Zahvaljujući neiscrpnomu izvoru arheološkoga blaga koje na svakom svome kutku još uvijek krije salonitanska zemlja ukrižanom s visokom stručnošću tima pod palicom Arheološkoga muzeja u Splitu, priređena je još jedna, suvremenim jezikom rečeno senzacionalna izložba.
Izložbu pod nazivom »Meduzin pogled«, a na kojoj je izloženo 11 sarkofaga i ulomaka pronađenih godine 2007. u samom središtu grada Solina pohodio je ogroman broj posjetitelja.
Obraćajući se nazočnima u uvodnomu govoru ravnatelj Muzeja dr. sc. Ante Jurčević istaknuo je svu »težinu« ove izložbe.
– Posebna mi je čast što vas mogu pozdraviti kao domaćin i organizator restauratorsko-arheološke izložbe »Meduzin pogled« jer je zaista riječ o jednoj velikoj izložbi i velikomu projektu o kojem će nešto više reći sami autori, dok ću preuzeti čast zahvaliti svima onima koji su sudjelovali u realizaciji ove izložbe.
Prošle smo godine otvorili izložbu »Memento mori« na kojoj smo predstavili rezultate istraživanja Zapadne salonitanske nekropole i kroz nju smo vam nastojali približiti pogrebne običaje stanovnika Salone od 1. do 5. stoljeća. Večeras, iako govorimo o sarkofazima nadgrobnim spomenicima s Istočne salonitanske nekropole, naglasak nije na pogrebnim običajima nego na restauraciji, konzervaciji, rekonstrukciji i interpretaciji nalaza. Ovi sarkofazi nisu pronađeni kao dio grobnih cjelina, već kao fragmentirani građevinski materijal ugrađen u jednu improviziranu branu sagrađenu uz desnu obalu rijeke Jadro koje je kolega Goran Skelac nakon istraživanja godine 2007. izvadio i pohranio na Manastirinama. Te 2007. profesor s Umjetničke Akademije u Splitu Siniša Bizjak i njegov student Duje Ordulj, započeli su restauraciju tih spomenika, a zatim 2021. s naglaskom da je u međuvremenu Duje Ordulj postao viši restaurator u Arheološkom muzeju započeli su s pripremama za ovu izložbu. Oda samoga početka, dakle od 2021. ovu izložbu kroz različite programske aktivnosti financiralo je Ministarstvo kulture. Nadalje od samoga početka na radu i pripremi ove izložbe uz Duju Ordulja i Sinišu Bizjaka bio je i kolega Borko Vješnica, a prošle godine i Ante Antunović. Poseban doprinos ovoj izložbi arheološkom analizom i obradom svih nalaza napravio je akademik Nenad Cambi, naš najveći stručnjak za antičke sarkofage, a dr. sc. Jelena Jovanović, kustosica ove izložbe, objedinila je sve ove korake kroz muzeološko muzeografsku analizu i sve dijelove ove izložbe na najvišoj mogućoj interpretativnoj razini. Posebne zahvale upućujemo gospodinu Ivanu Tokiću, predsjedniku Županijske udruge slijepih koji nam je pomogao oko realizacije muzeografskih pomagala za slijepe i slabovidne osobe na info panoima. Također posebne zahvale dizajnerskome studiju Kazinoti & Komenda za izradu vizualnoga identiteta, studiju »Klinika« za dizajn postava, te fotografu Vicku Vidanu i profesoru Mladenu Čuliću za odlične fotografije i filmske priloge.
Zahvaljujem svima vama koji ste realizirali ovu izložbu i mislim da je njome Arheološki muzej u Splitu potvrdio svoje kontinuirane napore da na najvišoj razini predstavi i popularizira našu kulturnu baštinu – zaključio je dr. sc. Ante Jurčević.
Prof. dr. sc. Miona Miliša, dekanica Umjetničke akademije u Splitu nazočnima se obratila u ime partnerske institucije koja je s Muzejom sudjelovala u pripremi izložbe.
