SOLINSKA KRONIKA 330, 15. veljače 2022.

Piše: prim. mr. sc. Katica OBRADOVIĆ, dr. Med., spec. pedijatar

U djece su osipne bolesti česta pojava. Uzroci i mehanizmi njihova nastanka su brojni, a vrlo često su im razlog infekcija. Obično tada osip prati i povišena tjelesna temperatura, prehlada, kašalj. Vrućice s osipom su najčešće infekcijskoga virusnog uzroka. Najvažnije je prepoznati o kojoj se ospinoj bolesti radi. Ako se radi o zaraznoj bolesti takvo dijete treba staviti u izolaciju da ne zarazi i drugu djecu

S kliničkoga stajališta razlikuju se tri skupine osipnih bolesti:

1. osipi tijekom virusnih infekcija su obično samoizlječive blaže bolesti, s rijetkom potrebom specifičnog antivirusnog liječenja.
2. osipi u sklopu bakterijskih bolesti, bolesti s potrebom antimikrobnoga liječenja, što ponekad kao u slučaju septičkoga rasapa treba hitno započeti liječenje.
3. osipne bolesti koje su posredovane isključivo imunosnim mehanizmima, među njima treba prepoznati bolesti s težom kliničkom slikom koje ponekad treba liječiti supresijom imunosne reakcije.

Makulopapulozni osipi su najčešći. Sastoje se od makula, crvenih mrlja. Rašireni su po licu, trupu , te nogama i rukama. Najčešće se takav osip javlja u sklopu enterovirusnih infekcija najčešće ljeti. Prenose se fekalno oralnim putem. Dječje zarazne bolesti su karakterizirane makukopapuloznim osutkom: infekcijski eritem, trodnevna groznica. Njihova klinička slika je blažega tijeka.

Ospice su dječja zarazna bolest virusne etiologije težega tijeka s visokom temperaturom. Jači makulozni osutak je na čelu, licu, vratu trupu. Rubeola je dječja zarazna bolest s makulopapuloznim osutkom. Ona je blaža dječja zarazna bolest s blažim tijekom i blažim osutkom u odnosu na ospice. Obje bolesti su danas rijetke jer se većina djeca u dobi od godine dana cijepe protiv ospica i rubeole.

U sklopu mononukleoze, adenovirusne infekcije, rotavirusnoga proljeva, respiratornih virusnih infekcija može se javiti makulozni osutak. U svakodnevnomu radu s djecom ima dosta osutaka i oni su najčešće blagoga kliničkoga tijeka, najčešće virusne etiologije. Makulopapulozni osutak može biti i alergijskoga uzroka. Tada se liječi lijekovima protiv alergije.

U vrućim ljetnim danima takav osutak može biti posljedica znojenja. Češće u vrućim ljetnim danima kod manje i predškolske djece. Miliaria je česta u dojenčadi, a javlja se nakon 10. dana života. Promjene nastaju zbog začepljenja izvodnih kanala žlijezda znojnica, posljedične rupture kanala te curenja znoja u okolno tkivo. Osutak je makulopapulozni.

Ako su promjene dublje u koži pojavljuju se blijede tvrde papule uglavnom na trupu, ramenima i leđima. Liječenje je simptomatsko, a sastoji se u rashlađivanju tijela, regulaciji temperature okoline ili snižavanja tjelesne temperature. Lokalna primjena raznih krema dodatno začepljuje izvodne kanale znojnica, te može pogoršati klinički sliku.

Kod 20 % dojenčadi prisutne su neonatalne akne. Za nastanak bolesti važan je učinak koji imaju majčini hormoni na žlijezde lojnice novorođenčeta, te s obzirom na povećanu učestalost u muške djece, vjerojatno i fetalni testosteron, porijeklom iz testisa djeteta.

Klinička slika karakterizirana je pojavom papula i papulopustula te komedona na koži lica, najčešće na obrazima i bradi. Promjene se povlače oko 8. mjeseca života. U neke djece s neonatalnim aknama iz briseva kožnih promjena izolirane su i gljivice. Terapija lokalnom primjenom antimikotika dovodi do brze regresije promjena na koži.

