Proljetna aukcija kuće Artmark u hotelu Esplanade 18. ožujka donijet će čak 150 umjetničkih djela nastalih u periodu od 120 godina, a aukciji će prethoditi i pomno probrana selekcija Proljetne aukcije izložena u galeriji Artmark, koja se tiho, ali sigurno stvarala tijekom zime.
Među ponuđenim djelima posebno se ističe »Posljednja večera« Solinjanina Joze Kljakovića koja bi po procjeni mogla bi ići do vrtoglavih 110 tisuća eura. Kljakovićevo monumentalno djelo dimenzija od čak tri metra dužine i metar i šezdeset visine krije iznimno zanimljivu priču.
Kad je Zvonimir Pučar, veliki kolekcionar i ljubitelj umjetnosti, zamolio svoga prijatelja Jozu Kljakovića da oslika zid njegove novoizgrađene vile, nije ni slutio koliko će ta slika postati značajna. Vila je trebala biti kulturno središte, mjesto okupljanja umjetnika i intelektualaca, a Kljaković je za tu priliku odabrao temu Kristove Posljednje večere. No, rad na slici odvijao se u krajnje nesigurnim vremenima – Drugi svjetski rat bjesnio je Europom, a političke tenzije osjećale su se na svakom koraku. Kljaković je 1942. završio u zatvoru zajedno s kiparom Ivanom Meštrovićem, optužen za »djela protiv države«.
Možda upravo zbog tih okolnosti, »Posljednja večera« odiše snažnim emotivnim nabojem, a umjetnik je u kompoziciju diskretno uklopio i sebe te svoga mecenu, Zvonimira Pučara. Iako je slika prvotno trebala biti freska, Kljaković je na kraju odlučio naslikati je u tehnici ulja na platnu – odluka koja je omogućila njezinu bolju očuvanost i kasnije premještanje. Ovo je ujedno i posljednje djelo koje je naslikao prije nego što je napustio Hrvatsku. Naime, po izlasku iz zatvora umjetnik je najprije bio u kućnom pritvoru, da bi kasnije pobjegao od režima najprije u Rim, a onda i u daleku Argentinu. Danas, desetljećima kasnije, »Posljednja večera« ponovno izlazi pred publiku.
Iluzorno je međutim očekivati, posebno u godini u kojoj su brojne ustanove, družbe, društva i matice odlučile svu svoju pažnju, financijsku i stručno-izvedbenu, posvetiti obilježavanju 1100. obljetnice hrvatskoga kraljevstva, da će se vodstvo neke od njih sjetiti pravovremeno reagirati, otkupiti djelo i osigurati mu dostojan, reprezentativni prostor. Traženi novčani iznos prevelik je zalogaj za Grad Solin, no neke druge državne i lokalne ustanove taj bi iznos svakako mogle osigurati. Ključni je segment volja u očuvanju i održanju umjetničkih i sada već identitetskih djela velikana hrvatske povijesti.
Govoreći o volji za prikupljanjem i očuvanjem djela naših velikana dovoljno je prisjetiti se nedavne akvizicije iz 2022. djela Vjekoslava Paraća i Joze Kljakovića. Zauzetošću i pravovremenim iskazom rodoljubnoga žara u očuvanju nasljeđa ravnatelja solinskoga »Zvonimira« Tonća Ćićerića i solinskoga gradonačelnika Dalibora Ninčevića osam crteža se pridružilo postojećim djelima. Otkupom djela tada je s onima koja su donirali prof. dr. sc. Ante Rendić-Miočević, Bogdan Žižić, obitelj Dalibora Paraća te uz postojeća u »Zvonimirovom« vlasništvu, stvorena respektabilna zbirka solinskoga predznaka.
Ostaje ufati se kako će naše društvo, ponajprije ono na nešto višim instancama, za iduću okruglu obljetnicu kraljevstva biti dovoljno zrelo osigurati financijska sredstva za očuvanje ovakvih i sličnih remek-djela hrvatskih velikana.
