SOLINSKA KRONIKA 346, 15. lipnja 2023.

Gospodin je uvijek sve svece i one koji su živjeli svetačkim životom usmjeravao da imaju svoje primjere, ljude koji su ih gurali prema naprijed, koji su im pokazivali da se u ovome svijetu teško postiže ono za čim svi vapimo, što svi tražimo i mislimo da ćemo time nadoknaditi sve one naše nedostatke – istaknuo je u homiliji don Roko Kaštelan

Oživljavajući relativno nedavno zapuštenu stoljetnu tradiciju slavljenja euharistije po blagdanu svetoga Dujma na solinskim Manastirinama, mjestu njegova ukopa, Prasvetište i župa Gospe od Otoka od ove je godine ponovno uvelo ovu praksu. Euharistijsko je slavlje u subotu 20. svibnja na Manastirinama predvodio župni vikar Gospe od Otoka don Roko Kaštelan uz asistenciju đakona don Igora Goleša, a slavlje je uveličao solinski Papa band.

Govoreći o važnosti mjesta koje čuva uspomenu na svete solinske mučenike, biskupe istinske uzore naše vjere don Roko Kaštelan je osvrćući se na misna čitanja govorio o čovjekovu traganju za Bogom.

– Draga braćo i sestre, neizmjerna mi je radost prvenstveno slaviti svetu misu, na ovaj se način okupiti na ovomu mjestu, jer ovdje sve započinje i vjerojatno će ovdje sve i završiti. Gospodin je uvijek sve svece i one koji su živjeli svetačkim životom usmjeravao da imaju svoje primjere, ljude koji su ih gurali prema naprijed, koji su im pokazivali da se u ovome svijetu teško postiže ono za čim svi vapimo, što svi tražimo i mislimo da ćemo time nadoknaditi sve one naše nedostatke. Grabimo i trčimo za nekakvim materijalnim stvarima, međutim na kraju krajeva svega toga Gospodin nam pokazuje da to nije vrijedno. Sjećamo li se nekakvih bogataša iz toga doba? Čuvamo li uspomenu na njih? Izuzmimo iz toga rimske careve i slične, ali sjećamo li se i čuvamo li uspomenu na život nekoga tko je u to vrijeme imao puno novca, tko je bio bogat, materijalno osiguran? Tko se njih sjeća? Nitko? Sjećamo li se tih imućnika i onih koji su utjecali na nekakvo društveno ozračje toga vremena? Ne sjećamo ih se! Mi se ovdje sjećamo samo onih koji su svoje živote dali za Isusa Krista. Jedino oni ostaju trajno zapamćeni pod nebom Oca Nebeskoga.

Stoga naše današnje okupljanje ovdje, a prvenstveno Evanđelje nam govore o molitvi i našoj potrebi za nečim i nekim. Svi mi neprestano molimo za nešto, tražimo nešto, tražimo sigurnost, budućnost. Tražimo što to Bog od nas želi i pokušavamo se umilostiviti Njegovu pogledu, Njegovoj radosti i svemu onome što On preko svoga Duha daje svakome od nas. Čovjek tako funkcionira od postanka svijeta, vjerovao on u Isusa Krista ili koga ili što već drugo, u čovjeku je, jer je stvoren od Gospodina Boga imena Jahve, upisana čežnja da traži nešto od Boga. Taj Duh je prisutan u svima nama. Međutim ako gledamo ovdje primjećujemo kako je naša molitva uvijek neko usmjeravanje i uvjeravanje da nam je potrebno nešto, ovo ili ono, a rijetko je naša molitva prema Bogu usmjerena tako da mu predajemo čitavi svoj život. Da naš život bude Njegov život, da naša stvarnost bude Njegova stvarnost, da naš život bude ono što On želi od nas. Često mi mislimo da sami znamo što je najbolje za nas i mučimo se u tome, prolazi život, a ostanemo tako na nekoj razini razočarani, razini koja nije Gospodinova volja za nas.