Kod dojenčadi je čest pelenski osutak. Blaži pelenski osutak liječi se neutralnim kremama, a jači se najčešće izliječi antimikoticima.
Eritematozni osip je crvenilo kože, a može nastati zbog brojnih uzroka. Eritroskavamozni osutak se nalazi kod psorijaze, pitirijaze.

Uglavnom su to osipi koji zahvaćaju čitavo tijelo, te sluznice i tada govorimo o mukokutanom sindromu. Šarlah ili skarlatina je bakterijski uzrokovana dječje zarazna bolest karakterizirana eritemom, sitnim makuloznim osutkom kože koji počinje od prepona i sluznica. Liječi se antibioticima. Crvenilo kože nalazimo i kod teških bolesti kao što su toksični šok sindrom, stafilokokni sindrom ljuštenja kože, te Kawasakijeva bolest. Te se bolesti liječe u bolnici. Eritemi kože mogu nastati i u alergijskim bolestima, te autoimunim.

Vezikulozni osipi su mjehurići ispunjeni bistrom tekućinom. Nalaze se iznad razine kože i nisu veći od 5 mm. Mjehuri veći od 5 mm zovu se bule.
Varičele ili vodene kozice je vrlo zarazna dječja zarazna bolest. Javlja se uglavnom u djece od prve do sedme godine života, rjeđe u odraslih. Lako se prenosi i za nju postoji velika sklonost u one djece koja je još nisu preboljela. Zato se javlja epidemijski. Od kada smo u pandemiji korona virusa varičela ima manje.

Zadnjih mjesec dana pojavile su se više u vrtićima, školi, a tako i u našoj ordinaciji. Uzročnik varičele je virus iz skupine herpes virusa, varičela zoster virus. Izvor zaraze je samo bolesnik.

Virus se prenosi zrakom, kapljičnim putem, ali i dodirom. Zaraznost počinje u zadnjim danima inkubacije, a najjače je prije izbijanja osipa i traje sve dok osip izbija. Dijete je zarazno dok ima mjehuriće, vezikule, a kada se jave kraste nije više zarazno. Virus varičele ulazi u organizam preko dišnoga sustava. Inkubacija bolesti je od 14 do 15 dana, no može biti i od 7 do 23 dana.

Prije izbijanja osipa dijete može biti prehlađeno, imati povišenu temperaturu. Karakterističan osip za varičele su mjehurići koji se javljaju na trupu, po licu, iza uha, na vratu i vlasištu, te po nogama i rukama. Osip u obliku mjehurića može se javiti i na sluznici usta.

Vezikule nakon nekoliko dana postaju kraste. Izbijanje osipa često prati povišena temperatura, te svrbež kože, razdražljivost djeteta. Osip izbija 4. ili 5. dan, najkasnije 7 ili 8 dana.

Komplikacije varičela su moguće, ali u praksi rijetke. To su upale pluća, encefalitis. U imunodeficijentnih bolesnika može se javiti progresivne, hemoragične varičele.

Bolest se liječi mirovanjem. Tapkanje mjehurića dezificijensom, otopinom hipermangana sa čime sprječavamo infekciju varičela. To se postiže tako da se pazi na čistoću tijela i krevetnine. Ne češati vezikule.

Jaki svrbež se liječi antihistaminicima. Desetak dana dijete treba biti u kući i mirovati.
Prevencija varičela je cijepljenje protiv varičela koje kod nas nije obavezno.

Varičele su blaga dječja zarazna bolest, koja je blagog tijeka, dijete je dobro podnese i ostavlja doživotnu zaštitu. Tijekom života dolazi se u kontakt sa virusom varičele i tako se imunitet ponovno stvara i štiti od bolesti.Kod malog broja djece, naročito kd djece koja imaju neku bolest imunodeficijecije, prirođenu ili izazvane lijekovima može biti i smrtonosna.

Varičele su najčešća dječja zarazna bolest koja se javlja na našem terenu.

Sličan sadržaj:

PEDIJATRIJA: VRUĆICA – Povišena tjelesna temperatura u djece PEDIJATRIJA – Dehidracija u djece PEDIJATRIJA – Akutne respiratorne infekcije u djece PEDIJATRIJA – Kašalj u djece