Nakon dužega izbivanja na solinsku je Širinu vraćen kip Krista Spasitelja. Postavljen od solinskog vjerničkog puka prije točno 125 godina na raskršću putova i vremena kip Krista Spasitelja triput je mijenjao lokaciju. Smetao je najprije autonomaškim i narodnjačkim idejama. Zatim je smetao fašističkim cestovnim pravcima. Nije mu bila sklona ni solinska komunistička ideja, a u zadnje je vrijeme (ironično) zasmetao nekim novim cestovnim pravcima.
Ideju ponovnoga povratka kipa na Gospin Otok, gdje su ga bili izmjestili fašisti, a odakle je nakon osamostaljenja Lijepe naše vraćen na Širinu, pravovremeno je zaustavilo Ministarstvo kulture, zatraživši drugu lokaciju, bližu izvornoj. Prasvetište je, hvala Spasitelju na tome, sa svojom tisućljetnom povijesti za struku očito mnogo više od pukoga deponija sakralnih objekata i predmeta.
Trećim premještanjem u nešto više od stoljeća svoje povijesti kip se sada nalazi na travnatoj površini u Ulici Stjepana Radića. Iako okrenut simbolički potpuno neartikulirano, prema sjeveru (umjesto kršćanski bogate simbolike istok-zapad) kip Krista Spasitelja kao da između krošnji stabala, grmova i drvenih stupova dočekuje sve one koji prolaze kroz Solin i idu prema drugim gradovima. Svojevrsnu poteškoću u pozicioniranju predstavlja činjenica da se ispred Kristova kipa sada nalazi, leđima okrenuto, poprsje hrvatskoga političara Stjepana Radića s kojim se nalazi u svojevrsnoj prostorno-spomeničkoj koliziji. Teško je zamisliti da je ovdje riječ o pomno planiranom i promišljenom simboličkomu izričaju poznatoga Radićeva antiklerikalizma. Imajući u vidu činjenicu da je kip Bogočovjeka dosad triput selio, zasigurno nikome neće smetati da se poprsje običnoga čovjeka, političara jedanput izmjesti na neki prikladniji položaj.
Prisjećajući se povratka Kristova kipa na Širinu prije tridesetak godina dugogodišnji solinski župnik don Vinko Sanader potpisniku ovih redaka je istaknuo kako je vraćanjem kipa na Širinu ispravljena povijesna nepravda. Kip je naime na župnikovu inicijativu, a uz svesrdnu potporu Grada Solina i Konzervatorskoga odjela u Splitu u kolovozu 1995. vraćen na Širinu, blizu mjesta na kojemu je izvorno stajao. Povratak kipa na Širinu u vremenu kada je Solin »Vlakom slobode« nakon vojnoredarstvene akcije »Oluja« posjetio prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman postao je usto i svojevrsni spomenik i priprava za novi jubilej 2000. proslavljen na nacionalnoj razini u Solinu.
Kristov je kip kao spomenik tom prilikom i blagoslovljen, a taj blagoslov očito »drži« i do današnjega dana, trideset godina od »Oluje« u obljetničkoj i hodočasničkoj 2025. jer i na ovomu novom, uz-putnom položaju vjernici prolazeći pokraj njega zastanu, naklone se i uz znak križa nastave u svoju svakodnevicu.
Solin se iz dana u dan mijenja. Njegovo društvo u svakodnevnoj je užurbanosti razapeto između mentaliteta i potrage za vlastitim identitetom. Natpis koji su njegovi prethodnici ostavili pred 125 godina na postolju Kristova kipa svjedoči tajni života u gradu na Jadru:
BOŽE NAŠ, MILOSTIV BUDI NARODU NAŠEMU.
BOG ČOVJEK, ŽIVI KRALJUJE, CARSTVUJE!
SOLINSKI SLIKAR I PISAC JOZO KLJAKOVIĆ O POSTAVLJANJU KRISTOVA KIIPA NA ŠIRINI 1900.
Na raskršću vjekova, u pola noći na Silvestrovo, otkrivao se spomenik tome prelazu na Širini u Solinu. Spomenik je prikazivao Isusa s križem u ruci. Točno u pola noći spomenik je bio otkriven. Sakupljeni narod je kleknuo i molio za mir, za bratstvo i za sreću cijelog svijeta. Molio usrdno, kao da je predosjećao oluje koje će u dvadesetom vijeku našom zemljom prohujati.
Putem kad smo se vraćali doma upitao sam oca:
— Ćaće, zar će biti rata kad smo se molili za mir?
— Ne znam sinko, ali je dobro uvijek moliti za mir. Rat je najveća nesreća za ljude.
— Pa zašto onda ljudi ratuju?
— To je sinko i meni čudnovato. Možda zato što svi ljudi nisu dobri, ne slijede Isusa.