– Često imam priliku otvarati ine manifestacije i naravno da pritom nije problem biti ponosan na rezultate vrhunskih aktivnosti koji su realizirani i koji se predstavljaju, međutim ovom su prilikom ključne riječi »Ja sam ponosna«. To ne slučajno. Iz nekoliko razloga ili slojeva, kako god vam bilo draže. U nadasve izazovnoj i često apsurdnoj svakodnevici u kojoj živimo i djelujemo, svi akteri ove priče, ovi dragi ljudi i kolege, odabrali su baviti se poslom koji vole i to se vidi, a i osjeti. To nije slučajno. Vjerujem da mnogi kolege iz svjetskih muzeja zavide našim stručnjacima, kako arheolozima, tako restauratorima i kustosima, jer su imali priliku raditi na ovakvim primjercima spomeničke baštine. Jednako tako su naši studenti imali nesvakidašnju priliku stjecati iskustvo. Iskustvo na nalazima i baštini neprocjenjive povijesne i umjetničke vrijednosti i na tome neizmjerno hvala kolegama iz Arheološkoga muzeja u Splitu, budući da smo i sami generacija restauratora koji su odgojeni u ovom lapidariju i tek smo danas svjesni što to uistinu znači.
U ovom svom ponosnom govoru krenut ću kronološki obrnutim redoslijedom radnji, neka mi oproste svi prisutni povjesničari i kolege, jer znamo da samo restaurator može imati tako blago rastvoren kronološki pregled.
Ponosna sam, jer osim što sam dekanica najčudesnije visokoškolske institucije u umjetničkom obrazovanju, Umjetničke akademije u Splitu i igrom slučaja sam konzervator i restaurator arheološke baštine. To je također jedna čudesna struka koja u život vraća sve one blatnjave krhotine koje kolege arheolozi pronađu u dubinama, u svojoj prošlosti zavijene u energije naših predaka. Svi mi imamo uistinu veliku sreću i još veću odgovornost jer živimo na takvom području, prebogatom arheološkim nalazima. Ponos je radi samih kolega, autora ove izložbe. Koji su junački odradili konzervatorsko-restauratorske operacije i zahvate na ovim monumentalnim mramornim ulomcima.
Igrom slučaja 2007. bila sam prisutna kad su se ova čudesa pronašla pod trapavim slojevima sadre. Spoznaja je te godine odjeknula na glavnim vijestima Hrvatske radio televizije. Sutradan smo se organizirali, kolege s dvaju odsjeka Umjetničke akademije u Splitu i s nekoliko vozila isplanirali otići vidjeti pronađen bedem, pravi zid napravljen od vrhunskih mramornih artefakata. Blatnjavi reljefi već tada u gomili ukazivali su na nesvakidašnji, spektakularan prizor. To sve što ćete vidjeti večeras, kolege restauratori rade telepatski, pomoću vještine transcendentalne meditacije. Sarkastično rečeno. Sarkofazi i ulomci antičkih građevina koji su igrom slučaja završili kao konstrukcija za obranu od poplava, a ono što nije slučajno je njihova izvorna namjena i namjera da se oda respekt pokojniku. Nije slučaja ni odabir motiva isklesanih na artefaktima.
Kolegu Antu Jurčevića sam isto tako slučajno upoznala kad su nas mučili neki ornamenti priča junaka srednjovjekovnoga, a ne antičkoga razdoblja. Mogu reći kako su svi ti junaci minulih vremena nekada bili ljudi, a kako su junaci našega doba kolege autori izložbe, kolegica kustosica i cijela četa uigranih individua kako bi svaki detalj bio osmišljen, a ne slučajan.
Vi ste se svi večeras okupili igrom slučaja, ali ako sve navedeno u slučajnostima ne dolazi u obzir, onda istinita tvrdnja kolega sociologa kako je slučajnost izmišljena riječ kako bi se prikrio značaj, poveznica između ljudi i događaja – zaključila je svoje obraćanje prof. dr. sc. Miliša.
Govoreći o postizanju svih predradnji potrebnih za dosezanje stupnja izlaganja i samoga predstavljanja nalaza nazočnima se obratio Duje Ordulj, viši konzervator i restaurator u Arheološkom muzeju u Splitu, jedan od autora izložbe.
– Večerašnje događaj za mene nije samo otvaranje izložbe nego i dio jednoga putovanja koje sam započeo kao student četvrte godine restauracije na splitskoj Akademiji i prvi put susreo ove spomenike i na njima započeo zahvate. Danas kao djelatnik Muzeja imam priliku to putovanje zaokružiti.