Često puta naš život prolazi tako da Boga ne osjećamo, ne tražimo i često ga se sjećamo samo u onim teškim trenutcima. Stoga su nam ovi veliki sveci jako veliki primjer. Oni su u svojim životima, stvarnostima koje su živjeli dopuštali Isusu Kristu da on bude njihova molitva. Moliti Isusovo Ime nije nikakva korupcija, veza. Isusova molitva je življenje Isusova života, usmjeravanje prema onome što On jest, ono što je On molio svoga Oca. Molitva postaje Isus Krist. On ljubomorno ne čuva sve svoje. Mi svi tako funkcioniramo, kao dijete koje ne dopušta da se netko približi njegovoj majci jer ono ima svoje mjesto. Krist se miče s toga mjesta da bi nama dao mjesto, da bi nas uveo u to otajstvo. Ta molitva mijenja i jedino preko nje smo sposobni prihvatiti volju Božju. Jedino promjena našega života nam može donijeti onu krajnju radost, onu radost koju ne poznaje ovaj svijet, koju novac ne može kupiti.

Zbog toga se osjećam povlašteno što imam takve primjere ispred sebe. Što imam takve junake naše vjere, zbog toga smo danas ovdje – zaključio je prigodnu homiliju don Roko Kaštelan.

Uz ponovno oživljavanje tradicije čuvanja svete uspomene na solinske mučenike euharistijsko je slavlje bilo i svojevrstan uvod u Drugi mali simpozij »Martyres Salonitani« koji se u organizaciji Arheološkoga muzeja u Splitu u suradnji s dvjema osnovnim školama, OŠ Vjekoslava Paraća iz Solina i OŠ Mertojak iz Splita održao na Manastirinama.

Drugi mali simpozij »Martyres Salonitani«

Izlagači na simpoziju, koji se održao u Tusculumu na Manastirinama, bili su učenici završnih razreda dviju osnovnih škola – OŠ Mertojak iz Splita i OŠ Vjekoslava Paraća iz Solina. U pripremama za simpozij učenici su se upoznali s kršćanskom poviješću Salone kroz stručna vodstava po Muzeju i salonitanskim lokalitetima Salone. Nakon toga smo, u dogovoru s nastavnicama vjeronaučnih i povijesnih grupa, izabrali teme koje su učenici obradili i koje su na simpoziju predstavili.

Simpozij je kao i dosad imao formu stručnoga skupa po uzoru na I. kongres za starokršćansku arheologiju koji se održao u Splitu i Solinu 1894.
Izlaganja su bila podijeljena u dvije sesije, a između njih biti glazbeni predah u kojemu su nastupili učenici solinske Glazbene škole »Silvije Bombardelli«.

Simpozij je, nakon Okruglog stola, završio prikazivanjem kratkoga filma o Salonitanskim mučenicima u produkciji Arheološkog muzeja u Splitu. Sudionike i posjetitelje Simpozija posjetio je don Frane Bulić kojega vjerno utjelovljuje kolega Nino Švonja, a koji ih je pak kroz šetnju Manastirinama upoznao sa svojim bogatim istraživačkim radom u Saloni.

Na ovaj smo način sudionike i posjetitelje simpozija upoznali s malim dijelom svijeta odraslih, u ovom slučaju proučavanjem zadane teme, njezina istraživanja te prezentiranja stečenih spoznaja – zaključila je Ema Višić Ljubić, kustosica Arheološkoga muzeja u Splitu i voditeljica projekta.

Mario MATIJEVIĆ

Sličan sadržaj:

NA SOLINSKIM MANASTIRINAMA OBILJEŽENA OBLJETNICA PREMINUĆA DON FRANE BULIĆA – Nastavak velikanova djela SVEČANIM EUHARISTIJSKIM SLAVLJIMA PROSLAVLJEN BLAGDAN MALE GOSPE NEBESEKE ZAŠTITNICE SOLINA – Blago vjere, obitelj i jad psovke EUHARISTIJSKIM SLAVLJIMA PROSLAVLJEN BLAGDAN SVETOGA MARTINA ZAŠTITNIKA VRANJICA – Kršćanski svetac i poganske vinske priče PRVA ZBIRKA KOLUMNI IZ ČETVRTSTOLJETNE RIZNICE »SOLINSKE KRONIKE« – Pogled u nedogled