SOLINSKA KRONIKA 321, 15. svibnja 2021.

Piše: prim. mr. sc. Katica OBRADOVIĆ, dr. Med., spec. pedijatar

Dehidracija je nedostatak, tj. smanjenje zalihe vode i elektrolita u organizmu. Svakom deficitu tjelesne tekućine uzrok je negativna bilanca vode i elektrolita. Simptomi dehidracije ovise o stupnju dehidracije tj. o veličini aktualnoga deficita tekućine u organizmu

Voda čini 80% tjelesne mase novorođenčeta. Oko navršene prve godine života ovaj postotak se snižava na oko 60% i takav ostaje do puberteta. Sva voda u tijelu raspoređena je između intracelularnog i ekstracelularnog prostora (intersticij i intravaskularni prostor).

U novorođenčadi oko 2/3 ukupne tekućine je u ekstracelularnom prostoru i taj postotak opada rastom i razvojem djeteta. U odrasloj dobi 2/3 ukupne tekućine otpada na intracelularnu, a preostala 1/3 otpada na ekstracelularnu tekućinu.

Dehidracija je najvažniji poremećaj prometa vode u organizmu. Češća je u dojenačkoj dobi nego bilo kada kasnije u životu Najčešći uzroci nastanka dehidracije u djece su ekstracelularni gubici.

Uzrok tomu je da je dnevni protok vode kroz organizam preračunat na jedinicu tjelesne mase puno veći u dojenčeta nego u odrasloga. Bolesna zbivanja koja su uzrok gubicima vode – proljev, povraćanje, povišena tjelesna temperatura, znojenje, opekline, gladovanje u novorođenčeta (neunošenje tekućine, manjak majčina mlijeka), visoka temperatura češće su u dojenčadi nego u starije djece i odraslih.

Dojenče iako od rane dobi ima razvijen osjet žeđi, ne može ga samo utažiti, nego mu unos tekućine ovisi samo o znanju i dobroj volji osobe koja ga njeguje.

Unos vode, elektrolita i hranjivih tvari ovisan je o metabolizmu, rastu, eliminaciji i ekskreciji. U zdrave osobe ravnotežu tekućine reguliraju osjećaji žeđi, hormonski odgovor i bubrežna funkcija.

Stupnjevi dehidracije

Dehidracija je nedostatak, tj. smanjenje zalihe vode i elektrolita u organizmu. Svakom deficitu tjelesne tekućine uzrok je negativna bilanca vode i elektrolita. Simptomi dehidracije ovise o stupnju dehidracije tj. o veličini aktualnoga deficita tekućine u organizmu.

Dehidracija može biti blaga (3 do 5%), umjerena (7 do 10%) i teška (10 do 15%) ovisno o volumenu izgubljene tekućine, pa već na temelju kliničke slike treba pokušati procijeniti koliki je stupanj dehidracije i koliki je aktualni nedostatak tekućine u organizmu.

Procjena stupnja dehidracije temelji se na kliničkim i laboratorijskim pokazateljima. Jedini pravi pokazatelj aktualne dehidracije jest gubitak mase u gramima, što odgovara količini tekućine koja je izgubljena u mililitrima.

Simptomi blage dehidracije su podočnjaci, suh jezik, žeđ (nema je uvijek). Deficit tekućine u ml/kg kod dojenčadi je 50 ml u starije djece 30 ml.;

umjerene dehidracije halonirane oči, ušiljen nos suha usta i jezik, oslabljen turgor i slabije mokrenje. Deficit tekućine kod dojenčadi je do 100 ml kod starije djece do 60 ml.;

teške dehidracije hiperpneja (ubrzano disanje ne uvijek, simptom acidoze).

Simptomi blage i umjerene dehidracije uz znakove hipovolemijskoga šoka; bljedilo, hladne ruke i noge, sitan ubrazni puls, tahikardija, tihi srčani tonovi, snižen pulsni tlak, sopor, koma, prestanak mokrenja. Deficit tekućine kod dojenčadi je do 150 ml, a kod starije djece do 100 ml.

Uz svaku dehidraciju postoji smanjenje zalihe vode u organizmu, ali je u pravilu uvijek smanjena i zaliha elektrolita (natrija, kalija i klorida).

Vrste i uzroci

Dehidracija može biti izoosmolarna (izonatremijska je najčešća u praksi), hiperosmolarna (hipernatremijska najčešća kod dojenčadi, visoka temperatura, pojačano disanje) ili hipoosmolarna (hiponatremijska koja je najrjeđa u praksi).

