SOLINSKA KRONIKA 336, 15. kolovoza 2022.

Piše: Mario MATIJEVIĆ

Pješački, biciklistički i promet motornim vozilima, kretanje sugrađana i posjetitelja s kućnim ljubimcima, nedolično ponašanje i odijevanje turista, a ponekad i domicilnoga stanovništva oko i u crkvama prasvetišta, glasna glazba iz ugostiteljskih objekata i drugih manifestacija koja remeti bogoslužja svakodnevni su doprinosi u nepoštovanju svetosti mjesta

Izvirući iz života i mučeničke smrti biskupa Dujma i svetih solinskih mučenika, znanih i neznanih Solinjana koji su svoju vjeru posvjedočili krvlju, napajajući snagu svoga toka sa zapada preko rimskih biskupa, a potom benediktinskih samostana i zadužbina hrvatskih knezova i kraljeva solinsku Crkvu nisu nadvaldala ni avarska ni gotska, turska ni mletačka, pa ni paklena vrata bezbožnoga komunizma.

Od svoga izvora u salonitanskim vremenima na hrvatskoj rijeci Krštenici, hrvatskomu Jordanu salonitanska, solinska, Crkva u Hrvata ukorijenila se u prasvetištu Gospe od Otoka. Već više od tisuću godina na Otoku, zavjetom i zalaganjem Jelene, hrvatske kraljice svete uspomene Crkva časti Majku Božju, našu Gospu od Otoka.

»Ljubomornim čuvanjem blaga vjere koje im je povijest povjerila«, kako je to rekao jedan od svetih hodočasnika na Otoku, Sveti Ivan Pavao II. vjerni solinski puk čuvao je i očuvao Materin i kraljičin Otok, njegovo prasvetište.

Svakodnevna izgradnja prasvetišta

Svega koju godinu od ponovne uspostave solinske župe (ponovno uspostavljena 1911. odcjepljenjem od vranjičke kojoj je pripala) zbog brzorastućega broja stanovnika, a time i župljana solinski su župnici iskazali potrebu za izgradnjom veće crkve.

Povijesna je želja i potreba nedavno ostvarena u novoj crkvi Svete Obitelji. Međutim nakon više od stoljeća, ostvarenjem zacrtanoga cilja i izgradnjom novoga liturgijskoga prostora pred solinskim vjerničkim pukom i njegovim pastirima stoji novi, daleko teži i opsežniji cilj. Izgradnja svakodnevne svijesti o prasvetištu.

Neosporna je činjenica kako zadnji veliki val doseljavanja stanovništva u »Najmlađi grad« nije jednakom brzinom pratio razvoj svijesti o bogatoj solinskoj baštini, a time u ovome slučaju o samome prasvetištu. Štoviše već običnom šetnjom i usputnim, nasumičnim, ali ugodnim razgovorima s »posjetiteljima« Otoka odmah se uviđa razina (ne)poznavanja svetosti mjesta na kojemu se nalaze.

Iako su nepoznavanje i nesvjesnost o nekomu mjestu isključivo odgovornost pojedinca i odraz razine njegove kulture i društvene zauzetosti, nemoguće je ne primijetiti da poneke lokalne institucije i istaknuti pojedinci (ne)namjerno, vlastitim djelovanjem prasvetištu dodaju neke druge, sporedne epitete kojima se gotovo nezamjetno, ali sasvim uspješno skreće pažnja s onoga najvažnijega.

Štoviše pomnim promatranjem svakodnevnih situacija u prasvetištu vrlo brzo se uočavaju različiti komunalno-sigurnosni problemi koji narušavaju dignitet samoga mjesta.

Ozbiljni komunalni problemi

Pješački, biciklistički i promet motornim vozilima, kretanje sugrađana i posjetitelja s kućnim ljubimcima, nedolično ponašanje i odijevanje turista, a ponekad i domicilnoga stanovništva oko i u crkvama prasvetišta, glasna glazba iz ugostiteljskih objekata i drugih manifestacija koja remeti bogoslužja svakodnevni su doprinosi u nepoštovanju svetosti mjesta.

Imajući na umu činjenicu da je današnji Solin nastao oko Gospina Otoka i da je sami Otok s prasvetištem sastavni dio gradskoga korpusa iluzorno je i protuučinkovito nastojati da se svakodnevna pješačka komunikacija preko Otoka onemogući.

Međutim imajući u vidu epizode iz noćnoga života, a koje se jednako kao u čitavomu gradskom središtu nerijetko odvijaju i na samomu Otoku, u potpunosti je opravdano težiti da se na pristupne točke u samo prasvetište postave vrata s mogućnošću zaključavanja u kasnim noćnim satima. Praksa je to koja je dobro poznata u svjetskim i brojnim nacionalnim svetištima.

Kotačima na vjernike

Među najvećim komunalno-sigurnosnim problemima koji narušavaju dignitet prasvetišta svakako je promet biciklima i motociklima. Iako su s ciljem rasterećenja gradskoga središta od prometovanja motornim vozilima, a posljedično i samoga prasvetišta izgrađeni most i Ulica dr. Franje Tuđmana koji gradsko središte spajaju s najvećim solinskim naseljem Priko vode nebrojene su svakodnevne situacije u kojima brojni vozači, valjda s ciljem uštede sve skupljih naftnih derivata, koriste pravac preko Gospina Otoka za prometovanje, iako je isto znakovima zabranjeno, štoviše označeno kao pješačka zona.

