Počeci organiziranoga javnog prikazivanja filmskih sadržaja u Solinu sežu u razdoblje između dva svjetska rata, točnije u tridesete godine prošloga stoljeća kada je u tada novoizgrađenom društvenom domu solinsko Sokolsko društvo započelo s prvim filmskim projekcijama. Savez sokolskih društva tada u svome programu definira film kao vrlo važno propagandno sredstvo te snažno potiče razvoj kinoprikazivačke aktivnosti u sokolskim društvima. Diljem Kraljevine Jugoslavije prikazivani su dokumentarni filmovi sa sokolskom tematikom, filmski izvještaji sa sokolskih sletova, propagandni filmovi Jadranske straže, a u suradnji s Higijenskim zavodom i zdravstveno – edukativni filmovi. Ostalo je tako zabilježeno da su 1931. u solinskom Sokolskom domu prikazana dva filma sa sokolskog sleta u Beogradu. Sokolski prosvjetni odbor snimao je 1933. propagandni film »Izlet na Jadran« sniman na mnogim lokacijama u Dalmaciji, između ostalih i u Solinu. Unatoč činjenici da su se u sokolsku kulturno-prosvjetnu politiku više uklapali dokumentarni i propagandni filmovi, sokolska su društva ponekad prikazivala i igrane filmove, najčešće iz slavenskih zemalja.
Neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata socijalističke društveno – političke organizacije veliku pažnju posvećuju razvoju filmske kulture, s obzirom na značajan propagandni potencijal koji je film tada imao kao medij lako dostupan i razumljiv širokim narodnim masama. S obzirom na to da u manje razvijenim sredinama nisu postojali stalni kinoprikazivači, filmovi su se često distribuirali posredstvom putujućih kino sekcija. Ostalo je tako zabilježeno da je u travnju 1948. Oblasna putujuća kino sekcija posjetila Solin, Sv. Kajo, Majdan, Vranjic, Kaštel Sućurac i Kaštel Gomilicu. Tom je prigodom prikazala sovjetski film »Muzikalna historija«, koji je pogledalo preko 800 gledatelja. Tih je godina prijenosni projektor nabavio i Solinjanin Jozo Gašpić Šimić koji je započeo s filmskim projekcijama. Prema zabilježenim sjećanjima dugogodišnjega solinskog kino-operatera Špira Brace Mužića u Šimićevom pokretnom kinu većinom su se prikazivali sovjetski klasici poput filmova »Kameni cvijet«, »Legenda o sibirskoj zemlji«, »Slon i djevojčica« i dr.
U tadašnjem Radničkom domu »Partizan« (današnji Dom kulture »Zvonimir« Solin) stalno kino imena »Jadro« otvoreno je početkom pedesetih godina. Solinjani su međutim bili izrazito nezadovoljni njegovim radom i programom koji je u najvećoj mjeri sadržavao stare ruske filmove te filmske žurnale s političkim, privrednim i propagandnim temama. Osim problema neatraktivnog programa, neprestano su isticali i loše tehničke uvjete u dvorani jer je na starim projektorima zvuk bio toliko loš »da im kvari sluh« pa kino zbog »preakustičnosti bilježi veoma slab posjet«. Loše stanje kina u Radničkomu domu bilo je povoljan argument i solinskome Društvu za tjelesni odgoj »Partizan« koje je zagovaralo njegovo ukidanje jer je smatralo da polaže isključivo pravo na korištenje dvorane za potrebe održavanja svojih sportskih aktivnosti.
