PORAST BROJA STANOVNIŠTVA DOVODI DO PROMJENE ŽIVOTNIH NAVIKA I UVJETA KOD DIVLJIH ŽIVOTINJA - Lisice u gradu

SOLINSKA KRONIKA 330, 15. veljače 2022.

Piše: dr. sc. Nada TOPIĆ

Fotografije: Privatni album, arhiv Solinske kronike

– Na području Hrvatske proteklih se godina provodi oralna vakcinacija lisica, tako da se već dugo ne bilježi pojava bjesnoće. Možda je i to jedan od razloga porasta broja jedinki lisica, odnosno hiperpopulacije, i za očekivati je da ih u budućnosti bude sve više pa i u urbanim područjima – istaknuo je veterinar Antun Žebčević

Zbog blizine šumovitoga područja na obroncima Kozjaka i Mosora, koje je prirodno stanište divljih životinja, nije neuobičajeno u rubnim predjelima Solina susresti lisicu. Međutim proteklih godina građani prijavljuju pojavu lisica i u urbanim područjima. Iako je riječ o opreznim i plahim noćnim životinjama, više je razloga zbog kojih napuštaju sigurnost šume i približavaju se ljudima.

Narušena ravnoteža u njihovu prirodnom staništu posljedica je ljudskoga djelovanja i devastacije šuma (sječa, požari, industrijalizacija…), a pojavu lisica na gradskim ulicama bilježe i drugi hrvatski i zapadnoeuropski gradovi. Porast broja gradskoga stanovništva za posljedicu ima i povećanje komunalnoga otpada koji uključuje ostatke prehrambenih proizvoda, a takvi ostatci privlačni su brojnim životinjama, posebno miševima i glodavcima.

Lisice su svejedi i njihova prehrana uključuje miševe, glodavce, perad, ribe, ptice, kukce, crve, jaja, voće itd. Ako potrebu za hranom ne mogu zadovoljiti u prirodnom staništu, posebno u zimskim mjesecima, mogu prijeći desetke kilometara u noćnomu lovu u potrazi za obrokom. To je vjerojatno i glavni razlog njihova dolaska u gradove gdje mogu relativno lako loviti miševe ili pronaći ostatke ljudske hrane na odlagalištima otpada.

Veliki požar koji je opustošio Mosor 2017. uništio je i staništa lisica, a rijeka Jadro sa svojom florom i faunom (ribe, ptice, patke…) privlačna je lisicama koje su u potrazi za hranom. Stoga ne iznenađuje što su mnogi Solinjani, pa i Splićani, proteklih nekoliko godina doživjeli »bliske susrete« s ovom inače neopasnom, ali ipak divljom životinjom.

Zadavljeni pernati ljubimac

Goran Čilaš i njegov dugogodišnji pernati prijatelj patak Đuka

Slavica i Goran Čilaš sredinom siječnja ove godine ostali su bez dugogodišnjega ljubimca patka Đuke. Udavila ga je lisica. O tome kako je divlji patak postao ljubimac Goran Čilaš kaže:

– Đuka je imao 28 godina, a prvi put sam ga susreo u Lučici gdje sam 1994. radio kao domar. Tada je bio mladi patak kojemu je netko slomio krila. Kako sam tamo povremeno hranio patke i mačke, ozlijeđeni patak je jeo s njima, i s patkama i mačkama, a pod zaštitu ga je uzela glasovita mačka Monika i s njom je bio siguran. Nije se ničega plašio i iako nije mogao letjeti, slobodno se kretao.

Negdje 2005. ili 2006. netko ga je pokušao ukrasti i kako bih ga zaštitio, odlučio sam ga prebaciti u svoje dvorište gdje je proveo s nama sedamnaest godina. Boravio je u ograđenomu vrtu na travnjaku, a u povrtnjak nije ulazio. Bio je vrlo pitom, stalno je hodao za mnom, a ponekad bih ga vozio i u autu.

Supruga Slavica i kćer Jelena također su se povezale s Đukom, bio je ljubimac u pravomu smislu kojega se moglo dodirivati i s njime komunicirati. Nisu mu smetali posjetitelji, djeca ni druge životinje. Stoga ih je sve pogodio prizor zadavljenoga patka bez glave.

Posumnjali su da je patka napao susjedov pas, ali nakon što su kontaktirali policiju i veterinara, utvrđeno je da ga je napala lisica. To ih je iznenadilo, kažu, jer da su znali da se lisice pojavljuju u ovomu dijelu grada, bolje bi zaštitili patka i noću bi ga držali u zatvorenom prostoru.

Iz kasnijega razgovora s poznanicima i susjedima doznali su da su neki od njih i danju viđali lisice u blizini njihove kuće na Meterizama te da je lisica napala i susjedovu perad.

Očekivati porast broja lisica

O pojavi lisica u Solinu i općenito u gradskim sredinama upitali smo i veterinara Antuna Žebčevića iz Veterinarske ambulante Solin.

– Na području Hrvatske proteklih godina provodi se oralna vakcinacija lisica, tako da se već dugo ne bilježi pojava bjesnoće. Možda je i to jedan od razloga porasta broja jedinki lisica, odnosno hiperpopulacije, i za očekivati je da ih u budućnosti bude sve više pa i u urbanim područjima.

U susretu s lisicom, kao i s bilo kojom drugom divljom životinjom, najbolje joj je ne prilaziti i ne dirati je. Na području grada zabranjeno je držati perad i slične životinje, a ljudi koji ih ipak drže, npr. u prigradskim područjima, trebali bi ih adekvatno mehanički zaštiti ogradom tako da ne mogu doći u kontakt s divljim životinjama.

Bogat »pernati fond« u gradu na Jadru učestalo privlači lisice i u samo gradsko središte

Nakon pojave ptičje gripe preporuka je da se perad i ptice uopće ne drže na otvorenom, nego isključivo u zatvorenim prostorima kako ne bi bili u doticaju s divljim pticama i kako bi se spriječio prijenos bolesti.

S obzirom na sve navedeno, vidjeti lisicu u gradu možda i nije tako čudno kako se čini. Riječ je o životinji koja se brzo i lako prilagođava. Ako nema šume, naći će zaklon u napuštenim prostorima, divljim vrtovima, grmlju ili bilo gdje drugo gdje može pronaći sigurnost za sebe i svoje mlade, hraneći se štakorima i drugima malenim životinjama i biljkama.

Gomila dostupnoga otpada, također može biti zanimljiva lisici kao izvor mogućega »lakog« obroka. Narušen ekosustav u kojemu nema većih predatora, omogućio je lisici »bezbrižniji« život i duži životni vijek, pa je broj lisica u porastu. Lisica je u pravilu plaha životinja koja se kreće noću, ali ako ne bježi i prilazi ljudima, moguće je da je bolesna.

Lisici je najbolje ne prilaziti, a ako je životinja ozlijeđena ili bolesna potrebno je kontaktirati veterinarsku službu. Što se tiče kućnih i vrtnih ljubimaca, noću im je najbolje osigurati zaštitu i držati ih u zatvorenom, ne samo radi mogućega ozljeđivanja nego i prijenosa zaraznih bolesti ako su u kontaktu s divljim životinjama.