Ovo je uistinu najteža izložba u povijesti Arheološkoga muzeja u Splitu. Ovih 11 monumentalnih spomenika doista je impozantno i vjeruje da će vas sve ostaviti bez daha. Za mene je ovo i hrabra izložba, jer upustiti se u restauraciju ovako velikih i složenih artefakata te ih postaviti u predivan muzejski vrt je bio izniman izazov. Ovom je izložbom predstavljeno veliko arheološko otkriće i vrhunsko postignuće konzervatorsko-restauratorske struke. Predstavljeno je putovanje spomenika od pronalaska do eksponata. Upravo ovi impresivni eksponati uključujući najveći sanduk i najteži poklopac ikad pronađen na istočnom Jadranu, godinama su bili predmet naših radova. Upravo se na tom sanduku najbolje vide naše restauratorske vještine. Izložbu prati i dvojezični katalog u kojemu je kolega Goran Skelac opisao okolnosti pronalaska spomenika, dok je akademik Nenad Cambi izvrsno analizirao i stavio ih u arheološki kontekst, profesor Siniša Bizjak i moja malenkost opisali konzervatorsko-restauratorske zahvate, dok je urednica kataloga i kustosica izložbe dr. sc. Jelena Jovanović, vješto ovu dualnost približila vama posjetiteljima.
Ponosni smo na to što je ova izložba inkluzivna, nastala u suradnji sa Županijskom udrugom slijepih i slabovidnih osoba, čime smo tim osobama omogućili da izložbu dožive putem brailleova pisma, audio vodiča i 3D taktilnih prikaza – istaknuo je Ordulj zahvaljujući svima koji su na bilo koji način sudjelovali na ostvarenju ove izložbe.
Svu kompliciranost i zahtjevnost konzervatorsko-restauratorskoga pothvata opisao je prof. dr. sc. Siniša Bizjak s Umjetničke akademije u Splitu ujedno i autor izložbe.
– Dopala me čast da vam kratko ispričam o važnom segmentu ove izložbe, nešto o poglavlju koje u katalogu nosi naslov »Od fragmenta do spomenika«. Kad su ovi spomenici pronađeni nisu nimalo izgledali nalikom na ovo što mi vidimo danas. Ležali su stoljećima pod zemljom prekriveni blatom i vapnenačkom sedrom, razasuti u brojne fragmente. Nakon što su iskopani uslijedilo je strpljivo razvrstavanje i proučavanje, a mi smo se posvetili analizi reljefnih motiva, uspoređivanju oblika, traženju poveznica. Veliku ulogu u cijelome tom procesu imale su i generacije studenata koji su sudjelovali u raznim fazama projekta. Njihov entuzijazam i naročito svježa perspektiva bili su važan dodatak našemu radu. Ono što danas dakle izgleda kao harmonična spomenička zbirka, bio je kaos fragmenata. Slagalica bez ikakvih uputstava za sastavljanje u kojemu nijedan komad nije imao etiketu tipa »ovaj fragment ide gore lijevo«. Dok neki ljudi sastavljaju slagalice od tisuću sitnih komada, mi smo sastavljali ulomke težine nekoliko stotina kilograma, uz pomoć raznih dizalica, improviziranih konstrukcija, ispisanih modela i naravno puno strpljenja.
Radni dani konzervatora-restauratora često izgledaju upravo tako. Spoje preciznosti, timskoga rada, kreativnih rješenja. Iako koristimo napredne tehnologije poput fotogrametrije, 3D modeliranja ništa ne može zamijeniti dobre stare rasprave uz fragment kamena, jer svi prijedlozi su dobrodošli od recimo »možda je ovo lijeva strana girlande« i »što ako ga rotiramo još malo« do »ovo uopće ne pripada ovome spomeniku«. Kad su svi dijelovi napokon sjedinjeni tim se napokon posvetio rekonstrukciji izgubljenih dijelova. Svaka rekonstrukcija je napravljena tako da naznači ono što nedostaje, ali uz razliku između izvornoga materijala i suvremene nadopune. Ono što je pred vama danas rezultat je godina truda, suradnje i neumornoga rada stručnjaka iz različitih disciplina. Danas pred vama stoje spomenici koji ponovno pričaju priče iz tih davnih vremena, a njihova transformacija od fragmenata do cjelovitih spomenika rezultat je interdisciplinarne suradnje kolega konzervatora-restauratora, arheologa, povjesničara umjetnosti i brojnih drugih znanstvenika. Svaki korak u tom procesu zahtijevao je znanje, preciznost i kreativnost, a iznad svega strpljenje i timski rad. U tom izazovnom procesu ključnu je ulogu odigrao Arheološki muzej u Splitu koji nam je velikodušno ustupio radni prostor i širom otvorio svoja vrata. Suradnja s Muzejom nije se zaustavila samo na prostoru. Vidjevši što se događa, odnosno da se događa nešto zaista posebno u dvorištu radionice, muzejski su stručnjaci s nama rado dijelili svoje znanje i iskustvo, pružajući savjete i smjernice koje su bila ključne za uspjeh čitavog ovog projekta. Publika sada ima priliku vidjeti rezultate toga truda. Vrijedi se sjetiti da su nekada ovi spomenici bili razasuti ulomci pod zemljom, daleko od očiju javnosti. Danas su vraćeni u život kako bi ponovno svjedočili o svojoj bogatoj prošlosti – zaključio je autor izložbe prof. dr. sc. Siniša Bizjak.
