Gastroezofagealni refluks je vraćanje sadržaja želuca u jednjak. To je fiziološki proces koji se događa nekoliko puta na dan u zdrave djece i odraslih. Refluksne epizode su kraće od tri minute. Dijete nema gotovo nikakvih ili minimalnih tegoba. Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB) je vraćanje želučanoga sadržaja u jednjak koji uzrokuje značajne, zabrinjavajuće simptome ili komplikacije. Bljuckanje je vraćanje želučanoga sadržaja do ždrijela ili usne šupljine, najčešće bez napora, iako može biti i u mlazu. Svakodnevno bljuckanje hrane barem jednom dnevno ima 50% djece u dobi od 3 do 4 mjeseca. U većine djece bljuckanje nestaje do dobi od 12 do 14 mjeseci. Refluksna bolest u djece je češća gdje je prisutno obiteljsko javljanje simptoma refluksnih bolesti, hijatalne hernije, erozivnog ezofagitisa, adenokarcinoma želuca. Češće se javlja u monozigotnih blizanaca. Povišeni rizik refluksne bolesti prisutan je u djece s neurološkim oštećenjima, kod debele djece, kod djece oboljele od Downovog sindroma, Cornelia de Lange sindroma, kod kronične plućne bolesti, te kod prijevremeno rođene djece.
Simptomi koji mogu biti povezani s refluksnom bolešću su: ponavljana regurgitacija (vraćanje hrane) s ili bez povraćanja, gubitak na tjelesnoj masi ili nenapredovanje, iritabilnost dojenčeta. Može biti prisutna i žgaravica ili bol u prsištu, povraćanje krvi, otežano gutanje, hroptanje, stridor, kašalj ili promuklost. Znakovi koji mogu biti povezani s refluksnom bolešću su ezofagitis (upala jednjaka), upale grla i larinksa, anemije, erozije zubi, odbijanje hrane, distoni pokreti vrata (Sandiferov sindrom), apneja te sindrom izbjegnute smrti dojenčeta. Simptomi refluksne bolesti ovise o dobi djeteta i nisu specifični. Upozoravajući znakovi za refluksnu bolest u djeteta su bilijarno povraćanje (žutilo), povraćanje krvi, krv u stolici, ponavljano povraćanje u luku, početak tegoba nakon 6. mjeseca života, nenapredovanje na tjelesnoj težini, prisutnost kroničnoga proljeva ili opstipacije (zatvor), bolovi trbuha i nadutost trbuha. Tipični refluksni simptom je žgaravica (substernalna bol tipa pečenja s ili bez regurgitacije). Klinička dijagnoza refluksne bolesti može biti postavljena kod odraslih ili adolescenata. Ne kod dojenčadi, male djece ili adolescenata koji se ne mogu adekvatno verbalno izraziti. Opis boli, procjena intenziteta i lokalizacija boli nisu pouzdani do dobi od 8, možda čak i 12 godina.
Klinička slika i dijagnostička obrada
Tipična klinička slika nekompliciranog dojenačkog refluksa je bezbolno povraćanje, bez napora u djeteta koje dobro izgleda i koje uredno napreduje. Dojenče može povremeno povraćati i u luku. Može biti ponekad iritabilno vezano uz povraćanje. Nema drugih upozoravajućih znakova, nema indikacija za dijagnostičku obradu. Simptomi se postupno smanjuju do dobi od 12 do 18 mjeseci.
Refluks može pogoršati već postojeću astmu ili opstruktivni bronhitis. Hipereaktivnost bronha koja je prisutna u astmi je veća, a nastaje kao posljedica mikroaspiracija kiseline. Oko 60 do 80 % djece s astmom ima patološki refluks. Refluks može biti uzrokom promuklosti i dugotrajnog kašlja, ponavljajućeg laringitisa, stidora, laringomalacije.
Diferencijalno dijagnostički dolazi u obzir i alergija na proteine kravljeg mlijeka, nepodnošljivost laktoze koji mogu imati slične simptome GER-a u dojenačkoj dobi. Obradom se isključuje.
Dijagnostička obrada refluksne bolesti je indicirana kod one djece koja češće povraćaju, koja ne napreduju ili gube na tjelesnoj težini, imaju ponavljajuće upale pluća, opstruktivni bronhitis. Tada se provodi 24-satna pHmetrija jednjaka (transnazalno se postave mikroelektrode u distalni dio jednjaka) koja prikazuje učestalost (ukupan broj refluksnih epizoda) i trajanje epizoda kiselog refluksa (broj epizoda duljih od 5 minuta) tijekom 24 sata. Pad pH vrijednosti jednjaka manje od 4,0 smatra se kiselom refluksnom epizodom. Ova metoda prikazuje postotak vremena tijekom kojega je pH u jednjaku manji od 4,0 (najbolji pokazatelj izloženosti jednjaka kiselom pH). Zatim endoskopija, radiološke metode (pasaža gornjeg probavnog sustava).
Terapija refluksne bolesti
Položajne mjere: dojenče se stavi u potrbušni položaj samo kada je budno i to pod nadzorom. Dojenče je u potrbušnom položaju samo kod velike opasnosti od aspiracije ili kada ima anomaliju gornjih dišnih putova. Preporuča se položaj na leđima i boku desnom pa lijevom, te položaj na lijevom boku kod starije djece. Preporuča se povećanje gustoće mliječne formule rižinim pahuljicama. Bezmliječni obroci se daju kod one dojenčadi kada postoji sumnja na alergiju na kravlje mlijeko. Kod veće djece i odraslih treba promijeniti navike, ne uzimati kavu, čokoladu, začinjenu hranu, izbjegavati kasne obroke. Smanjiti debljinu, smanjiti unos ugljikohidrata. Smanjiti izloženost duhanskom dimu i alkoholu. Od lijekova se uzimaju prokinetici, antisekretorni lijekovi, inhibitori protonske pumpe. Kirurškom liječenju se pristupa kod visoke učestalosti komplikacija u neurološki oštećene djece ili kod djece koja su životno ugrožena zbog refluksne bolesti. Kirurško liječenje dugoročno nije učinkovito.
U dojenačkoj dobi obrada i praćenje GER-a je pod nadzorom pedijatra gastroenterologa.
