PEDIJATRIJA – Streptokokne infekcije kod djece
SOLINSKA KRONIKA 343, 15. ožujka 2023.
Piše: prim. mr. sc. Katica OBRADOVIĆ, dr. Med., spec. pedijatar
Kliconoštvo je u nas najčešće u školskoj dobi iznosi 15%, ali nakon epidemije može iznositi i 50%. Streptokokna infekcija širi se kapljičnim putem sekretom iz nosa ili slinom. Opisane su i eksplozivne epidemije uzrokovane hranom i vodom. Prijenos zaraženom prašinom i raznim predmetima nije značajan. Bliski kontakt, puni vrtići i škole pospješuju prenošenje bolesti, a često se širi i u obitelji. Najčešće obolijevaju braća i sestre slične dobi oboljeloga djeteta, zatim majka i otac
Streptokoki su velika i raznolika skupina bakterija koje su široko rasprostranjene u prirodi. Dio su normalne flore u ljudi. Variraju u patogeno od velikoga broja bezazlenih vrsta do važnih patogena kao što su S. pneumoniae i S. pyogenes.
Betahemolitički streptokok skupine A je ljudski patogen. Uzrokuje vrlo različite kliničke sindrome, od površinske i većinom, blage infekcije sluznice ždrijela (tonzilofaringitis) i kože (impetigo »slatke kraste«) do katkad teških infekcija potkožnoga tkiva s nekrozom (celulitis, nekrotizirajući fascitis, miozitis).
Mikroorganizam je sposoban brzo se umnožavati, prodirati u krvožilni sustav i uzrokovati sepsu s različitim udaljenim metastatskim upalnim žarištima. Katkad uzrokuje bolesti zbog širenja toksina kroz tijelo s mjesta lokalne infekcije (skarlatina, toksični šokni sindrom).
Streptokok je važan i po svojim imunopatološkim posljedicama (reumatska vrućica, glomerulonefritis). Piogeni streptokok izlučuje niz važnih egzotoksina koji provode hemolizu eritrocita, djeluju toksično na srce, na trombocite.
Širenje infekcije
Akutni streptokokni tonzilofaringitis česta je bakterijska infekcija osobito u dobi od 5 do 15 godina. U odraslih se infekcija ždrijela javlja rjeđe nego u djece.
Izvor infekcije je dijete s klinički manifesnom ili supkliničkom infekcijom. U neliječenih se infekcija streptokok najlakše prenosi u fazi akutne bolesti. Širenje infekcije tijekom inkubacije nije vjerojatno.
Kliconoše obično ne šire infekciju vjerojatno zbog smanjene produkcije M-proteina, maloga broja uzročnika i nestajanja streptokoka iz nosnoga sekreta.
Kliconoštvo je u nas najčešće u školskoj dobi iznosi 15%, ali nakon epidemije može iznositi i 50%. Streptokokna infekcija širi se kapljičnim putem sekretom iz nosa ili slinom. Opisane su i eksplozivne epidemije uzrokovane hranom i vodom. Prijenos zaraženom prašinom i raznim predmetima nije značajan. Bliski kontakt, puni vrtići i škole pospješuju prenošenje bolesti, a često se širi i u obitelji.
Najčešće obolijevaju braća i sestre slične dobi oboljeloga djeteta, zatim majka i otac. Virulentniji uzročnici šire se brže i izazivaju težu bolest. Streptokokni faringitis javlja se češće u jesen i zimu. Osjetljivost oboljeloga djeteta ne ovisi o rasi, klimi, zemljopisnom položaju ili stanju uhranjenosti. Dob je važna za težinu kliničke slike oboljeloga djeteta, tako da dojenčad imaju blažu kliničku sliku bolesti, ali su zato više sklona gnojnim komplikacijama (upalama uha, upalama sinusa, upalama vratnih limfnih žlijezda, te bakterijemijama).
Promptna terapija antibioticima umanjuje specifični imunosni odgovor. Epidemiološka istraživanja upućuju na povezanost određenih serotipova piogenog streptokoka s reumatskom vrućicom, impetigom, glomerulonefritisom.
