SOLINSKA KRONIKA 339, 15. studenoga 2022.

Piše: prim. mr. sc. Katica OBRADOVIĆ, dr. Med., spec. pedijatar

Osim anemije nedostatak željeza u organizmu dovodi i do drugih brojnih poremećaja. Zato nam poznavanje metabolizma željeza daje puno bolji uvid o brojnim stanjima koja se mogu pojaviti u organizmu kada u njemu nedostaje željeza. Željezo je element koji je esencijalan na staničnoj razini za stvaranje energije iz hranjivih tvari. On je ključni element u sintezi hemoglobina, ali je neophodan i za brojne druge stanične procese

Anemija uzrokovana nedostatkom željeza najraširenija je nutritivna deficijencija. Prema zadnjim podacima 47% djece na svijetu ima anemiju zbog nedostatka željeza. Najučestalija je u nerazvijenom svijetu, ali je vrlo česta i kod nas. Preko 10% dojenčadi u Hrvatskoj u dobi od 6 mjeseci ima sideropenijsku anemiju.

Osim anemije nedostatak željeza u organizmu dovodi i do drugih brojnih poremećaja. Zato nam poznavanje metabolizma željeza daje puno bolji uvid o brojnim stanjima koja se mogu pojaviti u organizmu kada u njemu nedostaje željeza.

Željezo je element koji je esencijalan na staničnoj razini za stvaranje energije iz hranjivih tvari.

On je ključni element u sintezi hemoglobina, ali je neophodan i za brojne druge stanične procese.

Najvažniji aspekt sideropenije u djece je njezin dugotrajni učinak na neurokognitivne funkcije. Uzroci sideropenijske anemije u djece su: povećane potrebe zbog povećanoga rasta kod nedonoščadi, u dojenačkoj dobi i adolescenciji. Slab unos željeza: hrana bez željeza, davanje kravljega mlijeka prije navršene 1. godine života, djeca hranjena isključivo majčinim mlijekom nakon 6. mjeseca života, vegetarijanska hrana.

Anemije se liječe preparatima željeza i prehranom koja sadrži namirnice bogate željezom: crveno meso, cikla, špinat.

Trombocitoza (povećani broj trombocita) kao simptom nalazi se češće u kliničkoj praksi, pri čemu se u velikom broju pacijenata otkriva slučajno. Otkrivanje uzroka trombocitoze izuzetno je važno sa daljnje dijagnostičke pretrage i odabir terapije, no to nije uvijek lagan zadatak.

Postoji lažna trombocitoza, klonska trombocitoza koje su rjeđe. Češća je u kliničkoj praksi reaktivna trombocitoza koja ima različite uzroke, a najčešće nastaju tijekom akutnoga i kroničnog upalnog procesa, oštećenja tkiva, malignoga procesa, nakon operativnoga zahvata, kod djece bez slezene, nakon kemoterapije, kod sideropenije i hemolitičke anemije.

Reaktivna trombocitoza zbog manjka željeza ima malen rizik za nastanak trombotičkih komplikacija ili paradoksnih krvarenja. Liječi se primjenom preparata željeza, dok se antitrombocitini lijekovi ne primjenjuju. Uz trombocitozu teška sideropenijska (nutritivna anemija) može u manjega broja djece i adolescenata dovesti do trombocitopenije (smanjeni broj trombocita) koja nestaje nakon primjene terapije preparatima željeza.

Kliničkom obradom u naizgled zdrave djece nađe se trombocitopenija koja se spontano brzo oporavi. Broj trombocita u nedostatku željeza u organizmu može biti normalan, ali i snižen ili povišen. Nema prihvaćene teorije koja bi objasnila međusobnu povezanost eritrocita i trombocita u dijelu bolesnika s sideropenijom.

Važno je naglasiti da se u stanjima praćenim poremećajem broj trombocita, povećani ili smanjeni mora svakako isključiti sideropenijska anemija. Liječenjem sideropenije dolazi do brze stabilizacije broja trombocita. Time se izbjegavaju nepotrebne pretrage i terapija kortikosteroidima i imunoglobulinima.

Sideropenija manjak željeza, posljedica je negativne ravnoteže između zaliha željeza i potreba organizma. U latentnoj sideropeniji smanjene su zalihe željeza, a u manifestnoj anemiji i transportni dio u hemoglobinu. Klinički značajan nedostatak željeza je onaj koji za posljedicu ima sideropeničnu anemiju. Sideropenija i anemija nisu jednako učestale.

