Cjepivo je biološki pripravak s pravnim statusom lijeka. Postoje antiinfekcijska i alergenska cjepiva (vakcine). Prva izazivaju zaštitni imunosni odgovor protiv zaraznih bolesti (tuberkuloze, difterije, tetanusa, dječje paralize, gnojnog meningitisa, ospica, rubeole, zaušnjaka, hepatitisa B, bjesnoće), a druga suprimiraju alergijsku reakciju posredovanu IgE protutijelima (ugriz zmije, pauka). Zbog toga što je biološki lijek i djeluje u interakciji sa stanicama imunosnoga sustava u kojemu je tretiran kao svaki drugi antigen i u konačnici u njemu nestaje. Cjepiva s ostalim lijekovima dijele nuspojave koje predstavljaju posebno polje interesa, a katkada i neznanstvenih spekulacija.
Cjepivo ili vakcina biološki je lijek koji se primjenjuje u procesu imunosnoga odgovora kako bi se postigao željeni učinak: zaštita od infekcije ili sprječavanje neželjenoga alergijskoga odgovora. Cjepivom se može pobuditi specifični imunosni odgovor, što se koristi u cijepljenju ili aktivnoj imunizaciji protiv zaraznih bolesti. Cjepiva kojima se cijepe naša djece su mrtva i živa cjepiva. Ona su biološki potentna te se govori o antigenskoj ili infektivnoj jačini određenoga cjepiva. Cijepljenje protiv zaraznih bolesti jedan je od najdjelotvornijih i ekonomski najučinkovitijih načina zaštite pojedinca i čitave populacije od određenih zaraznih bolesti. Najveće dostignuće medicine u 20. stoljeću je otkriće cjepiva protiv teških i smrtonosnih bolesti naročito kod dojenčadi i male djece.
Cijepljenje – aktivna imunizacija, vakcinacija – postupak je kojim se davanjem određenog antigena, živih oslabljenih uzročnika bolesti, neživih uzročnika, njihovih dijelova ili produkata te antigena proizvedenih genetičkom tehnologijom, postiže stvaranje specifične imunosti koja tijekom određenoga vremena mjeseci, godina, desetljeća štiti primatelja od određene zarazne bolesti. Najvažnija je osobina aktivne imunizacije što se u primatelja uspostavlja dugogodišnja možda i doživotna (?) imunosna memorija uz pomoć koje se nakon docjepljivanja, tj. ponovnoga davanja istoga antigena imunost može vrlo brzo pojačati.
Pasivnom se imunizacijom primatelja prenose gotova specifična protutijela, životinjska ili čovječja, kojima primatelj bude odmah zaštićen od određene bolesti. Zaštita stečena pasivnom imunizacijom traje kratko vrijeme, nekoliko tjedana ili mjeseci, budući da se tako primljena antitijela razgrade, a imunosna memorija za taj antigen u primatelja ne bude ni uspostavljena.
Prirodni oblik pasivne imunizacije jest transplacentarni prijenos protutijela protiv određenoga broja bolesti s majke na plod. Tako prirodno prenesena zaštita traje od 3 do 6 mjeseci, dok se u djetetovu tijelu ne razgrade pasivno prenesena antitijela.
Krajnji cilj cijepljenja protiv određene zarazne bolesti na globalnomu je planu da se ta bolest iskorijeni. To je doista i uspjelo 200 godina nakon otkrića cijepljenja protiv velikih boginja budući da je zadnji slučaj velikih boginja registriran u svijetu 1977., a u nas 1972.
U razvijenim zemljama svijeta kao i u Hrvatskoj, organizirano se cijepljenje djece provodi od sredine 20. stoljeća. Pobolijevanje ospica, hripavca, rubeole, zaušnjaka drastično je smanjeno. Prisutna je povremena pojava hripavca i morbila.
Takvi su uspjesi u suzbijanju zaraznih bolesti postignuti prvenstveno zahvaljujući sve boljim cjepivima visokoga stupnja imunogenosti, te procijepljenosti djece do 95% i niske reaktogenosti cjepiva, tj. s malim brojem nepoželjnih reakcija.
U pedijatrijskim ordinacijama se provodi kontinuirano cijepljenje, tj. individualno u određenoj za dijete optimalnoj dobi prema unaprijed određenom kalendaru individualnoga cijepljenja.
Obvezna cijepljenja u Hrvatskoj su zakonom regulirana. To su cjepiva protiv: tuberkuloze BCG uvedena u kalendar cijepljenja 1948., difterije uvedeno 1948., tetanusa uvedeno 1955., hripavca uvedeno 1959., poliomijelitisa uvedeno 1961. oralni, OPV, a inaktivirani polio soj IPV od 2001. kao i acelularni pertusus cjepivo. Cjepivo protiv ospica uvedeno 1968., rubeole uvedeno 1975., zaušnjaka uvedeno 1976., hemofilusa b, uvedeno 2001., hepatitisa B uvedeno 1999. za djecu staru 12 godina, a od 1. siječnja 2007. za svu novorođenčad. Hepatits B se sada cijepi od drugog mjeseca života u cjepivu 6 u 1. Cjepivo protiv pneumokoka je uvedeno 2019.
U pedijatrijskim ordinacijama u Solinu se provodi kontinuirano cijepljenje djece. Cijepiti se počinju sva zdrava djeca s navršena dva mjeseca života protiv difterije, tetanusa, hripavca, dječje paralize, hemofilusa influenze tip B (uzročnika gnojnog meningitisa) i hepatita B cjepiva »6 u 1« u razmaku od dva mjeseca tri puta u prvoj godini života. Kod prva dva cjepiva cijepi se i protiv pneumokoka. Prva revakcinacija »6 u 1« cjepiva je godinu dana iza treće doze cjepiva primovakcinacije, u dobi od 1,5 godine, a druga revakcinacija »3 u 1«, protiv difterije, tetanusa i pertusisa je nakon djetetova 5. rođendana.
Postoje cjepiva koja nisu zakonom regulirana i nisu obvezna. To su cjepiva protiv gripe, covida, varičela, krpeljnog meningoencefalitisa, hepatitisa A, HPV cjepiva, protiv ROTA virusa, protiv RSV (cijepe se nedonoščad), protiv bjesnoće, meningitisa uzrokovanog meningokokom grupe A,C,W.
Zaštita dječje populacije protiv navedenih bolesti bi trebala biti 95%, što bi zadovoljilo propisane kriterije zaštite dječje populacije protiv navedenih bolesti. U našim pedijatrijskim ordinacijama u Solinu zaštita je manja i iznosi 75%.