Gotovo genijalni moment izložbe koji leži u činjenici da je u svojoj inkluzivnosti prilagođena slijepim i slabovidnim osobama posebno je naglasio Ivan Tokić, predsjednik udruge slijepih i slabovidnih osoba.
– Nama u udruzi ova izložba nevjerojatno mnogo znači te se ovim putem želim zahvaliti svim ljudima s kojima smo u ovim mjesecima intenzivno surađivali. Hvala im što su se sjetili slijepih i slabovidnih građana i odlučili se upustiti u jedan ovakav pothvat da prilagode nešto i tim ljudima. Znamo svi da preko vida primamo 90% informacija, ako nemamo vid nemamo ni te podatke. Vid pokušavamo kompenzirati drugim osjetilima, opipom, sluhom i mirisom. Da bismo nešto prilagodili slijepima moramo se usredotočiti na ta tri osjetila. Ovdje smo se usredotočili na opip i sluh i na taj način smo prilagodili ovu izložbu. Ona je prilagođena i za onu manjinu slijepih osoba koja zna čitati brailleovo pismo, a za sve ostale tu su audio zapisi. Ono što je najbitnije jest da postoje mali 3D motivi samih sarkofaga ili motiva sa tih sarkofaga jer opipom nije moguće ovako velike artefakte doživjeti i složiti sebi sliku u glavi. Ovo je jedna od prvih suradnji udruge slijepi i Arheološkoga muzeja i siguran sam ne i zadnja – zaključio je Tokić.
Akademik Nenad Cambi nazočnima se na otvaranu izložbe između ostaloga obratio i kao živi svjedok pronalaska ovih veličanstvenih predmeta.
– Ovo je jedan zaista veliki dan, ovo je dan kada je arheološki muzej dobio novi sadržaj, nešto što će privući mnoge posjetitelje i mnoge zainteresirane koji žele vidjeti i upoznati antiku. Mislim da se to i inače najbolje može vidjeti preko grobova. Nije zaludu jedan od velikih pisaca kazao »Bogovi, grobovi i istraživači«, to je jedno trojstvo koje zapravo čini sve ono što mi o tome razdoblju danas znamo. Dosita sam bio svjedok nalaza toga trenutka. Mislim da sam odmah shvatio da je riječ o jednom iznimnom otkriću koje treba spasiti i koje treba u konačnici i valorizirati. U ovom smo trenutku došli do onoga što treba, a to je valorizacija. Sada je to dakle dostupno svima, sada svi to mogu vidjeti. Moja je dužnost da vam samo kažem dvije opaske. Dva tumačenja ako hoćete. Pod okom meduze svojevrsni je naziv ove izložbe jer je meduza jedan od najčešćih i najvećih simbola zagrobnoga svijeta. Ona je takozvani apotropejski simbol, ona odbija zle sile i tko se god približi tome grobu podložan je meduzinu pogledu kojega treba izbjegavati kao što je Perzej u grčkoj mitologiji to radio. Taj motiv se u umjetnosti nalazi negdje od 6. stoljeća prije Krista pa sve do kršćanstva. Međutim tu je još jedan motiv koji je možda ostao malo prikriven, a to je motiv Erosa i Psihe. Ljubavnici su to prikazani u dječjoj formi. Psihe je bila tolika ljepotica da je Afordita zamjerala toj njezinoj ljepoti i na neki način odvraćala svakoga prosca. Poslala je čak i svoga sina da je recimo to tako odmakne od javnosti. Međutim taj se sin toliko zaljubio da je to postala neka vrsta nebeske ljubavi. Prikazani su s krilima jedno i drugo. Međutim taj motiv koji se nalazi na samom početku izložbe na neki je način otkrio i precizno vrijeme kada je ovaj tzv. »hortus« koji je idealno sada smješten u ovaj dio parka arheološkoga muzeja. Naime riječ je o grobnim parcelama koje su bile ograđene i koje su imale svoja mjesta za razne grobove, koji su bili različitoga karaktera, a u terminologiji su se nazivali »hortusima«. Grobni vrtovi na kojima su se uvijek dakle nalazili i hortikulturni elementni kao što su primjerice voćke koje su posjetitelji mogli kušati prisjećajući se oni h koji su umrli.
