Crkva Svete obitelji u solinskomu prasvetištu Gospe od Ootka ugostila je izvedbu glazbeno-scenskoga oratorija »Svit za Spasom vapije«. Autor teksta i glazbe je prof. Ivo Nižić, dok režiju potpisuje teatrologinja Ana Dalbello. Majstor svjetla je Luka Košta, a koreografiju je osmislila Bernarda Klarin. Djelo su u Solinu izveli Mješoviti pjevački zbor Condura Croatica iz Zadra i Udruga žena Luzor iz Preka.
Oratorij koji se kao pasionska priča izvodi i u božićnomu vremenu temelji se na starozavjetnim pasionskim slikama o Sinu Čovječjem, prikazujući trenutke Rođenja, Muke i Smrti. Prema autorovoj zamisli otok, kao mjesto susreta božanskog i ljudskog, predstavlja sveti prostor u kojem se Božji silazak događa kroz mitsko i povijesno »Božje vrime«, »u vrimenu od pantivika, didov i pradidov, u vrimenu Kairosa, u ono vrime, Božje vrime«. Štoviše duboka simbolika na značaju je još više dobila izvođenjem ovoga djela na Gospinu Otoku. Promatrajući nadalje ovo Nižićevo djelo u trostrukom suodnosu s prethodnim oratorijima »Križina« i »Zadnja postaja« koji prikazuju patnju otočana očitovanu kroz muku Isusa Krista, doživljava se punina njegova izričaja kao i poticaja na duhovna razmišljanja i kontemplaciju.
Otajstvo utjelovljenja Riječi Božje uz Svetopisamski otočni krajobraz, ispričano je otočnim životima djeda, oca, djece i matere. Koncepcija čitavoga djela kao da nije mogla imati bolju sredinu za izvedbu od solinske koja svoju društvenu zbilju okuplja i aktualizira upravo u crkvi Svete Obitelji.
Mojsijevski lik djeda na kojemu počiva fabula čitavoga oratorija svetopisamski je junak koji zna za pustinju, otočnu pustoš i Brdo objave. Riječ je nadalje o liku koji s druge strane nakon osame zna za Jahvinu blizinu koja stoluje u praštanju i pomirenju.
Nižić je nadalje radnju nastavio graditi na liku oca kojemu se »u znoju lica svoga«, u njegovim zemaljskim patnjama javlja Bog, a čije »maslinovo drivo« nosi znakove muke (ruzinave brukve, kljiške i mlatić, trnovu krunu u njezinim krošnjama, spužvu namočenu kvasinum na Maslinskoj gori, maslinov križ na njegovim leđima) slike su osobne, otočne i hrvatske nacionalne povijesti.
Posebna je pažnja posvećena likovima djece koji kako autor ističe idući kozjim stazama otočne osame, poput pastira, ozareni tajnovitom radošću, po kamenitim putovima njihovih otaca, dotiču tragove Njegove blizine.
Posljednji temelj na kojemu je radnja izgrađena majčinski je lik. Slijedeći logiku ovoga djela, a koju se mora i može promatrati isključivo u suodnosu s druga dva oratorija, majka je ona koja progovara na Dan Gospodnji odnosno na »Božji don«. Riječ je ovdje o rasipničkoj ljubavi Onoga kojeg su otočani iščekivali. Gotovo pa liturgijskom usredotočenošću taj govor završava otočnom molitvom »Buog će se roditi u tvojemu srcu kad čoviku pružiš rubac i Cirenac mu budeš na putu«.
Rijetki osvrti na ovo djelo ističu kako je oratorij nadahnut pučkim crkvenim pjevanjem Ugljana, otoka u zadarskom arhipelagu i bremenitim životom otočana, koji se u ovoj umjetničkoj interpretaciji povezuje s Kristovom mukom i otajstvom Spasenja. Iako je Crkva kroz svoju povijest u liturgijske prostore pripuštala, a nakon liturgijske obnove Drugog vatikanskog sabora i dalje prema posebnim uvjetima pripušta »izvođenje« umjetničkih djela ova je solinska izvedba oratorija još jednom najjasnije naglasila kako je u liturgijski prostor mjesto isključivo za liturgijsku umjetnost, onu koja proizlazi iz vrhunca i izvora svega života Crkve.
Zadarski pečat
Zbor Condura Croatica Zadar osnovali su u siječnju 2009. bivši članovi Akademskoga zbora Sveučilišta u Zadru. Ovaj zbor je slijednik prvog Akademskog zbora iz 1992. koji je u teškim vremenima Domovinskog rata pronosio glas o Zadru nastupajući po Hrvatskoj i Europi. Condura Croatica Zadar nastavlja tradiciju Akademskog zbora izvodeći glazbu vokalne literature hrvatske i svjetske baštine od ranoga srednjega vijeka do suvremene glazbe. Pored navedenog Zbor izvodi specifične glazbene forme koje su nastale u Zadru i razvijale se od 12. do 14. st. pod nazivom »Crkvena skazanja« odnosno Pasionski oratoriji.
Zbor je 2013. na Danima duhovne glazbe Cro Patria u Splitu, u kategoriji novih zborskih skladbi s pjesmom »Samo srcem« autora Ive Nižića, osvojio Zlatnu katedralu, prvo mjesto po glasovanju publike. S istom skladbom na međunarodnom natjecanju zborova u Zadru (2014.) osvojio je nagradu za najbolju izvedbu zborskih skladbi hrvatskih skladatelja. Godine 2015. zbor je osvojio zlato na međunarodnom natjecanju zborova Aurora Cantat u Karlovcu i broncu na međunarodnom natjecanju Cro Patria u Splitu., a 2016. osvojio je srebro na Međunarodnom natjecanju zborova Adria Cantat u Šibeniku.
Ivo Nižić priznati je glazbeni pedagog, skladatelj i dirigent. Rođen je u Preku (otok Ugljan) 1942. na Gospu Žalosnu. Nakon višegodišnjeg rada u osnovnom i dijelom u srednjem obrazovanju, piše habilitacijski rad iz Muzikologije (mentor: akademik Jerko Bezić). Obranivši rad na Sveučilištu u Zadru postaje profesor Zadarskog sveučilišta i nositelj kolegija Glazbena kultura i Metodika nastave glazbene kulture na Odjelu za RN i PO.
Za svoj rad dobio je mnoge nagrade, priznanja i pohvale, među kojima valja spomenuti tri nagrade koje je dobio 2016., a to su; Nagrada Ljubo Stipišić Delmata koja mu je dodijeljena na 25. Pasionskoj baštini u Zagrebu za oratorij »Zadnja postaja«, Nagrada Hrvatske udruge zborovođa – Zagreb za Životno djelo i Nagrada Grada Zadra za uzorne uspjehe i rezultate postignute u području glazbene kulture i umjetnosti.
Na svečanoj večernji sv. Stošije 2017. nadbiskup Želimir Puljić uručio mu je nagradu i priznanje za promicanje liturgijske glazbe.
Osnovao je Akademski zbor Sveučilišta u Zadru i Mješoviti pjevački zbor Condura Croatica – Zadar. Više od tri desetljeća je orguljaš i zborovođa u crkvi sv. Mihovila u Zadru.
