Djetetov je neurološki razvoj usko povezan s procesom sazrijevanja središnjega živčanog sustava koji je još uvijek intenzivan u postnatalnoj dobi, posebno u prvoj godini života. Nove neurološke funkcije se ne javljaju izolirano već međusobno usklađeno, neprekidno od najjednostavnijih do najkompliciranijih, prikazujući određenu razinu funkcionalnog sazrijevanja središnjega živčanog sustava. Primitivna, refleksna aktivnost novorođenčeta i mladoga dojenčeta postupno prelazi u svrsishodne neurološke funkcije koje omogućuju reakcije uspravljanja, puzanja, hodanja, reakcije obrane i ravnoteže, voljnu funkciju šake.
Pri procjeni djetetova neurološkoga razvoja promatra se: mentalni razvoj (interes dojenčeta, razvoj govora, guguta, sloguje, riječi sa značenjem), ponašanje dojenčeta procjenjuje se na temelju socijalne suradnje i stanja svijesti. Uredan nalaz je kada je dijete budno, mirno i smiješi se. Nepovoljno ponašanje je kada je dijete razdražljivo, plačljivo ili pospano. Senzorika – vid se procjenjuje refleksom žmirkanja, reakcijom na svjetlo, fiksacijom predmeta (4 do 6 tj.) i praćenjem predmeta i likova (od 6 tj. nadalje). Sluh se procjenjuje od novorođenačke dobi akustičkim refleksom žmirkanja, zatim reakcijom na zvuk. Od 5. mjeseca dojenče lokalizira zvuk, te se sluh ispituje obostrano. Mjerenje opsega glave je sastavni dio procjene neurološkoga razvoja, jer dinamika porasta opsega glave odražava postnatalni rast mozga. Zbog toga kod svakoga pregleda dojenčeta i maloga djeteta mjerimo opseg glave i uspoređujemo s normativima za djetetovu dob i spol. Razvoj motorike u dojenačkoj dobi je najdinamičnija neurološka funkcija. Procjenjuje se spontana motorika, položajne reakcije i mišićni tonus i refleksi.
Neurorizično dijete je ono koje ima rizik za rano oštećenje mozga. To su sva djeca prijevremeno rođena, s perinatalnim hipoksijama, krvarenjima ili perinatalnim infekcijama. Oko 10 do 15% novorođenčadi su neurorizična djeca. Dugoročnim praćenjem kod 50% takve djece prisutna su blaža ili teža neurorazvojna odstupanja. Perinatalnom oštećenju mozga naročito su podložna nedonoščad niže gestacijske dobi ispod 31 tjedna. Oko 90% novorođenčadi s urednim UZ nalazom mozga ili blagim stupnjevima krvarenja imaju uredan neurorazvojni ishod. Nepovoljan ishod je povezan s težim stupnjevima peri-intraventrikularnog krvarenja (3. i 4. stupanj), te periventrikularne leukomalacije napose cistične i subkortikalne leukomalacije. Navedena oštećenja dovode do destruktivnih promjena moždanoga parenhima s mogućim višestrukim neurorazvojnim odstupanjima kao što su sindrom iritacije, sindrom apatije, distoni i spastični sindrom, cerebralna paraliza, minimalna neuromotorna disfunkcija, poremećaj senzorike – vida i sluha, mentalna retardacija i epilepsija.
Oko 25% novorođenčadi sa strukturnim promjenama perinatalnoga oštećenja mozga imaju uredan neurorazvojni ishod. Njih 72% imaju neuromotorna odstupanja. Od toga 32% imaju cerebralnu paralizu. U skupini neurorizične djece 3% imaju cerebralnu paralizu.
Simptomi odstupanja u prvom tromjesečju dojenačke dobi su: promjena djetetova ponašanja, poremećaj ritma budnosti i spavanja, te hranjenja, poremećaj spontane motorike, manjkavi mehanizmi uspravljanja, abnormalne položajne reakcije, centralne smetnje koordinacije, poremećaj mišićnog tonusa i abnormalnost primitivnih refelksa.
Sindrom iritacije je karakteriziran razdražljivošću djeteta, koje često plače prodornim vriskavim glasom. Ima isprekidan i površan san, lako se budi. Pohlepno uzima hranu, pri čemu otežano siše, teže guta, zagrcava se ili povraća, te ima česte grčeve. Spontana motorika je vrlo obilna, trza se, izvija se, ima tremor. Položajne reakcije i primitivni refleksi su abnormalni. Mišićni tonus je povišen. U dvije trećine djece koja su razvila cerebralnu paralizu, prethodio je sindrom iritacije. Uz ovaj su sindrom često udruženi rani simptomi mentalne retardacije, ispadi senzorike, konvulzije i poremećena dinamika opsega glave.
Sindrom apatije: apatična djeca su nezainteresirana, oslabljenih reakcija, slaboga plača, pretjerane pospanosti, oskudne spontane motorike. Slabijega su apetita. Hranu uzimaju sporo i otežano, sa sporijim refleksom sisanja i gutanja. Položajne reakcije i primitivni refleksi su abnormalni. Mišićni je tonus snižen.
Sindrom spastičnosti je karakteriziran oskudnom spontanom motorikom, nestabilan leđni i potrbušni položaj. Kašnjenje funkcije hvatanja i rotacije. Mišićni je tonus povišen. Tetivni refleksi su povišeni, a primitivni dulje prisutni.
Distoni sindrom je obilježen vrlo bogatom spontanom motorikom, izvijanjem tijela i udova, opistotonusom, distonim atakama, masovnim kretnjama. Djeca su nestabilna u potrbušnom i leđnom položaju. Reakcije uspravljanja, pokreti hvatanja, rotacije i balansa sjedenja dosta kasne. Mišićni tonus je promjenljiv, hipo-normo-hiper tonus.
Sva neurorizična djeca vrlo rano, već po izlasku iz rodilišta se uključuju u habilitacijski tretman neurorazvojne stimulacije pod nadzorom neuropedijatra i fizijatra.
U našim pedijatrijskim ordinacijama najveći je broj zdrave dojenčadi, potom djece. Iz skupine neurorizične djece manji postotak su djeca manjih mentalnih sposobnosti, usporenog razvoja govora, komunikacije, socijalizacije. Ako djeca nemaju neku genetičku nasljednu bolest, neki sindrom ona se kasnije uredno neuromotorno razvijaju.