Kina u industrijskoj periferiji
Tih je godina Tvornica cementa »Prvoborac« u Sv. Kaju nabavila suvremenu kino tehniku i pokrenula filmske projekcije u radničkomu restoranu te je, po pisanju tadašnjega tiska, prikazivala »dobre premijerne filmove«. Kao prvi prikazani film u »Prvoborcu« u pisanim se izvorima spominje jugoslavenski film »Sofka« redatelja Radoša Novakovića iz 1948. Solinjani su sve više preferirali tvorničko kino dok su ono u Radničkom domu uglavnom zaobilazili. Dodatni veliki iskorak za kino »Prvoborac« napravljen je u listopadu 1952. kada je neposredno uz tvornicu otvoren novi Dom kulture s kino-dvoranom kapaciteta 358 mjesta, koja je bila »vrlo moderno i ukusno uređena, u stilu kino Marjana u Splitu«, a njenu unutrašnjoj krasila je i velika zidna freska slikara Mile Skračića. Prvi prikazani film u novoj dvorani bio je tada najnoviji makedonski film »Frosina« redatelja Vojislava Nanovića. Novo tvorničko kino u Sv. Kaju, koje je prikazivalo filmove četiri puta tjedno, izazvalo je veliko zanimanje publike i u potpunosti potisnulo kino »Jadro« u središtu Solina u drugi plan. Nakon što je u dvorani »Jadra« u večernjim satima ugostiteljsko poduzeće »Naprijed« počelo priređivati društvene plesove, zbog čega su se filmske projekcije prebacile u rane popodnevne sate, interes publike za ovo kino je dodatno opao. U kolovozu 1953. Solinjani javno prosvjeduju zbog lošega upravljanja i dvomjesečnoga prekida rada solinskoga kina te prozivaju upravu nadležnoga splitskog Kino-poduzeća »koja je Solinu oduzela kino-aparat, a da se nije pobrinula da dobavi drugi«. Iako su se i dvije godine poslije Solinjani u dnevnom tisku još uvijek žalili da im je uskraćen filmski program u središtu mjesta te da »za dospjeti u kino moraju propješačiti više od dva kilometra na industrijsku periferiju«, činjenica je da kino »Jadro« više nikada nije pokrenuto.
Osim Prvoborca i druga solinska cementara »10. kolovoz« u Majdanu također je razvijala kinoprikazivačku djelatnost. Iako su prve amaterske kino projekcije u Majdanu zabilježene još prije Drugog svjetskog rata, u to je solinsko industrijsko naselje film na veliko platno stigao u kolovozu 1954., kada je tamo svečano otvoren novi Dom kulture s kino-dvoranom kapaciteta 340 sjedećih mjesta.
S obzirom da su se u to vrijeme dugometražni filmovi kinoprikazivačima isporučivali na dva filmska koluta, u kinima s jednim projektorom projekcije su se prekidale zbog stanke u kojoj su operateri zamjenjivali kolute. Nakon što je 1963. kino »Prvoborac« nabavilo još jedan kino-projektor u njemu su se filmovi prikazivali u kontinuitetu, što je za to doba bio veliki tehnološki iskorak, čime je to postalo tehnički najbolje opremljeno kino na ovom području. Stalnim razvojem tehnike kino se dodatno moderniziralo, a u konačnici se pojavio i film u boji. Prvi takav film prikazan u »Prvoborcu« bio je američki mjuzikl »Bal na vodi« redatelja Georgea Sidneya s Esther Williams u glavnoj ulozi. Dok je »Prvoborac« programski prednjačio s tada vrlo popularnim meksičkim i western filmovima, majdanskom kinu krajem šezdesetih godina, uslijed razvoja televizije, polako opada posjećenost. Nakon dva desetljeća uspješnog rada 1974. konačno prestaje s filmskim projekcijama. Iako su se posljedice sve veće dominacije televizije osjećale i u kinu »Prvoborac« ono je krajem sedamdesetih i tijekom osamdesetih godina ipak uspijevalo zadržati stabilnost u poslovanju.
Ljetno kino u Gradini i propadanje »tvorničkih« kulturnih centara
Nakon što je 1979. na arheološkom lokalitetu u Gradini uređena ljetna pozornica za potrebe programa Solinskih ljetnih priredbi, od srpnja 1986. »Prvoborac« je nakon adaptacije pozornice i dogradnje čelične konstrukcije s velikim filmskim platnom, usprkos prosvjedima Zavoda za zaštitu spomenika, u Gradini započeo s radom ljetnoga kina. Mnogi tada aktualni naslovi većinom hollywoodske produkcije prikazani su u prvoj sezoni filmovi poput »Prljavi inspektor Harry«, »Bijeg u pobjedu«, »Poštar uvijek zvoni dvaput« i dr. Interes za ljetno kino bio je znatno veći od očekivanoga. Predstavama je nazočilo 400 do 600 gledatelja, a filmovi su prikazivani svakim danom u tjednu osim ponedjeljkom.
Početkom devedesetih godina i Domovinskoga rata u Hrvatskoj kino »Prvoborac« u Sv. Kaju prestaje s radom, ali zgrada i kino oprema zaslugama dugogodišnjeg kino-operatera Špira Brace Mužića ostaju sačuvani. Zaštitu zgrade u Sv. Kaju od devastacije dodatno je pospješilo i useljavanje Kulturno-umjetničkog društva »Salona« (bivšeg Radničkog kulturno-umjetničkog društva »DC Udarnik«) u te prostore u listopadu 1992. S druge strane, majdanski je Dom kulture, koji je nakon pretvorbe i privatizacije potpuno zapušten, devedesetih godina bio stalna meta vandalima, nakon čega je konačno potpuno uništen u požaru 1999.
