PREDSTAVLJENA LIKOVNA MONOGRAFIJA BOKELJSKE SLIKARICE VESNE ŠOJAT – Kamene vrleti doživljenoga zavičaja
SOLINSKA KRONIKA 326, 15. listopada 2021.
Piše: Željko BRGULJAN
Fotografije: M. VISIN
Kotorske vizure i motivski i misaono isključiv su interes i tema slikarstva Vesne Šojat. Dva iskoraka – kontrafori kao rana inspiracija francuskim katedralama i kliška utvrda, kao kasni interes za solinski kraj, samo potvrđuju rečeno
Predstavljanje likovne monografije akademske slikarice Vesne Šojat u organizaciji Nacionalnoga muzeja moderne umjetnosti, upriličeno je 27. rujna u palači Matice hrvatske u Zagrebu.
Ovo dugo očekivano izdanje kojega je izdavač »Skaner studio«, a suizdavač Nacionalni muzej moderne umjetnosti, reprezentativan je prikaz slikaričina opusa nastaloga kroz više od pola stoljeća predanoga stvaranja. Autor teksta je Nikola Albaneže, prijevoda Graham McMaster, oblikovanja i prijeloma Amalija Albaneže dok su recenzenti bili Tonko Maroević i Feđa Gavrilović, a urednik i autor predgovora Željko Brguljan.
Listajući knjigu uočavamo da je dominantan motiv u dosadašnjemu opusu Vesne Šojat pejsaž Boke Kotorske, u užem smislu to su kamene vrleti nad zaljevom i detalji građevina staroga Kotora. Slikarica je fiksirala svojim kistom tisuće lica zaljevskoga pejsaža, odana kamenom amfiteatru jedinstvenoga Zaljeva. Iako rođenjem i odrastanjem pripada Zagrebu, Boka je za Vesnu Šojat bila onaj pravi, duboko doživljeni zavičaj.
Opčinjenost Zaljevom rezultirala je njezin primarni slikarski motiv – bokeljski kamen kojemu je ostala odana više od pola stoljeća. Nalazila ga je u vrletima nad Dobrotom, kotorskim zidinama, kamenim interijerima, a posebno u arhitektonskim elementima poput stupova i apsida, svodova i kupola, kontrafora i portala, ali i u kompleksnim građevinama, poput kotorske katedrale – simbola staroga grada. Kotorske vizure i motivski i misaono isključiv su interes i tema slikarstva Vesne Šojat. Dva iskoraka – kontrafori kao rana inspiracija francuskim katedralama i kliška utvrda, kao kasni interes za solinski kraj, samo potvrđuju rečeno.
Kamena snaga
Snažan interes za strukturu grada podno lovćenskog masiva, posebno za snagu monumentalnih zidina, usmjerila je na njihovu materiju, na svijetlo, na energiju kojom zrači sam kamen. Mističnost zaljeva s neponovljivim osvjetljenjima, pred kišu i oluju, u jesen i zimu, za Vesnu je postao iskonski pejsaž koji joj podjednako ispunja misli i srce. U slikarstvu Vesne Šojat nema lepršavosti i površnosti, njezine su vizije čvrste, djela koncizna, lapidarna.
Paleta joj je katkad sumorna katkad živa i prozračna, a sadržajno je zaokupljena kompozicijom masâ i strukturâ. Svojim pak strukturalnim pristupom tumači veličanstveni bokeljski pejsaž i sve što on sa sobom nosi – od estetskoga doživljaja do razumijevanja svijeta. Promatrano u eri tehnologija i brzih rješenja, Vesnino djelo kao da pripada nekim davnim – herojskim vremenima, u kojima se slikanju predavalo čitavim bićem, beskompromisno gradilo opuse dugim i predanim radom i u kojima je slikati značilo živjeti.
