bernarda) i Noemi (Marina), a zbog epidemiološke situacije prisutni su bili roditelji i manji dio slavljeničine mnogobrojne obitelji.

Mlada je Solinjanka još kao sedamnaestogodišnjakinja ovomu redu pristupila prije 11 godina ušavši u samostan u Napulju, a prije četiri godine s nekolicinom je sestara poslana u samostan u Piedimonte Matese.

Osvrćući se na život i poziv sestre Anne koju prati od samih početaka njezina poziva nadbiskup Carballo je istaknuo važnost njezine mladosti u odgovoru Božjem pozivu, naglasivši kako je njezin primjer u današnjemu društvu istinska rijetkost, ali kršćanska dragocjenost. Već na početku obraćanja sestri Anni tijekom obreda nadbiskup Carballo ju je pozvao na hrabrost.

– Ne boj se! Hrabro! Bog je tvoja zaštita i samo se u njega uzdaj, kao što si i navela u svome redovničkome geslu (U Tebe se, Gospodine, uzdam!).
Ostani! Ostani u redovničkoj zajednici, ostani uvijek u Bogu. Ako želiš biti misionarka u potpunom smislu, tada moraš biti potpuno kontemplativna.

Ostani radosna i ne srami se. Ne boj se jer neće biti sve lako, bit će teških vremena. Neće sve biti u ružama. Ali ako ostaneš u Bogu, on će biti tvoj štit.

Daj plod! Ne želimo da budeš u samostanu i da se osjećaš neplodna, već da daješ plod za Crkvu, za svoj život i da znaš da se najveći plod prinosi upravo dajući se za druge, za sestre, služeći drugima – naglasio je nadbiskup Carballo posebno se u konačnici osvrćući na važnost obitelji.

– Najljepša »definicija« Boga koja postoji nije ona koju smo u Katekizmu naučili da je Bog onaj koji je sve stvorio i koji svime upravlja, nego da je Bog obitelj. Bog je Presveto Trojstvo, odnos između Oca, Sina i Duha Svetoga.

Sestre iz drugih samostana u Italiji (Napulj, Sortino, Cartoceto i Vedana) uz nadbiskupa Joséa Rodrígueza Carballa (OFM), tajnika Kongregacije za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskog života

Nešto najljepše što od Boga možemo naučiti jest da živimo u odnosu s drugima. To nije lako, zajednički život nije lagan, kako u obitelji tako i u redovničkoj zajednici, ali je moguć ako se uzdamo u Gospodina – zaključio je nadbiskup Carballo.

Obredno bogatim liturgijskim slavljem sestra Anna je postala Vječna klanjateljica Presvetom Sakramentu, primajući od nadbiskupa veo, sveti habit, medaljon s prikazom Presvetoga i brevijar, a od časne Majke priore samostana u Piedimonteu Marriane od Uskrslog Isusa, krunu od ruža.

Dolazak Vječnih klanjateljica Presvetom Sakramentu u ovaj talijanski gradić 2017. je inicirao i podržao upravo nadbiskup Carballo. Živost i radost koju su sa sobom redovnice donijele nebrojeno su puta posvjedočili klerici, ali i vjernički puk iz ovoga kraja.

– Naučili smo ih poznavati i diskretno i u tišini primati snagu njihove molitve i kvalitetu njihova svjedočenja kao posvećenih osoba, redovnica – isticao je nedugo nakon njihova dolaska u samostan u Piedimonteu mons. Valentino Di Cerbo, biskup u miru biskupije Alife-Caiazzo.

– Već nekoliko mjeseci od dolaska znakovi njihove prisutnosti postali su jasno vidljivi u našoj mjesnoj Crkvi. Samostan, nasljednik stoljetne molitvene tradicije koju su podržavali benediktinci sada priključen novoj redovničkoj zajednici nastavlja živjeti svoju neprekinutu kontemplativnu dimenziju s duhom radosti i obnovljene snage – zaključio je mons. Valentino Di Cerbo, biskup u miru.

Štoviše upravo je klanjanje danju i noću uz prisutnost vjerničkoga puka koji se pridružuje redovnicama u molitvi, kako u Piedimonteu tako i u drugim mjestima u kojima su Vječne klanjateljice dalo snagu i nadu lokalnoj Crkvi da s obnovljenom žarom naviješta Evanđelje.

Najbrže rastuća ženska monaška zajednica u čitavoj Italiji, obogaćena brojnim mladim zvanjima u posljednje je vrijeme istinski znak živuće Crkve. Neprestano, cjelodnevno i cjelonoćno klanjanje pred Presvetim istinski je odgovor mladih na Božji poziv u kojemu čitav svoj život predaju i posvećuju molitvi za Crkvu, pritom nikada ne zaboravljajući domovinu i župnu zajednicu iz koje su potekli.

Novi broj Solinske Kronike

posljednji broj solinske kronike

Pratite nas

   Facebook

   RSS

   Newsletter

Zvonimir Solin Newsletter

Najvažnije vijesti u vašem email sandučiću