Značaj sideropenične anemije kao javnozdravstvenoga problema procjenjuje se na temelju kriterija Svjetske zdravstvene organizacije prema kojima ona ima veliki javnozdravstveni značaj u zemljama s udjelom oboljelih od anemije većim od 40% stanovništva, umjereni 20 do 40% oboljelog stanovništva.

Rizici pojave sideropenije i sideropenične anemije povezani su s dobi bolesnika, rizik je veći u vrijeme intenzivnoga rasta i razvoja djeteta. Zdrava djeca rođena na termin imaju dovoljno željeza pohranjenoga u jetri i hematopoetskim organima koje je u dojene djece dostatno u prvim mjesecima života. Iako majčino mlijeko sadrži relativno manje željeza ono se resorbira bolje od željeza iz bilo koje formule pa dojena djeca dobivaju potrebne količine željeza dostatne za ubrzani rast i razvoj.

U djece koja se hrane isključivo majčinim mlijekom manjak željeza se počinje pojavljivati iza šestoga mjeseca života. Da bi se to spriječilo u prehranu se u to vrijeme uvode i druge namirnice koje sadrže veće količine željeza. Prerano rođena djeca, blizanci, djeca niske rodne mase i djeca sideropeničnih majki trebaju ranije započeti s primanjem dodatnoga željeza.

Potrebe za željezom proprocionalne su brzini rasta djeteta tako da se manjak željeza može javiti u predškolskoj dobi i tijekom puberteta. Ako je prehrana nedostatna po kvaliteti ili kvantiteti manjak se može javiti i u starijoj dobi. Fiziološka stanja potrebe za većom količinom željeza je trudnoća i dojenje.

Patološka stanja koja uzrokuju pojavu sideropenijske anemije su infekcije, osobito kronične. Paraziti u crijevima uzrokom su anemije, celijakija, ulkusna bolest, uzimanje nesteroidnih protuupalnih lijekova i zloćudne novotvorine probavnoga sustava (jednjak, želudac, debelo crijevo). Prehrana siromašna željezom značajni je čimbenik rizika za razvoj sideropenične anemije.

Nedostatak drugih sastojaka potrebnih za hematopoezu kao što su folna kiselina vitamin A, B 12, proteina, bakra i drugih minerala može biti uzrok slabe iskoristivosti dostupnoga željeza. Osnovna mjera prevencije sideropenične anemije je osigurati djeci prehranu s dovoljnim unosom željeza i smanjiti njegov gubitak. Ako se razvije sideropenična anemija liječi se preparatima željeza.

Od deficitarnih anemija je daleko najčešća, time i najvažnija, ona uslijed nedostatka željeza. Anemija uslijed nedostatka folne kiseline se javlja iznimno, a vezana je uglavnom uz prehranu isključivo kozjim mlijekom, koje je izrazito siromašno folatima.

Kozje mlijeko se još uvijek katkad primjenjuje u dojenčadi alergične na kravlje mlijeko, što, premda neopravdano s medicinskoga gledišta, u praksi ponekad polučuje učinak, ali takva prehrana, ako se ne vodi računa o dodatku folne kiseline, može dovesti do teške deficitarne anemije. Anemija uslijed nedostatka željeza je, premda se posljednjih godina mnogo radi na prosvjećivanju pučanstva oko prehrane dojenčadi i djece i promoviranju dojenja, te bez obzira što je primarna pedijatrijska služba dostupna većini pučanstva, najraširenija bolest dječje dobi u našem narodu.

Mora se razlikovati stanje sideropenije od anemije. Sideropenija se odnosi na manjak željeza u organizmu, koji uključuje i zalihe željeza u mišićima i jetri, dok se anemija odnosi na onaj dio manjka željeza isključivo u hemoglobinu.

Raspon težine anemije je različit, tako da kod sve zahvaćene djece dijagnoza nije niti postavljena, ali gruba procjena prema slučajevima bolnički liječene djece je da svako 3. do 5. djeteta (20 do 30%) ima neki stupanj anemije. Sideropenija je naravno, još češća. Za usporedbu, učestalost anemije u zemljama u razvoju doseže i 80%, a u razvijenim zemljama kreće se oko 12%. Povremeno se susreću tako duboke sideropenične anemije koje zahtijevaju transfuzijsko liječenje. Može se reći da je to najraširenija bolest djece u svijetu.

Sličan sadržaj:

PEDIJATRIJA – Poremećaj spavanja u djece – Parasomnije PEDIJATRIJA – Dehidracija u djece PEDIJATRIJA – Akutne respiratorne infekcije u djece PEDIJATRIJA – Povraćanje u djece