Inkubacija streptokokne bolesti je kratka 1 do 4 dana. Klasična klinička slika u djece kao i reumatska vrućica rijetko su prisutni u djece ispod 3 godine. U dojenačkoj dobi (od 0 do 12 mjeseci) infekcija ždrijela s piogenim streptokokom očituje se kao gnojni rinofaringitis, a u dobi od 1 do 3 godine kao atipična, produljena bolest sa subfebrilitetom, grintavošću, slabijim apetitom i povećanjem limfnih žlijezda na vratu.
Streptokokni tonzilofaringitis počinje naglo s vrućicom, zimicom, grloboljom, boli kod gutanja, općom slabošću i glavoboljom. Uz to su u djece često prisutni i mučnina, povraćanje i bol u trbuhu. Fizikalnim pregledom nalazimo žarko crvene, natečene tonzile, žarko crveno ždrijelo. Na tonzilama se često nalaze i gnojne naslage.
Angularni limfni čvorovi su otečeni i bolni. Obično nema znakova rinitisa, laringitsa i bronhitisa (čimbenici koji upućuju na virusnu etiologiju su konjunktivitis, šmrcanje i promuklost, kašalj i proljev). U laboratorijskim nalazima nalazimo povećane leukocite i povišen CRP.
Komplikacije streptokoknog tonzilofaringitisa danas su rijetke. Širenjem streptokokne infekcije iz ždrijela u okolna tkiva i organe mogu nastati različite komplikacije poput upale sinusa, upale srednjeg uha i rjeđe gnojnog cervikalnog limfadenitisa. Peritonzilarni apscesi sumiješane infekcije, uz piogeni streptokok nalazimo i anaerobe usne šupljine.
Širenjem infekcije iz ždrijela mogu se razviti tromboza intrakranijalnih venskih sinusa, meningitis i apsces mozga. I upala pluća može nastati kanalikularnim širenjem streptokoka, ali i hematogeno. Bakterijemija tijekom streptokokne angine je rijetka, češće se javlja u imunosuprimiranih bolesnika.
Prodorom u krv streptokoki mogu naseliti različite organe i stvoriti metastatska žarišta (artritis, osteomijelitis, endokarditis). Toksične komplikacije (toksični artritis, karditis, hepatitis) mogu se javiti tijekom streptokokne angine, no one su karakterističnije za šarlah. Streptokokni toksični šokni sindrom je rijetka toksična komplikacija tonzilofaringitisa.
Liječenje
Cilj antimikrobnog liječenja streptokoknog tonzilofaringitisa uključuje sprječavanje akutnih gnojnih komplikacija, smanjenje trajanja zaraznosti, brže ozdravljenje i prevenciju reumatske vrućice. U akutnomu stanju bolesti liječenje treba započeti odmah.
Lijek izbora akutne upale grla uzrokovane piogenim streptokokom je penicilin V koji se uzima peroralno u obliku sirupa kod manje djece i tableta u veće djece u trajanju od 10 dana.
Kada dijete koje je preboljelo streptokoknu bolest grla može ići u vrtić ili školu?
Nakon dva dana kako dijete pije antibiotik nije više zarazno za ostalu djecu. Ako se dobro osjeća i jedan dan je afebrilno drugi dan može ići u kolektiv. Ali uvijek naglasimo roditeljima da antibiotik pije 10 dana.
Ako u tjedan dana u kolektivu 15 do 20% djece ima akutnu streptokoknu upalu ždrijela ili šarlah, ostaloj djeci ne treba raditi bris ždrijela, već kolektivu ordinirati profilaktičku dozu penicilinskoga antibiotika. Ako je dijete alergično na penicilin, tada dajemo Sumamed.
Dijete koje je kliconoša na streptokok nije zarazno za ostalu djecu. Uredno može ići u vrtić. I ne mora piti nikakav antibiotik, te se ne mora raditi kontrolni pregled brisa ždrijela.
U našim pedijatrijskim ordinacijama najčešće je streptokok koji nije invazivan i koji dobro reagira na peroralnu terapiju sirupa iz penicilinskog spektra. Rijetko koje dijete bude hospitalizirano jer ne reagira na našu terapiju.