Svojim se likovnim opusom nadovezala na opuse roditeljâ, koji su kistom prenijeli brojne motive graditeljskoga biserja Boke Kotorske, kao i duh intimnih obiteljskih prostora. Razvivši osobni stil, Vesna Šojat je zaokružila ili, u kontekstu omiljenoga joj motiva »dogradila« slikarsko poimanje Boke Kotorske, prikazima bedema, utvrda i zidina te kamenih vrleti nad elementima urbane i fortifikacijske arhitekture. Zaokružila je obiteljsko slikarsko putovanje opusom koherentnim, ali i jedinstvenim, koji nam prenosi viziju Boke Kotorske u najboljem mogućem svjetlu – iz vremena još netaknutoga sklada i neizmijenjenoga duha.
Visoko vrednovanje
Potom je urednik, čestitajući slikarici na monografiji koja predstavlja njezin rad, a posebno na ustrajnom asketskom umjetničkom stvaranju – na preko pola stoljeća neprekidnoga slikanja u osami očeva ateljea, naglasio da njezino djelo pripada podjednako i hrvatskoj i crnogorskoj likovnoj baštini.
Recenzent Feđa Gavrilović istaknuo je da mu je upoznavanje s opusom Vesne Šojat bio velik užitak te da ju je autor teksta – znalački smjestio u koordinate vremena i prostora, kontekstualizirajući je uz hrvatske majstore pejzaža poput Crnčića ili Glihe. Riječ je o opusu koji zavrjeđuje visoko vrednovanje, a ova je monografija dobar korak prema ponovnom otkriću radova Vesne Šojat – Dodao je da je – njezina ljubav prema monumentalnim strukturama, kamenju zidina, katedrala i gradova pronašla izraz u njenoj punoj i bogatoj slikarskoj gesti -.
Drugi recenzent, nažalost preminuo tijekom rada na knjizi, Tonko Maroević ostavio je zapisano da se slikarsko djelo Vesne Šojat razvijalo u tišini i izolaciji – postupno i organski na premisama ozbiljnoga školovanja i u obiteljskoj atmosferi dvoje akademskih slikara – od kojih je kako ističe baštinila – ambijetalnu zaokupljenost prostorima i znakovima Bokokotorskog zaljeva – .
Maroević nadalje smatra da objavljivanje Vesnine monografije predstavlja – opravdanu afirmaciju jednoga opusa što je nastao izdvojeno od dominantnih tokova naraštaja – nastojanjima na – kromatskim i plastičkim vrijednostima korištene tvari, (…) na koherentnoj i gustoj viziji krajolika, sagledanoga iz osobnoga rakursa i metodom »pars pro toto« -.
Baštinjenje pejsažne tradicije
Autor teksta monografije Nikola Albaneže prisjetio se rada na monografiji i prvoga susreta sa slikaricom u njezinom atelijeru. Istaknuo je da je slikarstvo Vesne Šojat ono slikarstvo kojemu je važna podjednako materičnost i oblikovanje, a također i struktura te naglasio slikaričinu težnju plastičnoj monumentalnosti te simbolička ozračja. Smatra da autorica u kontekstu privrženosti materije i organizacije slike – pripada važnoj pejsažnoj tradiciji u hrvatskom slikarstvu 20. stoljeća gdje joj je mjesto u slijedu od Ljube Babića, Frana Šimunovića, Otona Glihe, njena oca Antuna Šojata -.
Albaneže je istaknuo kako će – ova monografija (…) pridonijeti upoznavanju i potvrđivanju jednoga zanimljivog, kvalitetnog i vrijednog opusa – te dodao da slikaričin opus mnogima može biti otkriće, kao što je bio i njemu samom.
Na samomu početku predstavljanja prisutne je pozdravio ravnatelj Nacionalnoga muzeja moderne umjetnosti Branko Franceschi kao suizdavač monografije i organizator događaja, a na kraju, u ime izdavača, direktor »Skaner studia« Dragi Savićević te su oba izrazila zadovoljstvo monografijom o slikarstvu Vesne Šojat, čestitajući slikarici, a također svim zaslužnima za ovo kvalitetno i lijepo izdanje.
