PEDIJATRIJA – Zaštitne maske i covid-19 u djece
Piše: prim. mr. sc. Katica OBRADOVIĆ, dr. Med., spec. pedijatar
Kada oboljela osoba nosi masku, a drugi je ne nose mogućnost da se bolest proširi na drugu osobu smanjuje se za oko 70 posto. Kada bolesna osoba ne nosi masku, a zdrava osoba nosi mogućnost da se neće prenijeti virus je oko 30 posto. Kada bi masku nosili zaraženi i zdravi mogućnosti da se virus ne prenese su veće od 95 posto
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i UNICEF izdaju privremene smjernice, koje se ovisno o bilo kakvoj promjeni mogu izmijeniti, o korištenju zaštitnih maski kod djece kojima se može spriječiti i smanjiti prijenos određenih virusnih bolesti dišnoga sustava uključujući i COVID-19. Poštivanje fizičkoga razmaka, održavanje higijene ruku, respiratorni bonton i često prozračivanje zatvorenih prostora ključno je za smanjenje širenja virusa COVID-19.
Trenutačno nije u potpunosti razumljivo u kojoj mjeri djeca doprinose prijenosu COVID-19. Prema dostupnim podacima WHO 1 do 7 posto slučajeva zaraženih COVIDOM-19 čine djeca, s relativno malim brojem smrtnih slučajeva u odnosu na druge dobne skupine. Dok djeca nisu išla u škole i vrtiće zarazila su se unutar obitelji.
S obzirom na ograničene dokaze o korištenju maski kod djece zbog zaštite od COVID-19 ili drugih bolesti dišnih puteva, uključujući ograničene dokaze o prijenosu COVID-19 kod djece određene dobi smjernice o nošenju maski ne bi trebale nanositi štetu djetetu. Potrebno je dati prednost najboljem interesu, zdravlju i dobrobiti djeteta. Smjernice ne bi trebale negativno utjecati na rast i razvoj djeteta, te na kvalitetu učenja kod školske djece. Smjernice bi trebale obuhvatiti djecu s poteškoćama u razvoju, te onu djecu koja imaju teže zdravstvene probleme.
Djeca u dobi do pet godina ne bi trebala nositi maske zbog kontrole izvora zaraze COVID-19. Ta je dob obilježena brzim rastom i razvojem djeteta, te u njoj dijete ne zna samostalno pravilno koristiti masku. Djeca iznad pet godina života masku trebaju nositi u zatvorenim prostorima (dućanima), javnomu prijevozu. Kada su na otvorenom u parku i igraju se maska može biti i opasna jer se dijete u igri može i ozlijediti maskom.
Kada oboljela osoba nosi masku, a drugi je ne nose mogućnost da se bolest proširi na drugu osobu smanjuje se za oko 70 posto. Kada bolesna osoba ne nosi masku, a zdrava osoba nosi mogućnost da se neće prenijeti virus je oko 30 posto. Kada bi masku nosili zaraženi i zdravi mogućnosti da se virus ne prenese su veće od 95 posto. Maske za lice su jednosmjerna zaštita, što znači da prvenstveno sprječavaju širenje mikroorganizama u okoliš tijekom disanja, govora, kašlja kada zaražena osoba nosi masku. Učinkovitost maski u zaštiti zdravoga nositelja je manja. Trebamo nositi maske da zaštitimo našu djecu koja su imunološki osjetljivija, bolesnu djecu i bolesne odrasle.
Vrsta zaštitnih maski
Postoji nekoliko vrsti zaštitnih maski. Medicinske (kirurške) maske su za jednokratnu primjenu i prvenstvena im je namjena zaštita pacijenata/drugih osoba od aerosola iz daha osobe, odnosno izlaganja potencijalno zaraznim kapljicama od osobe koja nosi masku. Maska donekle štiti i osobu koja nosi masku ako je dobro pričvršćena. Koriste se prvenstveno u medicinske svrhe i služe za sprječavanje širenja kapljica iz izdahnutoga zraka na pacijenta ili drugu osobu, a mogu nositelju maske zaštititi područje usta i nosa od izravnoga utjecaja većih kapljica druge osobe, kao i od prijenosa klica izravnim dodirom rukama. Obično su troslojne, izrađene od celuloze, polipropilena i poliestera i služe za zaštitu drugih.
Platnene maske komercijalne ili kućne izrade imaju ulogu fizičke barijere za određenu zaštitu protiv većih kapljica nastalih pri kašljanju ili govoru, a u kojima se može nalaziti virus ili drugi mikroorganizmi. Mogu spriječiti dodir sluznice nosa ili usta s prljavim rukama, te se nose u svakodnevnom životu. One služe za osobnu zaštitu.
Za zaštitu od bakterija, virusa, spora i gljivica, od lebdećih čestica smoga, prašine, dima koriste se maske sa zaštitnim filtrom i nazivaju se respiratornim maskama. Ovisno o sposobnosti zadržavanja čestica nose oznaku: EN 149 i podoznake FFP1 (zadržava 80 posto čestica), FFP2 (94 posto) i FFP3 (98 posto).
Filtrirajuće polumaske s ventilom i bez ventila (FFP2 i FFP3) ubrajaju se u osobnu zaštitu opreme zbog zaštite na radu. Namijenjene su zaštiti od čestica, kapljica i aerosola u zdravstvenim ustanovama. Njihova je primjena jednokratna. Takve maske nose se kada se zna da se neposredna zdravstvena skrb pruža zaraženoj osobi, pri zahvatima u kojima se generira aerosol jer zaustavljaju 95 posto i više, 98 posto i više ovisno o jačini filtracije.
Dječje maske trebaju pokrivati nos, usta, bradu i lice. Dizajn dječjih maski treba uzeti u obzir kvalitetu tkanine, mogućnost disanja i udobnost, te prilagođenost djeci, odgovarajuća veličina, boja. Posebnu pozornost treba posvetiti održavanju maski i potrebi da se maske mijenjaju kada se navlaže i uprljaju.
Viziri za lice – alternativa platnenim maskama za djecu
Viziri za lice dizajnirani su tako da se koriste kako bi se osigurala zaštita od prskanja respiratornih izlučevina, kemijskih sredstava i nečistoća u oči. U cilju zaštite od prijenosa COVID-19 putem respiratornih kapljica zdravstveni djelatnici ih koriste kao osobnu opremu za zaštitu očiju u kombinaciji s medicinskom maskom. Neka djeca neće moći nositi masku iz različitih razloga npr. zdravstveni problemi, strah od maske pa se viziri za lice mogu smatrati alternativom maskama kao zaštita od respiratornih kapljica ili za kontrolu izvora zaraze. Vizir pruža samo djelomičnu zaštitu od respiratornih kapljica. Kapljice se mogu udahnuti ili izdahnuti kroz prostore između vizira i lica što je nedostatak svojstven dizajnu vizira. Trenutačno se smatra da viziri za lice pružaju samo zaštitu očiju te se ne smiju smatrati ekvivalentnim maskama s obzirom na zaštitu od respiratornih kapljica. Vizir za lice je nepotpuna fizička barijera te nema filtracijske slojeve kao maska. Vizir za lice za višekratnu upotrebu moraju se pravilno čistiti ( sapunom ili deterdžentom i vodom), dezinficirati (70 do 90 postotnim alkoholom) i spremiti nakon svake upotrebe. Potrebno je odabrati vizir koji će izdržati uporabu dezinficijensa, a da pritom ne ošteti njegova optička svojstva. Potrebno je biti oprezan kako bi se izbjegle ozljede kod djece kada stavljaju, nose i skidaju vizir za lice.