Vrućica je simptom, a ne bolest i najčešći je povod posjeta pedijatru. Kao nekad i danas roditelji strahuju od vrućice u svoje djece, bojeći se konvulzija, oštećenja na mozga i smrti. Povišena tjelesna temperatura smatra se ako je rektalno izmjerena 38°C i više, pod pazuhom 37 °C i više, u ustima 37,5 °C i više.
Kako nastaje povišena tjelesna temperatura?
Tijelo se pregrijava svaki put kada stvaranje topline nadilazi njezino odavanje. Čovjekov metabolizam normalno stvara više topline nego što bi u termoneutralnom okolišu bilo potrebno, te se stalna unutrašnja temperatura od 37 °C održava odavanjem topline u okoliš. Tjelesna toplina stvara se metabolizmom svih stanica, a nadzire se i ravna u jednom vrlo malom području mozga, tzv., termoregulacijskom centru hipotalamusa. Podešavanje hipotalamičkog termostata naviše najčešće je posljedica imunoloških i upalnih odgovora na infekciju (virusnu ili bakterijsku ), te autoimunih i zloćudnih bolesti.
Dehidracija može biti uzrok vrućice posebno kod novorođenčadi i male dojenčadi. Posebno su dugotrajnoj vrućici sklona dojenčad s poremećajem regulacije prometa vode i elektrolita. Dehidracija je ipak češće posljedica povišene temperature, jer djeca prvih tjedana života u vrućici gube sa svoje velike površine tijela (s obzirom na tjelesnu masu i rezerve tekućine u njoj) mnogo više vode nego veća djeca i odrasli.
Kako se mjeri tjelesna temperatura ?
Temperatura se ocjenjuje dodirom na čelo. Mjeri se digitalnim termometrom i to pod pazuhom; 5 minuta, kod djece iznad 2 godine života, rektalno; 3 minute, kod djece do 2 godine života. Oralno; (pod jezikom) 3 minute, kod adolescenata. Infracrvenim termometrom u uho mjeri se 1 sekundu (od dojenačke dobi).
Kada se treba javiti pedijatru s djetetom koje ima vrućicu?
Odmah ako je dijete mlađe od 2 mjeseca, temperatura je viša od 40,1°C, neutješno plače, jeca, plače na dodir, pospano je i ne da se probuditi, ima ukočen vrat, osip, osobito jače crven ili plavkast, otežano diše i nakon čišćenja nosa, teže guta, slini, ima konvulzije, te se doimlje izrazito bolesno.
U roku od 24 sata, dijete u dobi od 2 do 4 mjeseca, temperatura ispod 40°C, dizurične smetnje, temperatura traje više od 24 sata, temperatura je pala, a zatim se nakon 24 sata vratila, temperatura traje više od 72 sata.
Već pri prvom kontaktu s djetetom koje ima visoku temperaturu treba pokušati ustanoviti žarište i djelovanje povišene temperature u djeteta: uočiti ili iz spontanoga pričanja roditelja doznati za; respiracijske simptome (kašalj, otežano disanje, čujno disanje, hroptanje, začepljen nos), dizurične smetnje (ne mokri, pojačano mokri, pelena ima jaki miris), povraćanje, proljev, osipi, klonulost. Kod svakog djeteta s povišenom temperaturom treba neprestano pratiti držanje i opći tonus, procijeniti stanje krvnoga optoka (bljedoća, pojačano znojenje, bilo ne samo frekvencija, nego i punjenost, RR), opće toksemijske i septičke simptome i znakove infekcije središnjega živčanog sustava: meningealni sindrom i poremećaj svijesti ili fokalne neurološke znakove.
Uzroci vrućice u djece
U pedijatrijskoj ordinaciji su na prvom mjestu, više od tri četvrtine svih prvih posjeta febrilne djece, akutne respiratorne virusne infekcije koje traju 2 do 3 dana, neke i dulje. Kod dojenčadi i male djece nalaz bronhoopstrukcije visoko je specifičan za virusnu etiologiju donjih dišnih puteva. Bakterije rijetko uzrokuju bronhoopstrukciju. Ako se uz tu kliničku sliku na rtg ili UZV pluća dijagnosticira bronhopneumonija tada bi to dijete trebalo hospitalizirati, liječiti bronhoopstrukciju.
U doba epidemije gripe kod djece treba posumnjati na gripu ako dijete ima povišenu temperaturu iznad 38 više od 10 dana. Dijete najčešće ima akutnu febrilnu dišnu infekciju, ali kada se javlja na pregled ne mora uvijek biti febrilno, nego dolazi zbog klonulosti, dehidracije ili slabosti mišića (benigni akutni miozitis), proljeva. Djetetu se učini KKS kada se vide sniženi leukociti, trombociti, neutropenija.
Infekcija Covid-19 nije toliko nalik na gripu koliko se o tome priča. Samo oko 50% djece dobiti će povišenu temperaturu, neki će malo kašljati, a curenje nosa i kihanje nije tipično prisutno. Nema jasne kliničke definicije, jer se klinička slika mijenja kako organizam imunosno reagira. Oko sedmog do desetog dana bolesti može se razviti višesustavni upalni odgovor ili intersticijska upala pluća, no to je u djece rijetko. U kliničkoj orijentaciji više od svega pomaže dubinsko epidemiološko ispitivanje.
Najčešći uzrok febrilnog povraćanja je akutna upala gornjih dišnih puteva, upala grla bilo virusna ili bakterijska.
Najčešći osip kod povišene temperature je urtikarija. Enterovirozu često prati makulopapulozni osip. Treba paziti na mogućnost meningokokcemije-meningealni sindrom, hemoragijski osutak. Osutak u početku može biti makulopapulozan, zatim prelazi u hemoragičan najčešće na udovima rukama i nogama. Treba pitati roditelje jesu li uočili osip kod kuće. Osip često nastane naglo i brzo se širi. Opće stanje djeteta je loše. Meningokokna bolest zna i nekoliko dana trajati prije nego što se dijete ospe (hemoragični osip) i sloma (hemoragijski šok).
Febrilno novorođenče se obavezno prima u bolnicu bez obzira na nalaze. Može imati generaliziranu virusnu infekciju, serozni meningitis, a najčešće je bakterijska infekcija ždrijela, uha, meningitis.
Hematološke bolesti mogu biti praćene povišenom temperaturom. Na njih treba posumnjati kod djeteta s vrućicom, bljedilom, hemoragijskim osipom, povećanim limfnim čvorovima, uvećane jetre i slezene.
Ova velika i svakodnevna skupina bolesne djece zahtjeva većinom samo potporno i simptomatsko liječenje i u pravilu nikakve lijekove osim za snižavanje povišene tjelesne temperature. Kod febrilne djece treba tragati za bolestima koje treba specifično liječiti, u prvom redu bakterijske infekcije; streptokokna angina, akutna upala uha, upala mokraćnih kanala, bakterijski meningitis, upala slijepog crijeva.
Visina vrućice upravo je razmjerna težini bakterijske infekcije. Simptomatsko liječenje vrućice provodi se fizikalnim metodama i lijekovima-antipireticima.