Zdravo dijete s normalnim fiziološkim gubicima; mokraćom gubi 40 do 50% tekućine, stolicom 3 do 10%, a nevidljivom perspiracijom 40 do 50%.
Uzroci dehidracije u djece vrlo su brojni i raznoliki.

Negativna bilanca tekućine može nastati bilo zbog smanjenoga unosa tekućine (žeđanje inače zdravoga djeteta najčešće kod dojenčadi), što se rijetko vidi, bilo zbog povećanih gubitaka nevidljivom perspiracijom, znojenjem (dojenčad imaju veću površinu kože od veće djece, tako da mogu izgubiti dosta tekućine preko kože), povraćanjem, proljevom i pojačanim mokrenjem.

Odnos gubitka vode i elektrolita; nevidljiva perspiracija koja se javlja kod visoke temperature, pojačanim disanjem bilo kojega uzroka. Gubitak vode veći od elektrolita javlja se kod znojenja, pojačanoga mokrenja, a može se javiti kod visoke tjelesne temperature i visoke temperature okoline.

Gubici vode proporcionalni gubicima elektrolita javljaju se kod većine proljeva i povraćanja, pojačanoga mokrenja (kod bubrežnoga zatajivanja, šećerne bolesti). Gubici elektrolita veći od gubitaka vode javljaju se kod pojačanoga mokrenja s visokom koncentracijom natrija, te znojenje s visokom koncentracijom elektrolita (slani znoj) javlja se kod teških, u našoj ordinaciji rijetkih bolesti; adrenalna insuficijencija, adrenogenitalni sindrom s gubitkom soli, prekomjerno znojenje djeteta sa cističnom fibrozom.

U tijeku dehidracije razvijaju se i elektrolitski poremećaji, najčešće postoji pridruženi nedostatak natrija i kalija.
Liječenje poremećaja prometa i vode u dječjoj dobi je izuzetno zahtjevno, prvenstveno zbog labilne homeostaze tekućina.

Dehidrirano dojenče i starije dijete treba liječiti. Ambulantno se liječe rehidracijskom otopinom uzimanjem na usta (ako ne povraćaju), svake minute jedna žličica rehidracijske otopine.

Ako je dijete teže dehidrirano prima intravenozno infuziju kristaloidne otopine 0,9% NaCl (soli), šećera (dehidrirano dijete je uvijek gladno), te elektrolita koji nedostaju kod dehidriranoga djeteta u trajanju od 45 do 60 minuta. Osim rehidracije uvijek treba liječiti i osnovnu bolest koja je dovela do dehidracije.

Hiperhidracija i edemi

Kao što dehidracija označava smanjenu zalihu vode u organizmu, tako hiperhidracija znači suprotno stanje – povećanje ukupnoga volumena tjelesne tekućine. Patološko zadržavanje tekućine u organizmu dojenčadi i djece puno je rjeđe u kliničkoj praksi od dehidracije.

Kod hiperhidracije dolazi do edema nogu, ruku, te simptoma edema moždanih stanica; glavobolja, mučnina, pomućenje svijesti različitoga stupnja, sve do kome i eventualno pojave cerebralnih konvulzivnih kriza. Uzrok hiperhidracije u djece naročito dojenčadi je ijatrogena komplikacija davanje infuzija u bolnici.

Davanja prevelike količine vode bez elektrolita zdravoj dojenčadi i maloj djeci, naročito u vrućim ljetnim danima. Zato moramo biti oprezni jer postoji trovanje vodom koje može biti i smrtonosno.

Postoje teške bolesti kod djece, u praksi pedijatrijske ordinacije doduše rijetke, kod kojih dolazi do hiperhidracije te posljedičnim edemima; gubitak proteina, proljevi s gubitkom proteina, nefrotički sindom, cistična fibroza.

Smanjena sinteza proteina kod jetrene bolest i malnutricije. Porast cirkulirajućega volumena zbog zadržavanja natrija kod srčanoga zatajenja, bubrežnoga zadržavanja natrija, akutnoga glomerulonefritisa, Henoch-Schonleinove purpure, EPH-gestoze u trudnoći. Alergijske reakcije, opekline, celulitis, angioneurotički edem, limfedem.

Sličan sadržaj:

PEDIJATRIJA – Povraćanje u djece PEDIJATRIJA: VRUĆICA – Povišena tjelesna temperatura u djece PEDIJATRIJA – Kašalj u djece PEDIJATRIJA: VITAMIN D U DJECE