Osnivanjem Doma kulture »Zvonimir« 1991. u netom obnovljenoj zgradi i njegovim razvojem prema statusu središnje solinske kulturne institucije, pojavila se i ideja o revitalizaciji kinoprikazivačke djelatnosti. Aparatura nekadašnjega kina »Prvoborac« prenesena je u Dom kulture, nakon čega se tijekom 1993. započelo s prikazivanjem filmova. Usprkos vrlo atraktivnom programu temeljenom na suvremenim filmovima hollywoodske produkcije, publika, osim kod nekoliko iznimaka, nije pokazala značajnijega interesa, o čemu tih godina javno progovara i direktor »Zvonimira« Špiro Žižić s mišlju kako je »nakon prestanka djelovanja triju solinskih kina, cijela jedna generacija odrasla bez kina« zbog čega treba »nanovo stvarati naviku posjećivanja kino predstava«.
Uz zatvorene projekcije u zgradi, Dom kulture »Zvonimir« je u ljetnim mjesecima nastavio i s prikazivanjem filmova u Gradini, ali publika ni za to nije pokazivala veće zanimanje. Posljednja je filmska sezona u Gradini održana tijekom ljeta 1996., nakon čega je demontirana čelična konstrukcija s platnom. Iako je prilikom zatvaranja ljetnoga kina u Gradini bilo najavljeno da će se ubuduće filmovi i tijekom ljetnih mjeseci nastaviti prikazivati u kino-dvorani Doma kulture, takva praksa nije zaživjela te u narednim godinama, u razdoblju od kraja svibnja do početka listopada, filmovi nisu prikazivani.
Povratak filmskoj kulturi u »Zvonimiru«
Unatoč svim problemima, kino »Zvonimir« je djelovalo od 1993. do 2004. te je u tom razdoblju u njemu prikazano preko tri stotine filmova. Posljednjih godina pred kraj rada sve više filmskih predstava je otkazivano jer nije bilo nikakvoga interesa publike. U 2003. od planirane 33 projekcije otkazano je njih 14 jer nije prodana niti jedna ulaznica, dok je sljedeće godine od planirane 23 projekcije iz istoga razloga otkazano njih 7. Posljednji prikazani naslov, akcijski film »Žena mačka« redatelja Jean-Christophea Comara Pitofa, na programu je bio 19. prosinca 2004. nakon čega je kino »Zvonimir« zatvorilo svoja vrata. Prilikom preuređenja atrija kino-dvorane za potrebe Gradske kavane 2014. srušena je projekcijska kabina, a dva 35-milimetarska projektora iz 1952., odnosno iz 1963. su rashodovana i na veliku žalost, odnesena na otpad.
Nakon više od dva desetljeća stanke i najnovije obnove zgrade Doma kulture, u sklopu koje je nabavljena suvremena kinoprikazivačka oprema, Solin je ponovno dobio uvjete za pokretanje kinoprikazivačke djelatnosti. Prva filmska projekcija održana je 9. ožujka 2025. kada je pred dupkom ispunjenim gledalištem prikazan američki obiteljski klasik »Goonies« redatelja Richard Donnera iz 1985. Time je Javna ustanova u kulturi »Zvonimir« Solin, u suradnji s filmskim distributerom Kino Mediteran iz Splita, krenula u ambiciozan pothvat revitalizacije solinskoga kina, u sklopu projekta čiji je glavni cilj oživjeti zaboravljene kino dvorane i dovesti filmske programe u gradove u kojima su kina bila dugo zatvorena.
Novo solinsko kino nema pretenzije biti konkurentno velikim komercijalnim kinoprikazivačima u svojemu okruženju. Njegova je misija, kroz projekcije umjetnički vrijednih filmskih sadržaja, biti platforma razvoja filmske i općenito medijske kulture u Solinu. Posebna pažnja usmjerena je naročito prema oblikovanju kvalitetnih programa za djecu i mlade kako bi se oni uspješno razvili u relevantnu i educiranu filmsku publiku koja će u budućnosti znati kritički (pro)cijeniti umjetničku kvalitetu filma.