Nebriga, a u konačnici krajnja nekultura i nepoštovanje kod vozača bicikla i motocikala nažalost sve učestalije do izražaja dolazi i tijekom nedjeljnih euharistijskih slavlja na kojima vozači razvijaju vještine prometovanja između vjernika koji na službi Božjoj sudjeluju na prostoru izvan i ispred nove crkve.

Otegotna okolnost ove situacije leži u činjenici da nekadašnji prometni, a sada pješački pravac između dvaju mostova nema nikakvih prepreka za prometovanje ovoga tipa vozila. Činjenica pak kako se pod tim asfaltom još uvijek nalazi tisućljetna krunidbena bazilika i mauzolej hrvatskih vladara najmanje je što je u ovoj epizodi priče bitno.

Nejasno je u konačnici kako prekršitelji zabrane prometovanja ne prezaju ni pred učinkovitošću desetak gradskih kamera visoke razlučivosti postavljenima na dvama stupovima uz spomenuti pravac.

Otok svetoga Franje

Uz brojnu djecu i obitelji koji uljepšavaju i uveseljavaju sliku našega grada, a time i samoga prasvetišta na Otoku, Solin zaista obiluje i nebrojenim jedinkama najvjernijega čovjekova prijatelja i pratitelja. Iako sve životinje kao Božja stvorenja, a današnjemu društvu poglavito dragi psi, u kršćanskoj tradiciji imaju svoju značajnu, pozitivnu ulogu, njihovo kretanje po prasvetištu, izuzevši terapijske i pse vodiče zasigurno mora u potpunosti bili regulirano, odnosno ograničeno.

Na zauzimajući pritom stranu također brojnih »pasomrzaca«, kojima nerijetko obiluju i vjernički krugovi, a što je još jedna od posljedica nepoznavanja i nepriznavanja Crkvene tradicije i nauka, neizostavno je naglasiti kako psima, ma koliko trenirani bili nije mjesto u prasvetištu.

Štoviše upravo brojne svakodnevne epizode i istinske »scene« na koje se može u prasvetištu naići s psima bez povodca, brnjice, koji obavljaju nuždu po zelenima površinama (istim onima na kojima se igraju djeca) svjedoče kako našim najvjernijim prijateljima ipak nije mjesto u prasvetištu.

Nerijetko je nadalje susresti tijekom nedjeljnih euharistijskih slavlja brojne šetače, domaće i turiste koji upravo tijekom Službe moraju proći sa svojim ljubimcima među okupljene vjernike.

Nažalost epizode s vlasnicima pasa koji ih šetaju oko nove i stare crkve te po zelenim površinama nakon usmenoga upozorenja bilo župljana, sugrađana ili dobronamjernih prolaznika o svetosti mjesta na kojemu se nalaze, poprimaju gotovo nadrealne scene i izraze. Slučajevi su to koje zasigurno možemo sresti i u Lourdesu, Fatimi, Mariji Bistrici i drugim svetištima.

Decibeli i služba Božja

Suživot prasvetišta i živoga gradskoga središta mladoga grada kao što je Solin i po pitanju (glasne) glazbe i raznih manifestacija nerijetko se umjesto susreta pretvara u istinski sudar.

Ometanje nedjeljnih kao i svakodnevnih poslijepodnevnih euharistijskih slavlja iz svega nekoliko metara udaljenih ugostiteljskih objekata, one nešto zrelije Solinjane vraća u 1976. kada su slavlja na Otoku ometana glasnom (komunistički obojanom) glazbom iz nekadašnje Sokolane, današnjega Doma kulture Zvonimir. Štoviše sve brojniji hodočasnici ovakve situacije, ako je suditi po njihovim reakcijama zasigurno ne doživljavaju ni gostoljubivo ni kulturno ne dajući pritom dojam skladnoga suživota u gradu na Jadru.

Zrcalo društvene razvijenosti

Solinsko prasvetište na Otoku neizostavni je i temeljni dio kulture ovoga grada, te je bili vjernici ili ne najgledanije zrcalo stupnja naše društvene razvijenosti.

Solinsko prasvetište Gospe od Otoka istinski je kulturalni izražaj koji ukazuje na očekivanja i postignuća, ciljeve i ostvarenja vjerničke i društvene zajednice grada na Jadru. Štoviše ispravno sudioništvo u izgradnji svakodnevne svijesti o prasvetištu nezaobilazno prati i izgradnju same društvene zajednice.

Kada društvo, bilo vjerničko ili ne, prihvati da je solinsko prasvetište »mjesto i vrijeme« u kojemu se vjernički puk okuplja i izražava vlastitu sakramentalnu pripadnost Božjem narodu, a s ciljem služenja čovjeku i čitavomu društvu, tada će sazrjeti i solinska društvena zajednica s Gospinim Otokom i prasvetištem kao zrcalom njegova identiteta.

Sličan sadržaj:

VJEČNI ZAVJETI SESTRE ANNE OD GOSPE OŽALOŠĆENE, SOLINJANKE ELIZABETE MIHALJ – Kći Gospe od Otoka SUSTAVNIM UVOĐENJEM NEPRIMJERENE TERMINOLOGIJE DO BRISANJA IDENTITETA SOLINSKOGA SVETIŠTA – Park-svetište Gospe od Otoka? CJELOVEČERNJI KONCERT ZAGREBAČKOGA KVARTETA U CRKVI GOSPE OD OTOKA – Klasika Solinu SVEČANIM EUHARISTIJSKIM SLAVLJIMA PROSLAVLJEN BLAGDAN MALE GOSPE NEBESEKE ZAŠTITNICE SOLINA – Blago vjere, obitelj i jad psovke