Ovdje je na jedan idealan način to prikazano. Međutim ono što je umjetnički i najvažnije to je da su ovi sarkofazi, osim jednoga jedinoga koji je rađen od domaćega materijala svi izrađeni od mramora s Prokoneza. Mali je to otok koji se nalazi vrlo blizu Konstantinopola i dao je beskrajno mnoštvo materijala izvanredne kvalitete. Zamislite od Konstantinopola do Dalmacije taj je mramor dolazio u golemim količinama i ovdje možete to jasno vidjeti. Bjelkasti je to kamen s plavkasto-sivkastim venama. Od njega je izrađena i Eufrazijana i mnogi drugi spomenici, tako da ne neki način taj otočić tvori i dio naše obale, naše Hrvatske. Sarkofazi su dakle nešto po čemu je Dalmacija poznata u čitavom svijetu i što Dalmacija uistinu predstavlja. Svi relevantni udžbenici tome imaju posvećena čitava poglavlja. Mi sada možemo rekonstruirati radionice odo ovoga ovdje sarkofaga kojega je još davno pronašao don Frane Bulić, preko ovoga ovdje što ćete sada vidjeti i u konačnici do, rekao bih senzacionalnoga sarkofaga Dobroga pastira koji je u svojoj tematici, na neki način predstavlja simbol Arheološkoga muzeja u Splitu – rekao je akademik Cambi zahvaljujući publici koja se odazvala u ogromnom broju, što je na njega vidno ostavilo poseban dojam.
Otvorenje izložbe i zaključno obraćanje nazočnima u ulozi posebnoga izaslanika Ministrice kulture i medija održao je Blaženko Boban, župan Splitsko-dalmatinske županije.
– Ugodno sam iznenađen brojem posjetitelja večerašnjega otvaranja i ne vjerujem da je na bilo kojoj od zadnjih izložbi i općenito kulturnih događaja na području Splita i čitave županije bilo ovoliko posjetitelja. Na samome početku netko je zgodno rekao »Nije ovo slučajno, ovo je sudbina«. Ovo je sudbina da je meni pripala čast da otvorim i ovu izložbu. Izložbu koja je čuli smo po mnogo toga posebna. Istina, te 2007. godine bio sam gradonačelnik grada Solina. Ne dajem si za pravo ulaziti u prostor struke no reći ću nešto o okvirima pronalaska ovih artefakata. Jedina prometna komunikacija dvaju dijelova Solina preko Jadra bila je preko Gospina Otoka. Preko starohrvatskoga lokaliteta, iznimno, iznimno važnog. Nama je tada u Gradu prije svega bio interes osigurati još jednu kvalitetnu prometnicu za spoje dvaju dijelova Solina i time zatvoriti promet preko Gospina Otoka. Muku smo mučili u ta vremena za izraditi projekt ulice i mosta dr. Franje Tuđmana gdje usu pronađeni ovi artefakti. Financijski situacija nije bila jednostavna za realizirati taj projekt. Napokon smo 2006. pred sam kraj godine krenuli s tim projektom i dođe mi tadašnji pročelnik i kaže »Gradonačelniče, gotovo je nema ništa od projekta. Pronađeni su vrijedni nalazi. Tamo je akademik Cambi koji je zaustavio sve radove«. Nije mi kao gradonačelniku bilo svejedno. Stati s projektom. Sve istražiti… Međutim da toga nije bilo ne bismo večeras bili ovdje – istaknuo je župan Boban te je otvarajući izložbu zahvalio još jednom svima koji su vlastitim angažmanom pokazali neprocjenjiva blaga koje još uvijek na svakom koraku krije solinska zemlja.
